Pod geslom ‘Lijepo je vratiti se’ održani su 21. Dani Orisa u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Dio posjetitelja bio je uživo u dvorani, a dio je događanja pratio online. Dani Orisa međunarodni je arhitektonski festival kojeg organizira Oris Kuća arhitekture iz Hrvatske, a održava se od 2001. godine. Prošle godine održan je online. Dosad je na ovom međunarodnom arhitektonskom sipmoziju sudjelovalo oko 350 predavača, vrhunskih stručnjaka iz cijeloga svijeta.

„Nakon održanih Dana Orisa mogu reći da sam impresioniran ljudima koji su došli, koji su se disciplinirano držali mjera. Nije bilo nikakvih problema. Svi su pažljivo slušali sva predavanja, odnosno ona koja su njima bila draga. Isto tako vrlo živo je bilo na našoj platformi, na kojoj su se sva ta predavanja mogla pratiti, a onda još nakon dana Orisa pratiti ukupno 72 sata“, izjavio je za Dom na kvadrat organizator Dana Orisa arhitekt Andrija Rusan.

Tokyo Ride otvorio 21. Dane Orisa

Dane Orisa je otvorio film Tokyo Ride u kojem nas dobitnik Pritzkerove nagrade i jedan od najslavnijih japanskih arhitekata današnjice Ryue Nishizawa u svojoj vintage Giuliji vozi ulicama japanskog glavnog grada.

Uslijedila su dva dana zanimljivih predavanja i originalnih projekata na svjetskoj razini.  „Moj otac je trebao biti ovdje danas ali želio je da ja dođem kako bismo objasnili da kod nas postoji proces. Moj nećak Dane Orisa prati online, on ima 22 godine. I ja sam bio ovdje kad sam imao 22 godine, 2002., s ocem.“, kazano nam je španjolski arhitekt i profesor Borja Ferrater.

Među predavačima i dva hrvatska arhitekta

Rame uz rame sa svjetskim imenima našla su se i dva hrvatska, odnosno jedan od njih dolazi iz Meksika, ali je u Hrvatskoj već toliko dugo da se osjeća hrvatskim arhitektom. Kao predavači su na Danima Orisa bili prvi put. I nisu krili uzbuđenje zbog toga.

„Nećemo se obraćati samo publici ovdje jer ovo je online, tako da ćemo praktički govoriti cijelom svijetu. Mislim da je na nama velika odgovornost, ali nas istovremeno ispunjava srećom i ponosom.  Želimo podijeliti ono što radimo. Mi smo mali ured, ali s projektima koji su, vjerujem, na razini projekata koje smo dosad vidjeli“, istaknuo je arhitekt Erick Velasco Farrera.

Dijelili su pozornicu sa svjetskim imenima arhitekture poput Valerija Olgiatija poznatog po svojem estetskom purizmu i tome da mu je klijent Kanye West. Olgiati je i dobitnik ovogodišnje Orisove nagrade za izvanredan doprinos arhitekturi.

Većinu predavača doveli smo pred naše kamere i razgovarali s njima o projektima koje rade i kako vide budućnost arhitekture. U idućim emisijama moći ćete pogledati sve te razgovore.

U intervjuu Damjan Geber otkrio nam je zašto pri uređenju prostora danas klasično znanje o arhitekturi nije više dovoljno, kako na nas utječe prostor koji nas okružuje i još mnogo toga.

Gospodine Geber, kako arhitekt stvara doživljaj u prostoru?

Svaki arhitekt stvara doživljaj u prostoru, svjesno ili nesvjesno. Kad god projektiramo prostor, bilo da se radi o interijeru, eksterijeru, zgradi, vikendici, kući za odmor, hotelu, dućanu ili bilo kojem drugom obliku prostora, arhitektura je stvaranje nekakvog doživljaja omeđenog sa zgradom. Svaki arhitekt mora razmišljati prvenstveno o tome kako se čovjek osjeća i on zapravo stvarajući prostor kroz osnovne alate koje ima na raspolaganju utječe na to raspoloženje. Svjetslost, miris, tekstura, vidljivo, nevidljivo, pregradni zidovi, transparentni, netransparentni, sve to utječe na to kako mi doživljavamo prostor,  a tek onda da li nam je to lijepo ili manje lijepo.

Što znači doživljaj u prostoru, na poseban način možemo osjetiti na ovoj izložbi „Od arhitekture do doživljaja“ u Hrvatskom dizajnerskom društvu?

Hrvatsko dizajnersko društvo je nažalost jedna vrlo mala galerija. Pa smo odlučili napraviti jedan potpuno novi prostor unutar poznatog prostora i vidjeti da li možemo stvoriti nekakkv drugačiji doživljaj unutar onoga što je većini posjetitelja ove izložbe već potpuno poznati prostor.

Zašto pri uređenju prostora danas klasično znanje o arhitekturi nije više dovoljno?

Kada radimo arhitekturu za korisnika, mi njega moramo poznati. Mi ne gradimo zgradu koja će biti spomenik nama, našoj umjetnosti nego lijepa fotografija na Pinterestu, nego stvaramo nečiji dom. I taj dom mora odgovoriti na potrebe, navike, želje onih za koje radimo. Kada radimo javne prostore, tu također postoji korisnik, međutim mi njega ne poznajemo. Bez da upoznamo tko je on i tko bi on mogao biti i tko želimo da on bude, teško da onda možemo napraviti prostor koji će njega onda i privući.

Zato je danas bitno da u pristupu arhitekturi, jako duboko uđemo u analitiku, koristeći sve metode koje su na raspolaganju i koristeći suradnike koji o tome znaju puno više nego mi: od psihologa, biheviolanih psihologa, analitičara, čak i web analitičara jer dobar dio naših života se danas događa i na mreži.

Podigli ste svijest o važnosti načina na koji ljudi percipiraju prostor. Zašto nam je važan prostor koji nas okružuje?

Prostor koji nas okružuje, u nama stvara nekeakve navike, on zapravo jako utječe na naše ponašanje. Primjerice jedan uredski prostor, možda nismo svjesni da mi u tom uredskom prostoru provodimo veliku većinu svog budnog vremena. Da li je taj prostor prilagođen onome što mi tamo radimo, da li se mi u njemu osjećamo dobro, da li sa srećom idemo u taj prostor kada idemo na radno mjesto ili idemo zato što moramo negdje raditi. To je razlika u tome što on može utjecati na naše ponašanje i na tom radnom mjestu i nakon njega.

Uređujete i uredske prostore. Zašto više nije dovoljno imati običan ured? Kakva je budućnost uredskog prostora?

Bitno je naći balans između toga da li se u uredskom prostoru osjećamo motivirano, ugodno, ali prikladno onome za što smo tamo a to je naš posao. I da li nam ostavlja dovoljno vremena za ono drugo vrijeme a to je privatno vrijeme koje provodimo negdje drugdje.“

Uredski prostor mora bit motivirajuć, mora odgovoriti na sve potrebe koje zaposlenici sa navikama prije i poslije Covid pandemije imaju, a ne služiti kao mjesto koje će ih zadržati maksimalno moguće vrijeme na ovom svijetu. Hibridni rad je rad budućnosti, a on uključuje rad sa jedne, dvije, 5 ili 25 lokacija.

Uredili ste puno komercijalnih prostora. Često su ljudi zapanjeni izgledom trgovinama na otvorenju. Ali što je s doživljejem tih prostora poslije?

Trgovina se ne vrednuje na otvorenju. Na otvorenju je sve super kao što ste rekli. Sve sjaji, sve je divno i to može trajati mjesec, dva možda i tri. Međutim onda će doći onaj dan u kojem trgovina mora počet zarađivat. I to je užasno izazovno za nas i mi te projekte shvaćamo kao puno širi izazov u kojem je uspjeh trgovine, uspjeh projekta.