Arhitektura i dizajn
Intervju prof. Nenad Fabijanić: Arhitektura – i posao i hobi
Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?
prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.
Tko vas je impresionirao?
Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba. Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.
Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.
Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.
Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.
Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.
Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?
To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.
Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?
Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića.
A oltar domovini?
Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.
Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?
Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.
S kim ste tu najviše radili?
Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.
Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?
Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.
Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.
Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.
Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.
Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.
Arhitektura i dizajn
Planinarska kuća na Mljetu: Kako je zaboravljena karaula postala Planka
Stara vojna karaula na Velikom Planjaku desetljećima je bila ruševina s najljepšim pogledom na Mljetu. Kolektiv mo:re pretvorio ju je u Planku, planinarsku kuću od naplavina, kamena i drva
Na Velikom Planjaku, iznad mljetskih uvala, desetljećima je propadala stara vojna karaula. Kroz nju su prošle austrougarska, jugoslavenska i hrvatska vojska, a onda su je svi zaboravili. Danas je to Planka, mjesto u kojem se spava pod drvenim gredama, a jutarnja kava pije s pogledom na Pelješac. Hrvatski planinarski savez uvrstio ju je u svoj popis kao Planinarsku kuću Planka, pa je stara karaula i službeno postala dio planinarske mreže.
Ruševina s najljepšim pogledom na otoku
Prve fotografije ne obećavaju mnogo. Krov od kupe propao je na nekoliko mjesta, unutra se strop urušio, crijep leži po podu, a na zidovima su ostali slojevi narančaste i sive boje iz nekog drugog vremena. Najviše ju je ipak čuvala lokacija: Veliki Planjak najviša je točka Nacionalnog parka Mljet, a s njega se vide Pelješac, otvoreno more i Lastovo.
Tko je ikad stajao pred starom kućom i pitao se ima li u njoj još života, zna taj osjećaj. Zidovi su dobri, pogled je nestvaran, a posla je toliko da je bolje ne brojati.
Kolektiv koji je nastao na jednoj radionici
Iza Planke stoji kolektiv mo:re: Ajda Auer, Anđela Zora Brnas, Domagoj Bui, Sara Dobrijević, Mia Dragičević, Andrijana Kuzmanović, Zdenko Mikša i Dijana Modrić. Okupili su se 2019. na nagradnoj radionici međunarodnog studentskog DA! festivala, pod mentorstvom dizajnera Nikole Radeljkovića iz kolektiva Numen/For Use. Ono što je počelo kao studentski zadatak pretvorilo se u višegodišnji zajednički projekt. U njemu se spajaju arhitektura, dizajn i ilustracija, koriste lokalni i reciklirani materijali, a prostor se otvara prema prirodi.
Radeljković je jedan od trojice osnivača kolektiva Numen/For Use, uz Svena Jonkea i Christopha Katzlera. Kao industrijski dizajneri počeli su raditi zajedno 1998. pod imenom For Use. Godinu kasnije osnovali su Numen, za sve što izlazi iz okvira industrijskog dizajna. Danas rade na granici konceptualne umjetnosti, scenografije, industrijskog i prostornog dizajna.
Ideje su predstavili ravnatelju parka Ivanu Sršenu, a u srpnju su se preselili na otok. Smjestili su se u kampu Marina u Ropi, razgovarali s mještanima i pješačili do Planjaka. U jednoj su uvali pronašli naplavljeno drvo koje će kasnije postati dio doma.
Vizuali: Andrijana Kuzmanović
Kako spojiti planinu i more?
Projektni zadatak tražio je „hibridni planinarski dom koji i aktivno, a ne samo svojom jedinstvenom lokacijom, spaja planine i obalu“. Ime Planka to sažima u jednoj riječi. Podsjeća na planinu, na planjak kao čistinu i na planku, običnu drvenu dasku.
