Arhitektura i dizajn
Interijeri i arhitektonski projekti koje ćemo pamtiti!
Protekle smo sezone zavirili u puno interijera, a vrata svojih domova otvorili su nam i neki poznati. Uz to, pratili smo realizaciju velikih arhitektonskih projekata.
Uz ostale poslovne obveze i projekte koje ima, Lana Klingor Mihić prošle se godine bacila i na preuređenje interijera svog doma, odnosno dnevnog boravka. Napravila je to uz pomoć svog prijatelja, arhitekta Ante Vrbana.
Preuređenje stana Lane Klingor Mihić
„Ovaj zid je bio kao i ostali u svijetlo – sivoj boji. Onda je jednom, u jednoj od posjeta, Ante došao i rekao gle, sve mi je super, ali malo mi je previše detalja. Ovdje je bila jedna komoda i gore je bio nekakav kao regal i milijardu detalja. Od ne nužno slika nego onako, ja volim te neke vaze, uglavnom previše svega i rekao mi je sve mi je lijepo ali mommy loves daddy i ove skulpture to sve moramo maknuti to je sve previše“, prisjeća se Lana kako je krenula ideja o preuređenju.
Lana ga je poslušala, pa sad na ulazu u dnevni boravak, umjesto komode s milijardu detalja, stoji prozračna polica. Zid je obložen u drvene letvice isto s potpisom poznatog arhitekta koji ih češće izvodi u ogledalima.
Ovako izgleda dom arhitekta Ante Vrbana
A kako taj zaštitni znak Ante Vrbana izgleda u originalu, vidjeli smo u njegovu domu.
„Ovo ogledalo, to vani moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz, recimo, nekakav sumrak, sa osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik, ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama“, objasnio nam je Ante Vrban.
Stan arhitekta koji projektira po cijelom svijetu često mijenja svoje lice i to zato što ga koristi kao svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testira materijale koje kasnije implementira u svoje projekte.
Interijer inspiriran pticom kos
Sad jedan totalno drugačiji interijer. Crno bijela podloga bila je idealna da se na njoj istakne žuti akcent. Arhitekt nam je objasnio da je inspiracija za takvo uređenje interijera bila ptica kos, kojoj se na crnom tijelu ističe žuti kljun.
Hrvoje Hanže Hazlin ovako je opisao svoj projektni zadatak: „Htio je da ono izgleda ovako hedonistički stan, koji zapravo je inače stan od 100 kvadrata koji je htio da zapravo bude za potrebe njega i još jedne osobe. Tako da je zapravo htio totalnu suprotnost ovog stana kako je nekad bio, stan koji je bio puno prostorija, imao je školski puno hodnika i svega, on je zapravo htio da to bude minimalistički, što otvoreniji stan. Nekad četverosoban stan je postao dvosoban.“
U svojem domu nas je ugostio dizajner nakita Nenad Sovilj
Ptičice i hedonizam dočekali su nas i u stanu Nenada Sovilja, našeg poznatog dizajnera nakita. Riječ je o građanskom stanu visokih stropova koji ima salonski spojene tri sobe – spavaću dnevnu i radnu. Svaka soba ima svoj stil, uzorak tapeta i boju, ali čine zanimljivu cjelinu koja je odraz Nenadove osobnosti.
„Ja bih rekao da je to neka eklektika i zapravo ono što je meni bitno je da osjetim neku energiju prostora pa u skladu s tim onda i zamišljam na koji način će taj prostor biti uređen. Bitno mi je bilo da je tu naglasak više na nekom art decou odnosno na tim nekim prošlim vremenima da se osjeti taj neki moment starinskog“, rekao nam je Nenad.
Prekrasno novo ruho povijesne ljepotice
Kad smo već kod starinskog, zaputili smo se u okolicu Opatije da vidimo kako to izgleda kad se staroj arhitekturi udahne novi život. Ovo je zdanje nekad bio samostan riječkih Augustinaca, a nakon toga zgrada talijanske Finanze te upravna zgrada kamenoloma. Danas je postala aparthotel.
„Želja nam je bila da proizvedemo građevinu, arhitekturu koja će se decentno uklapati u okoliš, koja je zapravo dio nasljeđa nekog kulturnog. Znači u Rijeci svi znaju za ovu zgradu. Ona je uvijek bila neka tužna zgrada na zavoju. Pretvorili smo je u neku zgradu sa veselim okolišem ali smo naravno tom zahvatu dali taj tehnološki dio koji je želja kad se otvore vrata da se pojavi skriveni svijet unutar postojećih gabarita zgrade koju smo naslijedili iz povijesti“, objasnio nam je glavni projektant Gordan Resan.
Novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu
Kad smo već krenuli put po Hrvatskoj, red je da spomenemo i druge vrijedne arhitektonske projekte ostvarene u proteklih godinu dana. Jedan od njih, svakako je novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu. Za njega je specifično to da zapravo djeluje poput parka.
„Krenuli smo od drveća. Drveće je streha, drveće je neki vid možemo reći, skloništa. I onda dodajemo strehu, dodajemo, možemo reći, jedno lagano avionsko krilo, i pokušavamo napraviti tu kombinaciju prirodnog i artificijelnog“, pojašnjava nam koncept projekta njegov koautor arhitekt Vedran Pedišić.
Kombinacija koja izvrsno funkcionira jer se na ovom kolodvoru dobro osjećate. A kažu da je to važno zato jer se onda uvijek poželite vratiti.
Novi studenski paviljon u Osijeku
Bili smo i u Osijeku koji je dobio novi, zeleni studenski dom čija fasada proizvodi struju.
Koautorica projekta arhitektica Kata Marunica rekla nam je što je sve drugačije na njemu: „Ti novi domovi nisu isti po standardu kao što su bili ovi stari domovi u kojima smo mi živjeli ili naši studenti ili cijele generacije prije. Radi o zgradama koje, osim studentskih soba, imaju dosta zajedničkih javnih sadržaja. Tako, npr. naš dom, osim soba, ima i zajedničke kuhinje, ima vježbaonicu, praonicu, medijateku, prostor za dnevne boravke, itd. Posebno interesantno, pogotovo u Osijeku, je to što ima veliku garažu koja nije za automobile, već je za bicikle.“
Infobipov inovacijski centar Alpha Centauri
Iz Osijeka se vraćamo u Zagreb gdje je svoj novi kampus otvorio Infobip, prva hrvatska jednorog tvrtka. Alpha Centauri je njihov najveći inovacijski centar na svijetu, ali i mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka.
„Neobična je zgrada, nije klasična jednonamjenska nego višenamjenska. Mi se sad nalazimo na krovu, na četvrtoj etaži, ali se osjećate kao da ste u prirodi, ili negdje na terenu. Znači, htjeli smo na ovoj perifernoj zagrebačkoj lokaciji stvoriti jednu oazu mira za rad“, kaže koautor projekta arhitekt Marko Dabrović.
Obiteljska kuća u američkom stilu
Oaze mira za život proteklih godina sve više ljudi nalazi u obiteljskim kućama. Posjetili smo jednu čije uređenje potpisuje dizajnerica interijera Katarina Hrupački Nikšić. Uređena je u američkom stilu, ali zapravo je riječ o bakinom namještaju koji je restauriran.
„Sve je vrijedno apsolutno svake sekunde toga truda i rada kad pogledam svoj prostor, kad uživam svaki dan, u svakom trenutku sa svojom obitelji u nečem što smo divni prostor stvorili“, rekla nam je vlasnica kuće Kristina Jasprica.
Urbanizam
Urbana sociologija: Kako grad oblikuje nas – i kako mi oblikujemo grad
Grad nije samo prostor u kojem živimo. On je prostor u kojem se društvo najjasnije vidi, prepoznaje i mijenja
Gradovi su mnogo više od zgrada, ulica i trgova. Oni su živi sustavi u kojima se svakodnevno susreću različiti ljudi, interesi i identiteti. U njima radimo, družimo se, stvaramo pripadnost i oblikujemo društvene odnose. No grad nije samo kulisa našeg života – on aktivno sudjeluje u njegovu oblikovanju.
Upravo tim odnosom između prostora i društva bavi se urbana sociologija – disciplina koja grad promatra kao složen društveni fenomen.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Što proučava urbana sociologija?
Urbana sociologija grad analizira kao kompleksan sustav koji istodobno ima fizičke i socijalne karakteristike. Fizički, grad čine kvartovi, susjedstva, centar i periferija. Socijalno, riječ je o izrazito heterogenoj zajednici u kojoj koegzistiraju različiti identiteti – kulturni, ekonomski, obrazovni i generacijski.
Grad je, možda više nego bilo koje drugo mjesto, prostor susreta različitosti. Upravo ta raznolikost čini ga zanimljivim predmetom istraživanja.
„Grad proučavamo kao fenomen koji ima i socijalne i fizičke karakteristike, a koje su u međusobnoj interakciji“, ističe se u objašnjenju pristupa. Bez razumijevanja te dvosmjernosti – prostora koji oblikuje društvo i društva koje oblikuje prostor – nije moguće razumjeti kako grad funkcionira.
Grad kao izvor novih vrijednosti
Gradovi nisu samo mjesta koncentracije stanovništva, nego i žarišta inovacija. U njima nastaju nove ideje, kulturne vrijednosti i društveni obrasci koji se često prenose izvan urbanih granica.
Urbanost podrazumijeva dinamiku. Grad afirmira određene vrijednosti, ali istovremeno i sam generira nove društvene obrasce. Zbog svoje gustoće i raznolikosti, on postaje prostor u kojem se promjene najbrže uočavaju – i najbrže šire.
U tom smislu, urbana sociologija ne promatra grad samo kao fizički entitet, već kao proces.
Kvartovi i identitet grada
Osjećaj pripadnosti u velikim gradovima ne razvija se jednako kao u manjim sredinama. Veze među stanovnicima slabije su, socijalna kontrola je manja, a individualna sloboda veća. Upravo to mnogima predstavlja privlačnost urbanog života.
No identitet grada ne nastaje apstraktno. On se gradi kroz kvartove i susjedstva.
„Formiraju se kvartovski i susjedski identiteti koji zajedno čine mozaik urbanog identiteta grada.“
Kvart kao fizički oblikovan prostor utječe na način života, ali i obrnuto – stanovnici svojim navikama i vrijednostima oblikuju njegov karakter.
Prostor i ponašanje – dvosmjeran odnos
Početkom 20. stoljeća, unutar tzv. Čikaške škole, razvija se ideja prostornog determinizma – uvjerenje da pravilno planiran prostor može izravno mijenjati ljudsko ponašanje.
Danas se takav jednostrani pogled smatra pojednostavljenim. Iako je jasno da prostor može poticati ili obeshrabrivati određena ponašanja, jednako je važno razumjeti da ljudi aktivno oblikuju prostor prema svojim potrebama, ciljevima i vrijednostima.
Urbana sociologija danas taj odnos promatra kao dvosmjernu interakciju: društvo djeluje na prostor, a prostor povratno djeluje na društvo.
Javna mjesta kao prostor demokracije
Gradovi su socijalno heterogeni – u njima žive bogati i siromašni, obrazovani i neobrazovani, različite generacije i kulture. No gdje se svi oni susreću?
Ulica, trg i javni prostor.
Javni prostor jedino je mjesto gdje različitost grada postaje vidljiva. Ondje se ostvaruju interakcije, izražavaju identiteti i artikuliraju društveni zahtjevi. Upravo zato borba za javni prostor često znači i borbu za veću demokratizaciju urbanog života.
Bez kvalitetnih javnih prostora grad gubi svoju društvenu funkciju.
Zašto je urbana sociologija danas važnija nego ikad?
Danas se gotovo svi ključni društveni procesi odvijaju u gradovima. U njima se koncentriraju moć, interesi i društvene napetosti, ali i rješenja.
Zbog toga urbana sociologija ima sve važniju ulogu – ne samo u razumijevanju grada, nego i u njegovu planiranju. Ona pomaže sagledati kako urbanističke odluke utječu na kvalitetu života, kako se oblikuju identiteti i kako prostor može poticati inkluzivnost ili produbljivati podjele.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Grad nije samo prostor u kojem živimo. On je prostor u kojem se društvo najjasnije vidi, prepoznaje i mijenja. A upravo taj proces – susret prostora i ljudi – temelj je razumijevanja svakog suvremenog grada.
Stilovi u arhitekturi
Tipovi suvremene arhitekture: Pregled stilova koji oblikuju današnji prostor
Suvremena arhitektura obuhvaća raznolike stilove, koncepte i pristupe koji definiraju način na koji danas projektiramo i doživljavamo prostor. Iako se pojam „moderna arhitektura“ često koristi kao sinonim za sve što izgleda novo i minimalistički, važno je razlikovati povijesni modernizam 20. stoljeća od suvremene arhitekture koja se razvija danas. Dok je modernizam predstavljao jasno definirani pokret s preciznim estetskim i ideološkim načelima, suvremena arhitektura je širi i fleksibilniji pojam koji obuhvaća niz stilskih izraza, tehnoloških inovacija i ekoloških pristupa.
Modernizam: funkcionalnost, čiste linije i arhitektura bez ornamenta
Modernizam, koji se razvija početkom 20. stoljeća, postavio je temelje suvremenog arhitektonskog razmišljanja. Njegova ključna ideja bila je funkcionalnost, sažeta u poznatoj maksimi „oblik slijedi funkciju“. Arhitekti su svjesno odbacili povijesne stilove i dekorativne elemente te se okrenuli jednostavnim geometrijskim formama, ravnim krovovima i velikim staklenim plohama.
Unutar modernizma razvili su se različiti pravci, poput internacionalnog stila s naglašenom čistoćom volumena, mid-century moderna koji je snažno povezivao interijer s prirodom, te brutalizma, poznatog po monumentalnim formama i uporabi sirovog betona. Iako je modernizam svoj vrhunac doživio sredinom 20. stoljeća, njegovi principi i danas snažno utječu na arhitektonsku praksu.
Među najznačajnijim primjerima modernističke arhitekture ističe se Villa Savoye arhitekta Le Corbusier, dovršena 1931. godine. Ova kuća utjelovljuje temeljna načela modernizma — slobodan tlocrt, ravni krov koji funkcionira kao terasa, trakaste prozore i podizanje volumena na pilotise. Riječ je o manifestu arhitektonske čistoće i funkcionalnosti koji je snažno utjecao na razvoj međunarodnog stila.
Le Corbusier: Arhitekt koji je oblikovao svijet kakvog poznajemo
Minimalizam: snaga jednostavnosti i jasnoće prostora
Minimalizam se u suvremenoj arhitekturi pojavljuje kao filozofija reduciranja prostora na njegove osnovne elemente. Fokus je na jasnoći forme, preciznosti detalja i promišljenom odabiru materijala. Dekoracija je svedena na minimum, a prostor se oblikuje kroz jednostavne linije, neutralne tonove i naglašenu prisutnost svjetla.
Ovakav pristup stvara smirene, pročišćene ambijente u kojima dominiraju proporcija, ravnoteža i funkcionalnost. Minimalizam ne znači odsustvo karaktera, već pažljivo oblikovanu arhitekturu u kojoj svaki element ima svoju svrhu.
Među najpoznatijim primjerima minimalističke arhitekture ističe se Church of the Light arhitekta Tadao Ando. Ova sakralna građevina oblikovana je kroz jednostavan betonski volumen presječen križem svjetlosti, čime se minimalnim sredstvima postiže snažan prostorni i duhovni doživljaj.
Sličnu filozofiju čiste forme i redukcije prostora pokazuje i Farnsworth House arhitekta Ludwig Mies van der Rohe, čija transparentna struktura i svedeni detalji naglašavaju odnos između arhitekture i prirode.
U suvremenom kontekstu, minimalistički pristup snažno je prisutan u radovima arhitektonskog studija SANAA, čiji projekti karakterizira fluidnost prostora, svjetlost i gotovo eterična jednostavnost forme.
Ovi primjeri potvrđuju da minimalizam nije odsustvo arhitekture, već pažljivo oblikovana suština prostora u kojoj svaki element ima jasnu svrhu.
Brutalizam: monumentalnost i iskrenost materijala
Brutalizam, nastao nakon Drugog svjetskog rata, danas doživljava novu interpretaciju. Prepoznatljiv po uporabi sirovog betona, naglašenim volumenima i ekspresivnoj strukturi, ovaj stil dugo je bio percipiran kao hladan i grub. Međutim, suvremeni arhitekti reinterpretiraju njegove principe kroz sofisticiranije detalje i kombiniranje betona s toplijim materijalima.
Masivne forme i jasno vidljiva konstrukcija naglašavaju strukturalnu iskrenost, dok suvremene tehnologije omogućuju precizniju i estetski uravnoteženiju izvedbu.
Jedan od najpoznatijih primjera brutalizma je Unité d’Habitation arhitekta Le Corbusier. Ova monumentalna stambena zgrada iz 1952. godine oblikovana je od sirovog betona (béton brut), s naglašenim volumenima i modularnim sustavom stanovanja koji odražava društvenu dimenziju modernističke arhitekture.
Ikoničan britanski primjer je Barbican Estate, kompleks koji su projektirali arhitekti Chamberlin, Powell and Bon. Sirove betonske fasade, snažne geometrijske forme i integracija stanovanja s kulturnim sadržajima čine ga jednim od najznačajnijih brutalističkih urbanih projekata u Europi.
U Sjedinjenim Američkim Državama ističe se Boston City Hall, djelo arhitekata Gerhard Kallmann, Noel McKinnell i Edward Knowles. Zgrada je prepoznatljiva po dramatično istaknutim betonskim elementima i snažno artikuliranoj strukturi, što je čini jednim od najraspravljanijih primjera brutalizma.
Ovi projekti pokazuju kako brutalizam koristi materijal, volumen i konstrukciju kao primarne izražajne alate, stvarajući arhitekturu snažnog identiteta i monumentalne prisutnosti.
High-tech arhitektura: estetika tehnologije
High-tech arhitektura ističe tehnologiju kao ključni vizualni i funkcionalni element zgrade. Konstrukcijski sustavi, instalacije i tehničke komponente često su namjerno izloženi te postaju dio arhitektonskog izraza.
Dominacija stakla i metala, fleksibilni prostori i modularni sustavi omogućuju prilagodljivost različitim namjenama. Ovaj pristup naglašava transparentnost, inovaciju i dinamiku suvremenog društva.
Jedan od najpoznatijih primjera high-tech arhitekture je Centre Pompidou, koji su projektirali Renzo Piano i Richard Rogers. Ova zgrada radikalno je promijenila percepciju arhitekture 1970-ih godina jer su konstrukcijski elementi, ventilacijski sustavi i instalacije postavljeni na vanjsku stranu objekta, čime su postali dio vizualnog identiteta građevine.
Ikoničan primjer u Londonu je 30 St Mary Axe, poznat i kao „The Gherkin“, autora Norman Foster. Njegova aerodinamična forma i napredni energetski sustavi demonstriraju kako tehnologija i održivost mogu biti integrirani u prepoznatljiv urbani simbol.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Još jedan važan primjer je Lloyd’s Building, također djelo Richarda Rogersa. Poput Centra Pompidou, i ovdje su instalacije, dizala i konstrukcijski elementi smješteni na eksterijer, naglašavajući tehničku estetiku i fleksibilnost unutarnjeg prostora.
Ovi projekti jasno pokazuju kako high-tech arhitektura tehnologiju ne skriva, već je pretvara u glavni arhitektonski izraz.
Dekonstruktivizam i parametrički dizajn: arhitektura složenih formi
Posljednjih desetljeća razvijaju se pravci poput dekonstruktivizma i parametričkog dizajna koji istražuju fragmentirane kompozicije i kompleksne geometrije. Uz pomoć digitalnih alata i algoritamskog projektiranja, arhitekti oblikuju fluidne, organski inspirirane strukture koje pomiču granice tradicionalnog poimanja arhitektonske forme.
Takve zgrade često postaju prepoznatljivi simboli gradova i kulturnih institucija, ističući moć suvremene tehnologije u oblikovanju prostora.
Jedan od najpoznatijih primjera dekonstruktivizma je Guggenheim Museum Bilbao, djelo arhitekta Franka Gehrya. Njegova dinamična, fragmentirana forma obložena titanijskim pločama razbija tradicionalnu geometriju i stvara skulpturalnu arhitekturu koja je postala simbol suvremenog Bilbaa.
Frank Gehry: Arhitekt koji je zgrade pretvarao u skulpture
Ikoničan primjer u Europi je Jewish Museum Berlin, autora Daniela Libeskinda. Oštri rezovi, nepravilni prozori i dramatična prostorna rješenja stvaraju snažan emotivni i simbolički doživljaj prostora.
U dekonstruktivistički opus ubraja se i Walt Disney Concert Hall, također projekt Franka Gehryja. Valovite metalne plohe i slojevita kompozicija volumena naglašavaju pokret i energiju, čime zgrada djeluje poput monumentalne urbane skulpture.
Ovi projekti pokazuju kako dekonstruktivizam razgrađuje klasične arhitektonske principe simetrije i stabilnosti, stvarajući arhitekturu koja izaziva, provocira i redefinira granice forme.
Održiva i zelena arhitektura: odgovornost prema okolišu
Održivost je postala jedan od ključnih principa suvremene arhitekture. Zelena arhitektura usmjerena je na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš kroz energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih izvora energije i primjenu lokalnih materijala.
Zeleni krovovi, solarni paneli, sustavi za prikupljanje kišnice i prirodna ventilacija sve su češći elementi suvremenih projekata. Održiva arhitektura nije samo stil, već cjelovit pristup koji integrira estetiku, funkcionalnost i ekološku svijest.
Jedan od najpoznatijih primjera održive arhitekture je Bosco Verticale, projekt arhitekta Stefana Boeria. Ovi „vertikalni šumoviti“ tornjevi integriraju više od 900 stabala i tisuće biljaka na fasadama, čime doprinose poboljšanju kvalitete zraka, smanjenju toplinskog učinka i stvaranju urbanog biodiverziteta.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
U Aziji se ističe Oasia Hotel Downtown, koji su projektirali arhitekti iz studija WOHA. Zgrada je obavijena zelenom fasadom s vertikalnim vrtovima i otvorenim terasama koje omogućuju prirodnu ventilaciju i smanjuju potrebu za intenzivnim hlađenjem.
Primjer energetski iznimno učinkovite javne zgrade je The Edge, koju je projektirao arhitektonski ured PLP Architecture. Ova poslovna zgrada poznata je po naprednim pametnim sustavima upravljanja energijom, maksimalnom korištenju prirodnog svjetla i visokim standardima održivosti.
Ovi projekti pokazuju kako zelena arhitektura nadilazi estetiku i postaje integralni dio odgovornog urbanog razvoja, kombinirajući inovaciju, tehnologiju i brigu za okoliš.
Postmodernizam i eklektični pristupi: dijalog s prošlošću
Postmodernizam je nastao kao reakcija na strogi racionalizam modernizma, a njegov utjecaj i danas je prisutan kroz eklektične pristupe i reinterpretaciju povijesnih elemenata. Suvremeni projekti često kombiniraju čiste linije s referencama na tradiciju, stvarajući slojevite i kontekstualno osjetljive arhitektonske izraze.
Jedan od najpoznatijih primjera postmodernističke arhitekture je Portland Building, djelo arhitekta Michaela Gravesa. Ova zgrada iz 1982. godine prepoznatljiva je po upotrebi boje, dekorativnih elemenata i reinterpretaciji klasičnih motiva, čime se svjesno udaljava od stroge jednostavnosti modernizma.
Ikoničan primjer u Europi je Piazza d’Italia, također projekt Michaela Gravesa. Projekt kombinira klasične arhitektonske elemente poput stupova i lukova s ironičnim i suvremenim pristupom oblikovanju javnog prostora.
U kontekstu visokogradnje često se navodi AT&T Building (danas poznata kao 550 Madison Avenue), autora Philipa Johnsona. Njegov prepoznatljivi vrh u obliku „Chippendale“ zabata predstavlja jasan otklon od modernističke ravne siluete i simbolizira povratak povijesnim referencama u suvremenoj arhitekturi.
Ovi projekti pokazuju kako postmodernizam uvodi igru, simboliku i povijesne citate u arhitekturu, stvarajući razigraniji i komunikativniji odnos između zgrade i promatrača.
Suvremena arhitektura ne može se svesti na jedan stil. Ona je rezultat kontinuiranog dijaloga između tradicije i inovacije, tehnologije i prirode, estetike i funkcionalnosti. Upravo u toj raznolikosti leži njezina snaga — sposobnost da odgovori na potrebe današnjice, a istodobno oblikuje prostor budućnosti.
