Propisi i regulative
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Hoće li ovaj zakon riješiti jedan od najvećih društvenih problema današnjice – dostupnosti stanovanja
Rastuće cijene nekretnina posljednjih su godina mnogim građanima onemogućile rješavanje stambenog pitanja. Kako bi se taj trend ublažio i omogućilo sigurnije stanovanje mladim obiteljima i kućanstvima s prosječnim ili ispodprosječnim prihodima, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine priprema novi Zakon o priuštivom stanovanju.
Prema planu, do 2030. godine država će izgraditi 9.000 novih stanova.
NZEB konferencija: Priuštivo i održivo stanovanje do 2030.?
Što znači priuštivo stanovanje?
Priuštivim se stanovanjem smatra ono kod kojega kućanstvo troši najviše 30 % svojih ukupnih prihoda na stanovanje. To uključuje kreditne rate, režije i sve prateće troškove.
Zakon se prvenstveno odnosi na obitelji čiji prihodi nisu dovoljno visoki da bi konkurirali na otvorenom tržištu, ali su iznad granice siromaštva.
Riječ je o skupini građana koja je do sada često bila „između“ – nisu si mogli priuštiti kupnju stana, ali nisu imali pravo na socijalne stanove.
U Hrvatskoj se do sada većinom oslanjalo na tržišne modele i individualnu kupnju, što je dovelo do sve težeg ulaska mladih u vlasništvo nad nekretninom.
Dosadašnje mjere: APN i POS
Najpoznatije mjere stambene politike u Hrvatskoj su:
- APN subvencije – država sufinancira dio rate stambenog kredita, najčešće za mlade obitelji. Iako su mnogima pomogle, stručnjaci upozoravaju da su subvencije istodobno potaknule rast cijena stanova
- POS stanovi (Program društveno poticane stanogradnje) – stanovi po nižim cijenama od tržišnih, ali u ograničenom broju i često na rubnim ili slabije prometno povezanim lokacijama
Ključne mjere novog zakona o priuštivom stanovanju
- Gradnja 9.000 stanova – 50 % za prodaju, 50 % za dugoročni najam
- Novi kriteriji dostupnosti – pravo na stan imat će obitelji koje zadovoljavaju uvjet do 30 % troškova stanovanja u odnosu na prihode
- Povećanje etalonske cijene gradnje – na 1.315 eura po m² s PDV-om, što će omogućiti kvalitetniju izgradnju i održivost projekta
- Suradnja s lokalnim jedinicama – gradovi i općine osigurat će zemljišta i infrastrukturu
- Provedba preko APN-a – Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama vodit će realizaciju projekata
Nova pravila za stambene kredite: Što to znači za vas
Gdje će se graditi?
Prvi projekti najavljeni su u Zagrebu, Osijeku i Splitu. To su gradovi s najvećim pritiskom na tržištu stanova i najizraženijom potrebom za novim modelima stanovanja.
Dugoročni je plan uključiti i druge sredine, ovisno o raspoloživom zemljištu i suradnji jedinica lokalne samouprave.
Što je etalonska cijena i zašto je važna u kontekstu priuštivog stanovanja?
Jedan od problema prethodnih modela stanogradnje bio je nerazmjer između stvarnih troškova gradnje i etalonske cijene. Novi zakon predviđa podizanje te cijene, čime se želi osigurati da projekti budu održivi, a kvaliteta stanova primjerena suvremenim standardima energetske učinkovitosti i komunalne opremljenosti.
Etalonska cijena gradnje je referentna vrijednost koju država određuje kao osnovicu za izračun troškova u programima stanogradnje. Ona uključuje prosječne troškove izgradnje stambenih kvadrata – od materijala i rada do komunalne opreme i PDV-a.
U praksi, etalonska cijena služi kao polazište za izračun cijene stanova u programima poput POS-a ili sada planiranog priuštivog stanovanja. Ako je etalonska cijena preniska u odnosu na stvarne tržišne troškove, izvođačima se ne isplati graditi, pa projekti kasne ili ostaju neostvareni. Zato novi zakon predviđa njezino podizanje na 1.315 eura po m² s PDV-om, čime bi se trebao osigurati održiv model izgradnje i bolja kvaliteta stanova.
Što nam donosi novi Zakon o priuštivom stanovanju
Novi Zakon o priuštivom stanovanju trebao bi donijeti stabilniji okvir stambene politike u Hrvatskoj. Uz gradnju 9.000 stanova i jasne kriterije dostupnosti, obiteljima s nižim prihodima otvara se mogućnost da dođu do kvalitetnog i sigurnog doma.
Ako se plan uspješno provede, to bi mogao biti važan iskorak u rješavanju jednog od najvećih društvenih problema današnjice – dostupnosti stanovanja.
Propisi i regulative
Novi zakoni o gradnji: Brže dozvole, ali i nova pravila koja nitko ne smije zaobići
Novi zakoni koji uređuju prostorno planiranje, gradnju, energetsku učinkovitost i postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama bili su jedna od glavnih tema izborne sjednice Udruženja graditeljstva Hrvatske gospodarske komore. Na sjednici su predstavnici Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine predstavili ključne izmjene koje mijenjaju pravila igre u graditeljskom sektoru te objasnili kako će one utjecati na građane, investitore, projektante i građevinski sektor.
Iako se na prvi pogled čini da su ove izmjene namijenjene isključivo struci, one će u praksi utjecati na sve koji planiraju graditi kuću, kupiti građevinsko zemljište, obnoviti stan ili prijaviti projekt energetske obnove. Donosimo pregled najvažnijih zakona i promjena koje donose.
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Zakon o prostornom uređenju: prvi korak svake gradnje
Prije nego što se može ishoditi građevinska dozvola ili započeti projektiranje, potrebno je provjeriti što je na određenoj parceli dopušteno graditi. Upravo to uređuje Zakon o prostornom uređenju. Njime se definiraju pravila izrade prostornih planova, način razvoja gradova i općina te uvjeti korištenja građevinskog zemljišta.
Drugim riječima, ovaj zakon određuje gdje je gradnja moguća, koje su namjene pojedinih prostora i pod kojim se uvjetima mogu razvijati nova naselja ili poslovne zone. Bez njega nije moguće kvalitetno planirati razvoj prostora ni izdavati dozvole za gradnju.
Što se promijenilo?
Jedna od najvećih novosti je daljnja digitalizacija sustava prostornog uređenja. Prostorni planovi postupno će biti objedinjeni u jedinstvenom informacijskom sustavu, što bi građanima trebalo omogućiti lakši pristup podacima i jednostavniju provjeru uvjeta gradnje.
Izmjenama se ponovno uvodi institut urbane komasacije, kojim se omogućuje učinkovitije uređivanje građevinskih područja. Jasnije su definirani i postupci donošenja prostornih planova. Ako jedinice lokalne samouprave ne donesu urbanistički plan u propisanom roku, zakon predviđa mogućnost uključivanja Ministarstva kako bi se postupak ubrzao.
Što to znači za građane?
Ako planirate kupnju zemljišta ili gradnju obiteljske kuće, informacije o tome što je na određenoj parceli dopušteno graditi trebale bi biti dostupnije i preglednije. Postupci donošenja prostornih planova također bi trebali biti učinkovitiji nego dosad.
Zakon o gradnji: od projekta do uporabne dozvole
Dok Zakon o prostornom uređenju određuje gdje se može graditi, Zakon o gradnji propisuje kako se građevine projektiraju, grade, koriste i održavaju. Njime su uređeni postupci izdavanja građevinskih i uporabnih dozvola, odgovornosti svih sudionika u gradnji te tehnički zahtjevi koje građevine moraju zadovoljiti kako bi bile sigurne i funkcionalne.
Riječ je o jednom od najvažnijih zakona za sve koji planiraju gradnju ili veću rekonstrukciju postojećeg objekta.
Što se promijenilo?
Novi zakon donosi niz administrativnih i tehničkih novosti kojima je cilj pojednostaviti postupke i smanjiti vrijeme potrebno za ishođenje dozvola.
