Povežimo se

Predstavljamo dom

Dizajn interijera u tri boje

Renovacija stana veličine 60 kvadratnih metara započela je rušenjem pregradnih zidova čime su ostvareni preduvjeti za dobre arhitektonske poteze s funkcionalnim rješenjima. 

Smočnica i kuhinja

Možda djeluje malo neobično, ali osnovna ideja je počela od smočnice veličine metar kvadratni, smještena u hodniku. Trebala je pripadati kuhinji, međutim, ukidanjem nje i rušenjem pregradnih zidova, otvorile su se sve mogućnosti arhitektonskih varijanti djelovanja. Kuhinju smo kompletno prebacili u drugi prostor, oduzeli mjesto suvišnom degažmanu i time sam uspjela sam napraviti jedinstven prostor kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka te postići prozračnost prostora, objasnila je arhitektica Gordana Đerić za Dom na kvadrat. 

Nekadašnji balkon odvojen je kliznim vratima od kuhinje, a taj je prostor bio značajan za dvostranu orijentaciju stana.

Zahtjevi investitora

Zamjena klasičnog prozora u dnevnoj sobi za staklenu stijenu pridonijela je boljem prodoru dnevnog svjetla i povezanosti s eksterijerom. Jednostavan i moderan dizajn otvorenog prostora baziran je na tri boje, što je bio jedan od tri zahtjeva investitora. 

Jedan zahtjev je bio naći mjesto za stripove, jer je investitor strastveni kolekcionar. Stripove smo riješili vrlo efektno staklenim vitrinama u kombinaciji s crnim profilima i otvorenim dijelovima. U to smo ukomponirali televizor i kamin i naglasili sve zajedno rasvjetom, ispričala je Đerić. 

Drugi zahtjev je bilo radni prostor u mirnom dijelu stana. Zato sam radno mjesto ukomponirala na način da sam ga provukla kroz ormare u spavaćoj sobi i cijeli taj potez zajedno sa krevetom i noćnicima povezala da djeluje kao jedna cjelina te dodala policu iznad radnog stola. 

Treća želja investitora je bila da imamo samo tri boje. Bijela, siva, crna. I to smo naravno ispoštovali do kraja, uključujući laminat, pločice i sivu boju ormara. Boja je dosta topla, nije hladna siva i u cijeloj kombinaciji rješenja je savršeno se uklopila, izjavila je Gordana Đerić. 

Najzahtjevniji dio uređenja

Funkcionalnost kuhinje postignuta je visokim ormarima i razvedenim staklenim policama, a za jednostavnije održavanje postavljena je keramika velikog formata. 

Kuhinja je bila najzahtjevniji dio stana jer je bila klasična u dva reda i tako dalje. Trebalo je izbjeći dojam tunela, staviti sve elemente, a dobiti efektnost i modernost. Moje iskustvo je da ormari u kuhinjama od poda do stropa služe za ostave, da su funkcionalniji od gornjih kuhinjskih elemenata koji najčešće služe kao zaboravljeno spremište. Tako kad smo dobili tu već vertikalu ormara, da ne bi izgledalo kao tunel i skladište, onda smo išli s dodatnim šankom s ladicama u crnoj boji, rekla je Đerić. 

Mnoštvo skladišnog prostora, prozračnost i domišljata rješenja razlozi su zbog kojih nam se ovaj stan posebno svidio.

Oglas

Predstavljamo dom

Vitalna stogodišnjakinja – stara zagorska kuća dobila je novo ruho 

U vrijeme nastanka, ova je stara zagorska kuća služila za stanovanje, a spretne ruke obitelji Kinčić spasili su ju od propadanja i pretvorila u podsjetnik na neka davna vremena. 

“Kućica je sagrađena 1913. godine. S tim da mi kada smo došli ovdje, mi smo se toga trena kada smo ju vidjeli, zaljubili. Kućica nije izgledala baš ovako kako ona momentalno izgleda, ali smo nastojali da ona ostane kao stara, autohtona zagorska hižica i ona se nama kao takva upravo dopala i ona je naša zagorska, stara hižica.”, rekla je Gordana Kinčić, vlasnica kuće. 

