Arhitektura i dizajn
Interijeri i arhitektonski projekti koje ćemo pamtiti!
Protekle smo sezone zavirili u puno interijera, a vrata svojih domova otvorili su nam i neki poznati. Uz to, pratili smo realizaciju velikih arhitektonskih projekata.
Uz ostale poslovne obveze i projekte koje ima, Lana Klingor Mihić prošle se godine bacila i na preuređenje interijera svog doma, odnosno dnevnog boravka. Napravila je to uz pomoć svog prijatelja, arhitekta Ante Vrbana.
Preuređenje stana Lane Klingor Mihić
„Ovaj zid je bio kao i ostali u svijetlo – sivoj boji. Onda je jednom, u jednoj od posjeta, Ante došao i rekao gle, sve mi je super, ali malo mi je previše detalja. Ovdje je bila jedna komoda i gore je bio nekakav kao regal i milijardu detalja. Od ne nužno slika nego onako, ja volim te neke vaze, uglavnom previše svega i rekao mi je sve mi je lijepo ali mommy loves daddy i ove skulpture to sve moramo maknuti to je sve previše“, prisjeća se Lana kako je krenula ideja o preuređenju.
Lana ga je poslušala, pa sad na ulazu u dnevni boravak, umjesto komode s milijardu detalja, stoji prozračna polica. Zid je obložen u drvene letvice isto s potpisom poznatog arhitekta koji ih češće izvodi u ogledalima.
Ovako izgleda dom arhitekta Ante Vrbana
A kako taj zaštitni znak Ante Vrbana izgleda u originalu, vidjeli smo u njegovu domu.
„Ovo ogledalo, to vani moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz, recimo, nekakav sumrak, sa osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik, ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama“, objasnio nam je Ante Vrban.
Stan arhitekta koji projektira po cijelom svijetu često mijenja svoje lice i to zato što ga koristi kao svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testira materijale koje kasnije implementira u svoje projekte.
Interijer inspiriran pticom kos
Sad jedan totalno drugačiji interijer. Crno bijela podloga bila je idealna da se na njoj istakne žuti akcent. Arhitekt nam je objasnio da je inspiracija za takvo uređenje interijera bila ptica kos, kojoj se na crnom tijelu ističe žuti kljun.
Hrvoje Hanže Hazlin ovako je opisao svoj projektni zadatak: „Htio je da ono izgleda ovako hedonistički stan, koji zapravo je inače stan od 100 kvadrata koji je htio da zapravo bude za potrebe njega i još jedne osobe. Tako da je zapravo htio totalnu suprotnost ovog stana kako je nekad bio, stan koji je bio puno prostorija, imao je školski puno hodnika i svega, on je zapravo htio da to bude minimalistički, što otvoreniji stan. Nekad četverosoban stan je postao dvosoban.“
U svojem domu nas je ugostio dizajner nakita Nenad Sovilj
Ptičice i hedonizam dočekali su nas i u stanu Nenada Sovilja, našeg poznatog dizajnera nakita. Riječ je o građanskom stanu visokih stropova koji ima salonski spojene tri sobe – spavaću dnevnu i radnu. Svaka soba ima svoj stil, uzorak tapeta i boju, ali čine zanimljivu cjelinu koja je odraz Nenadove osobnosti.
„Ja bih rekao da je to neka eklektika i zapravo ono što je meni bitno je da osjetim neku energiju prostora pa u skladu s tim onda i zamišljam na koji način će taj prostor biti uređen. Bitno mi je bilo da je tu naglasak više na nekom art decou odnosno na tim nekim prošlim vremenima da se osjeti taj neki moment starinskog“, rekao nam je Nenad.
Prekrasno novo ruho povijesne ljepotice
Kad smo već kod starinskog, zaputili smo se u okolicu Opatije da vidimo kako to izgleda kad se staroj arhitekturi udahne novi život. Ovo je zdanje nekad bio samostan riječkih Augustinaca, a nakon toga zgrada talijanske Finanze te upravna zgrada kamenoloma. Danas je postala aparthotel.
„Želja nam je bila da proizvedemo građevinu, arhitekturu koja će se decentno uklapati u okoliš, koja je zapravo dio nasljeđa nekog kulturnog. Znači u Rijeci svi znaju za ovu zgradu. Ona je uvijek bila neka tužna zgrada na zavoju. Pretvorili smo je u neku zgradu sa veselim okolišem ali smo naravno tom zahvatu dali taj tehnološki dio koji je želja kad se otvore vrata da se pojavi skriveni svijet unutar postojećih gabarita zgrade koju smo naslijedili iz povijesti“, objasnio nam je glavni projektant Gordan Resan.
Novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu
Kad smo već krenuli put po Hrvatskoj, red je da spomenemo i druge vrijedne arhitektonske projekte ostvarene u proteklih godinu dana. Jedan od njih, svakako je novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu. Za njega je specifično to da zapravo djeluje poput parka.
„Krenuli smo od drveća. Drveće je streha, drveće je neki vid možemo reći, skloništa. I onda dodajemo strehu, dodajemo, možemo reći, jedno lagano avionsko krilo, i pokušavamo napraviti tu kombinaciju prirodnog i artificijelnog“, pojašnjava nam koncept projekta njegov koautor arhitekt Vedran Pedišić.
Kombinacija koja izvrsno funkcionira jer se na ovom kolodvoru dobro osjećate. A kažu da je to važno zato jer se onda uvijek poželite vratiti.
Novi studenski paviljon u Osijeku
Bili smo i u Osijeku koji je dobio novi, zeleni studenski dom čija fasada proizvodi struju.
Koautorica projekta arhitektica Kata Marunica rekla nam je što je sve drugačije na njemu: „Ti novi domovi nisu isti po standardu kao što su bili ovi stari domovi u kojima smo mi živjeli ili naši studenti ili cijele generacije prije. Radi o zgradama koje, osim studentskih soba, imaju dosta zajedničkih javnih sadržaja. Tako, npr. naš dom, osim soba, ima i zajedničke kuhinje, ima vježbaonicu, praonicu, medijateku, prostor za dnevne boravke, itd. Posebno interesantno, pogotovo u Osijeku, je to što ima veliku garažu koja nije za automobile, već je za bicikle.“
Infobipov inovacijski centar Alpha Centauri
Iz Osijeka se vraćamo u Zagreb gdje je svoj novi kampus otvorio Infobip, prva hrvatska jednorog tvrtka. Alpha Centauri je njihov najveći inovacijski centar na svijetu, ali i mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka.
„Neobična je zgrada, nije klasična jednonamjenska nego višenamjenska. Mi se sad nalazimo na krovu, na četvrtoj etaži, ali se osjećate kao da ste u prirodi, ili negdje na terenu. Znači, htjeli smo na ovoj perifernoj zagrebačkoj lokaciji stvoriti jednu oazu mira za rad“, kaže koautor projekta arhitekt Marko Dabrović.
Obiteljska kuća u američkom stilu
Oaze mira za život proteklih godina sve više ljudi nalazi u obiteljskim kućama. Posjetili smo jednu čije uređenje potpisuje dizajnerica interijera Katarina Hrupački Nikšić. Uređena je u američkom stilu, ali zapravo je riječ o bakinom namještaju koji je restauriran.
„Sve je vrijedno apsolutno svake sekunde toga truda i rada kad pogledam svoj prostor, kad uživam svaki dan, u svakom trenutku sa svojom obitelji u nečem što smo divni prostor stvorili“, rekla nam je vlasnica kuće Kristina Jasprica.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Norman Robert Foster jedno je od najutjecajnijih imena suvremene arhitekture, vizionar koji je zauvijek promijenio način na koji promatramo gradove, tehnologiju i održivost. Njegovi projekti — od londonskog Gherkina i njujorškog Hearst Towera do berlinskog Reichstaga — ističu se hrabrim konstrukcijskim rješenjima, inovativnim korištenjem stakla i čelika te neprestanim naglaskom na ekologiji i društvenoj odgovornosti arhitekture. Dobitnik je niza najprestižnijih nagrada, među kojima se ističe Pritzker, a od 2016. je i dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Norman Robert Foster rođen je 1935. u skromnoj radničkoj obitelji u Manchesteru, gdje je rano razvio fascinaciju tehnologijom, avionima i graditeljstvom. Nakon što je radio razne poslove, uključujući i službu u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu, upisao je arhitekturu na University of Manchester, a potom završio prestižni Yale, gdje se dodatno oblikovao njegov modernistički pogled na arhitekturu. Njegovi rani profesionalni koraci uključuju osnivanje studija Team 4, a zatim i Foster + Partners, kroz koji je izgradio karijeru jednog od najutjecajnijih arhitekata današnjice, poznatog po inovacijama, tehnološkoj eleganciji i strastvenoj predanosti održivosti.
Arhitektura kao društveni i ekološki manifest
Projekti Normana Fostera ne nastoje samo impresionirati oblikom, nego poboljšati kvalitetu života, smanjiti potrošnju energije i potaknuti transparentniji odnos društva i institucija. Često je naglašavao da arhitektura mora biti humanistička disciplina — ona koja služi ljudima i prirodi te predviđa potrebe budućih generacija.
Najpoznatiji projekti Normana Fostera
1. The Gherkin (London, 2003)
Ikoničan londonski neboder, prepoznatljiv po aerodinamičnom obliku „krastavca“, visok je 180 metara i predstavio je sasvim novu filozofiju poslovnih zgrada. Njegova fasadna dijagrid struktura omogućava prirodnu ventilaciju i obilje dnevnog svjetla, čineći zgradu jednim od pionira ekološki orijentirane visoke gradnje u Europi. The Gherkin je postao simbol Londona i jedan od najfotografiranijih modernih objekata u svijetu.
2. Hearst Tower (New York, 2003 – 2006)
Prva certificirana „zelena“ uredska zgrada u New Yorku uzdigla se iznad povijesne baze iz 1920-ih, pokazujući kako se staro i novo mogu spojiti u skladnu cjelinu. Prepoznatljiva dijagonalna čelična mreža eliminira potrebu za klasičnim vertikalnim stupovima, smanjujući količinu čelika i energiju potrebnu za gradnju. Hearst Tower postao je simbol održive arhitekture u srcu Manhattan-a.
3. City Hall (London, 2002)
Ova obla, futuristička građevina dizajnirana je tako da smanjuje površinu, čime se poboljšava energetska učinkovitost. Zgrada London City Halla odiše transparentnošću: spiralne unutarnje rampe i dominantno staklo simboliziraju otvorenost gradske uprave javnosti, ideju koja proizlazi iz Fosterove duboke vjere u društvenu ulogu arhitekture.
4. Reichstag – kupola Bundestaga (Berlin, 1999)
Rekonstrukcija povijesne zgrade njemačkog parlamenta jedan je od najpoznatijih Fosterovih zahvata. Staklena kupola s unutarnjim konusom obloženim reflektirajućim panelima usmjerava prirodno svjetlo u dvoranu i služi kao element prirodne ventilacije. Zgrada je projektirana da bude gotovo „0-carbon“ još krajem 1990-ih, što je u to vrijeme bilo revolucionarno.
Foster je ovaj projekt opisao riječima:
„Ta kupola s konusom koji reflektira prirodno svjetlo i koji izvlači zrak kroz zgradu dio je ekologije i čini je praktički zgradom s nultom emisijom – manifestom čiste energije izgrađenim još 1990-ih. Iznad svega, ona je demokracija u akciji, jer u kupoli je javnost doslovno iznad političara, koji moraju odgovarati narodu.“
5. Millennium Bridge (London, 2000)
Millennium Bridge, pješački most preko Temze koji povezuje St Paul’s Cathedral i Tate Modern, nastao je kroz suradnju Foster + Partnersa, inženjera Ove Arupa i kipara Anthonyja Cara. Dizajniran kao lagana, elegantna „oštrica svjetla“, most naglašava minimalizam i prozračnost, ne zaklanjajući panoramu grada. Iako je zbog početnog kolebanja stekao nadimak „Wobbly Bridge“, nakon tehničkih dorada postao je jedan od najprepoznatljivijih londonskih mostova i još jedan primjer Fosterova karakterističnog spoja estetike i inženjerske inovacije.
Savjet mladim arhitektima i kreatorima budućnosti
Na pitanje kakav bi savjet dao mladim studentima koji su tek diplomirali, Foster je odgovorio:
„Taj bih savjet dao i sam sebi – ostani student. Ako ne učiš, to znači da nisi kreativan.“
Taj citat savršeno oslikava njegov pristup radu: biti arhitekt znači biti trajno znatiželjan, otvoren i spreman učiti. Upravo je ta filozofija omogućila Fosteru da više od šest desetljeća ostane na samom vrhu svjetske arhitekture.
Norman Robert Foster nije samo tvorac nekih od najprepoznatljivijih građevina našeg vremena — on je arhitekt koji je redefinirao povezanost tehnologije, ekologije i društva. Njegovi projekti postali su simboli transparentnosti, inovacije i održivosti, dok njegov životni credo podsjeća da se istinska kreativnost rađa iz neprestanog učenja.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ova luksuzna vila nije rezultat samo jednog stručnjaka…
Zimski mjeseci idealno su vrijeme za bijeg iz svakodnevice – vrijeme kada vikend u kući za odmor, vikendici ili povremenom mjestu za boravak postaje najbolji način da se isprazni glava i napuni energija. Upravo zato projekti luksuznih vila imaju posebnu ulogu: moraju pružiti atmosferu opuštanja, doživljaj koji se pamti i interijer koji goste poziva da se udobno smjeste i prepuste odmoru.
Jedna takva vila, s pogledom na more i površine 400 četvornih metara, savršen je primjer kako se promišljenim dizajnom može stvoriti prostor koji odiše luksuzom.
Za uređenje interijera zaslužna je dizajnerica Tina Kurpez (Studio Karas), koja ističe da dizajn kuća za povremeni boravak funkcionira po drugačijim pravilima.
Kada se radi dizajn vile za odmor, pravila se razlikuju od projektiranja klasičnog doma. Prostor se ne gradi oko svakodnevnih navika i rutine, nego oko doživljaja. Gost koji boravi povremeno želi atmosferu, emociju, pogled i osjećaj odmaka od svakodnevice.
Upravo zato dizajn takvih interijera traži drukčiji pristup bojama, materijalima, svjetlu i rasporedu prostora.
Dizajn vile za odmor po logici uređenja prostora za povremeni boravak
Za razliku od domova u kojima se živi svakodnevno, prostor za povremeni boravak ne treba biti podređen rutini, nego dojmu. “Kad se projektira kuća za najam, odnosno za nekakav povremeni boravak, na drugačiji način koristim boje, materijale i svjetlo”, objašnjava Tina.
Ovdje je ključ – stvoriti mjesto koje gost osjeti u prvim sekundama. U ovoj vili presudan je bio pogled na more, koji je Tina pretvorila u osnovni element interijera.
“Kuća ima pogled na more i to sam u svakom slučaju htjela iskoristiti. Kad se sjedi u dnevnom boravku da se gleda na more”, kaže. Spavaće sobe na katu rasporedila je tako da se iz kreveta vidi direktno prema horizontu: “Ako imam priliku uživati u tome, željela sam da i gosti mogu uživati u istome.”
To je temeljni princip luksuznih vila za odmor – interijer se gradi oko doživljaja.
Nova svrha suterena: sobe koje izlaze na bazen
Od izvorne arhitekture, Tina je zadržala samo otvore na fasadi i nosive zidove. Sve ostalo – preoblikovala je. Suteren je prvotno bio predviđen za wellness i tehničke prostorije, no dizajnerica je prepoznala njegov skriveni potencijal.
“Budući da se iz suterena izlazi direktno na bazen, vidjela sam priliku da ondje organiziram dvije spavaonice koje imaju pogled i direktan izlazak na bazen”, objašnjava. Tako su u prostoru nastale još dvije sobe s hotelijerskim osjećajem privatnosti i blizinom vode, dok su strojarnica i vešeraj premješteni u stražnji dio prostora.