Među najvažnijim promjenama su daljnja digitalizacija sustava eDozvola, pojednostavljenje postupaka za određene vrste građevina te postupno uvođenje BIM tehnologije u projektiranje. Zakon također donosi određene izmjene u postupku izdavanja uporabnih dozvola te preciznije definira dokumentaciju potrebnu za završetak gradnje.
Što to znači za građane?
Cilj izmjena je ubrzati administrativne postupke i smanjiti količinu dokumentacije koju investitori moraju prikupljati. Za građane to znači jednostavnije planiranje gradnje, više digitalnih usluga i transparentnije procedure.
Ključne promjene koje donosi novi zakon o upravljanju i održavanju zgrada
Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu: održivije i štedljivije zgrade
Zgrade danas troše velik dio ukupne energije, zbog čega je energetska učinkovitost postala jedno od ključnih pitanja europske i hrvatske politike. Novi Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu uređuje zahtjeve koje moraju ispunjavati nove i postojeće zgrade kako bi trošile manje energije i proizvodile manje emisija stakleničkih plinova.
Njegov je cilj povećati kvalitetu gradnje, smanjiti troškove grijanja i hlađenja te potaknuti korištenje obnovljivih izvora energije.
Što se promijenilo?
Novi zakon usklađen je s europskim direktivama te uvodi strože zahtjeve za energetsku učinkovitost novih zgrada. Veći naglasak stavlja se na energetsku obnovu postojećeg fonda zgrada, korištenje obnovljivih izvora energije te postupni prijelaz prema zgradama s gotovo nultim emisijama.
Istodobno se planira ubrzati energetska obnova javnih i stambenih zgrada kako bi se smanjila ukupna potrošnja energije.
Što to znači za građane?
Kod gradnje nove kuće ili obnove postojeće sve će važniju ulogu imati kvalitetna toplinska izolacija, učinkoviti sustavi grijanja i hlađenja, dizalice topline, solarni paneli i drugi sustavi koji smanjuju potrošnju energije. Dugoročno bi takva ulaganja trebala donijeti manje režijske troškove i veću vrijednost nekretnina.
Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama: novi val, ali ne i novi krug legalizacije
Posljednji zakon predstavljen na sjednici odnosi se na postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama. Za razliku od prethodna tri zakona, koji su na snazi od 1. siječnja 2026., ove izmjene i dopune Sabor je usvojio tek 30. travnja 2026., a na snagu su stupile sredinom svibnja iste godine. Njima se uređuju postupci vezani uz ranije započetu legalizaciju te način rješavanja preostalih neriješenih predmeta.
Važno je naglasiti da zakon ne mijenja temeljni uvjet za legalizaciju, i dalje se mogu ozakoniti samo zgrade vidljive na digitalnoj ortofoto snimci do 21. lipnja 2011. godine. Ono što se mijenja jest mogućnost podnošenja zahtjeva, jer se dosadašnji rok potpuno ukida, pa priliku sada dobivaju i vlasnici koji ranije nisu stigli ili uspjeli prijaviti svoje objekte. Upravo se zato ova izmjena u dijelu stručne i medijske javnosti naziva novim valom legalizacije, iako riječ nije o proširenju kruga objekata koji se mogu ozakoniti, nego o ukidanju vremenskog ograničenja za podnošenje zahtjeva.
Što se promijenilo?
Izmjenama su dodatno uređeni postupci provedbe zakona, precizirane nadležnosti tijela koja sudjeluju u postupcima te usklađene pojedine odredbe s novim zakonima iz područja gradnje i prostornog uređenja. Jedna od najvažnijih novosti je ukidanje dosadašnjeg roka za podnošenje zahtjeva za ozakonjenje, čime se zahtjev sada može podnijeti u bilo kojem trenutku, bez vremenskog ograničenja.
Što to znači za građane?
Građani koji još uvijek imaju neriješene predmete iz ranijih postupaka legalizacije mogu očekivati jasnije procedure i učinkovitije rješavanje postojećih zahtjeva. Međutim, izmjene ne znače da se mogu legalizirati objekti izgrađeni nakon 21. lipnja 2011. godine, taj datum i dalje ostaje granica.
