Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Interijeri i arhitektonski projekti koje ćemo pamtiti!

Protekle smo sezone zavirili u puno interijera, a vrata svojih domova otvorili su nam i neki poznati. Uz to, pratili smo realizaciju velikih arhitektonskih projekata.

Uz ostale poslovne obveze i projekte koje ima, Lana Klingor Mihić prošle se godine bacila i na preuređenje interijera svog doma, odnosno dnevnog boravka. Napravila je to uz pomoć svog prijatelja, arhitekta Ante Vrbana.

Preuređenje stana Lane Klingor Mihić

Ovaj zid je bio kao i ostali u svijetlo – sivoj boji.  Onda je jednom, u jednoj od posjeta, Ante došao i rekao gle, sve mi je super, ali malo mi je previše detalja. Ovdje je bila jedna komoda i gore je bio nekakav  kao regal i milijardu detalja. Od ne nužno slika nego onako, ja volim te neke vaze, uglavnom previše svega i rekao mi je sve mi je lijepo ali mommy loves daddy i ove skulpture to sve moramo maknuti to je sve previše“, prisjeća se Lana kako je krenula ideja o preuređenju.

dnevni-boravak-lana-klingor-mihic-domnakvadrat

Lana ga je poslušala, pa sad na ulazu u dnevni boravak, umjesto komode s milijardu detalja, stoji prozračna polica. Zid je obložen u drvene letvice isto s potpisom poznatog arhitekta koji ih češće izvodi u ogledalima.

Ovako izgleda dom arhitekta Ante Vrbana

A kako taj zaštitni znak Ante Vrbana izgleda u originalu, vidjeli smo u njegovu domu.

„Ovo ogledalo, to vani moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz, recimo, nekakav sumrak, sa osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik, ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama“, objasnio nam je Ante Vrban.

dnevni-boravak-letvice-ante-vrban-domnakvadrat

Stan arhitekta koji projektira po cijelom svijetu često mijenja svoje lice i to zato što ga koristi kao svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testira materijale koje kasnije implementira u svoje projekte.

Interijer inspiriran pticom kos

Sad jedan totalno drugačiji interijer. Crno bijela podloga bila je idealna da se na njoj istakne žuti akcent. Arhitekt nam je objasnio da je inspiracija za takvo uređenje interijera bila ptica kos, kojoj se na crnom tijelu ističe žuti kljun.

interijer-inspiriran-pticom-kos-domnakvadrat

Hrvoje Hanže Hazlin ovako je opisao svoj projektni zadatak: „Htio je da ono izgleda ovako hedonistički stan, koji zapravo je inače stan od 100 kvadrata koji je htio da zapravo bude za potrebe njega i još jedne osobe. Tako da je zapravo htio totalnu suprotnost ovog stana kako je nekad bio, stan koji je bio puno prostorija, imao je školski puno hodnika i svega, on je zapravo htio da to bude minimalistički, što otvoreniji stan. Nekad četverosoban stan je postao dvosoban.“

U svojem domu nas je ugostio dizajner nakita Nenad Sovilj

Ptičice i hedonizam dočekali su nas i u stanu Nenada Sovilja, našeg poznatog dizajnera nakita. Riječ je o građanskom stanu visokih stropova koji ima salonski spojene tri sobe – spavaću dnevnu i radnu. Svaka soba ima svoj stil, uzorak tapeta i boju, ali čine zanimljivu cjelinu koja je odraz Nenadove osobnosti.

interijer-nenad-sovilj-domnakvadrat

„Ja bih rekao da je to neka eklektika i zapravo ono što je meni bitno je da osjetim neku energiju prostora pa u skladu s tim onda i zamišljam na koji način će taj prostor biti uređen. Bitno mi je bilo da je tu naglasak više na nekom art decou odnosno na tim nekim prošlim vremenima da se osjeti taj neki moment starinskog“, rekao nam je Nenad.

