Povežimo se

Predstavljamo dom

Vitalna stogodišnjakinja – stara zagorska kuća dobila je novo ruho 

U vrijeme nastanka, ova je stara zagorska kuća služila za stanovanje, a spretne ruke obitelji Kinčić spasili su ju od propadanja i pretvorila u podsjetnik na neka davna vremena. 

“Kućica je sagrađena 1913. godine. S tim da mi kada smo došli ovdje, mi smo se toga trena kada smo ju vidjeli, zaljubili. Kućica nije izgledala baš ovako kako ona momentalno izgleda, ali smo nastojali da ona ostane kao stara, autohtona zagorska hižica i ona se nama kao takva upravo dopala i ona je naša zagorska, stara hižica.”, rekla je Gordana Kinčić, vlasnica kuće. 

S obzirom da je to onako bio jedan onako stariji stil gradnje, ona je u međuvremenu renovirana, ali nas kao takve nije to zadovoljilo. Pa smo ono krenuli od bojanja zidova, kuhinja je u principu ostala kakva je bila, pa smo samo malo ju nakitili, stavili smo rajnglice, lončiće tako da dočaramo u stvari taj nekakav zagorski, starinski štih. Jedino u što smo malo više uložili to je bila kupaonica koja je zaista bila dosta derutna i nije služila svrsi, nastavila je. 

Uređenje kupaonice

Kupaonica uređena u retro stilu savršen je spoj starih i novih vremena. 

“To nam je bila nit vodilja da malo u svu tu starinu dodamo tog nekakvog malo modernog štiha, s obzirom da je ona bila dosta derutna, krenuli smo s njom i napravili smo to što smo napravili, a opet smo gledali da to ne odudara previše od ovoga svega pa smo opet išli na te tople materijale kao što je drvo, malo dodali tog šarenila u pločicama i evo tako da smo ustvari na kraju bili zadovoljni time što smo njome postigli.”, ispričala je Kinčić. 

Detalji koji daju poseban ugođaj prostoru

Seljački pod i lamperija na zidovima daju poseban štih interijeru u kojem su izložene starine emotivne vrijednosti. 

“S obzirom da smo jako veliki ljubitelji starih stvari, starina, to su znali naši prijatelji, naši kumovi, naši rođaci tako da su jednostavno prilikom svakog posjeta nama, donijeli nešto svoje. Tako da evo, svaka većina ovih stvari priča neku svoju priču, ali uglavnom to je nešto što smo dobili od poznanika i dragih ljudi.”, rekla je Kinčić. 

Zavjese pridodaju toplini prostora, a stari tanjuri koji su kroz godine ostali bez svog para stoje na ručno izrađenim policama. 

Autohtoni i resturirani namještaj

“Što se tiče tih polica, to je rad mog supruga, to je on osmislio isto kao i žardinjere sa vanjske strane hižice, znači, one su vrlo slične i to je ustvari rad evo ga, njegov projekt.”, rekla je Kinčić. 

Od pokućstva zatečenog u kući, obitelj je zadržala vitrinu u dnevnoj sobi i blagovaonski stol sa stolcima. 

“On je restauriran, on je bio u lošijem stanju, isto kao i stolice ali s obzirom da se uklopilo u ovaj interijer, nismo htjeli odustat od svega toga pa smo dali restaurirat i sad je to evo sastavni dio našeg dnevnog boravka i smatramo da je to zaista nešto što ovdje paše.”, objasnila je Kinčić. 

Autohtoni kreveti u spavaćoj sobi nisu zadržani zbog komfora, ali novi su rađeni upravo s tim starinskim karakterom, dok atmosferi pridonose obiteljske fotografije. 

“Na fotografijama u spavaćoj sobi je moja baka, Katarina, moja mama pokojna Amalija i na jednoj fotografiji sam ja kao mala djevojčica na klupici na brijegu iznad moje rodne kuće.”, rekla je Kinčić. 

Za potpuno opuštanje i bijeg od vreve grada, obitelj je napravila malu spa zonu okruženu duhom prošlosti. 

Oglas

Predstavljamo dom

Šarmantan mali stan uređen u boho stilu

Da je prostor odraz naših osobnosti, potvrđuje šarmantni stan mladog para.

Vlasnici stana su dvoje mladih i aktivnih kozmopolita koji žive jednim onako laganim životom i dosta su easy-going općenito. I htjeli su da stan reflektira i njihovu osobnost i da se prilagođava istoj, rekla je Tena Vodopija, dizajnerica interijera.
Svoj su životni prostor od 55 četvornih metara pretvorili u oazu neutralnih tonova kojima svježinu dodaju prirodni materijali.

Bohemian – marokanski stil

Uređen je u bohemijsko-marokansko city stilu. Tako bih ja to nazvala. Zapravo, kada bi išli u širu nekakvu podjelu mogli bismo reći da je soft-minimalism, ali ako idemo baš detaljizirati onda možemo reći da se radi o bohemian-marokanskom stilu, dodala je Vodopija.

Povezivanjem svijetlih elemenata i namještajem od prirodnih materijala postigao se vizualni balans dok je kombinacija različitih tekstura unijela toplinu.

Ormari od ratana kombiniranog s drvom, isto tako komoda u spavaćoj sobi koja je rađena od mikro-cementnog uzorka s ratanom, oni su donijeli toplinu, a ujedno i minimalizam. Tako se zapravo iskombinirala toplinu koju ju klijentica željela, a da stan nije previše natrpan nekakvim nepotrebnim materijalima. Tu su i lusteri, isto od ratana i pločice u marokanskim bojama. Zavjese su od lana, tepih je isto od prozračnih laganih materijala. Kauč je konkretan, malo veći s jednim debljim i kvalitetnijim štofom. Iz razloga što kauč je ipak jedan konkretan dio svakog interijera i svakog stana i na njemu se obitava vrlo mnogo i htjeli smo da on bude i ugodan i vidljivo, odnosno lijep oku, rekla je Vodopija.

Pažljivo uređen hodnik

Na prvi pogled neupotrebljiv kutak u hodniku dobio je na estetskoj važnosti postavljanjem pločica razigranog uzroka, što pokazuje koliko se pažnje posvetilo svakom detalju u prostoru.

Održan Salone del Mobile – kroz njega nas je provela Sunčica Mastelić Ivić

Htjeli smo da on dobije neku statement funkciju zato što u hodnik ulazite prvo, iz njega gledate u ostatak stana. On je vidljivo i značajno povezan s dnevnim boravkom, i kada se u hodnik uđe dobivate dojam zapravo cijelog stana jer se radi o malom stanu.

Zato je vrlo važno kako je taj hodnik dizajniran i da on zapravo odražava i reflektira dojam cijelog stana. S obzirom da on nema prostora imati nekakvu funkciju uporabljivosti, nema mjesta za neku klupu, nego eventualno za odlaganje stvari koje skinete kad tek uđete. Odlučili smo napraviti highlight na tom podu i njime razbiti zapravo te nude, bež i greige nijanse koje smo koristili u ostatku stana. Jer stvarno je sve ostalo smireno i lijepo upasirano, a hodnik onda zapravo naglašava i razbija taj balans, objasnila je Vodopija.

Kuhinja i spavaća soba

Staroj kuhinji živost je udahnuta novim ručkicama zlatne nijanse.

Kuhinja je bila u stanu, u zatečenom stanju. I nju smo odlučili zadržati jer se uklopila u vibe koji smo željeli postići. Isto tako i pločice na podu kuhinje koje zapravo imitiraju lagani marokanski stil. On se može pripisati i Italiji i Grčkoj, ali smo ga lijepo uklopili u ovaj vibe koji smo dobili, rekla je Vodopija.

Zanimljiv estetski izričaj spavaće sobe postignut je zelenom bojom zidova, komplementarnom bojom zavjesa te lusterom od ratana.

Skrivena vrata hit su u uređenju interijera

Klijentica i ja smo se dobro snašle i odabrale smo neke elemente, kao što je uzglavlje kreveta i kao što su fronti od ratana gdje smo uspjeli izblendati tople materijale s tim mikro-cementom. I ona kao takva je vrlo stilizirana, a nije napadna što je jako važno za spavaću sobu, pojasnila je.

Šarm boho stila zrači iz svakog detalja pružajući osjećaj ugodnosti uz dodir bezbrižnosti koja nam svima nedostaje.

Nastavite čitati

Izbor urednice

Interijer koji odiše osobnošću njegovih vlasnika

U srcu predivnog krajolika nedaleko Samobora, nalazi se suvremena kuća od 125 kvadratnih metara koja je dom iz snova za jednu obitelj. Oni su nekadašnju zapuštenu klet pretvorili u svoj epicentar mira, topline i udobnosti. 

Našli smo tu jednu staru klet koja je što se tiče konstrukcije bila u odličnom stanju. Znači nije imala fasadu, ali je imala armirano-betonske serklaže u kutevima i u biti smo prepoznali taj potencijal budući da nije imala susjede. Nalazila se baš u gustoj prirodi, rekla je Larisa Čišić, dipl. ing. arh. 

Prozor kao statement

Prva velika intervencija bila je probijanje prozora u prostoriji otvorenog tlocrta u kojem se nalazi kuhinja, dnevni boravak i blagovaonica. 

Kako do elegantnog izgleda PVC stolarije

Prozor je neki statement ove kuće. On nije postojao kad smo kuću našli. Radilo se u biti o jednom malom dvokrilnom prozoru koji je imao parapet. Moja neka projektantska odluka je bila da ukinemo parapet, ovaj komad zida od samog prozora do poda, tako da kad stojiš na rubu prozora u biti imaš osjećaj kao da možeš zakoračiti u prirodu i u krošnje, objasnila je Čišić. 

Polica za knjige, prostor za pohranu, a zapravo – stepenice!

Druga veća intervencija bio je multifunkcionalni zid. 

To su stepenice koje su u biti zakamuflirane svojom funkcijom ugradbenog ormara na koji je montirana televizija, a ispod nje je taj prostor za pohranu stvari, a s bočne strane, u samoj širini stubišta su spremišta tj. police za knjige. On završava jednim mostom koji vodi do potkrovlja tj. do galerije koju koristimo za spavanje. 

Balkon kao na brodu

Balkon je postojao u zatečenom stanju. Imao je neke malo ružnije zastarjele keramičke pločice na podu. To su kao montažne kocke koje imaju plastičnu potkonstrukciju; ali gornji sloj im je pravo drvo. Tako da nismo ništa trebali odštemavat ni šarafit u pod već samo smo montirali te kocke tako da imamo taj lijepi, topli doživljaj te drvene palube. Fotelju je izradio Daniel, a ovu lampu smo našli na Hreliću. I ona u biti ima dvostruku funkciju. Ona je u biti bila  onaj kao marokanski lampion u koji se stavlja svjećica, a može se staviti i mirisni štapić tako da dim izlazi van nje. A on je napravio da je iznutra žarulja, ali se također može staviti ovo što sam već navela, rekla je Čišić. 

Autentičan interijer

Svaki kutak pažljivo je ispunjen predmetima iz kućne radionice, poput drvenog stola, lampi i lustera izrađenog od starog bubnja. Poseban detalj čini šarolika kolekcija ručno izrađenih maski na crnoj pozadini, koja stvara kontrast boja i tekstura izloženih predmeta.

Svaka ta maska ima tu neku dozu mističnosti, svoju priču, tako da uvijek kad nađemo neku masku volimo ju ponijeti. Bilo to na putovanjima ili na nekom otpadu ili gdje god zateknemo. Ovdje u svom domu smo odlučili napraviti taj jedan crni zid tako da se maske nekako sklope u tu kompoziciju, da nisu prenapadne jer su one u biti tamnijih nijansi, ali opet, pošto su onako 3D reljefne onda mislim da nekako lijepo funkcioniraju, dodala je. 

Spajanje prirode, japanskog i skandinavskog minimalizma te ručno izrađenih predmeta iz kućne radionice, obogaćeno ljubavlju i pažnjom, rezultiralo je inspirativnim i autentičnim dom uronjenim u idilično okruženje bogato zelenilom.

Naš dom je izraz naših osobnosti, onoga kako provodimo vrijeme i čime se bavimo tako da ništa nije nekako umjetno već sve smo napravili kako nam je došlo iz duše. Sve što je drveno je Danielova umjetnost, a slike su moje. To mi onako nakon arhitektonskog posla dođe kao opuštanje. I obožavamo provoditi vrijeme u svom domu, rekla je za kraj Čišić. 

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice