Arhitektura i dizajn
Razgovarali smo s glavnim projektantom Pelješkog mosta
Jedna od pozitivnih stvari koja se prošle godine dogodila u građevinskom sektoru svakako je dovršetak Pelješkog mosta i spajanje hrvatskog sjevera i juga. Zato smo razgovarali s glavnim projektantom tog mosta i otkrili zašto kaže da mu je najdraži među stotinama drugih izgrađenih.
Projektirao je više od dvjesto mostova i vijadukata u Europi i izvan nje. Njegov je posao spajanje ljudi i regija. Kod nas je najpoznatiji kao glavni projektant Pelješkog mosta. On je Marjan Pipenbaher, slovenski inženjer koji svojim životnim djelom smatra upravo Pelješki most.
„Meni je Hrvatska jako draga, imam isto kuću na Lošinju, drugo je ovaj krajolik, znate. Toplina Jadrana, kad se spustiš, kad pogledate ovaj krajolik u području Stona, ovo mirno, ova brda, ovo sunce koje zalazi, onda ideja dođe, znate, ideja dođe sama, onda ovu ideju treba prenesti na papir, a to treba na kraju i realizirati“, kazao je u razgovoru za Dom na kvadrat glavni projektant Pelješkog mosta.
Zahtjevnost Pelješkog mosta
Pelješki je most, kaže Pipenbaher , jako zahtjevan, ne samo u arhitekturnom, nego i u konstrukcijskom smislu. Svrstava ga među pet najvećih mostova izgrađenih u 21.stoljeću.
„Meni je jako drago, ja sam puno razmišljao, kako bih rekao, o konceptu ovog mosta jer ovaj most, kako sad vidite, on stvarno, on nije prepotentan u tom prostoru, on nekako je linearan, ono što je funkcija cesta je linearna stvar, i most je linearan“, objasnio je slovenski inženjer.
Kinezi su vrhunski odradili posao
Dobra priprema je jako važna, a brzini gradnje sigurno je pridonijelo i to da nije bilo promjena glavnog projekta u konstrukciji, dimenzijama, rasponima. Ne treba zaboraviti ni agilne izvođače.
„Kinezi su došli jako dobro pripremljeni. Samo, npr. ako pogledate ove plovne kranove, sve to je nosivost 1000 tona, mi smo to računali da će to biti možda izvođač iz Europe koji će doći sa plovnim kranovima od 500 tona. Znači, isto smo razmišljali da ćemo možda pilote morati raditi u dva segmenta, Kinezi su predložili da rade u jednom komadu“, istaknuo je projektant.
Projekt je predviđao montažu konstrukcije dva po dva pilona zajedno, ali Kinezi su imali bržu metodu. „Ne, oni su imali šet parova, znači dvanaest para o derrick kranu, znači, oni su radili zajedno i tu se stvar ja bih rekao jako ubrzala“, naglasio je Pipenbaher.
Izazova je bilo puno
Najupečatljiviji izazov kojeg pamti glavni projektant Pelješkog mosta je 130-metarski pilon koji se spušta na svoje mjesto.
„350 tona i onda spusti pilot i pilot ide samo pada i prodire 80 metara i se ne zaustavlja. Gledaš, čekaš, čovječe, stoj, stoj. Ali, znate, tu su jako meka tla, piloti su ovako bili izdizajnirani kao nož da režu i to se stvarno se dogodilo. Drugo je vjetar u fazi gradnje. Mostovi su najosjetljiviji u fazi gradnje što se tiče kolapsa ili rušenja ili nestabilnosti. Moramo isto, samo da vas podsjetim, za vrijeme građenja bilo je u radijusu od 100 km 42 potresa. Tako da građenje ovakvih mostova nije šala, treba biti jako jako pažljiv“, istaknuo je.
Pelješki most primjer za buduće generacije
Možda se zbog brzine gradnje činilo da je most napravljen kao od šale, ali ipak nije bilo tako. Na primjeru njegove gradnje zasigurno će učiti i buduće generacije.
„Znate, meni mostovi stvarno imaju funkciju, Stvarno imaju funkciju. Andrić je jako lijepo napisao, uvijek su tamo gdje su najviše potrebni, od njih nema ničeg zla, svetiji su nego hramovi i stvarno je tako. Ja mislim, meni je jako veliko zadovoljstvo i bi rekao hvala nekako Hrvatskoj da mi je bila dana ta možnost postaviti jedan, nadam se, prelepi most u taj prelijepi prostor“, istaknuo je Marjan Pipenbaher.
A u tom graditeljskom pothvatu sudjelovala je i tvrtka ACO. Odvodnja 2.4 km mosta Pelješac riješena je ACO slivnicima – ugrađena su 352 ACO HSD 2 mostna slivnika.
Taj model slivnika posebno je konstruiran za spajanje na masivne čelične mostne konstrukcije, te je njegova glavna karakteristika izuzetno robusno tijelo. ACO slivnici uklopili su se u kompletnu mostnu konstrukciju te u ACO-u vjeruju da će uz primjerenu anti korozijsku zaštitu ostati sastavni dio mosta za cijelo vrijeme njegova korištenja.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Stan na Srebrnjaku osvojio BIG SEE nagradu: Suvremeni interijer s pogledom na prirodu
Zagrebački stan ističe se promišljenom organizacijom prostora, korištenjem prirodnog svjetla i jasnim odnosom između interijera i okoline.
Stan na Srebrnjaku dobitnik je BIG SEE nagrade za dizajn interijera u kategoriji stanovanja. Projekt je realiziran u Zagrebu, a prepoznat je kao primjer kvalitetnog i promišljenog oblikovanja suvremenog stambenog prostora.
Nalazi u novijoj zgradi smještenoj na padini, s pogledom na zelenu dolinu, a njegova pozicija i orijentacija uvelike su utjecale na organizaciju interijera.
Dječja poliklinika Helena osvojila BIG SEE nagradu za inovativan pristup dizajnu
Arhitektica s vizijom iza projekta
Projekt potpisuje arhitektica Sandra Meštrović, koja u svom radu razvija prostorne koncepte usmjerene na korisnika i njegov doživljaj prostora. U središtu svakog projekta nalazi se čovjek, a svaki element promišljen je s ciljem stvaranja funkcionalnog i kvalitetnog okruženja.
Prepoznatljiva je po suptilnom minimalističkom izrazu, u kojem naglasak stavlja na pažljivo birane elemente, svjetlo i atmosferu, izbjegavajući suvišne detalje.
Kao arhitektica i dizajnerica interijera s više od 30 godina iskustva, obrazovala se u području arhitekture te dodatno usavršavala u Firenci i Milanu. Njezin rad obilježava spoj arhitekture i scenografije, zbog čega prostor promatra kao cjelovito i iskustveno oblikovano okruženje.
Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere
Jasna podjela prostora i logična organizacija
Stan je organiziran kroz tri etaže, s centralno smještenim ulazom koji dijeli prostor na dnevnu i noćnu zonu. Ulazni dio nalazi se na srednjoj razini, dok su pomoćni sadržaji poput praonice i spremišta smješteni u donjoj etaži.
Glavni dnevni prostor smješten je na gornjoj razini, čime se maksimalno iskorištava prirodno svjetlo i pogled. Stan je orijentiran na sve četiri strane svijeta, s dominantnom zapadnom orijentacijom dnevnog prostora.
Stan u središtu Zagreba iz 1912. obara s nogu
Konstrukcija kao polazište dizajna
Zgrada je izvedena u armiranobetonskoj konstrukciji s vidljivim gredama, koje su postale važan element u oblikovanju interijera. Strukturna mreža korištena je kao osnova za oblikovanje prostora i koloristički koncept.
Tamnije nijanse povlače konstrukciju u pozadinu, dok svjetliji tonovi i naglašeni elementi usmjeravaju fokus na prostor i pogled prema van.
U interijer su integrirani i sustavi grijanja i hlađenja u stropu, što dodatno doprinosi čistoći prostora i vizualnoj jednostavnosti.
Prostor usmjeren prema svjetlu i pogledu
Dnevni prostor otvoren je prema eksterijeru, s naglaskom na povezivanje interijera i krajolika. Velike staklene površine omogućuju kontinuiran dotok prirodnog svjetla i vizualnu povezanost s okolinom.
Boravak, kuhinja i blagovaonica oblikovani su kao jedinstvena cjelina, dok su spavaće sobe smještene u odvojenom, mirnijem dijelu stana.
BIG SEE nagrada kao potvrda kvalitete
Projekt je nagrađen BIG SEE nagradom za dizajn interijera, čime je potvrđena njegova vrijednost u kontekstu suvremenog stanovanja. BIG SEE platforma okuplja projekte iz područja arhitekture, dizajna i kreativnih industrija te prepoznaje rješenja koja se ističu kvalitetom, konceptom i izvedbom.
Stan na Srebrnjaku predstavlja primjer suvremenog pristupa oblikovanju stambenog prostora, u kojem su prostorna organizacija, konstrukcija i orijentacija ključni elementi dizajna. Projekt pokazuje kako arhitektonska rješenja i interijer mogu djelovati kao cjelina, stvarajući funkcionalan i jasno definiran životni prostor.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Parkovi, drvoredi i živice nisu ukras. Oni su infrastruktura. I što ih je više, to su ljeta u gradu podnošljivija – za sve.
Tko je ikad prošetao od Ilice prema Zrinjevcu na vrućem srpanjskom poslijepodnevu, osjetio je razliku i bez termometra. Ispod krošnji starih platana temperatura pada osjetno. Zrak postaje blaži, a buka grada nekako se prigušuje.
Nije to slučajnost ni puka ugoda. Iza toga stoji konkretna fizika. Drveće isparava vlagu, krošnje blokiraju sunčevo zračenje, a tlo pod njima ostaje hladno umjesto da akumulira toplinu poput asfalta. Zrinjevac ne hladi samo one koji sjede na klupi – hladi cijeli taj dio grada.
Razumijevanje tog principa mijenja kako gledamo na zelenilo u gradu ljeti. Parkovi, drvoredi i živice nisu ukras. Oni su infrastruktura. I što ih je više, to su ljeta u gradu podnošljivija – za sve.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Što je urbani toplinski otok i zašto Zagreb pati od njega
Urbani toplinski otok pojava je u kojoj grad postaje topliji od svoje okolice. Beton, asfalt i krovovi upijaju sunčevo zračenje i potom ga polako otpuštaju kao toplinu. Asfalt i beton na izravnoj sunčevoj svjetlosti mogu doseći površinske temperature i do 82 stupnja Celzijusa u najtoplijim danima. Noću se ta toplina vraća u zrak, pa grad ni tada ne može dovoljno ohladiti. Tko je ikad pokušao spavati u stanu bez klime usred kolovoza, zna točno o čemu se govori.
Ako se usporede podaci s dviju zagrebačkih meteoroloških postaja, Maksimira i Griča, može se primijetiti da je na Griču temperatura zraka nerijetko viša nego u Maksimiru. To je živi dokaz da zelenilo oko postaje Maksimir stvarno mijenja izmjerene vrijednosti. Ublažujući učinak na toplinsko opterećenje u Zagrebu imaju Medvednica, ali i parkovi poput Maksimira, Zrinjevca, Botaničkog vrta te područja Bundeka i Jaruna.
Nije to samo osjećaj koji se ima dok se leži na travi. Radi se o mjerljivoj razlici koja utječe na kvalitetu života, spavanje, potrošnju energije za hlađenje – i zdravlje.
Kako biljke hladi prostor oko sebe
Biljke rashladuju okoliš na dva načina: sjenom i evapotranspiracijom. Sjena je jednostavna – krošnja drveta blokira izravno sunčevo zračenje i sprječava zagrijavanje površina ispod nje. Evapotranspiracija je nešto suptilnija: biljka kroz listove ispušta vlagu, a isparavanje te vlage troši energiju iz okolnog zraka i snižava temperaturu. To je slično principu na kojem radi znojenje kod ljudi.
