Arhitektura i dizajn
Intervju prof. Nenad Fabijanić: Arhitektura – i posao i hobi
Prof. Fabijanić, je li arhitektura u vašem životu sve ono što ste očekivali od nje da će biti, kad ste upisivali fakultet?
prof. Nenad Fabijanić, dr. art.: Više od toga. Kad se upisuje fakultet onda se čovjek pita kako ću se snaći, reference koje sam tada imao bile su skromne, gimnazijalske, ali sam sretao neke ljude koji su me impresionirali svojim opusom, svojim znanjem, svojim zadovoljstvom u poslu.
Tko vas je impresionirao?
Ivan Vitić, poslije Neven Šegvić, posebno Ivan Vitić. Njegov način rada i organizacija njegovog posla. Ponašanje, biro koji je bio među prvima u Zagrebu, gotovo jedini privatni biro u to doba. Nisam znao gdje ću i što ću, posebno ne na prvoj godini gdje mi gimnazijalci tada smo bili zbunjeni jednom dimenzijom koja je bila orijentirana na tehniku, znanje, prirodne znanosti, matematiku, geometriju, perspektivu i tako dalje i tako dalje. Poslije se tu nekom određenom ambicijom, a ja volim tu riječ, i mnogi ju krivo upotrebljavaju i smatraju da je kriva, sam pokazao interes da dokučim neke teme. To se dešavalo sukcesivno kroz život.
Vi ste svoj talent zapravo pokazali na raznim segmentima. Od izložbe, scenografije do arhitekture, jel nas možete provesti kroz taj jedan proces, kako počinje, odakle inspiracija.
Meni je bilo u interesu što prije vidjeti nešto izvedeno, bilo šta. Pa sam počeo sa televizijskom scenografijom. Nekom igrom slučaja jer sam bio blizak televiziji u to doba i svemu onom što vole mladi, kako se to kaže, rock and rollu i u to vrijeme ’60-tih, ’70-tih godina kad su bili začeci tih stvari, onda sam se želio pojaviti i kao scenograf i to mi je uspjelo. I radio sam jako dugo na Hrvatskoj televiziji kao scenograf, možda najviše emisija sam opremio scenografskih ali da se ne hvalimo, kvantiteta ne znači i kvaliteta.
Nakon toga sam zapravo postao asistent na Arhitektonskom fakultetu. Na direktan poziv velikog arhitekta i pedagoga Nevena Šegvića. Tražio je da ja dođem na fakultet s njim radit, jer sam se dokazao u nekim malim sitnim akcijama koje sam s njim provodio. To je bilo iznenađenje jer tako mlad čovjek, ja sam tada imao dvije godine nakon diplome, dakle, to je bila ’77 godina, prošlog stoljeća, me pozvao da budem asistent tada, velikog karizmatičnog profesora Nevena Šegvića.
Radio sam natječaje, radio sam interijere, servisirao uglavnom neke obiteljske teme ili teme nekih mojih prijatelja koji su bili moji prvi investitori. S njima sam imao veliki problem zato što su imali povjerenje i znanje, dali mi priliku, znali sve o arhitekturi, znali sve o meni, samo nisu imali novaca. A za arhitekturu je potrebno imati novaca. Pa su se jednog trena počeli pojavljivati ili društveni ili državni ili gradski investitori ili pak neki ljudi koji su vidjeli što radim i tako počeli naručivati projekte.
Obzirom da ste radili svojim prijateljima, a od nekoliko arhitekata sam čula da je zapravo iznimno važno poznavati ljude koji će živjeti u toj kući da bi tu kuću mogli napraviti za njih, kakvo je vaše iskustvo u tome?
To svi arhitekti govore i ja im ne vjerujem. Ali vjerujem u tu rečenicu koju je izrekao Frank Lloyd Wright. Ima jedna duhovitost koja je vezana za njega jer on je tako rekao, veliki Frank Lloyd Wright da bi rado živio u jednoj familiji bar mjesec dana da ih upozna pa da zna točno šta njima treba, kakve su im dnevne navike i tako dalje. Pa je zaista s njima živio i nakon mjesec dana pitali su ga kakvo mu je sad iskustvo, jel mogu krenut, a on je odgovorio: „znate šta, vama ne treba arhitekt, vama treba bračni savjetnik“. Ma nema se što identificirati, ima baratati sa svojim tijelom, znat svoje područje. I naravno puno razgovarat sa investitorima jer na kraju krajeva, on radi za njih i troši njihov novac. I ta jednadžba je jako jednostavna.
Što bi rekli koji je to projekt koji o vama najbolje govori?
Projekt pripada vremenu stasanja, vremenu znanja, vremenu moći i tada je aktualan i dobar. Čudim se danas kako sam u nekim projektima ginuo, sad ginem za ovu lokaciju ovdje i još neko vrijeme ću raditi na toj lokaciji. Ja se jako radujem dolazi ovdje svako jutro, jer ovdje imam i atelje, dolaziti na gradilište i to već godinu, dvije. Kao što sam se jako radovao ujutro krenuti sa istoka Zagreba gdje stanujem, putovati prema Kačićevoj 26, prema Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, posebno u periodu kad sam bio asistent Nenada Šegvića.
A oltar domovini?
Ja sam sa velikim respektom to radio. Ja nisam htio nikakav jeftiniji dizajnerski ili narativni kič plasirati u, na to mjesto. Ja sam htio da to mjesto drži vrijeme, ja se nisam htio baviti nikakvim simbolima kojima smo opsjednuti i nekim pričama, nikakvim glagoljicama, nikakvim šahovnicama, nikakvim elementima kojima zapravo da pitate ljude ne bi znali o čemu je riječ. Ja sam htio petrificirati središnji dio Zagreba sa tri simbola, nešto malo vode, nešto malo vatre, dakle, elementarnih stvari koje govore da smo bili, da jesmo i da ćemo, nadam se opstati.
Kad se bavite jednom kućom, koliko vremena posvećujete uređenju okoliša te građevine?
Zagrebačka arhitektonska škola nas je tako učila, da je to sve dio arhitekture. I kad kažete kuća, tu se podrazumijeva raspoloživa parcela, ne ono što zauzima kuća, dakle, teren kojeg zauzima tlocrt kuće, nego cijela, cijela parcela.
S kim ste tu najviše radili?
Bilo je sjajnih firmi koje su trudile zadovoljiti neke moje kriterije pa su išli uvijek u eksperiment. U Lučkom sam našao beton, u Pazinu sam našao kamen, drvo sam našao kod nekih dobrih stolara koji još uvijek znaju šta je stolarija, aluminij sam također našao negdje tamo u ovim krasnim krajevima Brezija, Svete nedjelje, stupnika i tako dalje.
Kroz život ste imali nekoliko izložbi, zar ne?
Evo, zatekli ste me, pa imao sam naravno, radio sam izložbe svoje, radio sam jednu sa Oskarom Kokojem, vrhunskim dizajnerom, radio sam neke svoje male izložbe, nisam imao nikad neku veliku izložbu, ali sam izdavao neke knjige koje su opet opisivale to što radim arhitekturu. Nisam imao nikakvu monografsku veliku temu i to me ne zanima, kao što me ne zanimaju nagrade za životno djelo, kao što me ne zanimaju velike monografije svega i svačega i tako dalje.
Rekli ste da ste sada u mirovini ali da radite više nego ikada, ljudi kad odu u mirovinu obično imaju neki hobi kojim se posvete. Znači, vama je arhitektura i posao i hobi i još uvijek ste tome posvećeni.
Pa da. Ja sam nesretan zbog toga ali nemam nikakav hobi, nikakav hobi nemam jer stalno radim i premalo se i odmaram jer stalno radim, što sasvim sigurno nije dobro. Imam najviše vremena za svoje unuke, a i to nije dovoljno, međutim to me inspirira, to me hrani ali stalno radim, to je to, nažalost, nemam hobi.
Profesore Fabijanić, hvala vam puno na razgovoru.
Hvala vama, bilo mi je zadovoljstvo.
Arhitektura i dizajn
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika
Gradovi u kojima živimo snažno utječu na našu svakodnevicu – od načina na koji se krećemo, radimo i odmaramo, do osjećaja sigurnosti, pripadnosti i kvalitete života. Upravo zato urbanizam nije apstraktna disciplina rezervirana za stručnjake, već ključni alat koji oblikuje stvarne životne uvjete milijuna ljudi. Kada govorimo o urbanistički najbolje planiranim gradovima u svijetu, govorimo o sredinama koje su promišljeno rasle, prilagođavale se stanovnicima i dugoročno ulagale u ravnotežu između izgrađenog prostora, prirode i infrastrukture.
Donosimo 8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu.
Prije nego što pogledamo konkretne primjere iz svijeta, važno je razumjeti osnovne pojmove koji stoje iza kvalitetnog planiranja gradova.
Što je urbanizam i odakle dolazi pojam?
Urbanizam je disciplina koja se bavi planiranjem, razvojem i uređenjem gradova. Pojam dolazi od latinske riječi urbs, što znači grad, a odnosi se na sustavno promišljanje prostora u kojem se odvija svakodnevni život – od rasporeda ulica i javnih površina, do stanovanja, prometa, zelenih zona i društvene infrastrukture.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
Dobar urbanizam ne bavi se samo estetikom, već funkcionalnošću, dostupnošću i dugoročnom održivošću grada. On povezuje arhitekturu, promet, sociologiju, ekologiju i ekonomiju u jedinstvenu cjelinu.
Što je GUP i zašto je važan?
GUP, odnosno Generalni urbanistički plan, temeljni je planski dokument svakog većeg grada. Njime se definiraju namjena prostora, pravila gradnje, gustoća izgrađenosti, prometna rješenja, zelene površine i javni sadržaji.
U kontekstu Zagreba, aktualni razgovori o novom GUP-u posebno su važni jer određuju kako će se grad razvijati desetljećima unaprijed – hoće li se poticati održiva gradnja, dostupno stanovanje, kvalitetni javni prostori i bolja povezanost kvartova. Bez jasnog i kvalitetnog GUP-a, razvoj grada prepušten je stihiji, što dugoročno negativno utječe na kvalitetu života.
Dražen Arbutina navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu
1. Beč, Austrija
Glavni grad Austrije, osnovan još u rimsko doba, danas je administrativno podijeljen na 23 kotara (Bezirke). Beč je poznat po snažnoj socijalnoj stambenoj politici, izvrsnom javnom prijevozu i velikom udjelu zelenih površina. Godinama se nalazi na vrhu ljestvica gradova s najvišom kvalitetom života.
2. Kopenhagen, Danska
Glavni grad Danske jedan je od najpoznatijih primjera održivog urbanizma. Grad je sustavno planiran za bicikliste, s mrežom biciklističkih staza koje povezuju sve dijelove grada. Urbanističke odluke usmjerene su na zdrav život, javne prostore i klimatsku otpornost.
3. Amsterdam, Nizozemska
Osnovan u 13. stoljeću, glavni grad Nizozemske prepoznatljiv je po koncentričnom sustavu kanala koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Urbanizam Amsterdama temelji se na mješovitoj namjeni prostora, snažnoj pješačkoj i biciklističkoj infrastrukturi te kontroli širenja grada.
4. Freiburg, Njemačka
Grad osnovan u 12. stoljeću često se navodi kao primjer ekološki osviještenog urbanizma. Posebno je poznata četvrt Vauban, planirana kao gotovo energetski samodostatna zona s minimalnim prometom automobila.
5. Singapur
Gradska država i glavni grad istoimene zemlje, osnovan 1819. godine, primjer je ekstremno planskog urbanizma. Unatoč visokoj gustoći naseljenosti, Singapur sustavno integrira zelene površine, vertikalne vrtove i strogo kontroliranu gradnju.
6. Barcelona, Španjolska
Glavni grad Katalonije poznat je po urbanističkom planu Eixample, koji je u 19. stoljeću osmislio Ildefons Cerdà. Pravilna mreža ulica, blokovi s unutarnjim dvorištima i danas omogućuju dobru prozračnost i funkcionalnost grada.
7. Curitiba, Brazil
Grad osnovan u 17. stoljeću poznat je kao pionir integriranog javnog prijevoza. Njegov sustav brzih autobusnih koridora postao je uzor brojnim svjetskim gradovima.
8. Tokio, Japan
Glavni grad Japana jedan je od najvećih urbanih sustava na svijetu. Iako iznimno gust, Tokio funkcionira zahvaljujući preciznoj zoniranosti, razvijenom željezničkom sustavu i jasnoj hijerarhiji javnih i privatnih prostora.
Kako urbanizam utječe na kvalitetu života?
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika. Gradovi s dobro isplaniranom infrastrukturom omogućuju kraće i jednostavnije kretanje, manje vremena provedenog u prometu i više prostora za pješake i bicikliste. Kvalitetno planirani kvartovi imaju dostupne škole, vrtiće, trgovine i zdravstvene ustanove, što smanjuje potrebu za dugim putovanjima.
Zelene površine, parkovi i drvoredi dokazano utječu na mentalno zdravlje, smanjuju stres i poboljšavaju kvalitetu zraka. Urbanizam također ima važnu socijalnu ulogu – javni prostori potiču susrete, zajedništvo i osjećaj pripadnosti, dok loše planirani gradovi često rezultiraju izolacijom i socijalnim podjelama.
Arhitektura nije spektakl – ona treba biti bezvremenska
U konačnici, grad koji je dobro urbanistički osmišljen pruža osjećaj reda, sigurnosti i ugode – što su temeljni preduvjeti kvalitetnog života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi kao smjer razvoja
Primjeri koje smo naveli pokazuju da urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu ne nastaju slučajno. Oni su rezultat dugoročnog planiranja, jasnih pravila i stalnog prilagođavanja potrebama stanovnika. Urbanizam nije samo tehnički alat, već društveni ugovor koji određuje kako ćemo živjeti – danas i u budućnosti.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
U vremenu klimatskih izazova, rasta gradova i promjena životnih navika, kvalitetno urbanističko planiranje postaje važnije nego ikad. Gradovi koji to razumiju, postaju ne samo ugodnija mjesta za život, već i otporniji, pravedniji i dugoročno održivi.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Rem Koolhaas – arhitekt koji prkosi definicijama
Dobitnik Pritzkerove nagrade čiji rad spaja teoriju i praksu, brišući granice između arhitekture, urbanizma i kulture.
Dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2000. godine, Koolhaas je poznat kao arhitekt koji se svjesno opire stilskim etiketama. Iako su ga kroz karijeru pokušavali svrstati među moderniste, dekonstruktiviste ili postmoderniste, njegov rad prije svega definira kontekst, istraživanje i ideja, a ne prepoznatljiva forma.
Sam Koolhaas smatra da je nemogućnost prepoznavanja jedinstvenog stila kompliment: radeći u različitim kulturama, političkim sustavima i urbanim uvjetima, arhitektura mora biti drugačija. Upravo ta prilagodljivost i intelektualna otvorenost učinili su ga jednom od ključnih figura suvremene arhitekture.
Tko je Liu Jiakun, dobitnik Pritzkerove nagrade za 2025. godinu
Rani život i put prema arhitekturi
Rem Koolhaas rođen je 1944. godine u Rotterdamu. Njegovo djetinjstvo obilježeno je snažnim kulturnim utjecajima — otac mu je bio pisac, kazališni kritičar i direktor filmske škole. Kada je Rem imao osam godina, obitelj se preselila u Indoneziju, gdje je otac radio kao kulturni direktor. To rano iskustvo života izvan Europe kasnije će se odraziti u Koolhaasovu interesu za globalne gradove i ne-zapadne urbane kontekste.
Prije nego što se posvetio arhitekturi, Koolhaas je radio kao novinar i scenarist, taj narativni, gotovo filmski način razmišljanja ostat će prisutan u njegovu arhitektonskom i teorijskom radu.
Knjige koje su prethodile zgradama
Koolhaas je postao svjetski poznat prije nego što je realizirao ijednu značajniju zgradu. Njegova knjiga Delirious New York (1978.) — koju je opisao kao “retroaktivni manifest za Manhattan” — istražuje grad kao stroj gustoće, sukoba i potencijala. Knjiga je ubrzo postala kanonsko djelo moderne arhitektonske teorije i etablirala Koolhaasa kao vizionarskog mislioca. Godine 1995. objavljuje S, M, L, XL, monumentalnu knjigu nastalu u suradnji s grafičkim dizajnerom Bruceom Mauom. Djelo briše granice između arhitekture, eseja, dnevnika, fotografije i fikcije, te arhitekturu prikazuje kao kulturnu praksu, a ne samo tehničku disciplinu.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
OMA i realizirani projekti
Koolhaas je 1975. osnovao Office for Metropolitan Architecture (OMA), s ciljem stvaranja arhitekture koja odgovara suvremenom društvu i njegovim proturječnostima. Među ranim projektima ističe se Netherlands Dance Theatre u Haagu, koji je kasnije proglašen jednim od najvažnijih objekata 20. stoljeća.
Slijede projekti poput Kunsthala u Rotterdamu, zgrade zamišljene kao kontinuirana urbana rampa; Educatoriuma na Sveučilištu u Utrechtu, koji arhitekturu učenja tretira kao dinamičan i kolektivan proces; te velikog urbanističkog projekta Euralille u Francuskoj, jednog od najznačajnijih europskih infrastrukturnih zahvata 1990-ih.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima Maison à Bordeaux, kuća projektirana za klijenta u invalidskim kolicima. Projekt pokazuje Koolhaasovu sposobnost da iz izrazito ograničavajućih uvjeta stvori prostorno i konceptualno iznimno bogatu arhitekturu.
Istraživanje, pedagogija i grad
Od 1995. godine Koolhaas je profesor na Harvardu, gdje vodi istraživačke projekte usmjerene na suvremeni grad. Njegova istraživanja obuhvaćaju teme poput kineskih megagradova, afričkih urbanih struktura, potrošačke kulture i povijesnih urbanih sustava. Za Koolhaasa, arhitektura nije izolirana disciplina, već alat za razumijevanje društva, ekonomije i politike.
Pritzkerova nagrada i naslijeđe
Rem Koolhaas dobitnik je Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2000. godine, najvišeg svjetskog priznanja u arhitekturi. Nagrada mu je dodijeljena zbog iznimnog spoja teorijskog promišljanja i realizirane arhitekture. Jedno od objašnjenja zašto mu je dodijeljena nagrada sažeto opisuje njegov doprinos: “Njegov opus jednako je posvećen idejama koliko i zgradama.“ Koolhaas je prepoznat kao rijetka kombinacija vizionara i praktičara – arhitekt koji ideje pretvara u izgrađeni prostor, istovremeno redefinirajući odnos arhitekture i suvremenog društva.