Prekrasno novo ruho povijesne ljepotice

Kad smo već kod starinskog, zaputili smo se u okolicu Opatije da vidimo kako to izgleda kad se staroj arhitekturi udahne novi život. Ovo je zdanje nekad bio samostan riječkih Augustinaca, a nakon toga zgrada talijanske Finanze te upravna zgrada kamenoloma. Danas je postala aparthotel.

preuredjeni-aparthotel-u-opatiji-domnakvadrat

„Želja nam je bila da proizvedemo građevinu, arhitekturu koja će se decentno uklapati u okoliš, koja je zapravo dio nasljeđa nekog kulturnog. Znači u Rijeci svi znaju za ovu zgradu. Ona je uvijek bila neka tužna zgrada na zavoju. Pretvorili smo je u neku zgradu sa veselim okolišem ali smo naravno tom zahvatu dali taj tehnološki dio koji je želja kad se otvore vrata da se pojavi skriveni svijet unutar postojećih gabarita zgrade koju smo naslijedili iz povijesti“, objasnio nam je glavni projektant Gordan Resan.

Novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu

Kad smo već krenuli put po Hrvatskoj, red je da spomenemo i druge vrijedne arhitektonske projekte ostvarene u proteklih godinu dana. Jedan od njih, svakako je novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu. Za njega je specifično to da zapravo djeluje poput parka.

arhitektonski-projekti-autobusni-kolodvor-slavonski-brod-domnakvadrat

„Krenuli smo od drveća. Drveće je streha, drveće je neki vid možemo reći, skloništa. I onda dodajemo strehu, dodajemo, možemo reći, jedno lagano avionsko krilo, i pokušavamo napraviti tu kombinaciju prirodnog i artificijelnog“, pojašnjava nam koncept projekta njegov koautor arhitekt Vedran Pedišić.

Kombinacija koja izvrsno funkcionira jer se na ovom kolodvoru dobro osjećate. A kažu da je to važno zato jer se onda uvijek poželite vratiti.

Novi studenski paviljon u Osijeku

Bili smo i u Osijeku koji je dobio novi, zeleni studenski dom čija fasada proizvodi struju.

studentski-paviljon-u-osijeku-domnakvadrat

Koautorica projekta arhitektica Kata Marunica rekla nam je što je sve drugačije na njemu: „Ti novi domovi nisu isti po standardu kao što su bili ovi stari domovi u kojima smo mi živjeli ili naši studenti ili cijele generacije prije. Radi o zgradama koje, osim  studentskih soba, imaju dosta zajedničkih javnih sadržaja. Tako, npr. naš dom, osim soba, ima i zajedničke kuhinje, ima vježbaonicu, praonicu, medijateku, prostor za dnevne boravke, itd. Posebno interesantno, pogotovo u Osijeku, je to što ima veliku garažu koja nije za automobile, već je za bicikle.“

Infobipov inovacijski centar Alpha Centauri

Iz Osijeka se vraćamo u Zagreb gdje je svoj novi kampus otvorio Infobip, prva hrvatska jednorog tvrtka. Alpha Centauri je njihov najveći inovacijski centar na svijetu, ali i mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka.

infobip-alpha-centauri-domnakvadrat-arhitektonski-projekti

„Neobična je zgrada, nije klasična jednonamjenska nego višenamjenska. Mi se sad nalazimo na krovu, na četvrtoj etaži, ali se osjećate kao da ste u prirodi, ili negdje na terenu. Znači, htjeli smo na ovoj perifernoj zagrebačkoj lokaciji stvoriti jednu oazu mira za rad“, kaže koautor projekta arhitekt Marko Dabrović.

Obiteljska kuća u američkom stilu

Oaze mira za život proteklih godina sve više ljudi nalazi u obiteljskim kućama. Posjetili smo jednu čije uređenje potpisuje dizajnerica interijera Katarina Hrupački Nikšić. Uređena je u američkom stilu, ali zapravo je riječ o bakinom namještaju koji je restauriran.

kuca-u-americkom-stilu-domnakvadrat-interijeri

„Sve je vrijedno apsolutno svake sekunde toga truda i rada kad pogledam svoj prostor, kad uživam svaki dan, u svakom trenutku sa svojom obitelji u nečem što smo divni prostor stvorili“, rekla nam je vlasnica kuće Kristina Jasprica.