Intimne, tamnije spavaonice koje stvaraju atmosferu za dizajn vile za odmor
U vilama za povremeni boravak tamni tonovi nisu riskantni – oni stvaraju atmosferu.
“Spavaonice su u mat tonovima, prevladavaju bež ili crno, skroz mat. To nisu prostori u kojima netko živi stalno, nego samo povremeno. Mislim da jako dobro izgleda”, kaže Mladen Lovreković, direktor Elgrada.
Jedna od soba ima posebno zanimljivo rješenje: uzglavlje kreveta odmaknuto je od zida, a iza njega je smješten toaletni stolić – detalj koji prostoru daje hotelsku eleganciju. Svaka spavaonica ima vlastitu kupaonicu, odvojenu staklom u metalnim okvirima, pa sobe djeluju moderno i vrlo luksuzno.
Dnevna zona: klasični stil u suvremenoj interpretaciji
Dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica nose klasične elemente reinterpretirane na moderan način. Tina navodi da je najveći izazov bio pronaći boje koje neće biti prenapadne, a opet će zadržati ugodnu i intimnu atmosferu: “Trebala sam pronaći ton koji nije pretaman, a da ostavlja dojam. Zato su ovdje korištene svjetlije, nježnije nijanse.”
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
Štukature i arhitektonski detalji stvaraju osjećaj profinjenosti, dok suvremeni namještaj održava dom u duhu modernog luksuza.
Fenix kao materijal koji definira vizualni identitet kuhinje
U kuhinji dominira Fenix, jedan od najnaprednijih materijala za suvremene interijere. Direktor stolarije Sol Ray Miroslav Križanović objašnjava njegovu prednost:
“Fenix se mora prešati jer se dobiva u listovima ultrapasa. Antifingerprint je, otporan i kvalitetan. Od njega možete raditi stvari koje od iverala ne možete. Stol koji smo izradili od njega izgleda kao nov i nakon tri godine korištenja.”
Lovreković dodaje još jedan ključni detalj:
“Fenix je potpuno mat, nema refleksije svjetla i mikro ogrebotine se mogu sanirati temperaturom. Idealno je rješenje za radne ploče, fronte i stolove.”
U ovoj vili korišten je dekor Fenix – Acciaio Hamilton, metalik nijansa koja prostoru daje profinjenu, pomalo industrijsku notu.
Keramika, orah i prirodni furnir: ravnoteža topline i luksuza
Kuhinja kombinira više materijala, svaki s vlastitom funkcijom i estetikom. Prednja strana otoka izrađena je od iverala u dekoru oraha, što unosi toplinu. Radnu plohu čini keramička ploča velikog formata, izuzetno otporna i pogodna za intenzivno korištenje.
Lovreković objašnjava:
“Keramika dolazi u velikim pločama, preko tri metra dužine. To omogućuje stvaranje velikih, monolitnih površina bez spojeva. Izuzetno je čvrsta i dugotrajna.”
U dnevnoj sobi dominira prirodni furnir u toplim tonovima drva. On daj prostoru sofisticiranost i prirodnu teksturu koju gosti vole osjetiti. “On je prirodan i ljudi ga vole. Mekši je i osjetljiv, ali je za dnevni boravak savršen”, pojašnjava Lovreković.
Suradnja različitih stručnjaka pretvorila je prostor u doživljaj
Ova luksuzna vila nije rezultat jednoga stručnjaka, nego skladne suradnje dizajnerice, proizvođača namještaja i dobavljača materijala. Kombinacija Tininog dizajnerskog koncepta, Elgradovih vrhunskih materijala i precizne izvedbe stolarije Sol Ray stvorila je interijer koji nudi upravo ono što od luksuzne vile očekujemo – mir, eleganciju i prostor koji vas poziva na odmor.
To je vila koja pruža više od smještaja. Ona pruža doživljaj, mjesto gdje i jedan vikend može postati pravo malo povlačenje iz svakodnevice.
Naslovna fotografija: Saša Ćetković