S obzirom da je to onako bio jedan onako stariji stil gradnje, ona je u međuvremenu renovirana, ali nas kao takve nije to zadovoljilo. Pa smo ono krenuli od bojanja zidova, kuhinja je u principu ostala kakva je bila, pa smo samo malo ju nakitili, stavili smo rajnglice, lončiće tako da dočaramo u stvari taj nekakav zagorski, starinski štih. Jedino u što smo malo više uložili to je bila kupaonica koja je zaista bila dosta derutna i nije služila svrsi, nastavila je. 

Uređenje kupaonice

Kupaonica uređena u retro stilu savršen je spoj starih i novih vremena. 

“To nam je bila nit vodilja da malo u svu tu starinu dodamo tog nekakvog malo modernog štiha, s obzirom da je ona bila dosta derutna, krenuli smo s njom i napravili smo to što smo napravili, a opet smo gledali da to ne odudara previše od ovoga svega pa smo opet išli na te tople materijale kao što je drvo, malo dodali tog šarenila u pločicama i evo tako da smo ustvari na kraju bili zadovoljni time što smo njome postigli.”, ispričala je Kinčić. 

Detalji koji daju poseban ugođaj prostoru

Seljački pod i lamperija na zidovima daju poseban štih interijeru u kojem su izložene starine emotivne vrijednosti. 

“S obzirom da smo jako veliki ljubitelji starih stvari, starina, to su znali naši prijatelji, naši kumovi, naši rođaci tako da su jednostavno prilikom svakog posjeta nama, donijeli nešto svoje. Tako da evo, svaka većina ovih stvari priča neku svoju priču, ali uglavnom to je nešto što smo dobili od poznanika i dragih ljudi.”, rekla je Kinčić. 

Zavjese pridodaju toplini prostora, a stari tanjuri koji su kroz godine ostali bez svog para stoje na ručno izrađenim policama. 

Autohtoni i resturirani namještaj

“Što se tiče tih polica, to je rad mog supruga, to je on osmislio isto kao i žardinjere sa vanjske strane hižice, znači, one su vrlo slične i to je ustvari rad evo ga, njegov projekt.”, rekla je Kinčić. 

Od pokućstva zatečenog u kući, obitelj je zadržala vitrinu u dnevnoj sobi i blagovaonski stol sa stolcima. 

“On je restauriran, on je bio u lošijem stanju, isto kao i stolice ali s obzirom da se uklopilo u ovaj interijer, nismo htjeli odustat od svega toga pa smo dali restaurirat i sad je to evo sastavni dio našeg dnevnog boravka i smatramo da je to zaista nešto što ovdje paše.”, objasnila je Kinčić. 

Autohtoni kreveti u spavaćoj sobi nisu zadržani zbog komfora, ali novi su rađeni upravo s tim starinskim karakterom, dok atmosferi pridonose obiteljske fotografije. 

“Na fotografijama u spavaćoj sobi je moja baka, Katarina, moja mama pokojna Amalija i na jednoj fotografiji sam ja kao mala djevojčica na klupici na brijegu iznad moje rodne kuće.”, rekla je Kinčić. 

Za potpuno opuštanje i bijeg od vreve grada, obitelj je napravila malu spa zonu okruženu duhom prošlosti. 

Nastavite čitati

Predstavljamo dom

Mali dio Francuske u zagrebačkom stanu

Stan francuske umjetnice sa zagrebačkom adresom, Jessice Gobert obiluje zanimljivim zbirkama umjetnina i namještaja. Ulaskom u stan prepun prirodne svjetlosti, pažnju privlači svježi buket cvijeća koji u kombinaciji s mirisnom svijećom daje toplinu, boju i miris prostoru. Pozitivna karakteristika ovog stana leži u pametno iskorištenom prostoru čime je postignut dojam prostranosti. Staklene površine daju dovoljno dnevnog svjetla za biljke koje unose prirodni element u interijer. 

Dom po vlastitom ukusu

Želim da u svakom trenutku izgledaju najbolje moguće. Za mene je to zapravo hobi i pruža mi osjećaj da doista nastanjujem prostor i mijenjam ga svojim postupcima. Za mene je to „zen“, kad uđem u „zonu“ i samo kružim stanom, obilazim različite biljke i provjeravam je li sve pod kontrolom. Također mislim da je to neka verzije mene koja pokušava zauzeti prostor i ispuniti ga biljkama, ispričala je Jessica Gobert. 

Poigravanje nespojivim elementima uređenja dalo je ovom stanu poseban šarm i privlačnost. Raznovrsnost detalja koji čine razliku, protežu se od serijski proizvedenih komada do dizajnerskih, uključujući i one inspirirane njenom rodnom Francuskom.

Imam svoju tintarnicu za umakanje tinte dok crtam koja je antikvitet iz starijih vremena i meni je vrlo vrijedna. Imam i ormarić koji mi je majka poklonila, a napravljen je od starog drva i također je ukrašen cvjetićima i uzorcima,  veoma je krhak i uglađen. Imam francusku sliku koja je bila vjenčani poklon mojih roditelja. Prikazuje pejzaž mog rodnog mjesta. To je, znate, vrlo „francuski“, pogotovo za mene. Također imam i sliku ilustratorice Elle Coutance, čije radove cijenim. Imam i dosta francuskih knjiga što je možda i najviše francuska stvar u stanu, rekla je Gobert. 

Isticanje osobnih detalja

Jednostavnost bijelih zidova i sivog namještaja, stvorili su idealan prostor za izlaganje umjetnina. Jedna od interesantnijih je stari kip konja s dva jahača. Niz grafičkih radova otkrivaju Jessicin talent za snažne, grafičke linije koje su izložene u najvećoj prostoriji gdje se nalaze  i vesele razglednice. 

Imam kolekciju razglednica koje su mi poslali prijatelji tijekom godina. Veoma su šarolike, prikazuju umjetnička djela, pejzaže i slike. Jako su lijepe. Za mene je to mozaik s pomoću kojeg se osjećam kao da su oni sa mnom ovdje. S druge strane, čuvam i razglednice mojih omiljenih umjetnika koje kupujem u muzejima.Volim crtati predivne pejzaže. Iza mene se nalazi muzej Jacquemart-André u Parizu vrlo cijenjene arhitekture, pa iako ne mogu u stanu imati lukove i kamene stupove, volim ih imati na zidu i crtati ih. Smisao tih radova na zidu je refleksija mene i onoga što želim, ispričala je Jessica. 

Pored dnevnog boravka smještena je  radna soba svijetlih tonova s puno drvenih detalja i biljaka, što ju pretvara u pravu zelenu oazu. Razlika u tonovima, kreativno kombiniranje boja i materijala tvore zanimljivu cjelinu posebne privlačnosti.

Bijeg od minimalizma

Rekla bih da je stil stana pomalo eklektičan. Ima dosta starih stvari. Volim vrlo bogat izgled materijala, ako je drvo onda volim da je u drugačijim nijansama, drugačijim bojama. Ne bih rekla da prevladava minimalizam jer nisam pretjerani ljubitelj takvog stila. Sviđa mi se kada je ambijent topao i udoban. Zato volim imati tepihe, drvene elemente i tople boje. Tople boje su mi broj jedan. Iz tog razloga imam puno biljaka jer mislim da otvaraju prostor. Također smatram da je važan balans i postavljanje određenih stvari na prava mjesta, rekla je Gobert za Dom na kvadrat. 

Eklektičan stan umjetnice Jessice Gobert obiluje raznolikošću, umjetnošću, biljkama i  svjetlošću, stvarajući jedinstveno i inspirativno okruženje. Različiti umjetnički izrazi stvaraju harmoničnu cjelinu i dinamičnu atmosferu, a svaki kutak oživljen umjetničkim djelima daje dojam živopisne galerije.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice