Gradnja doma
STUDENTSKI PAVILJON U OSIJEKU Spoj dizajna, inovativnih rješenja i zelenih odluka
Novi paviljon građen je po najmodernijim načelima i može parirati hotelu s pet zvjezdica
Osječki studenti s pravom se mogu nazivati srećkovićima. Ovog ljeta otvoren je novi studentski paviljon s 800 kreveta, po kapacitetu najveći u Hrvatskoj, koji može stati uz bok hotelu s pet zvjezdica.
Današnji studentski domovi imaju sasvim drugačije standarde nego oni prije 10ak godina. Tako je novi paviljon u Osijeku, osim zajedničke kuhinje, vježbaonice, praonice, medijateke, ima i garažu za bicikle. Projektanti iz NFO-a razmišljali su zeleno, paviljon je energetskog razreda A+, njegova fasada proizvodi struju, a wc-i se ne ispiru pitkom vodom, nego sakupljenom kišnicom.
Nema sumnje da će studentski dom u Osijeku biti frekventno mjesto, pa je zato odabir kvalitetnih materijala za njegovu izradu bio od vrlo bitnog značaja.
‘Koristili smo otporne, gumene materijale koji su na prirodnoj bazi, tako da dugi niz godina tijekom korištenja taj dom može izgledati onako kako smo zamislili. Gledali smo da koristimo žive boje unutra u sobama. Sobe su ili narančaste ili zelene, što se tiče podne obloge, dok su u javnim prostorima stavljeni terrazzo podovi neutralnih bijelih i sivih tonova’, objašnjava Kata Marunica, koautorica projekta iz NFO-a.
Ključna stvar – izdrživi materijali
Novi osječki studentski paviljon bit će kroz godine jako frekventno mjesto, pa u njemu treba koristiti izdržive materijale. Pod ovim krovom ima mjesta za 796 studenata odjednom, a kroz godine će ih ovuda proći na tisuće. Zato je odabir kvalitetnih materijala jedna od ključnih odluka.
‘Podovi koje smo ovdje stavili su specijalna vrsta podova, koja se sastoji od cementnog veziva u koji se ugrađuju agregati i onda se po fazama brusi da bi se dobio efekt talijanskog, venecijanskog Terazza, to je naš sustav koji se zove Ultratop Terazzo’, pojasnio nam je Nenad Karalija, voditelj odjela tehnike, MAPEI Croatia.
Ultratop Terazzo su podovi na cementnoj osnovi i imaju visok razred otpornosti na požar, odnosno od negorivih su materijala. Upravo se zato mogu primjenjivati u javnim objektima poput škola, vrtića, učeničkih i studentskih domova.
Osnaživanje lokalnog gospodarstva
Na ovako velikim projektima kao što je studentski dom u Osijeku važno je angažirati i lokalne proizvođače jer se time smanjuje otisak CO2, a ujedno i osnažuje lokalno gospodarstvo. Tako su sva vrata u novom osječkom studentskom paviljonu proizvedena su u Hrvatskoj.
‘To su uglavnom bila vrata koja su vrlo jednostavnih linija, moderna, kao i cijeli dizajn cijelog objekta. Radilo se o lakiranom medijapanu sa zvučnom izolacijom s krilima koja su poravnata s maskama iznad krila, tako da to jako moderno izgleda, zgleda kao krilo do stropa’, kaže Ana Jelić, Lignor d.o.o. Osim vrata, hrvatski je proizvođač dijelom opremao i kupaonice ovog studentskog doma.
Posebno se brinulo o uređenju okoliša
Projekti ovog kalibra podrazumijevaju i uređenje okoliša. Biciklističke staze, klupe za odmor i druženje. Sve je to dio novootvorenog studentskog paviljona u Osijeku. Jer projektiranje zgrade ne zaustavlja se na njoj samoj.
Biciklističke staze, klupe za odmor i druženje. Sve je to dio novootvorenog studentskog paviljona u Osijeku. Jer projektiranje zgrade ne zaustavlja se na njoj samoj.
Tulumi – nit vodilja
‘Bilo je interesantno promišljati scenarije ili potencijalne tulume koji će se događati u tom domu, tako da, osim samih soba gdje se tulumi najčešće odvijaju, imamo i veliki trg koji je ispred doma koji ima prostora za sjedenje i za okupljanje studenata, neću reći klinaca, nego okupljanje studenata, tako da se nadam da će taj cijeli trg i zajedno u kombinaciji sa zgradom zaživjeti kao dobar javni prostor’, kaže Kata Marunica.
Kako riješiti navike grijanja i hlađenja kod 800 korisnika?
796 kreveta. To u prijevodu znači gotovo osamsto korisnika koji svatko ima svoje navike vezane uz grijanje i hlađenje, odnosno korištenje takvih sustava. U Daikinu su izuzetno ponosni što su sudjelovali u projektu izgradnje novog studentskog paviljona u Osijeku.
Visoko postavljen zahtjev
‘Za nas je zahtjev bio stavljen dosta visoko, jer se radi o projektu koji je primarno stambeni, s razno raznim dodatnim prostorima, s tehničke strane, taj projekt je zahtijevao i pripremu tople vode i arhitekti kad su razmišljali o cijeloj toj priči, razmišljali su na način kako da pripremiti toplu vodu za jedan studentski dom i napraviti na najučinkovitiji mogući način’, ispričao je Dalibor Borovička, direktor Daikin Hrvatske.
Ljeti se topla voda u paviljonu primarno priprema koristeći Daikin VRV sustav s povratom topline. Solarni paneli su sekundarni sustav. Zimi za toplu vodu u objektu brine gradska toplana.
Mjesto za pamćenje
Nema apsolutni nikakve sumnje da će studenti u Osijeku imati dom kakav su samo sanjati mogli, te mjesto u kojem će stvarati uspomene, a ujedno i raditi na dobrobit cijeloj zajednici.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
