Arhitektura
Obiteljska kuća s bazenom!
Kuća s bazenom u zelenom okruženju i brojni sadržaji za djecu.
Usred zelenila, okružena pomno uređenim dvorištem sakrila se ova moderna ljepotica. U početku je projektirana za tri člana obitelji koji su ubrzo narasli na pet. Kroz ovu obiteljsku kuću proveo nas je arhitekt Hrvoje Krajač.
„Ovo je spoj zapravo autonomnih cjelina u kući koje mogu funkcionirati same za sebe, ali u neposrednoj okolici s prirodom, s dvorištem, znači da imamo jednu oazu mira i obiteljskog života, isprepletenu s unutrašnjim i vanjskim prostorom“, objašnjava dipl.ing. arhitekture Krajač.
Okućnica s bazenom i brojnim sadržajima
Upravo zbog pozicije na kojoj se nalazi za ovu je kuću važna interakcija unutarnjeg i vanjskog. Okućnica obiluje zabavnim sadržajima poput mjesta za roštiljanje, igranje i bavljenje sportom te opuštanje.
Ima veliku vodenu plohu, odnosno bazen na ovom osunčanom zapadnom dijelu. Voda kao prirodni element i izbačeni balkoni na katu sa drvenim rebrenicama pridonose prozračnosti cijelog vanjskog prostora.
Idealno za obitelji s djecom.
Prirodni materijali kao nit vodilja
Može se reći da je priroda bila glavna nit vodilja kod projektiranja, ali i gradnje ove obiteljske kuće. Zato su za nju odabrani prirodni materijali – kamen i drvo. Oni su skladno kombinirani i na fasadi kuće koja je, unatoč klasičnim materijalima, jako moderna.
„Ova je djelomično ventilirana, ventilirana je na ovom dijelu gdje su ove obloge od visoko prešanog laminata sa izgledom drva. Ventilirana fasada bi trebala bit zapravo najzdravija fasada zato jer iza ove obloge koju mi na kraju vidimo je zračni prostor, pa je podkonstrukcija sa izolacijama na osnovnom konstruktivnom zidu, i ta fasada uvijek ono što se kaže, diše“, ističe arhitekt.
Dnevni boravak kao jezgra obiteljske kuće
Odmah na ulazu dočekao nas je klavir i biljarski stol. Nakon početnog vau efekta ušetali smo u dnevni prostor koji nas je jednako oduševio.
Ovo je prostor dnevnog života koji je zapravo srce cijele kuće. „On povezuje sve ove autonomne prostore spavanja, nekih utilitarnih prostora, i on je zapravo svojom i širinom i dubinom i visinom zapravo jezgra. Mjesto gdje se obitelj okuplja i gdje zapravo iz tog unutrašnjeg prostora preko otvora ste spojeni zapravo i sa okolišem i sa dvorištem“, objašnjava Krajač.
Upravo zato što se iz njega pruža pogled na dvorište, materijali koji su se koristili u uređenju interijera preslikani su iz eksterijera. Zanimljivo, impozantan prostor nema centralno rasvjetno tijelo. To je jedna nenametljiva rasvjeta koja daje još dodatno ambijentalnost i toplinu ovog prostora.
Kod opremanja velikog broja kvadrata treba paziti na odabir namještaja. Naime, premali komadi ostavit će dojam praznog prostora, a ubacite li u njega previše komada namještaja, zatrpat ćete ga. Ovdje smo, primijetili samo nekoliko komada.
„Ovaj interijer prije svega čini taj dojam prostora i onda je s jedne strane bilo zapravo i namjera i olakšano da sve ovo što se treba dogoditi, što je potrebno, nekakve police, pa čak i sami kamin djeluju ugrađeno, znači da su po strani prostora, da jednostavno sa nekakvom sjedećom garniturom možete doživjeti taj prostor da ste non stop u njemu“, objašnjava arhitekt. Uz toliko sadržaja zapravo nema ni potrebe izlaziti iz ovog doma.
Kupaonica sa staklenim krovom
Iako će mnogi pomisliti da je kod njegova projektiranja situacija bila idealna – gradilo se od nule pa je sve bilo jednostavno osmisliti, pred arhitekta je stavljen jedan zanimljiv izazov. Kupaonica gostinjskog dijela nalazi se uz sam ulaz u dom pa ju je trebalo sakriti. S obzirom na to da je obložena, nedostajao joj je prirodni izvor svjetla.
„I to smo onda postigli na taj način da smo taj jedinstveni prostor vjetrobrana i kubus i u vanjskom obliku napravili sa staklenim krovom. Gdje je totalno skrivena ta podkonstrukcija i konstrukcija gdje se samo iz prostora kupaone i kade taj krov možda čita kao nebo sa mliječnim staklom gdje uvijek dolazi to jedno difuzno svjetlo koje osvjetljava cijeli prostor kupaone i zapravo kad ga se gleda ne znate jel je to svjetlo jel je to nebo, a neprimjetno je izvana jer se događa na krovu“, govori Krajač.
Zaista inovativno rješenje koje na kraju i izgleda jako dobro te usklađeno s okolišem u kojem se nalazi. Što je u konačnici i jedno od važnijih pravila dobre arhitekture.
Arhitektura
Wienerberger Brick Award 22 s rekordnim brojem prijava
Klimatske promjene, ograničeni prirodni resursi i regulatorni okviri za ekološku kulturu gradnje koja uključuje energetsku učinkovitost, održivost i očuvanje, samo su neki od uvjeta koji zahtijevaju različite arhitektonske pristupe. Opeka je jedan od najstarijih i najtrajnijih građevinskih materijala u ljudskoj povijesti s bezbroj mogućnosti i odličnim svojstvima energetske učinkovitosti te kao takva čini glavni element u arhitekturi najnovijeg vremena.
Kako bi nadahnuli i motivirali arhitekte da istraže nove mogućnosti u pristupu gradnji glinenim materijalima, austrijska tvrtka Wienerberger AG od 2004. godine organizira dodjelu međunarodne nagrade kojom se daje priznanje vrhunskom arhitektonskom projektu od opeke. Wienerberger Brick Award dodjeljuje se projektima koji ostavljaju snažan i trajan dojam u arhitekturi te je ujedno priznanje posebno uspješnim primjerima moderne arhitekture od opeke.
Sudjeluju 53 zemlje
Na Brick Award 22 prijavljen je rekordan broj od 789 projekata iz 53 zemlje, a nagrada se dodjeljuje u sljedećih pet kategorija Feeling at home, Living together, Sharing public spaces, Working together i Building outside the box unutar kojih će biti odabran pobjednik kategorije, kao i jedan glavni dobitnik.
“Razvoj posljednjih godina se nastavlja, fokus ostaje na izgradnji koja štedi resurse. To se odnosi kako na visoko inovativne strukture, tako i na one izgrađene na tradicionalan način s lokalnim materijalima i zanatskim tehnikama. Ponovna uporaba jednako je prisutna, kao i maštovita upotreba opeke. Ovaj gotovo razigran pristup vodi do sažetih, nezaboravnih dizajna. Ponderiranje unutar različitih kategorija gotovo je uravnoteženo, što pokazuje da je opeka zastupljena u svim tipološkim područjima zgrada. ” – objašnjava Heimo Scheuch, predsjednik Uprave Wienerberger AG.
Ceremonija dodjele nagrade Brick Award ove godine održat će se 9. lipnja, a sudionici će predstaviti svoje projekte za Brick Award 22 i razgovarati o tome kako arhitekti mogu značajno doprinijeti očuvanju okoliša. 2022. obilježava posebnu godinu za Brick Award jer će Wienerberger deseti put dodijeliti ovu nagradu. Jubilarna, deseta nagrada, ima najveći broj prijava u svojoj povijesti, što svakako pokazuje veličinu i prepoznatljivost ove međunarodne nagrade za arhitekturu.
Pedeset projekata
Žiri za odabir projekata sastoji se od pet međunarodno priznatih arhitekata koji će podijeliti osvrte iz svojih područja, a među kojima se nalazi, drugi put za redom, slovenska arhitektica Tina Gregorič. 50 impozantnih projekata, uključujući nominiran projekt iz Slovenije, objavljeno je na službenoj Brick Award web stranici na kojoj će biti moguće i online popratiti dodjelu nagrada. Pobjednici će biti proglašeni na dodjeli Brick Award u lipnju, a najbolji projekti objavljuju se u knjizi Brick koju možete naručiti na wienerberger.hr.
Arhitektura
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.
„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.
Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.
„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.
Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.
„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.
„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.
„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.
Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.
„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.
Pasivna kuća treba aktivnog korisnika
„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
You must be logged in to post a comment Login