Promjene koje će se osjetiti i izvan građevinskog sektora
Iako su predstavljene na stručnoj sjednici Hrvatske gospodarske komore, ove zakonske izmjene neće utjecati samo na arhitekte, projektante i građevinske tvrtke. Njihove će posljedice osjetiti svi koji planiraju graditi, kupiti ili obnavljati nekretninu.
Potres – kada će biti donesen Zakon o obnovi zgrada i tko će ih obnavljati
Digitalizacija postupaka, jasnija pravila prostornog planiranja, veći naglasak na energetskoj učinkovitosti i učinkovitije administrativne procedure trebali bi dugoročno pojednostaviti procese gradnje i obnove. Koliko će se ti ciljevi ostvariti u praksi, pokazat će provedba zakona u godinama koje dolaze. No jedno je sigurno – hrvatsko graditeljstvo ulazi u razdoblje značajnih promjena koje će oblikovati način na koji ćemo planirati, graditi i održavati svoje domove.
Propisi i regulative
Što se smije snimati videonadzorom, a što ne? Pravila koja morate znati
Moderne kamere nude visoku rezoluciju, a uz pomoć naprednih čipova i softvera moguće je prepoznati lica, kretanje pa čak i analizirati događaje u prostoru…
Kamere su danas svuda oko nas – na ulicama, u trgovinama, na ulazima zgrada, pa sve češće i u privatnim dvorištima. No, video nadzor više nije samo pasivno “oko” koje snima. Zahvaljujući razvoju tehnologije, postao je moćan alat sigurnosti, ali i potencijalni izvor problema ako se koristi izvan zakonskih okvira.
Zato je jedno od najvažnijih pitanja: što se smije snimati videonadzorom, a što ne?
Vodič za odabir sigurnosnih kamera za kuću i dvorište – najbolje kamere za zaštitu doma
Od mutnih snimki do pametnih sustava
Prije desetak i više godina, sustavi video nadzora bili su ograničeni niskom kvalitetom slike. Snimke su često bile mutne i neupotrebljive za identifikaciju.
“Rezolucija kamera bila je loša i u većini slučajeva nije bilo moguće prepoznati osobe”, objašnjava Vedran Vranić iz tvrtke Genius.
Danas je situacija potpuno drugačija. Moderne kamere nude visoku rezoluciju, a uz pomoć naprednih čipova i softvera moguće je prepoznati lica, kretanje pa čak i analizirati događaje u prostoru.
Pametni video nadzor razlikuje bitno od nebitnog
Suvremeni sustavi koriste umjetnu inteligenciju za detekciju pokreta i analizu scene.
Kamere danas mogu razlikovati ljude i vozila od životinja ili drugih objekata, čime se značajno smanjuje količina nepotrebnih snimki.
To znači da se pregledavanje snimki svodi samo na relevantne trenutke – kada se u kadru zaista nešto događa.
Takav pametni video nadzor postaje sve češći standard, osobito u stambenim i poslovnim objektima.
Što se smije snimati videonadzorom
Zakon jasno definira granice.
U kontekstu privatnih i stambenih prostora, snimanje je dozvoljeno u određenim situacijama. Tako je dopušteno snimati vlastiti ulaz u zgradu ili stan, jer se radi o prostoru koji je izravno povezan s vašim vlasništvom ili korištenjem.
Također, moguće je snimati zajedničke dijelove zgrade, ali uz određene uvjete – primjerice, važno je voditi računa o privatnosti drugih stanara i poštivanju važećih propisa.
Osim toga, dozvoljeno je snimati i vlastito dvorište ili posjed, budući da se radi o privatnom prostoru kojim sami upravljate.
Cilj video nadzora mora biti zaštita imovine i sigurnost, a ne praćenje drugih osoba.
Drugim riječima, smijete snimati ono što je vaš prostor i vaša odgovornost.
Što se ne smije snimati
Najveći problem nastaje kada kamere zahvaćaju javne ili tuđe privatne površine.
Nije dozvoljeno snimati određene prostore i osobe bez odgovarajuće pravne osnove. Tako se ne smiju snimati javne površine poput ulica i nogostupa, jer one ne pripadaju privatnom prostoru i podliježu posebnim pravilima zaštite privatnosti.
Također, nije dopušteno snimati susjedna dvorišta ili prozore, budući da se time zadire u privatnost drugih osoba.
Isto vrijedi i za prolaznike izvan vašeg posjeda – njihovo snimanje bez privole može predstavljati povredu prava na privatnost.
“To je zakonom zabranjeno. Kamere moraju biti podešene tako da ne snimaju javni prostor niti narušavaju privatnost drugih”, naglašava Vranić.
Ovo pravilo vrijedi i za kućni video nadzor – čak i ako je kamera postavljena na vašoj kući.
Video nadzor javnih površina – zakonski okvir, GDPR i tehnički zahtjevi
Kako tehnologija rješava problem privatnosti
Jedan od izazova u praksi jest kako izbjeći snimanje neželjenih dijelova, primjerice susjednog dvorišta.
Danas to više nije tehnički problem.
Moderni sustavi omogućuju tzv. “maskiranje” dijelova slike.
“To znači da možete točno označiti dijelove koje ne želite snimati i oni će na snimci biti potpuno zatamnjeni”, objašnjava Vranić.
Na taj način moguće je koristiti kameru bez narušavanja privatnosti drugih osoba.
Gdje je granica između sigurnosti i nadzora
S razvojem tehnologije granica između sigurnosti i privatnosti postaje sve tanja.
S jedne strane, video nadzor povećava sigurnost i pomaže u sprječavanju neželjenih događaja.
S druge strane, pretjerano ili nepropisno korištenje može dovesti do narušavanja privatnosti.
Zato je ključno razumjeti da video nadzor nije samo tehničko, već i pravno i etičko pitanje.
Prilagodba sustava konkretnom prostoru
Ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svima.
Svaki prostor ima svoje specifičnosti – od veličine i rasporeda do potreba korisnika.
Zato je važno pažljivo planirati sustav video nadzora. To uključuje odabir odgovarajuće pozicije kamera, pravilno podešavanje kuta snimanja te jasno definiranje područja koja će biti obuhvaćena nadzorom, kako bi se osigurala učinkovitost uz poštivanje privatnosti.
Kvalitetna implementacija osigurava da sustav bude učinkovit, ali i usklađen sa zakonom.
Solarne kamere – učinkovito rješenje za video nadzor udaljenih lokacija
Budućnost video nadzora
Razvoj umjetne inteligencije dodatno ubrzava evoluciju video nadzora.
Kamere više ne služe samo za snimanje, već za analizu, prepoznavanje i predviđanje događaja.
U budućnosti možemo očekivati još preciznije sustave koji će dodatno balansirati između sigurnosti i privatnosti.
No jedno pravilo ostaje isto – tehnologija mora služiti ljudima, a ne obrnuto.
Česta pitanja o video nadzoru
Što se smije snimati videonadzorom?
Dozvoljeno je snimati vlastiti prostor, poput ulaza u zgradu, dvorišta ili unutrašnjosti objekta, uz uvjet da se time ne narušava privatnost drugih osoba.
Smijem li kamerom snimati ulicu ispred kuće?
Ne, javne površine poput ulica, nogostupa i cesta ne smiju se snimati privatnim videonadzorom.
Smije li kamera snimati susjedovo dvorište?
Ne, snimanje tuđeg privatnog prostora nije dozvoljeno. Kamere moraju biti postavljene tako da ne zahvaćaju susjedne nekretnine.
Može li vas kamera snimati bez znanja?
U pravilu ne. Ako se radi o prostoru pod videonadzorom, osobe moraju biti obaviještene da se snimanje provodi, najčešće putem jasno vidljive oznake. Tajno snimanje bez opravdanog razloga i zakonske osnove može predstavljati kršenje privatnosti i zakona.
Kako izbjeći snimanje nedozvoljenih površina?
Moderni sustavi omogućuju maskiranje dijelova slike, odnosno označavanje zona koje se neće snimati, čime se može izbjeći narušavanje privatnosti.
Što je najvažnije kod postavljanja video nadzora?
Važno je pravilno odrediti što se snima, postaviti kamere u skladu sa zakonom i prilagoditi sustav konkretnom prostoru i potrebama korisnika.
