Povežimo se

Arhitektura

Što su brižljiva arhitektura i urbanizam?

O prirodnom okolišu brinemo u mnogo različitih aspekata. Ne samo razvrstavanjem otpada i korištenjem javnog prijevoza umjesto automobila. Veliki utjecaj na ekologiju također imaju promjene koje se odvijaju u građevinskoj industriji. Primjer takvih promjena je i trend brižljive arhitekture.

Brižljiva arhitektura – što je to?

Prema istraživanjima, građevinska industrija odgovorna je za 23% onečišćenja zraka, 40% onečišćenja pitke vode i proizvodnju čak 50% otpada! Svijest o ovim zabrinjavajućim podacima nagnala je mnoge tvrtke u ovom sektoru da radikalno promijene pristup vlastitoj misiji i vrijednostima. Na taj je način trend održive gradnje počeo dobivati na popularnosti. Utemeljen na svjesnom korištenju prirodnih sirovina i tehnologijama za uštedu energije, brzo se usadio u umove arhitekata diljem svijeta.

Kao posljedica toga, počeli su projektirati niskoemisione građevinske konstrukcije koje koriste tehnološka dostignuća u cilju redovitog smanjenja ugljičnog otiska tijekom eksploatacije. Na učinke nismo morali dugo čekati. Samo u Hrvatskoj održiva gradnja omogućila je Puli da 2020. godine osvoji nagradu Sustainable City Award Svjetske organizacije za održivi razvoj za gradove koji se razvijaju na održiv način.

Svijest o potrebi implementacije održivih rješenja šire i aktivnosti hrvatskog ogranka Green Building Council koji kroz brojne projekte nastoji podići svijest o ekološkoj gradnji.

Međutim, treba imati na umu da postoji temeljna razlika između opisane održive gradnje i brižljive arhitekture. Oba ova trenda se zbog ove razlike ne mogu staviti u istu ravan..

Razlika je u načinu razmišljanja o građevinskom objektu. Dok se ekološka gradnja usredotočuje na građevinu kao funkcionalan objekt, dizajniran da ispuni specifične ciljeve, a istovremeno bude ekološki prihvatljiv, brižljivi urbanizam se proteže na mnoge druge aspekte vezane uz nastanak spomenutog objekta.

Na primjer, kada arhitekt, koji projektira u skladu s načelima održive gradnje, odluči upotrijebiti drvo u projektu, on to čini jer je to obnovljivi resurs koji odgovara pretpostavkama ekološkog dizajna. Međutim, sukladno smjernicama brižljive arhitekture, važno je ne samo iskoristiti ovo drvo, već i osigurati da njegova nabavka ne uzrokuje nikakvu štetu okolišu. Štoviše, svi ljudi koji su uključeni u proces stvaranja, a potom i korištenja zgrade također su u centru pažnje. Od onih koji se bave nabavkom i obradom materijala, preko onih koji se bave izgradnjom objekta, pa sve do onih koji se bave održavanjem građevine.

Browary Warszawskie, Varšava, Poljska. Primijenjeni sustavi: MB-86 ST, MB-77HS

Kako graditi brižljivo?

Elementi brižljive arhitekture prodiru u mnoge elemente stvarnosti. U cilju implementacije iste u urbane projekte, dovoljno je pogledati oko sebe i primijetiti izvrsne primjere za njezine primjene.

Jedan od najboljih primjera je reciklaža građevinskih materijala među kojima se svakako ističe aluminij. Ova sirovina savršeno se uklapa u trend brižljivog urbanizma, npr. zbog ušteda koje donosi njegova obrada i ponovna uporaba. Ovim procesom možemo uštedjeti čak 95% energije u usporedbi s proizvodnjom primarnog aluminija. Prednosti recikliranja aluminija se također očituju u 95% manjem onečišćenju zraka i čak 97% manjem onečišćenju vode.

Mogućnosti povezane s ovim procesom koristi tvrtka Aluprof koja proizvodi aluminijske sustave za proizvodnju prozora i vrata namijenjenih kako poslovnoj tako i stambenoj gradnji. U ponudi tvrtke nalaze se rješenja koja se uklapaju u ekološke trendove arhitekture. Kao primjere, između ostalog, možemo navesti:

  • zidove u sustavu MB-SR50N, koji su savršeni za izradu ostakljenih fasada zgrada, zahvaljujući visokom koeficijentu toplinske izolacije i vodootpornosti,
  • prozore i vrata sa sustavima MB-86N i MB-79N namijenjene energetski štednoj gradnji,
  • MB-104 Passive s certifikatom Passive House Institute Darmstadt za pasivnu gradnju.
Vinařství Lahofer, Dobšice, Češka. Primijenjeni sustavi: MB-78EI, MB-SR50N, MB-104 Passive

Zgrade koje brinu o okolišu

Aluminijski prozori, vrata i fasade s Aluprof sustavima korišteni su u mnogim projektima diljem svijeta, gdje se može primijetiti veliki utjecaj brižljive arhitekture. Jedan od najboljih primjera korištenja ovih rješenja je Sara Kulturhus – najviša drvena zgrada na svijetu, gdje je uz visokokvalitetno drvo (nabavljeno u skladu sa svim ekološkim standardima) iskorištena i spomenuta aluminijska fasada MB-SR50N HI+.

Još jedan zanimljiv primjer korištenja elemenata brižljive arhitekture je revitalizacija i pružanje novih funkcija starim zgradama implementacijom ekoloških rješenja. To su razmišljanje slijedili arhitekti koji su revitalizirali poljski projekt pod nazivom Browary Warszawskie, pretvarajući bivšu pivovaru u poslovno-stambeni kompleks ili češku dvoranu Nadraží Havířov, koja se od kolodvorske zgrade pretvorila u sportski i kulturni centar.

Nadraží Havířov, Havířov, Češka. Primijenjeni sustavi: MB-70HI, MB-SR50N

Let’s build a better future

Nasuprot klasičnim trendovima dizajna, brižljiva arhitektura fokusira se ne samo na samu zgradu kao finalni proizvod, već i na sve druge aktivnosti koje vode do izgradnje zgrade. Iz tog razloga implementacija njezinih načela već u fazi projektiranja ima znatno veći utjecaj na ekološki aspekt procesa izgradnje, od trenutka nabavke sirovina, preko primjene odgovarajućih tehnologija pa do jednostavnog, niskoemisionog logističkog procesa. Svi ovi elementi kombinirani i usklađeni na pravi način pridonose poboljšanju stanja prirodnog okoliša u puno većoj mjeri nego sama niskoemisiona zgrada s najboljim mogućim građevinskim certifikatima.

Aluprof se sa svojom ponudom sustava prozora i vrata od recikliranog aluminija savršeno uklapa u ovaj trend, omogućujući izgradnju dugotrajnih, „zelenih“ objekata uz najmanji mogući utjecaj na floru i faunu našeg planeta. Riječ je o objektima koji će, zahvaljujući korištenju odgovarajućih materijala, služiti ne samo nama, već i budućim generacijama.

Aluprof SA
+38 970 213 563
Viktor Stojanoski
vstojanoski@aluprof.eu
aluprof.com/hr

Oglas

Arhitektura

Fotogenična arhitektura grada Zagreba

Fotografija i arhitektura oduvijek su u interaktivnom odnosu. Tako se i Ivan kroz objektiv zaljubio u arhitekturu Zagreba i počeo ju proučavati. 

Arhitektura grada Zagreba mi se sviđa primarno zbog toga što je bogata, što je raznolika, što je šarena. Imamo danas primjere po ulicama gdje vidimo razne boje u malim kućama, zgrada, razni simboli, detalji koje često i ne primijetimo u šetnjama. Svakodnevne šetnje se često pretvore u otkrivanje nekih novih elemenata i mislim da je to samo jedan mali dio tog što čini arhitekturu grada Zagreba bogatom i zanimljivom. 

“Fotografiranjem grada sam se počeo baviti tako da sam vjerojatno kao i većina ljudi koja se počne bavi fotografijom krenu istraživati grad u kojem žive jer je to najjednostavnije, najpristupačnije i na taj način je krenuo i moj put, prije nekih 15 godina, šetnje ulicama, trgovima, parkovima, istraživanje grada, i to se jednostavno s godinama iz hobija polako počelo pretvarat u nešto ozbiljnije i na kraju krajeva i posao, ali mislim da se tu izrodila neka određena ljubav prema arhitekturi grada Zagreba.” rekao je fotograf Ivan Klindić. 

Fotograf Ivan Klindić

Mnogi su slavni fotografi bili fascinirani arhitekturom, baš kao što su arhitekti voljeli fotografirati grad. Svatko od njih imao je svoju najdražu građevinu. Ivanu je to kula Lotrščak. 

Osim svog položaja, znači kula je imala specifičnu ulogu. Postojalo je takozvano zvono koje je u određeno doba dana svojom zvonjavom pozivala građane da se vrate unutar zidina, osim toga postoji jedna zanimljiva legenda da je turska opsada grada Zagreba završila upravo zato što je pucanj iz gričkog topa uništio ručak turskom paši i zbog toga su se Turci prepali i pobjegli i tada je prestala opsada Zagreba. 

Čarolija Gornjeg grada

Na Gornjem gradu definitivno jedna od dražih lokacija i građevina mi je svakako trg svetog Marka, mislim da je to isto možda uobičajeni odgovor s obzirom na sami vizualni aspekt tog trga kojim dominira crkva sv. Marka, ali svakako volim spomenuti i Vranicanijevu poljanu, to jest službenog naziva Park Bele 4., koji je možda tu nekako manje zastupljen u pričama ovaj i turističkim nekim tekstovima, ali svakako pruža jedan prekrasan pogled na grad Zagreb i grle ga Vranicanijeva ulica s jedne strane, tu imamo kulu Lotrščak, s donje strane imamo Strossmayerovo šetalište i sada već bivšu zgradu Državnog hidrometeorološkog zavoda. 

Još jedna od najzanimljivijih stvari vezanih uz arhitekturu grada Zagreba, koja je isplivala u javnost unazad nekoliko godina, je tunel Grič koji je dugo bio zatvoren i obavijen nekako velom tajne. Uglavnom su to ljudi pričali o tom tuneli, prepričavale su se razne priče, ali nigdje nije bilo nekakvih službenih informacija da su ljudi znali o čemu se zapravo radi dok nije 2016. godine tunel otvoren, u svom skoro pa punom profilu i danas povezuje sa zapadne strane Mesničku, s druge strane povezuje Radićevu ulicu i ima nekoliko izlaza prema jugu. I mislim da je to jako zanimljivo jer je tunel u skoro svom izvornom okviru sačuvan i danas se u tunelu mogu pronaći neki zapisi iz 2. svjetskog rata kada je tunel korišten. 

Na fotografijama je zabilježena metropolizacija grada, novi urbanistički potezi, a neke su građevine ostale samo uspomena. 

Tu volim spomenuti kuću Mlinarić, koja se nalazi, danas nalazila, na spoju Mlinarske i Jurjevske ulice, ona više ne postoji. Mnogi Zagrepčani su znali za tu kuću, takozvana žuta kuća koja je bila prekrasna, na svojoj poziciji, ona je godinama bila zapuštena, nitko se nije brinuo o njoj i nakon potresa je očito dokrajčena, nakon čega je bila srušena do temelja i danas se gradi neka druga kuća tamo. 

Lice Zagreba je skroz promijenilo svoj izgled, cijeli grad pogotovo Gornji grad je gradilište, i to je možda još jedan dodatan motiv da idem sve češće u šetnje, da pratim i dokumentiram te sve promijene koje ide na bolje, obnavljaju se neke zgrade koje su godinama bile zapuštene, možda su potresi i potaknuli te promijene, te obnove, tako da se trudim barem jednom tjedno ići u šetnju gradom, ne samo užim centrom nego i šire, obilazim druge kvartove. 

Ivan prati zaštićena kulturna dobra, ali i obilazi cijeli grad pokušavajući mapirati Zagreb. 

“Doslovno imam kartu i tako obilazim mjesne odbore, gradske četvrti i ulice koje su ne samo manje zastupljene i poznate i ovaj spominjane, ovaj, nego trudim se dokumentirati cijeli Zagreb, jer kad pregledam svoju arhivu imam na desetke tisuća fotografija Donjeg, Gornjeg grada, Kaptola, Lenuccijeve potkove ali se trudim da imam i ostatak Zagreba jer Zagreb je puno širi nego što to svi mi znamo.”, rekao je Klindić. 

Šetnjom kroz grad, Ivan otkriva zanimljivosti arhitekture, poput kuće s dvije adrese, identičnog izgleda s obje strane ili kuće Špulka pokraj koje se nalazi Vranicanijeva poljana – mjesto susreta suvremene i povijesne arhitekture. 

Nastavite čitati

Arhitektura

Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?

Prosječna starost zgrada u Hrvatskoj veća je od 47 godina u starijim naseljima i više od 15 godina u novijim naseljima, što znači da su mnoge dosegle svoj maksimum te zahtijevaju intenzivniju brigu i obnovu. To je tema svih suvlasnika koji moraju pronaći najbolje rješenje na čelu sa svojim predstavnikom.

“Često puta to nije tako jednostavno, komplicirano je i složeno, zbog različitih naravi, različitih kultura, socijalnih statusa, ekonomskih mogućnosti tako da je potrebno naći mjeru, jednu odmjerenost, znati komunicirati s ljudima na jedan pravilan način, doći do njihove svijesti, promicati ideje koje su od zajedničkog interesa.”, rekao je Zdravko Vladanović, dipl. pravnik, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika. 

Zdravko Vladanović
Zdravko Vladanović, dipl. pravnik

U Zagrebu ima oko 10.000, a u Hrvatskoj oko 30.000 predstavnika suvlasnika koji vode brigu o zgradama i suvlasničkoj zajednici predstavljaju ideje o potencijalnim poboljšanjima zgrade. Poput ugradnje dizala ili energetske obnove koja je prijeko potrebna.

panorama zagreba

Ograničen broj prijava za energetsku obnovu

Energetska obnova višestambenih zgrada je jedno složeno pitanje, to nije samo pravno, to je i ekonomsko pitanje i tu je potrebno naći jedan način kako bi se u okviru zakonskih odredbi došlo do suvlasnika, dobilo njihovo povjerenje i objasnilo da je energetska obnova prijeko potrebna i da je to naša budućnost. 

Riječko područje je dosta dobro, dosta su savjesno pristupili toj temi, Zagreb nešto lošije, ali nastaju poteškoće zbog toga što kod prijave trebate učiniti prethodne troškove, to je izrada projekta, projekt košta, je li, a to nije jamstvo da ćete vi proći na natječaju. Dakle, puno je zgrada, što ja znam, ušlo u troškove izrade dokumentacije, prijavilo se, ali nisu bili brzi niti spretni, jer to je samo ograničeni broj prijava i onda su ljudi razočarani i tako, iako će projektna dokumentacija vrijediti 10 godina, rijetko se tko za sada odlučuje da krene sa vlastitim sredstvima na energetsku obnovu.  

novi zagreb

Najčešći argumenti protiv energetske obnove uključuju i povećanje visine pričuve, što ovisi o nekoliko čimbenika. 

Povećanje visine pričuve

Najprije se mora raditi procjena i certificiranje, pa se izrada elaborata, tek onda iz elaborata može se vidjeti koliko će to otprilike koštat. Pa onda se na temelju toga se radi procjena podizanja pričuve, pa onda koliko zgrada raspolaže u tom trenutku novaca, koliko je potrebno kreditne linije, s kojim se bankama ugovara, jesu li upravitelji dogovorili povoljne kreditne linije, dobivanje potpisa ponekad je potrebno i više od 60 posto potpisa. I ljudi su oprezni. Čim se govori o novcima, odmah nastaje strah. Strah nastaje u neznanju. 

nacrt kuce

Odluka o energetskog obnovi višestambene zgrade često ovisi o strukturi stanara i njihovoj spremnosti na promjene. 

Ako se radi o starijoj, umirovljeničkoj populaciji, oni su jako oprezni gotovo da su potpuno rezervirani zato što je to prirodno, oni kažu pa neću se ja opterećivat, to će netko drugi iza mene, i tako, kod mlađih to ide puno brže i lakše ali i oni su oprezni, svjesni da žive u nestabilnim vremenima i da ekonomski to nije baš tako jednostavno odlučiti. 

izolacija fasade

Osim zajedničkih donošenja odluka o potrebnim ulaganjima, stanari višestambene zgrade trebali bi se pridržavati i kulture stanovanja kako bi se održalo pozitivno okruženje u zajedničkom prostoru. Nažalost, nije uvijek slučaj da se to poštuje. 

“U kulturi stanovanja nema propisa kojima će se urediti i privoliti nekoga da se ponaša civilizirano u stanu. Imamo brojne primjere neciviliziranog ponašanja gdje susjed ne vodi računa o svojim susjedima, lupa, galami, viče i tako dalje, uznemirava se i tu nema propisa gdje ćete vi nekoga sankcionirati. Tu moramo vodit računa, tu se moramo izdignuti na razinu civiliziranog načina života u višestambenim zgradama.”, izjavio je Vladanović. 

Primjeri dobre prakse pokazuju da ako je suvlasnička zajednica informirana i voljna sudjelovati u odlukama o zgradi, da gotovo ništa nije nemoguće.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice