Arhitektura i dizajn
Intervju prof. Nenad Fabijanić: Arhitektura – i posao i hobi
Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?
prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.
Tko vas je impresionirao?
Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba. Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.
Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.
Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.
Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.
Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.
Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?
To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.
Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?
Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića.
A oltar domovini?
Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.
Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?
Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.
S kim ste tu najviše radili?
Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.
Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?
Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.
Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.
Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.
Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.
Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.
Raspored i planiranje prostorija
Funkcionalan raspored stana: Što planirati danas da izbjegnete preuređenje sutra?
Rad od kuće, dijete, najam ili starija dob: isti stan može poslužiti za sve, ako je raspored dobro zamišljen. Pokazujemo što rješava raspored, a gdje počinju radovi
Stan se kupuje ili uređuje za život kakav vodimo danas. Ali za nekoliko godina u njemu možda radite od kuće, u sobi do vaše spava dijete ili ga odlučite iznajmiti. Isti zidovi tada moraju poslužiti nečemu drugome.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Funkcionalan raspored stana ne znači da ćete jednim potezom predvidjeti sve što vas čeka. Znači da odluke koje danas donosite, od toga gdje su sobe do toga kakva su vrata u kupaonici, kasnije ostave mjesta za promjenu.
Treba ipak reći i ono manje ugodno: svaki stan ne može se prilagoditi samo premještanjem namještaja. Uski hodnik, kupaonica s kadom, visoki pragovi ili kuhinja na pogrešnoj strani stana često znače ozbiljnije radove. Zato je dobro znati gdje je granica.
Mirna i radna strana stana
Prvo pitanje nije namještaj, nego gdje se što nalazi. Dobar raspored dijeli stan na mirni i radni dio. Sobe za spavanje i rad najbolje je smjestiti na stranu zgrade okrenutu dvorištu ili mirnijoj ulici, dalje od prometa, tramvaja i parkirališta. Kad su dvije sobe jedna do druge, lakše je složiti mirnu zonu: roditelji uz dijete, dvije radne sobe ili dva podstanara koji jedan drugome ne prolaze kroz prostor.
Kuhinja, kupaonica i WC tada idu na drugu stranu, bliže ulazu i jedni drugima. Takav raspored ima i praktičan razlog. Prostorije s vodom vezane su uz instalacije, a u stambenoj zgradi i uz zajedničke vertikale, pa su bliže jedna drugoj kraći su i razvodi. Upravo zato je premještanje kuhinje ili kupaonice u stanu jedan od najskupljih zahvata. Ako stan tek birate, provjerite gdje su te prostorije, jer njihov položaj gotovo uvijek ostaje gdje jest.
Fleksibilna soba: najvrjednijih desetak kvadrata
Najviše slobode daje jedna manja soba bez unaprijed zadane namjene. Danas može biti radna soba, sutra dječja, jednog dana soba za podstanara, gosta ili njegovatelja. Da bi to bilo moguće, soba treba imati vlastita vrata prema hodniku, a ne prolaz kroz drugu sobu. Treba imati i prozor te dovoljno utičnica na više zidova, kako bi se stol, krevet ili krevetić mogli postaviti na različita mjesta.
Ako takve sobe nemate, dio otvorenog prostora može se odvojiti pregradom, kliznim vratima ili policom. O tome kako to riješiti, pisali smo u tekstu Volite otvoren prostor, ali nedostaje vam privatnosti?. Takva pregrada dobro odvaja posao od dnevnog boravka, ali dječja soba, soba za najam ili soba za njegu ipak traže pravi zid, svjetlo i vrata.
Slobodni prolazi i raspored namještaja
Kad kolica, hodalica ili invalidska kolica ulaze u stan, prvo što postaje važno je slobodan pod. Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina za sobu, kuhinju i WC jednostavno prilagodljivog stana traži slobodnu površinu kruga promjera najmanje 150 cm, a za hodnike širinu od najmanje 120 cm. U kuhinji je oko elemenata potrebno najmanje 120 cm slobodnog prostora.
Te mjere nisu obvezne za svaki stan. Propis ih propisuje za jednostavno prilagodljive stanove, kojih u stambenoj zgradi s deset i više stanova mora biti jedan na svakih deset. Za ostale su koristan orijentir, jer pokazuju koliko je mjesta potrebno da biste se u prostoriji mogli okrenuti. Dobra vijest je da se taj krug od 150 cm u sobi ili boravku često dobije samo premještanjem namještaja: kauč uz zid umjesto nasred sobe, uži stolić, manje sitnih komada na podu. Tepisi s uzdignutim rubom i kabeli preko prolaza prvi su kandidati za uklanjanje.
Kupaonica: tu je najviše razlike između uređenja i radova
Kupaonica je prostorija u kojoj se raspored najteže mijenja. Zato je dobro razmisliti i o tome što se vidi s vrata. Kad se vrata otvore, pogled i prvi korak ne bi trebali ići ravno na WC školjku. Ljepše je i praktičnije kad je prvo umivaonik, a školjka sa strane, izvan izravnog pogleda iz hodnika. To se osobito osjeti kad su u stanu gosti, podstanari ili djeca, a vrata kupaonice gledaju na predsoblje ili boravak. Ako se kupaonica tek planira ili obnavlja, takav raspored ne košta više. Kasnije ga je teško mijenjati, jer je školjka vezana uz odvod.
Pet najčešćih grešaka u uređenju kupaonice (i kako ih izbjeći)
Za jednostavno prilagodljiv stan propis predviđa kadu s rubom ne višim od 50 cm ili prostor za tuširanje bez pregrade, veličine najmanje 90 × 90 cm. Predviđa i rukohvate, preklopno sjedalo i vrata svijetle širine najmanje 80 cm.
U praksi to znači da se pomoćni rukohvat ili sjedalo za kadu mogu dodati relativno lako, uz provjeru zida na koji se montiraju. Zamjena kade tušem u razini poda, uklanjanje praga, premještanje školjke ili proširenje vrata već su ozbiljni radovi, koji uključuju odvod, hidroizolaciju i pločice. Ako kupaonicu ionako obnavljate, najjeftinije je tada odlučiti o rasporedu, tušu bez pregrade i širim vratima, a ne za deset godina.
Rasvjeta: put kroz stan i noću
Dobra rasvjeta pomaže svima, a posebno onima koji se kreću sporije ili nesigurnije. Prekidači uz vrata svake prostorije, a ne samo na jednom kraju hodnika, znače da se nikad ne ulazi u mrak. Slabo noćno svjetlo uz pod između spavaće sobe i kupaonice olakšava noćne odlaske bez paljenja jakog svjetla. Za radnu sobu važna je dobra radna lampa, a za dječju sobu prigušivo svjetlo. Kako kombinirati opće, ambijentalno i usmjereno svjetlo, objasnili smo u tekstu o slojevitoj rasvjeti.
Spremanje na dohvat ruke
Visoke police do stropa iskoriste prostor, ali stvari s vrha teško je dohvatiti, i s djetetom u naručju i u starijoj dobi. Stvari koje se svakodnevno koriste vrijedi držati između visine koljena i ramena, u ladicama koje se izvlače do kraja, umjesto u dubokim ormarima. Spremište ili garderoba blizu ulaza dobro dođu za dječja kolica, sportsku opremu ili pomagala, koja inače završe u hodniku. Kad stan iznajmljujete, isto spremište može ostati zaključano za vaše stvari. Više ideja za pohranu pronaći ćete u tekstu Stan može biti prekrasno uređen, a onda stigne pitanje: „A kamo ću sa svime ovime?”.
Isti stan, četiri scenarija
Na izmišljenom stanu od oko 60 kvadrata, sa spavaćom sobom, boravkom s kuhinjom, fleksibilnom sobom, kupaonicom i spremištem, pokazujemo što funkcionalan raspored stana omogućuje bez rušenja zidova.
A) Par koji radi od kuće. Fleksibilna soba postaje radna soba s dva stola. Važnije od veličine su vrata: kad se zatvore, posao ostaje iza njih, a boravak ostaje mjesto za odmor. Spremište čuva dokumente i opremu, pa ne zauzimaju policu u boravku.
B) Obitelj s malim djetetom. Ista soba postaje dječja, najbolje odmah uz roditeljsku. Kolica i stvari za van ostaju u spremištu kraj ulaza, a ne u hodniku. Kupaonica s kadom u ovoj fazi je čak prednost, a slobodan pod u boravku postaje prostor za igru. Kako urediti sobu kad stigne i drugo dijete, pisali smo u tekstu Dvoje djece, jedna soba.
C) Stan za najam. Kad se iz stana iselite, a želite ga iznajmiti, raspored odlučuje kome će odgovarati. Dvije sobe slične veličine, svaka s vlastitim vratima prema hodniku, mogu dobiti dva podstanara ili par sa sobom za rad, a nijedna nije „prolazna”. Svaka soba treba mjesto za krevet, ormar i stol. Kuhinja i kupaonica, okrenute prema ulazu, odvajaju zajednički dio od privatnog. Za najam su praktični i neutralni, otporni podovi i zidovi, namještaj koji se lako premješta ili zamijeni te spremište koje možete zadržati za sebe. Što podstanari najčešće provjeravaju, pročitajte u tekstu Tražite stan za studij? 10 stvari koje morate provjeriti.
D) Osoba koja se teže kreće ili privremeno koristi pomagalo. Namještaj se raspoređuje tako da u sobi, boravku i kuhinji ostane slobodan krug od 150 cm. Uklanjaju se tepisi i kabeli s prolaza, a stvari se premještaju na dohvat ruke. Fleksibilna soba može primiti gosta, njegovatelja ili pomagala. Ali kupaonica s kadom ovdje postaje problem, a zamjena kade tušem traži veće radove.
Prolazi, pragovi i vrata: gdje je granica
Drugi tlocrt istog stana pokazuje mjesta koja odlučuju o tome hoće li prilagodba biti jednostavna ili skupa. Propis za jednostavno prilagodljiv stan traži ulazna vrata svijetle širine najmanje 110 cm, ostala vrata najmanje 80 cm i pragove zaobljene i ne više od 2 cm. Kad mjerite svoja vrata, mjerite svijetlu širinu otvora, a ne širinu krila.
U našem primjeru širi dio hodnika ima dovoljno mjesta, samo ga ne treba zatrpati ormarima i cipelama. Uski dio hodnika između kupaonice i spavaće sobe, širok oko metar, ne može se proširiti bez rušenja zida. Kupaonica s kadom i pragom na vratima ne može postati pristupačna bez preuređenja. To su mjesta na kojima uređenje prestaje, a počinju radovi.
Kada ipak trebaju veći radovi
Premještanjem namještaja, dobrom rasvjetom i pametnim spremanjem riješit ćete puno. Ali premještanje kuhinje ili kupaonice, proširenje hodnika ili vrata, uklanjanje pragova i preuređenje kupaonice znače građevinske radove. Ako zid koji želite ukloniti nosi zgradu, potreban je i statičar, a ponekad i dozvola. Što sve treba znati prije toga, objasnili smo u tekstu Rušenje zidova tijekom adaptacije.
Zato je najbolji trenutak za razmišljanje o budućnosti onaj kad ionako radite ili kad stan tek birate. Ako obnavljate kupaonicu, mijenjate vrata ili podove, pitajte arhitekta ili izvođača kako to napraviti da vam za deset godina ne zatreba nova obnova. Funkcionalan raspored stana ne predviđa budućnost, ali ostavlja mjesta za nju, bilo da u stanu ostajete vi ili netko kome ga iznajmite.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Rasvjeta u kupaonici: kako osvijetliti ogledalo i izbjeći najčešće pogreške
Dobro raspoređena rasvjeta u kupaonici olakšava šminkanje i brijanje, ravnomjerno osvjetljava prostor i stvara ugodan ugođaj za opuštanje. Stručnjak za rasvjetu Ranko Skansi objašnjava gdje postaviti svjetiljke uz ogledalo, što znače lumeni, kelvini i indeks uzvrata boje te o čemu razmišljati prije završetka uređenja.
Kupaonica je prostor u kojem započinjemo dan, pripremamo se za izlazak i opuštamo prije spavanja. Rasvjeta zato treba odgovarati različitim aktivnostima: omogućiti jasan pogled na lice pred ogledalom, osigurati dovoljno svjetla za kretanje i ponuditi blaže osvjetljenje kada se želimo odmoriti.
Za to nije nužno imati veliku kupaonicu ni velik broj svjetiljki. Važnije je odrediti njihovu namjenu, položaj i karakteristike te predvidjeti mogućnost zasebnog uključivanja.
Stropna rasvjeta kao osnova osvjetljenja
Jedna kvalitetna stropna svjetiljka može biti dovoljna za osnovno osvjetljenje kupaonice, ovisno o njezinoj veličini, rasporedu i odabranom rasvjetnom tijelu. Ako postoji spušteni strop, moguće je rasporediti i više ugradbenih svjetiljki.
„Ako postoji mogućnost spuštenog stropa, onda se mogu ugraditi i spot svjetla, koja daju jednu malo drugačiju vrstu rasvjete. Neki zaziru od spotova, ali plafonjera će biti dovoljna za 90 posto aktivnosti u kupaonici”, objašnjava Ranko Skansi.
Osnovna rasvjeta ipak ne rješava sve potrebe. Za šminkanje, brijanje i njegu lica posebno je važno osvjetljenje uz ogledalo, gdje položaj izvora svjetlosti izravno utječe na stvaranje sjena.
Rasvjeta uz ogledalo treba ravnomjerno osvijetliti lice
Svjetiljka postavljena samo iznad ogledala može stvarati sjene ispod očiju, nosa i brade. Zbog toga lice nije ravnomjerno osvijetljeno, što otežava aktivnosti koje zahtijevaju preciznost.
„Uz ogledalo mora biti svjetlo koje će u potpunosti poništiti sjene na licu. To se može izvesti ako se stave lijevo i desno uz ogledalo dva izvora svjetla, nikako samo s gornje strane ogledala”, ističe Skansi.
Bočni izvori svjetlosti pomažu ublažiti sjene, a važna je i visina njihove ugradnje. Središnji dio svjetiljki trebao bi biti približno u visini očiju korisnika.
Prema Skansijevoj preporuci, vertikalne svjetiljke duljine oko 60 centimetara, postavljene s obje strane ogledala, mogu dobro osvijetliti lice. Ako im je središte u visini očiju, protežu se približno 30 centimetara iznad i ispod te razine.
Položaj ogledala i rasvjete zato treba prilagoditi osobama koje koriste kupaonicu, a potrebne električne izvode predvidjeti prije završnih radova.
Lumeni, kelvini i CRI: što provjeriti pri kupnji
Pri kupnji rasvjete mnogi još uvijek prvo gledaju broj vata. Međutim, vati označavaju električnu snagu izvora, a ne količinu svjetlosti koju daje. Za odabir su važni i sljedeći podaci:
- Lumeni (lm) označavaju svjetlosni tok, odnosno ukupnu količinu svjetlosti koju izvor emitira. Više lumena znači više emitirane svjetlosti, dok osvijetljenost pojedine površine ovisi i o položaju svjetiljke, udaljenosti i usmjerenju svjetla.
- Kelvini (K) označavaju temperaturu boje svjetlosti. Niže vrijednosti odgovaraju toplijoj, žućkastoj svjetlosti, a više neutralnijoj ili hladnijoj bijeloj svjetlosti.
- Indeks uzvrata boje (CRI ili Ra) pokazuje koliko vjerno izvor prikazuje boje u usporedbi s referentnim izvorom svjetlosti.
Indeks uzvrata boje posebno je važan uz kupaonsko ogledalo, gdje želimo dobro procijeniti boju tena i šminke.
„Ako je indeks uzvrata boje preko 90, boja koju ćemo vidjeti bit će vrlo vjerna, vrlo slična pravoj boji. No ako je, primjerice, 70, boje mogu izgledati prigušeno i nećemo ih moći jednako precizno procijeniti”, objašnjava Skansi.
Za rasvjetu uz ogledalo zato preporučuje CRI od najmanje 90.
Topla ili neutralna bijela svjetlost?
Ne postoji jedna temperatura boje svjetlosti koja odgovara svakoj kupaonici. Odabir ovisi o bojama keramike, zidova i namještaja, ali i o ugođaju koji želimo postići.
Za kupaonice uređene u hladnijim tonovima, poput plave i zelene, Skansi preporučuje neutralno bijelu svjetlost od približno 4000 kelvina. Uz zemljane nijanse i drvene detalje predlaže topliju bijelu rasvjetu.
To su smjernice za oblikovanje interijera, a izbor treba prilagoditi i osobnim preferencijama. Temperatura boje i vjernost prikaza boja pritom nisu isto: uz odabir toplijeg ili neutralnijeg svjetla treba zasebno provjeriti CRI.
Tamnije površine također treba uzeti u obzir pri planiranju. Njihov izgled ovisi o količini i rasporedu svjetlosti, pa je važno osvijetliti dijelove prostora koje želimo naglasiti.
Ambijentalna rasvjeta za opuštanje
Uz osnovnu rasvjetu i osvjetljenje ogledala, kupaonica može imati i ambijentalnu rasvjetu. Njezina je uloga stvoriti blaži ugođaj, primjerice tijekom kupanja.
„Često sugeriram svjetiljke uskog snopa iznad tuša i iznad kade, koje su toplo bijele i koje se ponekad samo one pale. To daje dojam svijeća”, objašnjava Skansi.
Svjetiljke uskog snopa usmjeravaju svjetlost na određeni dio prostora. LED trake mogu dati drukčiji učinak, primjerice naglasiti rubove, niše ili namještaj, ovisno o načinu ugradnje.
Kako bi takva rasvjeta imala smisla u svakodnevnoj upotrebi, korisno je predvidjeti zasebno uključivanje pojedinih skupina svjetiljki. Tako se osvjetljenje može prilagoditi pripremi pred ogledalom, čišćenju ili opuštanju.
IP zaštitu treba uskladiti s mjestom ugradnje
U kupaonici se rasvjetna tijela biraju i prema izloženosti vodi. To je posebno važno kod svjetiljki u blizini tuša ili kade, uključujući ambijentalnu rasvjetu.
IP oznaka opisuje stupanj zaštite kućišta od prodora krutih tijela i vode. Odgovarajuća zaštita ovisi o točnom položaju svjetiljke i uvjetima na tom mjestu, pa jedna oznaka nije univerzalno rješenje za cijelu kupaonicu.
Odabir i ugradnju treba uskladiti s pravilima za električne instalacije u kupaonicama i uputama proizvođača. Položaje rasvjete uz tuš i kadu zato treba provjeriti s kvalificiranim električarom već tijekom planiranja.
Rasvjetu planirajte prije postavljanja keramike
U postojećim kupaonicama položaj instalacija i izvedba stropa često ograničavaju mogućnosti. Jedno od rješenja može biti djelomično spuštanje stropa, primjerice iznad tuš-kabine, kako bi se dobio prostor za ugradbenu rasvjetu bez spuštanja stropa u cijeloj prostoriji.
Sličan pristup moguć je uz ogledalo, gdje se prilagodbom zidne obloge može predvidjeti mjesto za integrirano osvjetljenje. Izvedbu pritom treba prilagoditi uvjetima u kupaonici.
Najviše mogućnosti ipak postoji kada se rasvjeta planira na početku uređenja. Prije postavljanja keramike potrebno je odrediti položaj ogledala, svjetiljki, električnih izvoda i prekidača.
Dobro polazište čine osnovno stropno osvjetljenje i kvalitetna rasvjeta uz ogledalo. Ambijentalni izvori mogu ih nadopuniti ondje gdje za njih postoji prostor i jasna namjena.
