Arhitektura i dizajn
Razgovarali smo s glavnim projektantom Pelješkog mosta
Jedna od pozitivnih stvari koja se prošle godine dogodila u građevinskom sektoru svakako je dovršetak Pelješkog mosta i spajanje hrvatskog sjevera i juga. Zato smo razgovarali s glavnim projektantom tog mosta i otkrili zašto kaže da mu je najdraži među stotinama drugih izgrađenih.
Projektirao je više od dvjesto mostova i vijadukata u Europi i izvan nje. Njegov je posao spajanje ljudi i regija. Kod nas je najpoznatiji kao glavni projektant Pelješkog mosta. On je Marjan Pipenbaher, slovenski inženjer koji svojim životnim djelom smatra upravo Pelješki most.
„Meni je Hrvatska jako draga, imam isto kuću na Lošinju, drugo je ovaj krajolik, znate. Toplina Jadrana, kad se spustiš, kad pogledate ovaj krajolik u području Stona, ovo mirno, ova brda, ovo sunce koje zalazi, onda ideja dođe, znate, ideja dođe sama, onda ovu ideju treba prenesti na papir, a to treba na kraju i realizirati“, kazao je u razgovoru za Dom na kvadrat glavni projektant Pelješkog mosta.
Zahtjevnost Pelješkog mosta
Pelješki je most, kaže Pipenbaher , jako zahtjevan, ne samo u arhitekturnom, nego i u konstrukcijskom smislu. Svrstava ga među pet najvećih mostova izgrađenih u 21.stoljeću.
„Meni je jako drago, ja sam puno razmišljao, kako bih rekao, o konceptu ovog mosta jer ovaj most, kako sad vidite, on stvarno, on nije prepotentan u tom prostoru, on nekako je linearan, ono što je funkcija cesta je linearna stvar, i most je linearan“, objasnio je slovenski inženjer.
Kinezi su vrhunski odradili posao
Dobra priprema je jako važna, a brzini gradnje sigurno je pridonijelo i to da nije bilo promjena glavnog projekta u konstrukciji, dimenzijama, rasponima. Ne treba zaboraviti ni agilne izvođače.
„Kinezi su došli jako dobro pripremljeni. Samo, npr. ako pogledate ove plovne kranove, sve to je nosivost 1000 tona, mi smo to računali da će to biti možda izvođač iz Europe koji će doći sa plovnim kranovima od 500 tona. Znači, isto smo razmišljali da ćemo možda pilote morati raditi u dva segmenta, Kinezi su predložili da rade u jednom komadu“, istaknuo je projektant.
Projekt je predviđao montažu konstrukcije dva po dva pilona zajedno, ali Kinezi su imali bržu metodu. „Ne, oni su imali šet parova, znači dvanaest para o derrick kranu, znači, oni su radili zajedno i tu se stvar ja bih rekao jako ubrzala“, naglasio je Pipenbaher.
Izazova je bilo puno
Najupečatljiviji izazov kojeg pamti glavni projektant Pelješkog mosta je 130-metarski pilon koji se spušta na svoje mjesto.
„350 tona i onda spusti pilot i pilot ide samo pada i prodire 80 metara i se ne zaustavlja. Gledaš, čekaš, čovječe, stoj, stoj. Ali, znate, tu su jako meka tla, piloti su ovako bili izdizajnirani kao nož da režu i to se stvarno se dogodilo. Drugo je vjetar u fazi gradnje. Mostovi su najosjetljiviji u fazi gradnje što se tiče kolapsa ili rušenja ili nestabilnosti. Moramo isto, samo da vas podsjetim, za vrijeme građenja bilo je u radijusu od 100 km 42 potresa. Tako da građenje ovakvih mostova nije šala, treba biti jako jako pažljiv“, istaknuo je.
Pelješki most primjer za buduće generacije
Možda se zbog brzine gradnje činilo da je most napravljen kao od šale, ali ipak nije bilo tako. Na primjeru njegove gradnje zasigurno će učiti i buduće generacije.
„Znate, meni mostovi stvarno imaju funkciju, Stvarno imaju funkciju. Andrić je jako lijepo napisao, uvijek su tamo gdje su najviše potrebni, od njih nema ničeg zla, svetiji su nego hramovi i stvarno je tako. Ja mislim, meni je jako veliko zadovoljstvo i bi rekao hvala nekako Hrvatskoj da mi je bila dana ta možnost postaviti jedan, nadam se, prelepi most u taj prelijepi prostor“, istaknuo je Marjan Pipenbaher.
A u tom graditeljskom pothvatu sudjelovala je i tvrtka ACO. Odvodnja 2.4 km mosta Pelješac riješena je ACO slivnicima – ugrađena su 352 ACO HSD 2 mostna slivnika.
Taj model slivnika posebno je konstruiran za spajanje na masivne čelične mostne konstrukcije, te je njegova glavna karakteristika izuzetno robusno tijelo. ACO slivnici uklopili su se u kompletnu mostnu konstrukciju te u ACO-u vjeruju da će uz primjerenu anti korozijsku zaštitu ostati sastavni dio mosta za cijelo vrijeme njegova korištenja.
Arhitektura i dizajn
Samostan Stefana Boerija: Milanska nadbiskupija gradi „Ambrozijanski samostan” u MIND distriktu
Može li sakralna arhitektura biti odgovor na izazove suvremenog, tehnološki ubrzanog grada?
U jednom od najambicioznijih europskih urbanističkih zahvata posljednjih godina, upravo u srcu milanskog inovacijskog distrikta MIND nicat će „Ambrozijanski samostan”, djelo slavnog arhitekta Stefana Boerija, autora poznatih Bosco Verticale koji su postali simbol suvremene zelene arhitekture Milana.
Projekt je predstavljen 11. svibnja 2026. u drevnoj cistercitskoj opatiji Chiaravalle, a gradit će se unutar distrikta MIND, na raskrižju Carda i Dekumana, najcentralnijem i simbolički najznačajnijem položaju cijelog kompleksa.
Novi grad, nova uloga Crkve
MIND (Milano Innovation District) nastaje na prostoru nekadašnjeg Expa 2015., a prema projekcijama do 2030. godine ondje će živjeti, raditi ili studirati oko 70 tisuća ljudi. Distrikt je danas jedno od najvećih europskih razvojnih područja posvećenih znanosti, tehnologiji, genomici i biomedicinskim istraživanjima.
Upravo u takav kontekst Milanska nadbiskupija odlučila je smjestiti svoju novu prisutnost. Ideja nije bila izgraditi klasičnu crkvu, nego prostor koji će povezivati duhovnost, zajednicu, obrazovanje i suvremeni urbani život.
„Novi Ambrozijanski samostan željeli smo oblikovati kao jedinstvenu i otvorenu arhitekturu, čiji prostor simbolizira zagrljaj između nove crkve, transparentne prizme Knjižnice religija i trokutnog klaustra Vrta religija, smještenih na sjecištu Carda i Dekumana. Riječ je o suvremenom samostanu, osmišljenom kako bi odgovorio na potrebe pluralnog društva te poticao društvenu koheziju, međureligijski dijalog i stvaranje znanja.”, izjavio je Stefano Boeri iz studija Stefano Boeri Architetti.
Projekt proizlazi iz razmišljanja da razvoj grada ne može biti samo tehnološki i infrastrukturni proces, već mora uključivati i društvenu, kulturnu i duhovnu dimenziju.
Inspiracija iz 12. stoljeća
Odabir opatije Chiaravalle za mjesto predstavljanja projekta nije bio slučajan. Opatiju su 1135. godine osnovali cistercitski redovnici koji nisu bili samo nositelji duhovnog života svog vremena, nego i inovatori koji su transformirali okolni krajolik hidrauličkim sustavima, razvojem poljoprivrede i organizacijom proizvodnje.
Upravo ta dvostruka uloga, duhovna i praktična, inspiracija je za novi projekt.
„Ambrozijanski samostan” zamišljen je kao suvremena reinterpretacija tradicionalnog samostana: prostor povučenosti i mira, ali istovremeno otvoren prema gradu i njegovim stanovnicima.
Što će kompleks sadržavati?
Novi samostan razvijat će se na ukupnoj površini od 2.700 četvornih metara, od čega je 1.100 m² predviđeno za otvorene prostore. Projekt reinterpretira klaustar kao prostorni i simbolički element organiziran oko tri temeljne dimenzije: brige, dijaloga i duhovnog istraživanja.
Kompleks neće biti samo arhitektonska intervencija, nego i mjesto svakodnevnog života male pastoralne zajednice koja će voditi liturgijski i duhovni program.
Crkva s tlocrtom u obliku trokuta moći će primiti između 300 i 350 vjernika, a odlikovat će je uzlazna forma krova koja evocira vertikalne linije milanskog Duoma. Klaustar religija smješten je na simboličnom raskrižju nekadašnjeg Carda i Dekumana Expa, dok će ga pratiti Vrt religija s biljnim vrstama koje predstavljaju glavne monoteističke tradicije prisutne u Milanu.
Poseban element kompleksa bit će Knjižnica religija – transparentna prizma smještena unutar malog gaja trešanja, koja će povezivati humanističke discipline, teologiju i znanstvena istraživanja prisutna u MIND-u. Projekt uključuje i suradnju sa sveučilištima i istraživačkim centrima unutar distrikta, čime knjižnica postaje mjesto razmjene znanja između humanistike i life sciences područja.
U prostoru knjižnice bit će postavljene i pojedine skulpture iz depoa Veneranda Fabbrica del Duomo, institucije koja stoljećima upravlja očuvanjem milanske katedrale.
Pitanje smisla u gradu inovacija
Nadbiskup Milana Mario Delpini naglasio je kako prisutnost mjesta duhovnosti u srcu inovacijskog distrikta služi postavljanju pitanja o smislu ljudskog i znanstvenog angažmana.
Prema njegovim riječima, tehnološki razvoj ne može biti jedino mjerilo napretka, nego mora ostaviti prostor odnosu između znanosti i mudrosti, tehnologije i humanizma, profita i solidarnosti.
Prema planovima nadbiskupije, MIND će do 2030. okupiti oko 70.000 stanovnika, radnika i studenata, a „Ambrozijanski samostan” zamišljen je ne kao izolirani sakralni objekt, već kao aktivni dio života novog gradskog distrikta.
Talijanski mediji navode kako nadbiskupija planira otvoriti kompleks unutar sljedeće tri godine, iako konkretan vremenski plan još nije definiran.
Zašto je ovaj projekt važan za svjetsku arhitekturu?
„Ambrozijanski samostan” jedan je od rijetkih suvremenih projekata koji sakralnu arhitekturu ne tretira kao ostatak prošlosti, nego kao alat za oblikovanje budućnosti grada. Kroz spoj crkve, javnog prostora, međureligijskog dijaloga i edukacijskih sadržaja, Boerijev projekt pokušava pokazati kako arhitektura može stvarati prostore susreta, razmjene ideja i društvene povezanosti.
U trenutku kada europski gradovi traže odgovore na pitanja fragmentiranosti i smisla urbanog razvoja, milanski „Ambrozijanski samostan” nudi zanimljiv model — grad inovacija koji u svoje središte svjesno ugrađuje i prostor za tišinu, refleksiju i zajedništvo.
Foto: Stefano Boeri Architetti
Arhitektura i dizajn
“To više nije sajam, nego spektakl” – evo što naši profesionalci misle o ovogodišnjem Salone del Mobile
Arhitektica Gordana Đerić i dizajner interijera Ivan Mihovec otkrivaju što je obilježilo ovogodišnji Salone del Mobile i Milano Design Week
Od povratka estetike 70-ih i Japandi stila do umjetne inteligencije u kuhinji i spektakularnih instalacija po cijelom gradu, naša arhitektica i dizajner otkrivaju kako se Salone del Mobile promijenio kroz godine i što je obilježilo ovogodišnji Milano Design Week.
“To više nije samo sajam namještaja”
Salone del Mobile već desetljećima slovi za najvažniji svjetski događaj posvećen dizajnu interijera i namještaju. No oni koji ga redovito posjećuju tvrde kako je Milano danas puno više od sajma – riječ je o kompleksnom dizajnerskom iskustvu koje spaja arhitekturu, umjetnost, marketing i spektakl.
Arhitektica Gordana Đerić jedna je od onih koji to mogu potvrditi iz prve ruke. Na Salone dolazi više od četiri desetljeća.
“Na ovaj sajam dolazim više od 40 godina. To više nije samo sajam namještaja kao što je bio u početku. Danas je to predstava, kulisa, pozorište, Eurovizija, show po cijelom gradu”
Brendovi više ne predstavljaju samo proizvode, već stvaraju iskustva i ambijente koji ostavljaju emocionalni dojam. Instalacije postaju jednako važne kao i sam namještaj, a granica između dizajna, scenografije i marketinga gotovo nestaje.
Tijekom cijelog Milano Design Weeka grad funkcionira kao velika dizajnerska instalacija. Dizajn se događa u ulicama, dvorištima, galerijama i povijesnim palačama – ne samo unutar sajamskih paviljona.
Sajam koji je naučio pričati priče
Dizajner interijera Ivan Mihovec Miki na Salone dolazi već četvrti put i slaže se da je upravo taj pomak prema iskustvu ono što današnja publika očekuje.
“Osim noviteta vidjeli smo i jedan jako dobar show. Mislim da su marketinški stručnjaci shvatili da je upravo takav način prezentacije potreban novim generacijama”
Showroomi i instalacije sve više podsjećaju na filmske scenografije ili umjetničke postave. Posjetitelji ne dolaze samo pregledati kolekcije – dolaze po atmosferu i priču.
I upravo je to možda najveća promjena koju je Salone del Mobile doživio posljednjih godina. Sajam više nije samo mjesto predstavljanja proizvoda, nego platforma za stvaranje dojma i identiteta brenda.
Burgundi, visoki sjaj i veliki povratak Japandija
Unatoč snažnoj produkciji i vizualnom spektaklu, određeni Salone del Mobile trendovi ove su se godine jasno izdvojili.
“Definitivno su prevladavale boje poput burgundija, narančaste i plave, a bilo je jako puno inoksa. Ono što me posebno iznenadilo jest veliki povratak Japandi stila”, ističe Mihovec.
Japandi estetika, koja spaja japanski minimalizam i skandinavsku toplinu, ove je godine snažno dominirala – čak i kod brendova koji inače nisu prepoznatljivi po takvom dizajnerskom izričaju.
Paralelno s tim vraćaju se i elementi estetike sedamdesetih godina.
“Dizajn namještaja ove se godine vraća na početak, na sedamdesete. Vraća se visoki sjaj i neki materijali koje smo godinama izbjegavali i smatrali zastarjelima”, kaže Đerić.
Naravno, retro estetika danas dolazi u potpuno novoj interpretaciji – kroz suvremene tehnologije, kvalitetnije materijale i sofisticiraniju obradu.
Hladnjak koji vam propisuje recepte
Jedna od tema koja je obilježila ovogodišnji Milano Design Week svakako je bila i umjetna inteligencija u kućanstvu.
Pametni hladnjaci, uređaji koji predlažu recepte i sustavi koji automatiziraju svakodnevne procese sve više postaju standard suvremene kuhinje.
“Na prvi dojam sve to djeluje odlično i zapanjujuće, ali priznajem da postoji i mala doza straha. Odjednom imamo hladnjake koji nam propisuju recepte i organiziraju hranu”, kroz smijeh komentira Đerić.
Mihovec smatra kako je za arhitekte i dizajnere ključno pratiti upravo takve tehnološke promjene.
“Najgore je kada investitor zna više od vas. Zato je važno dolaziti na ovakve sajmove i pratiti novitete, čak i kada se dio trendova iz godine u godinu ponavlja”
Modni brendovi sve više osvajaju Milano Design Week
Zanimljiv pomak posljednjih godina vidi se i u sve snažnijem prisustvu modnih kuća na sajmu namještaja.
Velike modne kuće danas predstavljaju vlastite kolekcije interijera i lifestyle proizvoda, koristeći Milano prvenstveno kao snažnu platformu za vidljivost.
“Njima više nije važan samo sajam, nego količina posjetitelja i medijska vidljivost koju Milano donosi”, objašnjava Đerić.
Upravo zato Milano Design Week danas funkcionira kao spoj dizajna, mode, arhitekture, umjetnosti i luksuznog lifestylea.
Hrvatski dizajn sve je vidljiviji
Posebno je zanimljivo vidjeti kako je hrvatski dizajn iz godine u godinu sve prisutniji u Milanu.
Ove godine predstavilo se čak pet hrvatskih tvrtki, a networking među arhitektima, dizajnerima i proizvođačima postaje sve važniji dio cijelog iskustva.
“Ove godine okupilo nas se 35 i atmosfera je bila odlična. Upravo kroz takva druženja nastaju nove suradnje i povezivanja”, kaže Mihovec, koji posebno ističe susrete hrvatskih arhitekata i dizajnera koji se već treću godinu organiziraju tijekom Design Weeka.
Takvi susreti danas imaju gotovo jednaku važnost kao i sam obilazak sajma jer omogućuju razmjenu iskustava, stvaranje novih kontakata i povezivanje domaće dizajnerske scene.
Pratiti trendove – ali ne slijepo
Iako Salone del Mobile i dalje postavlja smjerove u dizajnu interijera, Gordana Đerić upozorava kako trendove ne treba slijepo pratiti.
“Mislim da trebamo graditi vlastiti stil, a ne podlijegati svemu što nam se nameće kao trend. Važno je pratiti novitete i biti upoznat s njima, ali svaki prostor ipak treba prilagoditi stvarnom životu ljudi”, zaključuje.
I možda upravo u tome leži najveća vrijednost Salone del Mobile danas – ne samo u trendovima koje donosi, nego u inspiraciji i dijalogu koji otvara o tome kako zapravo želimo živjeti.
You must be logged in to post a comment Login