Arhitektura i dizajn

Nikola Bašić: Arhitekt koji je more pretvorio u instrument

Otkrijte kako je Nikola Bašić Morskim orguljama spojio arhitekturu, prirodu i emociju – stvarajući jedno od najposebnijih mjesta na Jadranu

U svijetu arhitekture rijetki su oni koji stvaraju djela koja postaju emocionalni simboli čitavog naroda. Još je rjeđe da takav arhitekt dolazi iz male zemlje i svojim radom osvoji svijet. Nikola Bašić, zadarski arhitekt rođen 1946., upravo je takav slučaj. Njegovo djelo Morske orgulje učinilo ga je međunarodno poznatim – ne samo zbog inovacije, već zbog rijetke sposobnosti da poveže prostor, prirodu i emociju.

Nikola Bašić i duh Niemeyera

U Bašićevom radu prepoznaje se duhovna bliskost s Oscarom Niemeyerom – ne u stilu, već u filozofiji. Obojica odbacuju hladnu racionalnost i apstraktni univerzalizam modernizma. Umjesto toga, stvaraju arhitekturu koja reagira na krajolik, koja diše s lokalnom kulturom i izaziva osjećaj prisutnosti. Bašić, poput Niemeyera, vjeruje da prostor ne treba biti samo funkcionalan, već i poetski, senzualan i smislen.

Morske orgulje – arhitektura koja svira

Najpoznatije Bašićevo djelo, Morske orgulje u Zadru, završene su 2005. godine. Riječ je o interaktivnoj prostorno-glazbenoj instalaciji koja kombinira arhitekturu, inženjerstvo i prirodne sile – valove i vjetar. Nalaze se uz obalu, na zapadnom dijelu zadarske rive, gdje je nekoć bila zapuštena i neiskorištena morska linija.

Orgulje čini sustav cijevi i rezonantnih komora ugrađenih ispod širokih kamenih stuba koje se spuštaju u more. Valovi, gurajući zrak kroz cijevi različitih duljina i promjera, proizvode akustične tonove koji izlaze kroz otvore u gazištima. Zvuk koji nastaje nije kontroliran ni programiran – on je rezultat prirodne energije mora, uvijek drugačiji, spontan i meditativan.

Nakon Morskih orgulja, Bašić je na istom dijelu zadarske rive osmislio i instalaciju Pozdrav Suncu – krug staklenih ploča koje danju upijaju sunčevu energiju, a noću emitiraju svjetlosne efekte sinkronizirane s ritmom valova i zvukom orgulja.

Ranko Skansi: Majstor svjetla koji spaja znanost i dizajn

Svjetsko priznanje i lokalna osjetljivost

Morske orgulje su odmah po otvorenju stekle priznanja na međunarodnoj sceni, uključujući nagradu za europski urbani prostor. Bašićev rad hvaljen je kao primjer arhitekture budućnosti, one koja ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje i oplemenjuje. Njegova sposobnost da u zvuku mora prepozna univerzalnu emociju stavlja ga uz bok arhitektima koji, poput Niemeyera, promišljaju svijet kroz ljepotu, kontekst i duhovnost.

Iako su Morske orgulje njegovo najpoznatije djelo, Nikola Bašić potpisuje i niz drugih značajnih projekata. Autor je urbanističkog plana obnove povijesne jezgre Zadra te niza projekata duž zadarske obale koji su pridonijeli identitetu grada kao suvremenog mediteranskog središta.

Projektirao je i memorijalni kompleks posvećen poginulim braniteljima Domovinskog rata na Srđu iznad Dubrovnika, koji u tišini i jednostavnosti prostora evocira duboku emociju. U sklopu Sveučilišta u Zadru osmislio je Studentski dom i obnovio kampus, a u širem području Dalmacije potpisuje nekoliko sakralnih i kulturnih objekata. Njegov rad često balansira između simbolike, konteksta i suvremenog izraza.

Nikola Bašić ostaje primjer kako arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila velika – ponekad je dovoljno da jednostavno sluša prirodu i pozove ljude da je osluškuju zajedno s njom.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Oscar Niemeyer: Arhitekt koji je brazilski duh pretočio u beton i krivulje

Arhitekt koji je projektirao cijeli jedan grad

Ako su Le Corbusier i europski modernisti vjerovali da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti, Oscar Niemeyer dokazao je upravo suprotno. Ovaj brazilski arhitekt nije samo stvarao prostore – on je stvarao emocije, oblike i identitet nacije kroz arhitekturu. Njegove zgrade nisu govorile jezikom stroja, nego ritmom rijeka, planina i tijela – uvijek modernističke, ali nepogrešivo brazilske.

Od učenika do samosvojnog vizionara

Oscar Niemeyer rođen je 1907. u Rio de Janeiru, a s arhitekturom se zaljubio još u mladosti. Presudan trenutak bio je susret s Le Corbusierom 1936., kada je radio na projektu Ministarstva zdravstva u Riju. Iako je duboko poštovao Corbusiera, brzo je prepoznao ograničenja njegove univerzalne, stroge arhitekture – osobito u kontekstu tropske klime i bogate kulture Brazila.

Već tada je Niemeyer uspio uvjeriti slavnog modernista da odstupi od svojih strogih pravila: dodani su sjenila protiv sunca i keramički paneli s portugalskim motivima. To iskustvo ohrabrilo ga je da razvije vlastiti arhitektonski jezik.

Krivulje umjesto ravnih linija

Niemeyer je prvi modernist koji se svjesno okrenuo regionalnom modernizmu. Njegova crkva sv. Franje Asiškog u Belo Horizonteu iz 1943. označila je radikalni odmak od europske geometrije. „Što me privlači je slobodna i senzualna krivulja,“ govorio je, „krivulja koju nalazim u planinama svoje zemlje, u tijeku njezinih rijeka i u tijelima lijepih Brazilki.“

Za Niemeyera, krivulje su bile prirodnije, ljudskije, emocionalnije – odgovor na strogi racionalizam moderne. Njegove zgrade su često bile podignute na stupovima kako bi se očuvala priroda ispod, a staklene površine i bijeli beton koristili su se za stvaranje dojma lakoće i elegancije.

Brasilia – moderni san nacije

Njegovo najambicioznije djelo bila je izgradnja novog glavnog grada – Brasilije 1956. godine. Na poziv predsjednika Kubitscheka, Niemeyer je projektirao sve. Od Nacionalnog kongresa i katedrale do stambenih blokova i kulturnih centara. Grad je bio simbol novog Brazila: racionalnog, modernog, dostojanstvenog.

Iako Brasilia nikada nije u potpunosti ostvarila svoju utopijsku viziju, Niemeyer je stvorio nešto rijetko – arhitekturu koja utjelovljuje nadu i identitet cijele zemlje. Njegove zgrade nisu prikazivale Brazil kakav jest, već kakav bi mogao biti.

Ostavština i inspiracija

Oscar Niemeyer radio je do posljednjih godina života. Osim arhitekture, bavio se skulpturom, dizajnom i pisanjem. Umro je 2012. u dobi od 104 godine, a Brazil mu je priredio nacionalni ispraćaj. Njegovo naslijeđe danas nadahnjuje arhitekte diljem svijeta koji žele stvarati prostore povezane s kulturom i krajolikom u kojem nastaju.

U vremenu kada su nam telefoni i računala gotovo identični, Niemeyer nas podsjeća da arhitektura mora imati dušu mjesta – i da ravna linija nije uvijek najiskreniji odgovor.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice