Urbanizam
Važnost urbanih vrtova: Stvaraju ugodnija mjesta za život i vraćaju prirodu u gradove
Manjak zelenih površina u gradovima predstavlja sve veći izazov za suvremeno društvo
Renomirani stručnjak za krajobraznu arhitekturu, Lucas Werft održao je predavanje o transformaciji gradova u održivija i ugodnija mjesta za život kroz urbane vrtove. Ako niste imali priliku sudjelovati, evo sažetka.
Manjak zelenih površina u gradovima predstavlja sve veći izazov za suvremeno društvo. Osim na biološku raznolikost, značajno utječe i na kvalitetu života građana. Predavanje Održiva Ura bilo je posvećeno upravo rješavanju tog problema, odnosno načinima da se priroda ponovno poveže s urbanim sredinama.
“Kada smo promišljali o programu, kada smo ga pokrenuli, onda smo zapravo shvatili da jako puno se danas priča o održivosti, a da je to za puno ljudi jako apstraktno i da su te teme jako trendi, ali udaljene od normalnih ljudi. Ono što smo mi htjeli kroz ciklus predavanja to zapravo približiti nekim razumljivim jezikom, da se bavimo održivosti, ali na način da ta predavanja i naše prezentacije može pratiti svatko, nevažno iz kojeg backgrounda dolazi.
Ovo ljeto kada je 60 dana u kontinuitetu bilo strahovito vruće i nije bilo uopće kiše, shvatili smo onda i osvijestili smo na vlastitoj koži da je postalo neizdrživo. Da su istovremeno u Njemačkoj strahovite kiše pa u tom trenutku nam dolazi predavač iz Njemačke. Kod nas je 60 dana vruće, a kod njih su velike poplave i veliki problemi s tim. I shvatili smo zapravo da treba otvoriti javni diskurs i treba pričati o tome kako mi u našim gradovima možemo u budućnosti poboljšati uvjete za život.”, navodi Romana Ilić, voditeljica projekta.
Povratak prirode u gradove
A tajna svjetlije budućnosti krije se u implementaciji urbanih vrtova. Nagrađivani njemački krajobrazni arhitekt, Lucas Werft, na predavanju je govorio o važnosti vraćanja prirode u gradove.
“Mislim da se više radi o povratku prirode u naše urbane krajeve i u principu vraćanju prirodnih procesa u naše gradove. To je ono što čovjek i kao društvo, i kao urbanist u principu zanemaruje. Izgradnju kuća, cesta asfaltiranih, vodo-nepropusnih površina poglavito. Mi svoj najbitniji resurs, vodu bacamo u kanalizaciju umjesto da ga čuvamo u zemlji. Pa ako bi jedan benefit bio za istaknuti onda je to čuvanje vode tamo gdje bi ona trebala biti i imati mjesto, a to je u zemlji, ne u kanalizaciji.”, pojasnio je Lucas Werft, krajobrazni arhitekt.
Ovaj pristup urbanom dizajnu utemelji se na ideji povezivanja energetske učinkovitosti i kreativnosti.
Urbana poljoprivreda u gradskim vrtovima sve popularnija – evo što se u njima najčešće uzgaja
“Koji bi bili ključni elementu tog stajališta? U principu energetska efikasnost, da budemo inspirirani prirodom, da se sa što manje uložene energije i vremena napravimo što je bolji mogući rezultat. A to se odnosi i na materijale koje koristimo i na način na koji ih koristimo, ali prije svega ideje pomoću kojih nam ti materijali upravo pomažu da provedemo svoje ideje.
Po mom mišljenju je to doslovce kao nekakav portal unutar grada koji spaja ponovno te prirodne procese od kojih smo prekinuti kroz evoluciju gradova, gradnju, čovjeka kao takvog itd.”, dodaje Werft.
Održiva urbanizacija
Pametnim korištenjem prirodnih resursa, i manje razvijeni gradovi dobivaju priliku stvoriti održivu urbanizaciju, onu koja se ne oslanja na skupocjena rješenja.
“Razvijeni gradovi koji imaju možda i sluha i financija, a možda i vremena su ujedno i oni gradovi koji su najviše izgrađeni pa samim time zahtijevaju još više energetskih, financijskih, vremenskih resursa da bi postigli efekt koji bi eventualno kompenzirao efekt same izgrađenosti. A s druge strane gdje imamo gradove koji su slabo razvijeni, imamo priliku sačuvati ono zelenilo koje već postoji i u principu strateškim planiranjem voditi brigu o tome da takve kvalitetne površine ne uništavamo pa samim time ono što gradovi poput New Yorka, Hamburga i slično moraju ulagati ogromne resurse da bi uveli zelene površine. Mi u našim krajevima slabo razvijenim već to imamo, imamo besplatno, jedino što trebamo napraviti je prekinuti to uništavanje tog besplatnog, a najbitnijeg resursa – to je priroda.”, ističe.
6 iznenađujućih razloga zašto bi svatko trebao posaditi stablo ispred kuće
Savjesno čuvanje prirodnih resursa pretvoriti će zelene površine u saveznike u osiguravanju kvalitetnijeg načina života.
“Ako pazimo na to da očuvamo ono što je postojeće, onda već radimo jedan značajan zahvat u pogledu na to da čuvamo energiju. U principu što više energije zahtijevamo da bismo nešto napravili to smo manje efikasni. Pa ako čuvamo tu prirodu, ako se brinemo da vodu ne odvodimo u kanalizaciju nego u te zelene površine i da njih koristimo poput spužvi, mislim da bi to mogao biti lijepi temelj za izgradnju gradova budućnosti. Znači doticaj sa zemljom, ne s betonom, doticaj s prirodom.“, zaključio je Werft.
Uz samo malo predanosti, budućim bismo generacijama mogli ostaviti bolji svijet, onaj u kojem je priroda dio svakodnevice, čak i u urbanim te napučenim sredinama.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Podcast Prostor okuplja poznata imena arhitektonske scene i otvara teme o kojima se premalo govori
Sve smo ih već imali prilike upoznati u Dom na kvadrat, a sada se okupljaju u podcastu Prostor da zajedno razgovaramo o arhitekturi, urbanizmu i prostoru koji nas svakodnevno okružuje.
Prostor u kojem živimo oblikuje kvalitetu našeg svakodnevnog života, no o arhitekturi, urbanizmu, održivosti i uređenju prostora rijetko se razgovara dovoljno otvoreno i bez stručnih fraza. Upravo zato predstavljamo podcast Prostor, novi format koji će se uskoro početi emitirati, a okuplja poznata imena hrvatske arhitektonske i dizajnerske scene te otvara teme koje se tiču svih nas – bez obzira jesmo li investitori, projektanti ili jednostavno prolaznici u prostoru.
Kroz razgovore s gostima iz različitih područja podcast će se baviti temama koje oblikuju naše gradove, domove i javne prostore, ali i pitanjima koja se često nalaze izvan fokusa stručne i šire javnosti.
Održivost, zelena gradnja i budućnost gradova
Jedna od sudionica podcasta bit će Snježana Turalija, koja će se baviti temama zelene gradnje, održivosti, kružnog gospodarstva i zelene infrastrukture.
„Vjerujem da sam ovdje zato da se bavim temama koje imaju veze sa zelenom gradnjom, održivošću kao takvom, možda nešto malo urbanizma iz ove perspektive zelenog, jednako tako zelenom infrastrukturom, kružnim gospodarenjem i zgradama“
Poseban interes usmjerit će prema investitorima i njihovom pogledu na održivu gradnju.
„Zanimat će me kako investitori doživljavaju trenutačno tržište, što im znači pojam zelene i održive gradnje, zašto bi uopće išli u tom smjeru i koji su njihovi razlozi“, kaže Turalija.
Baština iz perspektive onih koji s njom žive
Arhitekt Dražen Arbutina u podcast donosi temu očuvanja i korištenja kulturne baštine.
„Bavit ću se baštinom“, kratko i jasno opisuje svoj fokus.
No iza te jednostavne definicije kriju se brojna pitanja – kako živjeti u zaštićenim povijesnim prostorima, kako ih održavati te kako pronaći ravnotežu između očuvanja i suvremenih potreba.
„Želim razgovarati sa svima koji na baštini rade, koji od baštine žive i koji s baštinom imaju problema“
Interijeri kao odraz načina života
Jedan od voditelja podcasta bit će i arhitekt Damjan Geber, koji će se baviti temama interijera i prostora koji nas svakodnevno okružuju.
„Prvenstveno ću se baviti prostorom koji nas okružuje. Ne prostorom kroz koji se krećemo, nego prostorom koji je svugdje oko nas. To su interijeri – poslovni, privatni i javni interijeri. Zapravo svi oni prostori koji su na neki način drugačiji od klasičnih“
No njegov interes ne staje samo na dizajnu prostora.
„Nadam se da ćemo kroz razgovore otvoriti teme o kojima se možda premalo govori. Ne samo o prostoru, nego i o svemu što dolazi prije nego što taj prostor nastane – o načinu poslovanja, stanju struke i izazovima s kojima se susreću profesionalci“, ističe.
Urbanizam i život u gradovima
Arhitekt Marko Dabrović bavit će se aktualnim pitanjima urbanizma, razvoja gradova i kvalitete života u urbanim sredinama.
„U podcastu Prostor bavit ću se aktualnim temama arhitekture, urbanizma i življenja u gradovima danas“, kaže Dabrović.
Posebno ga zanimaju problemi nekontroliranog širenja gradova i nedostatka kvalitetnog urbanističkog planiranja.
„Gradovi su se jako razvukli. Ne radi se planirano, radi se individualno i često bez adekvatne infrastrukture. To su teme koje treba probuditi u Hrvatskoj“
Razgovori koji idu ispod površine
Iako će svatko od voditelja imati svoj tematski fokus, zajednički cilj podcasta Prostor jest otvoriti iskrene, stručne i sadržajne razgovore o temama koje oblikuju našu svakodnevicu.
Kroz razgovore s arhitektima, investitorima, dizajnerima, urbanistima, stručnjacima za održivost i ljudima koji svakodnevno oblikuju prostor oko nas, podcast će ponuditi drukčiji pogled na arhitekturu i gradove od onoga na koji smo navikli.
Jer prostor nije samo ono što vidimo oko sebe. To su domovi u kojima živimo, gradovi kroz koje prolazimo, zgrade koje nas okružuju i odluke koje danas donosimo, a koje će oblikovati kvalitetu života generacija koje dolaze.
Urbanizam
Što su superblokovi i zašto ih svi kopiraju od Barcelone?
Superblokovi su Barceloni donijeli manje automobila, manje buke i više prostora za ljude
Nekada su to bile obične gradske ulice zatrpane prometom, parkiranim automobilima i bukom. Danas su neke od tih istih ulica u Barceloni pretvorene u prostore za igru, šetnju, bicikliranje i druženje susjeda.
Riječ je o superblokovima – urbanističkom modelu koji je Barcelonu pretvorio u globalni primjer kako grad može vratiti prostor ljudima. Dok mnoge europske metropole pokušavaju smanjiti promet i zagađenje, Barcelonin model sve se češće spominje kao jedno od najkonkretnijih rješenja koja su zapravo funkcionirala.
Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija
Kako je nastala ideja?
Barcelona se desetljećima suočava s problemima tipičnima za guste mediteranske gradove: prometne gužve, buka, zagađenje zraka i kronični nedostatak javnih prostora. Poseban je problem poznata četvrt Eixample: mrežasta struktura iz 19. stoljeća koju je osmislio urbanist Ildefons Cerdà, a koja je s vremenom postala žrtva vlastitog uspjeha. Automobili su preuzeli javni prostor koji Cerdà nikad nije projektirao za njih.
Prvi ozbiljniji eksperimenti sa superblokovima počinju oko 2016. godine, kada gradske vlasti pokreću projekt prenamjene prometnih zona u kvartovske prostore.
Kako superblok zapravo funkcionira?
Model je relativno jednostavan. Više manjih gradskih blokova spaja se u jednu veću cjelinu, a automobili se mogu kretati samo rubnim ulicama tog superbloka. Unutarnje prometnice prestaju biti prolazne rute i prenamjenjuju se u nešto sasvim drugo — dječja igrališta, biciklističke staze, zelene površine, terase kafića, prostore za lokalne događaje.
Promet unutar zona drastično se smanjuje, a vozila koja ipak ulaze ograničena su na minimalne brzine.
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
Što su brojke pokazale?
Ono što superblokove izdvaja od većine urbanističkih projekata jest to da su rezultati izmjereni — ne samo dojmljeni.
U četvrti Sant Antoni, nakon uvođenja superbloka, broj automobila pao je za 82%. Razina dušikovog dioksida (NO2) na pojedinim raskrižjima smanjila se za 33%, a buka je pala za 4,1 decibel danju i 5,3 decibela noću.
U superbloku oko tržnice Sant Antoni zabilježen je pad NO2 za 25% i pad čestica PM10 za 17% — obje tvari poznate po štetnim učincima na zdravlje.
U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora, a lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%. Dakle, manje automobila nije značilo manje kupaca.
Istraživanje Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) procjenjuje da bi potpuna implementacija superblokova u cijelom gradu mogla spriječiti 667 prijevremenih smrti godišnje — ponajviše zbog smanjenja zagađenja zraka, ali i smanjenja prometne buke i efekta toplinskog otoka.
Stanovnici i radnici u sva tri evaluirana superbloka prijavili su poboljšanje dobrobiti, spokoja i kvalitete sna, smanjenje buke i zagađenja te povećanu socijalnu interakciju.
Zašto su superblokovi izazvali otpor?
Nisu svi dočekali projekt s oduševljenjem.
Dio stanovnika i poduzetnika kritizirao je promjene od prvog dana. Najčešći prigovor bio je da se promet ne smanjuje nego samo premješta — na rubne ulice superbloka, koje onda preuzimaju opterećenje. To nije bila bezosnovana briga: istraživanje Barcelonske agencije za javno zdravlje pokazalo je da se onečišćenje u nekim okolnim ulicama doista povećalo, dok je unutar superbloka palo.
Bilo je i pitanja dostupnosti trgovina, kompliciranog pristupa za automobile te brzine implementacije. No kako su se prvi podaci počeli pokazivati, dio otpora postupno je splasnuo.
Tko danas kopira Barcelonu?
Barcelonin model danas proučavaju gradovi koji nemaju ništa zajedničkog s mediteranskom klimom ili gustom urbanom strukturom Eixamplea — što govori o tome koliko je ideja prenosiva.
Pariz razvija vlastitu varijantu kroz koncept “15-minutnog grada“. London uvodi tzv. low-traffic neighbourhoods. Milan je nakon pandemije povećao broj pješačkih i biciklističkih zona. Melbourne, Los Angeles i Portland također istražuju slične modele decentralizacije kvartova.
Zajednički nazivnik svima: vraćanje ulice stanovnicima umjesto prolaznom prometu.
Život bez automobila u gradu? Sve više europskih metropola ide u tom smjeru
Može li ovakav model funkcionirati u Zagrebu?
Zagreb ima drugačiju urbanu strukturu od Barcelone i ne može kopirati model jedan-na-jedan. Ali to nije ni potrebno.
Pitanje koje se otvara je konkretnije: postoje li ulice u Donjem gradu, na Trešnjevki ili u novijim kvartovima koje danas služe prvenstveno kao prolaz za automobile, a mogle bi imati potpuno drugačiju funkciju? Gotovo sigurno postoje.
Superblokovi nisu čarobno rješenje za sve probleme gradova. Ali su pokazali da urbanistička transformacija ne mora uvijek značiti ogromne infrastrukturne projekte i godine radova. Ponekad je dovoljno drugačije rasporediti prostor koji već postoji — i izmjeriti što se dogodi.