Zrak u gradu ljeti je u prosjeku 2 do 4 stupnja Celzijusa topliji od onog oko naselja, a relativna vlažnost zraka u gradu znatno je niža od vlažnosti u okolini. Drvoredi i parkovi taj deficit vlage djelomično nadoknađuju upravo evapotranspiracijom.
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Drvoredi prave hlad na pješačkim stazama i kolnicima, spuštaju temperaturu, a istovremeno stanare čiji su prozori orijentirani prema ulici štite od buke i zagađenja. Zbog toga drvored uz ulicu nije samo estetski detalj urbanog planiranja – on funkcionalno mijenja mikroklimu cijele ulice. Ista logika vrijedi i za manje razmjere: živica umjesto betonskog zida, penjačica uz fasadu, ili vertikalni vrt na terasi koji ozeleni i inače goli zid – sve to lokalno snižava temperaturu i stvara ugodniji mikrookoliš.
Zagreb: grad koji ima zelenilo, ali ga ne koristi ravnomjerno
Zagreb je, za razliku od nekih europskih gradova, zapravo relativno zelen – ima Medvednicu, Maksimir, Bundek, Jarun, Botanički vrt i Zrinjevac kao dio Lenucijeve potkove. Problem nije u tome što zelenila nema, nego u tome gdje ga nema.
Analiza je pokazala da se postojeći vrtići i domovi za starije i nemoćne u velikom postotku nalaze u dijelovima grada koji su pod iznimnim toplinskim opterećenjem, a s vrlo malo zelenih površina. To znači da najosjeteljiviji dio stanovništva živi upravo tamo gdje je ljeti najtoplije – a drveća i parkova ima najmanje. Nije apstraktna urbanistička zabrinutost; to je svakodnevna stvarnost za mnoge četvrti koje su izgrađene u drugom planu, bez ikakve zelene infrastrukture.
Stručnjaci upozoravaju da klimatska kriza donosi ekstremne promjene u kratkom roku – ne samo toplinu, nego i utjecaj vjetra te obilne oborine u kratkim vremenskim razdobljima. Prirodnija rješenja, poput uvođenja otpornih biljnih vrsta i formiranja retencijskih područja kao što su kišni vrtovi, postaju ključna obrana od klimatskih ekstrema.
Zelenilo u gradu ljeti: čak i mali komad čini razliku
Nije potreban park da bi se osjetio učinak. Čak i male zelene površine imaju povoljan učinak na klimatske uvjete u gradu. Živica umjesto betonskog zida, drvo uz parkiralište, zeleni krov na poslovnoj zgradi… Svaki od tih elemenata lokalno snižava temperaturu i pridonosi boljem zraku.
Izvedbom zelenih krovova i zelenih zidova na zgradama, kao i povećanjem zelenih površina oko zgrada, smanjuje se okolna temperatura i ostvaruje ušteda u troškovima energije za hlađenje. U praksi to znači da svaki vlasnik kuće koji posadi stablo uz južno pročelje, ili postavi živu ogradu umjesto punog betonskog zida, konkretno snižava temperaturu u dvorištu i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Čak i dobro osmišljen balkon s nekoliko vrsta biljaka može promijeniti mikroklimu oko prozora i rashladiti prostor koji inače prima udarni val popodnevnog sunca.
Za one koji tek kreću sa zelenilom na otvorenom, dobra polazna točka su biljke prilagođene za balkon – vrste koje podnose izloženost, ne traže previše njege i pritom stvaraju onaj tanak, ali stvaran zeleni zastor između stana i vrućeg ljetnog zraka. Za veće ambicije, vertikalni vrt može prekriti i znatno veću površinu bez da zauzme puno prostora na tlu.
Tema zelenila u gradu ljeti ne staje na razini parkova i urbanih politika. Ona počinje na balkonu, uz ogradu, uz prozor.
You must be logged in to post a comment Login