Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Urbanizam
5 načela održivog susjedstva: Kako graditi bolje gradove?
Održivo planiranje susjedstava temelji se na pet ključnih načela koja stvaraju povezane, uključive i otpornije gradove
Naši gradovi rastu brže nego ikad prije. Svjetska urbanizacija donosi ogromne prilike, ali i izazove – od prometnih gužvi i zagađenja, do nedostatka dostupnog stanovanja i socijalne uključenosti. Ključno pitanje je – rastemo li bolje? Održivo planiranje susjedstava može grad učiniti otpornijim na klimatske promjene, socijalno uključivim i estetski ugodnim mjestom za život.
Primjeri iz Europe pokazuju kako promišljena urbanistička rješenja mogu pozitivno utjecati na kvalitetu života u gradovima. Kopenhagen je grad poznat po svojim biciklističkim infrastrukturnim mrežama i pješačkim zonama, što omogućava da ulice postanu mjesta života, a ne samo prometne površine. U Barceloni je, koncept superblokova smanjio promet u stambenim kvartovima i stvario više prostora za javne i zelene površine te društvene aktivnosti i tako postao primjer kako integracija funkcija može unaprijediti svakodnevni život građana.
U Freiburgu, fokus na energetski učinkovitu i održivu izgradnju stanova pokazuje kako raznovrsni tipovi stanovanja doprinose inkluzivnosti i socijalnoj koheziji. A u Amsterdamu, podrška lokalnim trgovinama i kratkim opskrbnim lancima ističe važnost koncepta “živjeti lokalno, raditi lokalno” za smanjenje emisija i jačanje lokalne ekonomije.
Ova iskustva pokazuju da gradovi koji planiraju s vizijom i jasno definiranim principima mogu stvarati otporna, inkluzivna i vibrantna susjedstva. Evo pet načela koja oblikuju susjedstva budućnosti, već danas:
1. Ulice za ljude, ne samo za automobile
Sigurne, povezane i pristupačne ulice mogu se usporediti s krvotokom grada – one omogućuju svakodnevno kretanje ljudi, ideja i aktivnosti. Kada su ulice dobro planirane, one ne služe samo automobilima, već stvaraju prostor za pješačenje, biciklizam i korištenje javnog prijevoza, čime se smanjuje ovisnost o automobilima.
Važan element ovog načela je dobra povezanost ulične mreže, koja omogućuje kraće i jednostavnije rute te smanjuje problem tzv. “posljednjeg kilometra” – završnog dijela puta koji je često najteže prijeći bez automobila.
Primjer takvog pristupa može se vidjeti u Kopenhagen, gdje razvijena mreža biciklističkih staza i pješačkih zona potiče stanovnike da se svakodnevno kreću gradom na održiv način. Takve ulice čine susjedstva sigurnijima, zdravijima i ugodnijima za život.
2. Snaga gustoće
Kontrolirani visoko gustinstinski razvoj (najmanje 15.000 ljudi po km²) omogućuje gradovima da rastu kompaktno i učinkovito, bez nekontroliranog širenja na okolna prirodna i poljoprivredna područja. Kada su ljudi, usluge i infrastruktura prostorno bliže jedni drugima, grad postaje funkcionalniji, a svakodnevne aktivnosti dostupnije.
Veća gustoća stanovanja također podržava razvoj kvalitetnog javnog prijevoza, lokalnih trgovina i javnih sadržaja, jer veći broj stanovnika na manjem prostoru stvara dovoljno potražnje za takvim uslugama. Time se smanjuje potreba za dugim putovanjima i ovisnost o automobilima.
Dobar primjer ovakvog pristupa može se vidjeti u Barceloni, gdje kompaktna urbana struktura omogućuje visoku razinu dostupnosti sadržaja, dok istovremeno ograničava širenje grada na okolni prostor. Takav model doprinosi održivijem, življem i učinkovitijem urbanom okruženju.
3. Miješanje funkcija
Zašto provoditi sate u prijevozu? Integracija stambenih, poslovnih i rekreativnih prostora omogućuje da se svakodnevne potrebe – poput trgovine, škole, posla ili parka – nalaze na svega nekoliko minuta hoda od doma. Takva organizacija prostora smanjuje potrebu za dugim putovanjima i doprinosi učinkovitijem i ugodnijem svakodnevnom životu.
Mješovita namjena prostora također potiče živost i sigurnost susjedstva tijekom cijelog dana. Kada se u istom prostoru nalaze stanovi, radna mjesta, trgovine i javni sadržaji, kvartovi postaju aktivni i izvan radnog vremena, što doprinosi snažnijoj lokalnoj zajednici i razvoju lokalne ekonomije.
Dobar primjer takvog pristupa može se vidjeti u Parizu, gdje koncept „15-minutnog grada” potiče razvoj susjedstava u kojima su ključne usluge dostupne pješice ili biciklom. Time se smanjuje prometno opterećenje i stvara kvalitetniji, održiviji urbani život.
4. Raznoliki domovi, raznoliki glasovi
Uključiva susjedstva zahtijevaju različite tipove stanovanja i veličine parcela, kako bi ljudi s različitim prihodima, životnim stilovima i potrebama mogli živjeti u istom prostoru. Kombinacija stanova, kuća u nizu, manjih i većih stambenih jedinica omogućuje da susjedstva budu dostupna širokom krugu stanovnika – od mladih i obitelji do starijih osoba.
Takva raznolikost doprinosi socijalnoj ravnoteži i snažnijoj lokalnoj zajednici, jer potiče susret različitih generacija, profesija i društvenih skupina. Umjesto segregiranih kvartova, raznolika stambena ponuda stvara dinamična i uključiva susjedstva u kojima ljudi mogu ostati živjeti i kada se njihove životne okolnosti promijene.
Primjer ovakvog pristupa može se vidjeti u Beču, gdje kombinacija javnih, zadružnih i privatnih stanova omogućuje široku dostupnost kvalitetnog stanovanja i potiče socijalno raznolika i stabilna susjedstva.
5. Živi lokalno, radi lokalno
Podrška lokalnoj proizvodnji i potrošnji pomaže gradovima da postanu otporniji i samoodrživiji. Kada se hrana, proizvodi i usluge stvaraju i koriste unutar lokalne zajednice, smanjuju se tzv. “food miles” – udaljenosti koje proizvodi putuju od mjesta proizvodnje do potrošača – kao i ovisnost o dugim i često ranjivim opskrbnim lancima.
Ovakav pristup potiče razvoj lokalnog gospodarstva i jačanje zajednice, jer podržava male proizvođače, obrtnike i lokalne trgovine. Istovremeno se smanjuje potreba za dugim transportom robe, što doprinosi smanjenju emisija i pozitivno utječe na okoliš.
Primjer takvih inicijativa može se pronaći u Amsterdam, gdje gradske politike potiču urbanu poljoprivredu, lokalne tržnice i kratke opskrbne lance hrane. Time se jača lokalna ekonomija i održivost gradskog sustava opskrbe.
Ovih pet načela pokazuje da održivo planiranje susjedstava nije samo urbanistički koncept, već način stvaranja gradova koji su funkcionalni, uključivi i ugodni za život. Promišljenim planiranjem prostora možemo smanjiti negativne utjecaje urbanizacije, ojačati lokalne zajednice i poboljšati kvalitetu svakodnevice. U konačnici, dobro planirana susjedstva temelj su otpornijih i održivijih gradova budućnosti.
Arhitektura i dizajn
nZEB stručni skup 2026: Deset godina energetske obnove i novi zahtjevi koji dolaze
Ključno pitanje više nije kako postići energetsku učinkovitost, već koliko brzo i koliko dosljedno će se standardi provoditi u praksi…
Krajem veljače u Zagrebu je održan jubilarni, deseti nZEB stručni skup 2026, konferencija koja je u proteklom desetljeću postala jedno od ključnih mjesta okupljanja stručnjaka iz područja energetske učinkovitosti i održive gradnje. Ovogodišnje izdanje donijelo je presjek postignutog napretka, ali i jasan pogled prema onome što sektor graditeljstva očekuje nakon 2026. godine. Ovogodišnji skup podržao je i Zoran Milanović.
NZEB konferencija: Priuštivo i održivo stanovanje do 2030.?
Od prvih rasprava o gotovo nultoj energiji do današnjih zahtjeva za cjelovitim sagledavanjem sigurnosti, održivosti i kvalitete stanovanja, nZEB stručni skup 2026 pokazao je koliko se paradigma energetske obnove promijenila.
Energetska obnova više nije samo pitanje potrošnje
Skup je otvoren retrospektivom razvoja energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, uz naglasak na činjenicu da se energetska obnova više ne može promatrati isključivo kroz smanjenje potrošnje energije.
Organizator skupa, prof. dr. sc. Zoran Veršić, istaknuo je kako je od samog početka ideja bila pokazati da struka zna prepoznati i adresirati stvarne probleme postojećeg fonda zgrada. Već tada se upozoravalo da energetska obnova ne smije biti samo tehničko poboljšanje energetskih svojstava, nego sveobuhvatna modernizacija zgrade.
Intervju s Prof. dr. sc. Zoranom Veršićem
Danas je takav pristup postao standard. Zgrade koje ulaze u proces obnove moraju se sagledavati kroz sigurnost od potresa i požara, kroz kvalitetu boravka u prostoru te kroz ukupnu funkcionalnost i trajnost. Upravo je to smjer koji je struka najavljivala godinama prije nego što su direktive postale zakonska obveza.
nZEB stručni skup 2026 tako je još jednom potvrdio svoju ulogu platforme koja stručnu javnost priprema na regulative i standarde prije nego što oni stupe na snagu.
Od nZEB-a prema ZEB-u: Novi zahtjevi nakon 2026.
Drugi dio programa bio je usmjeren na razdoblje koje dolazi. Iako nZEB standard još uvijek nije prošlost, sve se više govori o konceptu ZEB-a, odnosno zgrada s nultim emisijama.
Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?
Naglasak se više ne stavlja isključivo na energetsku učinkovitost, već i na cjelokupni CO₂ otisak zgrade. To uključuje emisije povezane s proizvodnjom, transportom i ugradnjom materijala, kao i njihov utjecaj na okoliš tijekom životnog vijeka objekta.
Takav pristup značajno mijenja način projektiranja i izvođenja radova. Zgrada se više ne vrednuje samo kroz potrošnju energije, već kao cjelina – kroz konstrukciju, materijale, trajnost i održivost.
Inženjerski proračuni kao temelj odluka
Silvio Novak iz tvrtke Knauf Insulation u svom je predavanju dao pregled razvoja energetskog certificiranja i energetske učinkovitosti u posljednjih dvadeset godina. Poseban naglasak stavio je na važnost preciznih proračuna.
Energetske uštede, kako je istaknuto, moraju biti jasno kvantificirane i interpretirane kroz brojke. Upravo su proračuni temelj inženjerske discipline jer omogućuju donošenje odluka na temelju podataka, a ne pretpostavki.
nZEB stručni skup 2026 tako je pokazao da se područje energetske učinkovitosti sve više oslanja na precizne analize i interdisciplinarni pristup.
Klimatske promjene i dugoročna otpornost materijala
Aleksandar Terer iz Profine Croatia govorio je o utjecaju klimatskih promjena na zgrade i građevinske materijale. Ekstremne temperature, povećana vlaga i nagle vremenske promjene dugoročno utječu na trajnost konstrukcija.
Nepravilno projektirani ili izvedeni sustavi mogu uzrokovati značajne štete, osobito ako se ne uzmu u obzir novi klimatski uvjeti. Otpornost materijala postaje jednako važna kao i njihova energetska svojstva.
Fasada kao tehnički i estetski element
Fasade su također bile jedna od središnjih tema. Janko Šemnički iz Baumita naglasio je kako fasada nije samo tehnički omotač zgrade, već i njezino lice.
Osim što ima ključnu ulogu u toplinskoj zaštiti i energetskoj učinkovitosti, fasada definira odnos zgrade prema okolini i korisnicima. Inženjerska znanja nužna su za pravilnu izvedbu, ali estetika i vizualna kvaliteta jednako su važni elementi suvremenog projektiranja.
Opeka i robotsko zidanje – tradicija i inovacija
Dr. sc. Marina Bagarić iz Wienerbergera predstavila je razvoj opeke i zidanih konstrukcija. Iako se graditeljstvo često doživljava kao konzervativan sektor, razvoj opeke pokazuje značajan tehnološki iskorak.
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
Suvremene zidane konstrukcije danas zadovoljavaju zahtjeve mehaničke otpornosti, toplinske zaštite i održivosti, a najavljena je i primjena robotskog zidanja. Hrvatska i Slovenija trenutno su u potrazi za pilot projektima na kojima bi se takva tehnologija implementirala u praksi.
Što nakon deset godina?
Deset godina iskustava, prezentiranih na konferenciji, pokazuje da znanje i tehnologije postoje. Alati su dostupni, regulative su definirane, a struka je educirana.
Ključno pitanje više nije kako postići energetsku učinkovitost, već koliko brzo i koliko dosljedno će se standardi provoditi u praksi. Upravo će ta brzina prilagodbe odlučiti uspjeh nadolazećeg razdoblja.
nZEB stručni skup još je jednom potvrdio da održiva gradnja više nije tema budućnosti, već sadašnjosti – i da će sljedeća faza razvoja zahtijevati još širu suradnju inženjera, proizvođača, projektanata i investitora.