Vizualni identitet poigrava se jugoslavenskim dizajnom i dekonstruktivizmom, a materijali su došli iz neposredne okoline. Namještaj i rasvjeta nastali su od vrša, naplavina i lokalnog kamena. Drvo izbačeno na obalu obojeno je ljubičasto i vratilo se na vrh otoka kao lampa, vješalica i noga klupe.
Krov, voda i sunce
Prvo je trebalo zatvoriti krov. Najveći dio tog posla obavljen je dok je Mljet još bio u ljetnom ritmu. Na naslovnoj fotografiji ovog teksta volonteri na krovu slažu ploče toplinske izolacije i letve, a iza njih se pruža more. Do listopada su krov i podovi uglavnom bili gotovi.
Pod krovom, međutim, još nema kuće ako nema vode i struje. Na vrhu otoka nema ni vodovoda ni električne mreže, pa je Planka morala naučiti brinuti se sama za sebe. Obnovljena je stara gustijerna, a na kuću su postavljeni solarni paneli. Solarna elektrana čini Planku potpuno energetski neovisnom. To znači da svjetlo u boravku, hladnjak u kuhinji i punjač za mobitel ne ovise ni o čemu osim o mljetskom suncu, a njega ovdje ne nedostaje.
Pročelje je zadržalo kamen, a dobilo je zelene škure, zelena vrata i novi limeni oluk. U dvorištu se kamene stube penju kroz otvor u zidu prema brdu, a na jednoj snimci kraj vrata još stoje tačke s alatom. Takvi detalji pokazuju kako se ovakva kuća vraća u život: korak po korak, uz ponešto žbuke koja se još suši oko dovratnika.
Kako Planinarski dom Planka izgleda iznutra
Najjači dojam ostavlja dnevni boravak. Strop nisu zatvorili, pa se iznad glave vide drvene grede i krovište u punoj visini. Zidovi su bijeli, pod je od sivih pločica, a uz zidove su niske klupe od svijetle jelovine, dovoljno široke da se na njih sjedne, odloži ruksak ili ispruži nakon uspona. U kutu je peć na drva, na zidu karta Mljeta, a ispod nje uska polica na kojoj se stoji uz čašu vode i dogovara sutrašnja ruta.
Prostor je zamišljen jednostavno, kako planinarskoj kući i priliči. Ima sobe za spavanje, dnevni boravak s blagovaonom i kuhinju otvorenu prema stolu, pa onaj tko kuha ne ostaje izvan razgovora. Tu su još kupaonica, soba za domara i vanjski prostor. Na strani okrenutoj obali jedan je prozor postao vrata. Kroz njih se izlazi ravno na terasu, gdje se jede na otvorenom.
Pet godina od makete do ključeva i vrata koja su ostala otvorena
Od prvog mjerenja do otvaranja prošlo je pet godina, i cijelo je to vrijeme projekt vodio isti kolektiv, uz Radeljkovića kao mentora.
Obnovu je financirao Nacionalni park Mljet, pa je ideja koju su studenti nekoć predstavili ravnatelju Ivanu Sršenu na kraju dobila i podršku i novac da se ostvari. Uz krov i instalacije trebalo je raščistiti teren, a obnovljena je i stara štala pokraj kuće. Uporabna dozvola stigla je 2024. godine.
Planka je počela kao ideja na studentskoj radionici, nekoliko crteža i jedna maketa. Mogla je tu i ostati, kao i mnogi lijepi projekti koji nikad ne izađu iz mape. Ovaj je tim, međutim, odlučio vidjeti dokle ideja može stići. Ideja je s vremenom postala želja, a želja je dobila zidove, krov i peć koja grije.
Zgrada koju je vojska desetljećima zatvarala pred svima sada ima vrata okrenuta moru. Kroz njih će ulaziti planinari, znatiželjni posjetitelji parka i svi koji se jednom popnu na Planjak samo da vide odakle puca taj pogled. Na vrhu otoka, gdje se nekad stražarilo, sada se odmara, kuha i dijeli stol s neznancima.
Tko do Mljeta ne stigne uskoro, dio te priče može vidjeti u Zagrebu. Kolektiv mo:re u Galeriji Bernardo Bernardi postavio je izložbu „Planka – Planjak – Mljet”. Na njoj su arhitektura, dizajn, fotografije i predmeti pronađeni na otoku. Otvorena je do 15. studenog, radnim danom od 8 do 20 sati i subotom od 8 do 15 sati. Središnji predmet izložbe nakon zatvaranja putuje na Mljet, gdje će postati dio Planke. Teško je zamisliti bolji novi život za staru karaulu.
Fotografije: kolektiv mo:re
Arhitektura i dizajn
Otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery, novi prostor za arhitekte i dizajnere
U zgradi iz 1894. u zagrebačkom Donjem gradu otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery. Na 700 kvadrata s interijerom studija Snøhetta arhitekti i dizajneri mogu isprobati materijale, usporediti rješenja i razmijeniti ideje
Roca Group, globalni lider u kupaonskim rješenjima, službeno je otvorila novu Laufen Roca Zagreb Gallery, koja se pridružuje međunarodnoj mreži galerija ove grupacije. Osmišljena za arhitekte, dizajnere interijera i stručnjake, ovaj prostor služi za upoznavanje s materijalima, istraživanje novih rješenja za kupaonice te povezivanje sa stručnom zajednicom.
Ovo otvorenje učvršćuje dugogodišnje odnose brendova s Hrvatskom. Zahvaljujući industrijskoj prisutnosti grupacije Roca u obližnjem Zaprešiću, brendovi Laufen i Roca postali su sinonimi za sanitarnu keramiku, wellness i arhitektonska rješenja za kupaonice – kako u Hrvatskoj, tako i u široj Adria regiji. U Zagrebu se ta regionalna proizvodna baština sada susreće s međunarodnom kulturom dizajna obaju brendova, i to u gradu koji je već dugo oblikovan prožimanjem srednjoeuropske tradicije i mediteranske otvorenosti.
„Zagreb ima živu zajednicu arhitekata i dizajnera, a Laufen Roca Zagreb Gallery naša je posvećenost toj zajednici. Objedinjavanjem naših brendova u jednom prostoru, arhitektima i dizajnerima nudimo jedinstveno polazište za dizajn kupaonica, utemeljeno na znanju zahvaljujući našoj dugogodišnjoj prisutnosti u Hrvatskoj”, kaže Martina Maričić Meić, operativna direktorica tvrtke Roca Croatia.
Povijesna zgrada, reinterpretirana u Snøhetta Studiju
Galerija je smještena u stambenoj zgradi dovršenoj 1894. godine, unutar zaštićene zone kulturne baštine u Donjem gradu. Studio Snøhetta preuredio je njezin interijer oko koncepta „Matter” – načina predstavljanja brenda koji je studio razvio u suradnji s tvrtkom Laufen, pri čemu pojam „matter” obuhvaća i materijal i značenje. U Zagrebu ovaj koncept povezuje brendove Laufen i Roca, prevodeći identitet svakog od njih u zajednički materijalni jezik.
Sirovi materijali keramike i slavina određuju karakter ulaznog prostora. Zakrivljeni bakreni zid usmjerava posjetitelje prema unutrašnjosti, vodeći ih do dijela uređenog u dubokim zemljanim tonovima. Vidljiva opeka i restaurirane drvene grede ostaju izložene – postojeća građevina sastavni je dio dizajna, a ne njegova pozadina.
„Bilo nam je važno iskoristiti koncept ’materije’ (Matter) kao sofisticiran način doživljavanja obaju brendova i njihovih proizvoda – te ih integrirati u prostore, strukture i materijale postojeće zgrade. Ta kombinacija stvara jedinstvene prostore za Laufen Roca Zagreb Gallery i izvanrednu atmosferu za predstavljanje brendova”, objašnjava Stefanie Budweiser, arhitektica interijera u studiju Snøhetta Innsbruck.
Materijali za dodir, ideje za provjeru
Na katovima zgrade, pomno osmišljeni prostori pojedinih brendova predstavljaju umivaonike, WC školjke, namještaj, slavine, kade, tuš-kade i dodatke. Uz njih se nalazi i razigraniji postav u kojem su proizvodi smješteni ispred zidova od opeke, što posjetiteljima omogućuje upoznavanje s pojedinačnim elementima izvan unaprijed osmišljenih ambijenata, a to stručnjacima pomaže u vizualizaciji i pronalaženju rješenja za vlastite projekte.
Mjesto za dijalog
Osim što služi kao izložbeni prostor, Laufen Roca Zagreb Gallery osmišljena je kao platforma za razmjenu ideja s arhitektonskom i dizajnerskom zajednicom. Kroz razgovore, događanja i stručne susrete istraživat će se teme vezane uz arhitekturu, dizajn, materijale i suvremenu kulturu kupaonica.
U Zagrebu je za tu namjenu predviđen cijeli jedan kat. Pod krovom se nalazi „Matter Space”, prostor posvećen razgovorima, prezentacijama i sastancima, dok digitalni segmenti posjetiteljima omogućuju istraživanje obaju brendova izvan okvira fizičkih izložbenih postava.
Galerija također pruža podršku arhitektima i stručnjacima za odabir materijala u njihovom svakodnevnom radu, služeći kao mjesto za usporedbu završnih obrada, razradu i specificiranje projekata te susrete s klijentima u okruženju ispunjenom proizvodima.
Laufen Roca Zagreb Gallery postaje dio međunarodne mreže galerija Grupacije Roca, prostora osmišljenih za poticanje veza sa zajednicama arhitekata i dizajnera u različitim gradovima diljem svijeta, uz istovremeno uvažavanje njihovih specifičnih lokalnih konteksta. Danas ta mreža, između ostalih, obuhvaća galerije u Londonu, Barceloni, Madridu, Šangaju, São Paulu, Sydneyu i Kölnu.
O Roca Grupi
Roca Grupa globalni je lider u dizajnu, proizvodnji i prodaji kupaonskih proizvoda namijenjenih arhitekturi, građevinarstvu i uređenju interijera. Osnovana 1917. godine, tvrtka spaja tradiciju i znanje sa strašću prema inovacijama i poštovanjem prema okolišu, kako bi zadovoljila potrebe kupaca i doprinijela dobrobiti društva.
Uz renomirane globalne brendove kao što su Laufen i Roca, te uz održivost kao ključni element svih proizvodnih procesa, Roca Grupa promiče odgovornu korporativnu kulturu u 170 zemalja u kojima posluje i u svojih 78 proizvodnih pogona, zahvaljujući svakodnevnom predanom radu svojih 20.000 stručnjaka. Taj je pristup prepoznat dodjelom platinaste medalje organizacije EcoVadis, globalnog standarda za procjenu korporativne održivosti, kao priznanje za iznimne rezultate.
Ova obiteljska tvrtka tržišni je lider u Europi, Latinskoj Americi i Indiji. Također je značajno prisutna u Kini i ostatku Azije, na Bliskom istoku, u Australiji i Africi. Zahvaljujući tome, zauzima vodeću poziciju u svom sektoru na svjetskoj razini.
O brendu LAUFEN
Osnovan u Švicarskoj 1892. godine, LAUFEN je vodeći svjetski brend za kupaonice koji spaja švicarsku preciznost, vrhunski dizajn, industrijsku stručnost i kontinuirane inovacije. Već više od 130 godina tvrtka unapređuje dizajn kupaonica zahvaljujući svojoj stručnosti u području materijala, tehnologija i proizvodnih procesa. Od keramike, slavina, namještaja i kada do instalacijskih sustava i digitalnih rješenja, LAUFEN razvija cjelovita rješenja za kupaonice koja objedinjuju dizajn, kvalitetu, funkcionalnost i odgovorno korištenje resursa.
Njegujući snažnu međunarodnu kulturu dizajna, LAUFEN surađuje s nekim od vodećih svjetskih arhitekata i dizajnera kako bi stvorio proizvode, kolekcije i prostore koji redefiniraju suvremenu kupaonicu. Dugogodišnje iskustvo u proizvodnji keramike te duboko poznavanje materijala i proizvodnih procesa omogućuju tehnološke inovacije koje otvaraju nove dizajnerske mogućnosti – od materijala Saphirkeramik i tehnologija za uštedu vode pa sve do prve električne tunelske peći na svijetu namijenjene proizvodnji sanitarne keramike.
Održivost je utkana u cjelokupni pristup tvrtke LAUFEN razvoju proizvoda i proizvodnji, s naglaskom na smanjenje potrošnje vode i resursa, promicanje kružnog gospodarstva te smanjenje utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.
Od 1999. godine LAUFEN je dio Roca Grupe, koja posluje u 170 zemalja, nosi platinastu ocjenu održivosti prema sustavu EcoVadis te sudjeluje u inicijativi Ujedinjenih naroda „Global Compact”, podržavajući njezina načela za odgovornije i inkluzivnije poslovne prakse.
O brendu Roca
Već više od stoljeća Roca utjelovljuje ono što znači osjetiti izvrsnost: filozofiju u kojoj se kvaliteta i emocija susreću u svakoj površini, boji i materijalu. Kroz dizajn, održivost, funkcionalnost i tehnologiju, Roca je preobrazila kupaonicu iz prostora isključivo praktične namjene u svakodnevno utočište.
Ova ravnoteža između inovacije i senzibiliteta dio je identiteta brenda Roca. Nastao u Barceloni, brend je oblikovan njezinim nasljeđem i kulturom. U sebi nosi kreativnost tog grada, arhitektonsku baštinu i mediteranski način života, slaveći u svojim dizajnima povezanost, ljepotu i profinjenu jednostavnost. Danas je taj duh prisutan diljem svijeta – Roca djeluje u više od 170 zemalja, donoseći svoju viziju doživljaja kupaonice različitim kulturama i stilovima života.
Vođena neprestanom težnjom za izvrsnošću, Roca nastavlja istraživati nove ideje, materijale i tehnologije koje obogaćuju svakodnevicu, istovremeno vodeći brigu o ljudima i planetu. Ta je predanost vidljiva u svakoj kolekciji, omogućujući Roci da i dalje nadahnjuje ljude diljem svijeta kako bi doživjeli kupaonicu na najbolji mogući način.
O studiju Snøhetta
Već gotovo 40 godina Snøhetta osmišljava neke od najznačajnijih svjetskih javnih i kulturnih projekata. Svoj je put započela 1989. godine pobjedom na natječaju za novu knjižnicu u Aleksandriji (Egipat). Nakon toga uslijedili su, između ostalih, projekti za Norvešku nacionalnu operu i balet u Oslu te paviljon Nacionalnog memorijalnog muzeja 11. rujna u sklopu Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
Od samih početaka, ovaj ured njeguje izvorni transdisciplinarni pristup, često u svojim projektima kombinirajući arhitekturu, krajobraznu arhitekturu, dizajn interijera, dizajn proizvoda i umjetnost. Upravo je suradnja među različitim disciplinama unutar Snøhette ključna pokretačka snaga njezina djelovanja.
Danas je Snøhetta prisutna na globalnoj razini, sa studijima na sedam lokacija: u Oslu, Parizu, Innsbrucku, New Yorku, Hong Kongu, Shenzhenu i Melbourneu.
