Urbanizam
Važnost urbanih vrtova: Stvaraju ugodnija mjesta za život i vraćaju prirodu u gradove
Manjak zelenih površina u gradovima predstavlja sve veći izazov za suvremeno društvo
Renomirani stručnjak za krajobraznu arhitekturu, Lucas Werft održao je predavanje o transformaciji gradova u održivija i ugodnija mjesta za život kroz urbane vrtove. Ako niste imali priliku sudjelovati, evo sažetka.
Manjak zelenih površina u gradovima predstavlja sve veći izazov za suvremeno društvo. Osim na biološku raznolikost, značajno utječe i na kvalitetu života građana. Predavanje Održiva Ura bilo je posvećeno upravo rješavanju tog problema, odnosno načinima da se priroda ponovno poveže s urbanim sredinama.
“Kada smo promišljali o programu, kada smo ga pokrenuli, onda smo zapravo shvatili da jako puno se danas priča o održivosti, a da je to za puno ljudi jako apstraktno i da su te teme jako trendi, ali udaljene od normalnih ljudi. Ono što smo mi htjeli kroz ciklus predavanja to zapravo približiti nekim razumljivim jezikom, da se bavimo održivosti, ali na način da ta predavanja i naše prezentacije može pratiti svatko, nevažno iz kojeg backgrounda dolazi.
Ovo ljeto kada je 60 dana u kontinuitetu bilo strahovito vruće i nije bilo uopće kiše, shvatili smo onda i osvijestili smo na vlastitoj koži da je postalo neizdrživo. Da su istovremeno u Njemačkoj strahovite kiše pa u tom trenutku nam dolazi predavač iz Njemačke. Kod nas je 60 dana vruće, a kod njih su velike poplave i veliki problemi s tim. I shvatili smo zapravo da treba otvoriti javni diskurs i treba pričati o tome kako mi u našim gradovima možemo u budućnosti poboljšati uvjete za život.”, navodi Romana Ilić, voditeljica projekta.
Povratak prirode u gradove
A tajna svjetlije budućnosti krije se u implementaciji urbanih vrtova. Nagrađivani njemački krajobrazni arhitekt, Lucas Werft, na predavanju je govorio o važnosti vraćanja prirode u gradove.
“Mislim da se više radi o povratku prirode u naše urbane krajeve i u principu vraćanju prirodnih procesa u naše gradove. To je ono što čovjek i kao društvo, i kao urbanist u principu zanemaruje. Izgradnju kuća, cesta asfaltiranih, vodo-nepropusnih površina poglavito. Mi svoj najbitniji resurs, vodu bacamo u kanalizaciju umjesto da ga čuvamo u zemlji. Pa ako bi jedan benefit bio za istaknuti onda je to čuvanje vode tamo gdje bi ona trebala biti i imati mjesto, a to je u zemlji, ne u kanalizaciji.”, pojasnio je Lucas Werft, krajobrazni arhitekt.
Ovaj pristup urbanom dizajnu utemelji se na ideji povezivanja energetske učinkovitosti i kreativnosti.
Urbana poljoprivreda u gradskim vrtovima sve popularnija – evo što se u njima najčešće uzgaja
“Koji bi bili ključni elementu tog stajališta? U principu energetska efikasnost, da budemo inspirirani prirodom, da se sa što manje uložene energije i vremena napravimo što je bolji mogući rezultat. A to se odnosi i na materijale koje koristimo i na način na koji ih koristimo, ali prije svega ideje pomoću kojih nam ti materijali upravo pomažu da provedemo svoje ideje.
Po mom mišljenju je to doslovce kao nekakav portal unutar grada koji spaja ponovno te prirodne procese od kojih smo prekinuti kroz evoluciju gradova, gradnju, čovjeka kao takvog itd.”, dodaje Werft.
Održiva urbanizacija
Pametnim korištenjem prirodnih resursa, i manje razvijeni gradovi dobivaju priliku stvoriti održivu urbanizaciju, onu koja se ne oslanja na skupocjena rješenja.
“Razvijeni gradovi koji imaju možda i sluha i financija, a možda i vremena su ujedno i oni gradovi koji su najviše izgrađeni pa samim time zahtijevaju još više energetskih, financijskih, vremenskih resursa da bi postigli efekt koji bi eventualno kompenzirao efekt same izgrađenosti. A s druge strane gdje imamo gradove koji su slabo razvijeni, imamo priliku sačuvati ono zelenilo koje već postoji i u principu strateškim planiranjem voditi brigu o tome da takve kvalitetne površine ne uništavamo pa samim time ono što gradovi poput New Yorka, Hamburga i slično moraju ulagati ogromne resurse da bi uveli zelene površine. Mi u našim krajevima slabo razvijenim već to imamo, imamo besplatno, jedino što trebamo napraviti je prekinuti to uništavanje tog besplatnog, a najbitnijeg resursa – to je priroda.”, ističe.
6 iznenađujućih razloga zašto bi svatko trebao posaditi stablo ispred kuće
Savjesno čuvanje prirodnih resursa pretvoriti će zelene površine u saveznike u osiguravanju kvalitetnijeg načina života.
“Ako pazimo na to da očuvamo ono što je postojeće, onda već radimo jedan značajan zahvat u pogledu na to da čuvamo energiju. U principu što više energije zahtijevamo da bismo nešto napravili to smo manje efikasni. Pa ako čuvamo tu prirodu, ako se brinemo da vodu ne odvodimo u kanalizaciju nego u te zelene površine i da njih koristimo poput spužvi, mislim da bi to mogao biti lijepi temelj za izgradnju gradova budućnosti. Znači doticaj sa zemljom, ne s betonom, doticaj s prirodom.“, zaključio je Werft.
Uz samo malo predanosti, budućim bismo generacijama mogli ostaviti bolji svijet, onaj u kojem je priroda dio svakodnevice, čak i u urbanim te napučenim sredinama.
Urbanizam
Kat po kat nestaje simbol Zagreba: Evo dokle je stiglo rušenje Vjesnika
Donosimo pregled rušenja Vjesnika, zašto se zgrada uklanja kat po kat i kada bi radovi trebali završiti
Vjesnik je desetljećima bio dio zagrebačke vizure, prepoznatljiv neboder uz Slavonsku aveniju simbolizirao je važno razdoblje domaće medijske i arhitektonske povijesti. Za mnoge Zagrepčane bio je više od poslovne zgrade: bio je orijentir u gradu i simbol vremena u kojem je tiskani medij imao golemu moć.
Danas se njegova silueta polako briše, doslovno kat po kat.
Nakon velikog požara krajem 2025. godine, koji je zahvatio više etaža i ozbiljno oštetio konstrukciju, donesena je odluka da sanacija više nije moguća. Umjesto obnove, krenulo je potpuno uklanjanje zgrade koja je desetljećima bila jedno od najprepoznatljivijih obilježja poslovnog Zagreba.
Iako se u početku očekivalo da će radovi završiti brže, proces rušenja Vjesnika pokazao se znatno složenijim nego što se pretpostavljalo.
Dejan Kljun intervju u njegovom ateljeu u Vjesniku
Požar je zapečatio sudbinu zgrade
Veliki požar izbio je krajem studenoga 2025. godine i zahvatio više katova te krovnu konstrukciju nebodera. Nakon višednevnih procjena statičara zaključeno je da je konstrukcija ozbiljno kompromitirana te da bi obnova bila preskupa i sigurnosno rizična.
Time je donesena odluka o rušenju objekta koji je godinama bio sjedište jedne od najvažnijih medijskih kuća u Hrvatskoj.
Zašto je Vjesnik bio važan za Zagreb?
Vjesnik nije bio samo uredski kompleks. Desetljećima je predstavljao simbol hrvatskog novinarstva, izdavaštva i modernističkog razvoja grada.
Njegova lokacija učinila ga je dijelom svakodnevice tisuća građana, a njegova prepoznatljiva silueta postala je važan dio urbanog identiteta Zagreba.
Rušenjem Vjesnika grad ne gubi samo staru zgradu — gubi dio vlastite povijesti.
Kada su počeli radovi?
Početkom 2026. odabrana je tvrtka zadužena za uklanjanje objekta, a krajem veljače na lokaciju su stigli prvi strojevi.
Prva faza uključivala je uklanjanje pomoćnih objekata, osiguravanje okolnog prostora i pripremu za glavno rušenje nebodera. Od početka je bilo jasno da se ovakav objekt ne može uklanjati klasičnim metodama.
Procjenjuje se da će nakon završetka ostati tisuće tona građevinskog otpada koje će trebati zbrinuti.
Zašto se Vjesnik ruši od vrha prema dnu?
Mnogi su se pitali zašto zgrada nije jednostavno srušena miniranjem, no stručnjaci su odabrali potpuno drugačiji pristup.
Vjesnik ruši se metodom kontroliranog strojnog uklanjanja od vrha prema dnu — i to prvenstveno zbog sigurnosti.
Neboder se nalazi uz vrlo prometnu Slavonsku aveniju, u blizini drugih poslovnih objekata, prometne infrastrukture i instalacija, zbog čega miniranje nije bilo opcija.
Takav način rušenja mogao bi ugroziti okolne objekte i izazvati dodatnu štetu.
Osim toga, požar je već oslabio dijelove konstrukcije pa je bilo nužno postupno skidati katove kako bi se rasteretili niži dijelovi zgrade i spriječilo nekontrolirano urušavanje.
Proces je sporiji, ali znatno sigurniji za ovako kompleksan objekt smješten usred aktivne gradske zone.
Azbest je dodatno usporio rušenje
Kada se činilo da radovi napreduju prema planu, pojavio se novi problem — tijekom radova na višim etažama pronađen je azbest.
Zbog posebnih sigurnosnih protokola dio radova morao je biti privremeno zaustavljen, a izvođači su nastavili raditi samo na nižim dijelovima kompleksa i okolnim strukturama.
To je značajno produljilo rokove i pokazalo koliko rušenje ovakvih zgrada može biti zahtjevno.
Kada završava rušenje Vjesnika?
Prema posljednjim dostupnim informacijama, potpuno uklanjanje zgrade trebalo bi završiti do početka srpnja 2026. godine, ako ne dođe do novih komplikacija.
To znači da bi Zagreb ovog ljeta mogao ostati bez jedne od svojih najprepoznatljivijih silueta.
Što dolazi nakon Vjesnika?
To pitanje zasad nema službeni odgovor.
Lokacija uz Slavonsku aveniju godinama se spominje kao potencijalna zona velikog razvoja, a raniji planovi uključivali su novi poslovno-stambeni kompleks pa čak i mogućnost izgradnje novog tornja.
Za sada nema potvrđenih projekata, no jasno je da će prostor na kojem se nalazio Vjesnik building postati jedna od zanimljivijih razvojnih lokacija u gradu.
Dok strojevi uklanjaju posljednje katove, ostaje otvoreno pitanje hoće li ono što nastane na toj adresi imati jednaku težinu u kolektivnoj memoriji Zagreba kao što ju je imao Vjesnik.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
