Arhitektura i dizajn
Intervju prof. Nenad Fabijanić: Arhitektura – i posao i hobi
Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?
prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.
Tko vas je impresionirao?
Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba. Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.
Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.
Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.
Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.
Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.
Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?
To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.
Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?
Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića.
A oltar domovini?
Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.
Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?
Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.
S kim ste tu najviše radili?
Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.
Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?
Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.
Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.
Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.
Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.
Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.
Arhitektura i dizajn
Tehnologija koja se ne vidi, ali se osjeća: kako Daikin brine o udobnosti gostiju Pical Resorta
U suvremenim hotelima luksuz se više ne mjeri samo izgledom soba, kvalitetom namještaja ili bogatstvom sadržaja. Jednako je važna i tehnologija koja gostima omogućuje ugodan boravak tijekom cijele godine. U porečkom Pical Resortu važnu ulogu u tome imaju Daikinovi sustavi grijanja, hlađenja i klimatizacije.
Kada boravimo u hotelu, rijetko razmišljamo o tome što se događa iza zidova, iznad spuštenih stropova ili u tehničkim prostorijama. Primjećujemo tek rezultat – ugodnu temperaturu, svjež zrak i osjećaj udobnosti. No iza tog naizgled jednostavnog iskustva stoje složeni sustavi koji moraju neprekidno odgovarati na različite potrebe hotelskih prostora.
Upravo je to jedan od izazova suvremene hotelske industrije. Dok je u wellnessu potrebna ugodna toplina, u kongresnoj dvorani ispunjenoj ljudima možda je potrebno intenzivnije hlađenje. Istodobno, restorani, kuhinje, dječje igraonice i drugi zajednički prostori imaju vlastite zahtjeve za temperaturom i kvalitetom zraka.
Takve potrebe posebno dolaze do izražaja u Pical Resortu u Poreču, jednom od najznačajnijih turističkih projekata Valamar Riviere.
Različiti prostori traže različite temperature
U Picalu su, kao i u brojnim drugim hotelima Valamar grupacije, ugrađeni Daikinovi sustavi grijanja i hlađenja. U zajedničkim prostorima važnu ulogu imaju Daikinovi VRV sustavi, koji omogućuju fleksibilnu regulaciju temperature i prilagodbu različitim uvjetima korištenja.
VRV tehnologija temelji se na povezivanju više unutarnjih jedinica s jednom ili više vanjskih jedinica, pri čemu je moguće zasebno regulirati temperaturu u različitim prostorijama i zonama.
To znači da svaki dio hotela može imati klimatizaciju prilagođenu vlastitoj namjeni i dnevnom ritmu. Wellness, restoran ili kongresna dvorana ne moraju imati jednake temperaturne uvjete, a pojedini sustavi mogu funkcionirati neovisno jedni o drugima.
Takav pristup donosi i važnu prednost u pogledu pouzdanosti. Ako dođe do prekida rada jednog sustava, ostali mogu nastaviti funkcionirati, što je osobito važno u hotelima visoke kategorije, u kojima udobnost gostiju ne smije ovisiti o tehničkim poteškoćama u drugom dijelu objekta.
Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije
Pical Resort projektiran je s posebnim naglaskom na energetsku učinkovitost i održivost. Osim naprednih sustava klimatizacije, u projektu su primijenjena rješenja koja omogućuju korištenje obnovljivih izvora energije.
„U tom kontekstu promijenili smo sustav grijanja i hlađenja, uveli smo dizalice topline voda-voda, instalirani su solarni kolektori na krovu hotela, tako da hotel koristi 100 % energije iz obnovljivih izvora”, ističe Tomislav Poljuh, viši voditelj projekata u Valamaru.
Korištenje obnovljivih izvora energije dio je šire održive strategije resorta, koja uključuje i solarne panele, zelene krovove i fasade te prikupljanje kišnice za navodnjavanje. Projekt je dobio i zlatni DGNB predcertifikat, međunarodno priznanje koje potvrđuje primjenu visokih standarda održive gradnje.
Ugodna temperatura i kvaliteta zraka
U hotelima visoke kategorije sustavi klimatizacije moraju zadovoljiti više od jednog zahtjeva. Osim održavanja optimalne temperature, iznimno je važna i kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima.
U Pical Resortu Daikinovi VRV sustavi koriste se za regulaciju temperature, ali i za zagrijavanje i hlađenje zraka koji se dovodi putem ventilacijskih klima-komora. Takva tehnička rješenja omogućuju brzo postizanje željene temperature i učinkovitu prilagodbu promjenjivim uvjetima.
Dodatna prednost sustava koji koriste radnu tvar za prijenos topline jest to što u tom dijelu instalacije nije potreban vodeni krug. Time se smanjuje potreba za zaštitom od smrzavanja u klima-komorama pri niskim vanjskim temperaturama.
Takva rješenja sve su zastupljenija u hotelskim objektima na Jadranu, gdje se od sustava klimatizacije očekuju pouzdanost, energetska učinkovitost i jednostavno održavanje.
Sustavi prilagođeni cjelogodišnjem radu hotela
Za razliku od brojnih sezonskih hotela na hrvatskoj obali, Pical Resort osmišljen je za cjelogodišnji rad. To znači da sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije moraju odgovarati različitim vremenskim uvjetima i promjenama u popunjenosti hotela.
U takvim okolnostima posebno je važno učinkovito upravljanje potrošnjom energije. Daikinova VRV tehnologija omogućuje prilagodbu rada sustava stvarnim potrebama pojedinih prostora. Umjesto jednakog intenziteta klimatizacije u cijelom objektu, sustav može prilagođavati kapacitet potrebama različitih zona, čime se stvaraju preduvjeti za racionalniju potrošnju energije.
Za goste to znači ugodniji boravak, a za hotelskog operatera učinkovitije upravljanje tehničkim sustavima i troškovima održavanja.
Više od deset godina suradnje Valamara i Daikina
Suradnja Valamar Riviere i Daikina traje više od deset godina, a Pical Resort još je jedan primjer primjene njihovih tehnoloških rješenja u zahtjevnim hotelskim projektima.
U suvremenom hotelijerstvu sve je važnije uskladiti visoke standarde udobnosti s odgovornim korištenjem energije. Upravo zato sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije više nisu samo tehnička infrastruktura, nego važan dio ukupnog doživljaja prostora.
Jer pravi luksuz često se krije upravo u onome što gost ne vidi – u tehnologiji koja tiho, pouzdano i učinkovito brine o njegovoj udobnosti.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Velika rješenja za male stanove: kako pametnim odabirom namještaja dobiti više prostora
Manjak kvadrata ne mora značiti i manjak udobnosti. Uz dobro planiranje, višenamjenski namještaj i nekoliko praktičnih trikova, čak i najmanji stan može postati funkcionalan, prostran i ugodan za život. U Lesnini smo s arhitekticom Darijom Turinom istražili kako maksimalno iskoristiti svaki centimetar prostora, a pritom ne žrtvovati estetiku.
Uređenje malog stana često se čini kao slaganje komplicirane slagalice. Kako u ograničen prostor smjestiti sve što nam je potrebno, a da pritom ne stvorimo osjećaj skučenosti? Može li dnevni boravak istodobno biti mjesto za odmor, rad i druženje? I moramo li se zbog manjka kvadrata odreći velikog blagovaonskog stola, udobne garniture ili omiljenih dekoracija?
Odgovor se krije u dobrom planiranju i namještaju koji se prilagođava našim potrebama. Danas postoje brojna rješenja koja omogućuju da jedan komad namještaja preuzme nekoliko različitih funkcija. No prije odabira namještaja važno je razmisliti o načinu na koji svakodnevno koristimo svoj dom.
Dobro uređenje počinje životnim navikama
Bez obzira na veličinu stana, kvalitetno uređenje uvijek počinje analizom prostora i životnih navika njegovih korisnika.
„U svakom stambenom prostoru, pa tako i u onom malom, najvažnija je funkcionalnost. Kao što je još davno Le Corbusier nazvao kuću mašinom za stanovanje, kasnije je Rem Koolhaas dizajnirao liniju namještaja koju zove Alati za život. Tako da je primarno da se dobro isprojektira, isplanira sve, da se prouče svi procesi života koji će se tu odvijati, tako da se prostor maksimalno prilagodi životu i svojim potrebama, a tek onda nekim trendovima”, objašnjava arhitektica Darija Turina.
U malim stanovima posebno je važno odrediti prioritete. Nekome je potreban velik radni stol, drugome udobna garnitura, a trećemu dovoljno mjesta za druženje s prijateljima. Zato univerzalno rješenje ne postoji. Ono što savršeno funkcionira u jednom stanu, u drugome može predstavljati prepreku.
Prije kupnje namještaja potrebno je precizno izmjeriti prostor, uzeti u obzir položaj vrata i prozora te predvidjeti dovoljno mjesta za svakodnevno kretanje.
Višenamjenski namještaj za više mogućnosti
Jedan od najboljih saveznika malih stanova jest multifunkcionalni namještaj. Riječ je o komadima koji se jednostavno prilagođavaju različitim aktivnostima i omogućuju učinkovitije korištenje raspoložive površine.
„Multifunkcionalan namještaj zapravo je temelj kod manjih stanova jer nam omogućava da iste kvadrate koristimo na više različitih načina, ovisno o dobu dana ili scenariju koji se tu odvija”, ističe Turina.
Primjerice, dnevni boravak tijekom dana može biti prostor za druženje, a navečer se pretvoriti u dodatnu spavaću sobu.
Garniture na razvlačenje posebno su korisne u stanovima bez zasebne gostinjske sobe. Ako imaju i spremište ispod sjedišta, omogućuju odlaganje posteljine, deka i drugih predmeta koji bi inače zauzimali dragocjen prostor u ormarima. Modularne garniture pružaju dodatnu fleksibilnost jer se pojedini elementi mogu raspoređivati ovisno o potrebama.
Sličan princip vrijedi i za sklopive radne stolove te taburee koji istodobno služe kao dodatno sjedeće mjesto i prostor za odlaganje.
Stolovi koji se prilagođavaju broju gostiju
U malim stanovima često nema dovoljno prostora za zasebnu blagovaonicu. No to ne znači da se moramo odreći okupljanja oko stola.
Jedno od najpraktičnijih rješenja jesu stolovi na razvlačenje, koji tijekom svakodnevnog korištenja zauzimaju malo mjesta, a prema potrebi mogu se povećati.
U posebno skučenim prostorima blagovaonska površina može biti nastavak kuhinjske radne ploče, dio poluotoka ili izvlačni element skriven u kuhinjskom namještaju.
Važno je, međutim, razmišljati i o prostoru koji je potreban kada se stol koristi.
Arhitektica savjetuje da se oko blagovaonskog stola, kad god je to moguće, ostavi približno 75 do 90 centimetara za sjedenje i prolazak. U iznimnim situacijama, poput povremenih većih druženja, moguće je prihvatiti i nešto manje prostora.
Takvo planiranje omogućuje da stan ostane funkcionalan tijekom svakodnevice, a da se prema potrebi prilagodi većem broju ljudi.
Klub-stolići s dodatnim funkcijama
Klub-stolići više nisu samo površine za odlaganje daljinskog upravljača i šalice kave. Sve su popularniji modeli s podiznim mehanizmima, dodatnim spremištima ili površinama koje se mogu proširiti. Takav stolić može poslužiti za rad na prijenosnom računalu, povremeni obrok ili društvene igre, a nakon korištenja ponovno zauzeti minimalno prostora.
Praktično rješenje jesu i setovi stolića koji se mogu postaviti jedan ispod drugoga. Kada nisu potrebni, gotovo da zauzimaju prostor samo jednog komada. Pri odabiru oblika arhitektica preporučuje razmotriti zaobljene modele. Organski oblici i zaobljeni rubovi mogu olakšati kretanje kroz prostor, osobito kada između garniture i ostalog namještaja nema mnogo mjesta.
Uz to, zanimljiv stolić u boji ili neobičnom materijalu može postati detalj koji prostoru daje karakter.
Mali stan ne traži nužno male komade namještaja
Česta je zabluda da mali stan nužno treba opremiti isključivo malim namještajem. U stvarnosti velik broj sitnih komada može stvoriti dojam neurednosti i vizualno opteretiti prostor. S druge strane, prevelika garnitura ili ormar na pogrešnome mjestu mogu otežati kretanje.
„Više manjih komada može stvoriti nekakav vizualni šum i kaos u prostoru, dok opet veći komadi koji su nefunkcionalni i krivo postavljeni blokiraju prostor, tako da se kvalitetno rješenje može postići s oba pristupa”, objašnjava Turina.
Zato je važnije pravilno odabrati dimenzije i raspored namještaja nego slijepo pratiti pravilo da u mali prostor smiju samo mali komadi. Jedna dobro odabrana garnitura može biti bolji izbor od kombinacije nekoliko fotelja i stolica. Jednako tako, prostran ugradbeni ormar može djelovati urednije od više zasebnih komoda i polica.
Iskoristite visinu i skrivena mjesta za pohranu
Kada nedostaje kvadrata, vrijedi početi razmišljati i vertikalno. Ormari koji se protežu do stropa omogućuju znatno više prostora za odlaganje, a pritom mogu djelovati kao sastavni dio arhitekture. Posebno su praktična rješenja s kliznim vratima, koja ne zahtijevaju dodatni prostor za otvaranje. Ugradbeni namještaj može se vizualno stopiti sa zidovima, ali može postati i zanimljiv dekorativni element.
Zrcala na vratima ormara mogu reflektirati dnevnu svjetlost i pridonijeti osjećaju prostranosti, a dodatne mogućnosti pohrane kriju se i ispod kreveta, unutar taburea, u prostoru iznad vrata ili na zidovima koji inače ostaju neiskorišteni.
Pritom je važno pronaći ravnotežu između otvorenih i zatvorenih površina kako prostor ne bi djelovao prenatrpano.
I tamne boje imaju mjesto u malom stanu
Još jedno uvriježeno pravilo kaže da se mali prostori moraju uređivati u bijeloj i drugim svijetlim bojama. Iako svijetle površine reflektiraju više svjetlosti, to ne znači da su tamne ili intenzivne boje zabranjene.
„To nije nužno. To je neki mit. Boja se koristi kao arhitektonski element u projektiranju. Naravno da svijetle boje reflektiraju više svjetla, ali pravilno pozicionirana tamna ili primarna intenzivna boja može stvoriti privid veće dubine prostora”, ističe Turina.
Jedan zid u tamnijoj nijansi može vizualno produbiti prostor, dok namještaj intenzivnih boja može unijeti živost i osobnost. Važnu ulogu imaju i teksture. Drvo, tkanine, tapecirane površine i različiti završni materijali mogu stvoriti osjećaj topline, čak i kada je stan vrlo malen.
Pri odabiru boja treba voditi računa o količini prirodnog svjetla i orijentaciji prostorije jer ista nijansa može izgledati potpuno drukčije u prostoru okrenutom prema sjeveru nego u onome koji je tijekom dana izložen izravnom suncu.
Svaka stvar treba imati svoje mjesto i svrhu
U želji da mali stan izgleda prostranije, ponekad se odričemo namještaja koji nam je zapravo potreban. No minimalizam nije jedini put do funkcionalnog interijera. Važnije je omogućiti nesmetano kretanje, sačuvati pogled kroz prostor i odabrati komade koji odgovaraju stvarnim životnim navikama.
Dnevni boravak može imati i radni kutak, a da ne izgubi svoju osnovnu funkciju. Niske police, pomični elementi ili vizualno odvajanje bojama mogu pomoći u organizaciji različitih zona bez podizanja dodatnih zidova.
Upravo je prilagodljivost jedna od najvećih prednosti suvremenog namještaja. Rješenja poput garnitura sa spremištem, stolova na razvlačenje, modularnih elemenata i višenamjenskih klub-stolića, kakve smo istražili u Lesnini, pokazuju da funkcionalnost i estetika mogu ići ruku pod ruku.
Jer dobro uređen mali stan nije onaj u kojem se nalazi najmanje stvari, nego onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto i svrhu.
Za velike ideje doista nisu potrebni veliki kvadrati – samo dobro osmišljen prostor.
