Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Kako se Milano i Cortina pripremaju za Zimske olimpijske igre 2026: novi projekti i moderne građevine

Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 potaknule su niz arhitektonskih i urbanističkih zahvata koji nadilaze sportsku funkciju i oblikuju dugoročni razvoj gradova i krajolika.

Dolazak Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026 predstavlja jednu od najznačajnijih urbanih i infrastrukturnih transformacija u Italiji u posljednjih nekoliko desetljeća. Igre će se održati od 6. do 22. veljače 2026., a jedinstvene su po tome što se održavaju u više gradova i regija — uključujući Milano, Cortinu d’Ampezzo, Bormio, Livigno, Tesero, Predazzo i druge lokacije širom sjeverne Italije. Više od 90% sportskih objekata bit će postojeće ili privremene strukture, no neki ključni objekti su sasvim novi, dizajnirani posebno za ove Igre. 

Rok Žnidaršić otkrio tajnu projektiranja javnih prostora

Olimpijsko selo Milano – dugoročna vizija održivosti

Jedan od najvažnijih arhitektonskih zahvata povezanih sa Zimskim olimpijskim igrama Milano Cortina 2026 je novo Olympic & Paralympic Village u milanskoj četvrti Porta Romana, projektu koji nadilazi okvire privremene sportske infrastrukture i pozicionira se kao dugoročni alat urbane transformacije. Autorski potpis nosi renomirani studio Skidmore, Owings & Merrill (SOM), dok se lokacija – nekadašnja željeznička radionica – reinterpretira kroz suvremeni urbanistički i arhitektonski jezik.

Kompleks se sastoji od šest novih stambenih volumena, organiziranih oko mreže javnih i polujavnih prostora, te dviju obnovljenih povijesnih građevina koje zadržavaju industrijski identitet lokacije. Takva prostorna kompozicija uspostavlja ravnotežu između nove izgradnje i postojećeg konteksta, stvarajući mjerilo primjereno okolnoj urbanoj strukturi. Tijekom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara selo će osigurati smještaj za oko 1.700 sportaša i članova delegacija, no njegova stvarna vrijednost leži u planski osmišljenoj postolimpijskoj transformaciji.

Nakon završetka Igara, kompleks će biti prenamijenjen u najveći studentski stambeni sklop u Italiji, uz dodatne sadržaje poput trgovina, ugostiteljskih prostora i otvorenih javnih površina, čime se Porta Romana integrira u širi gradski život. Projekt se pritom oslanja na visoke standarde energetske učinkovitosti i održive gradnje – izveden je prema kriterijima Nearly Zero Energy Building (NZEB), uz primjenu masivnog drva kao konstrukcijskog materijala, solarnih panela, zelenih krovova te sustava za prikupljanje i ponovnu uporabu oborinskih voda.

Olympic & Paralympic Village u Porta Romani predstavlja primjer suvremenog pristupa olimpijskoj arhitekturi, u kojem se privremena funkcija koristi kao poluga za trajnu urbanu regeneraciju. Umjesto izoliranog sportskog objekta, projekt stvara novi gradski fragment s jasno definiranom društvenom, prostornom i ekološkom vrijednošću, potvrđujući ulogu arhitekture kao ključnog aktera u oblikovanju održivog grada.

Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija

Arena Santa Giulia — novo središte sporta i društvenih događanja

Arena Santa Giulia jedna je od najvažnijih novih sportskih građevina realiziranih u sklopu priprema za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 te predstavlja novo središte sportskih i društvenih događanja u Milanu. Projekt potpisuju David Chipperfield Architects u suradnji s inženjerskim uredom Arup, a arena je smještena u brzo razvijajućoj urbanoj zoni Santa Giulia, koja se ovim zahvatom dodatno integrira u širi gradski kontekst.

Objekt ima kapacitet od približno 15.000 do 16.000 gledatelja i tijekom Igara ugostit će natjecanja u olimpijskom hokeju na ledu i para hokeju. Arhitektonski koncept reinterpretira tipologiju klasičnog amfiteatra, s jasno artikuliranim volumenom i snažnim prostornim identitetom, stvarajući suvremenu građevinu koja istodobno odgovara zahtjevima velikih sportskih događanja i urbanog mjerila okolnog područja. Arena je zamišljena kao višefunkcionalna struktura, čija će se fleksibilnost posebno očitovati u postolimpijskoj fazi.

Nakon završetka Igara, Arena Santa Giulia bit će namijenjena širokom spektru sportskih, kulturnih i glazbenih događanja, čime se pozicionira kao trajna infrastrukturna i društvena investicija za grad. Ipak, proces realizacije pratio je pojačan nadzor javnosti i struke, što je bilo vidljivo kroz intenzivnu medijsku pozornost uslijed radova koji su se odvijaju gotovo do samog početka Igara. Santagiulia Arena je otvorila svoja vrata za testna događanja početkom siječnja, no još se obavljaju pojedini završni građevinski i infrastrukturni radovi u predstojećim tjednima, uključujući dovršavanje gostinskih prostora i opremanja pratećih sadržaja. 

Privremene i rekonfigurirane sportske dvorane

Uz nove trajne objekte, značajan dio sportske infrastrukture za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 temelji se na privremenim i rekonfiguriranim dvoranama, koje igraju ključnu ulogu u organizaciji natjecanja. Kompleks Fiera Milano Rho prilagođava se tako da privremeno funkcionira kao višefunkcionalni sportski centar za hokej na ledu i brzinsko klizanje, oslanjajući se na postojeću sajamsku infrastrukturu. Za razliku od klasičnih sportskih arena, ove strukture projektirane su isključivo za potrebe Igara te će nakon njihova završetka biti uklonjene ili vraćene u izvorno stanje. Takav pristup smanjuje dugoročne troškove održavanja i rizik stvaranja neiskorištenih sportskih objekata, istovremeno omogućujući veću fleksibilnost u prostornom i programskom planiranju. Kombinacija trajnih i privremenih rješenja tako se nameće kao jedan od ključnih strateških elemenata održivog modela organizacije Igara.

Novi i rekonstruirani objekti izvan Milana

Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 prostorno su disperzirane izvan urbanog okvira Milana, a značajan dio infrastrukturnih zahvata realizira se u planinskim regijama sjeverne Italije, gdje se naglasak stavlja na prilagodbu postojećih lokacija i umjerenu novu izgradnju. U Dolomitima, Olympic Village u Predazzu organiziran je kao skup od pet novih paviljona namijenjenih smještaju sportaša koji se natječu u nordijskim i skijaškim disciplinama, uz posebnu pažnju posvećenu uklapanju u osjetljiv alpski krajolik.

Mislav Salitrežić: Od Lego kockica do stadiona u Osijeku

Istodobno, u Cortini d’Ampezzo provodi se rekonstrukcija povijesnog kliznog centra kroz projekt Cortina Sliding Centre, koji će ugostiti natjecanja u bobu, skeletonu i sanjkanju. Obnova postojećeg olimpijskog objekta provodi se u skladu s suvremenim sigurnosnim, tehničkim i ekološkim standardima, čime se osigurava kontinuitet sportske infrastrukture bez potrebe za izgradnjom potpuno nove staze. Ovi zahvati potvrđuju strategiju Igara koja balansira između funkcionalnih zahtjeva vrhunskog sporta i odgovornog odnosa prema prirodnom i izgrađenom okruženju.

Milano Cortina 2026 predstavlja spoj inovativnog urbanog razvoja, arhitektonskog dizajna i održivih rješenja. Kroz projekte poput Olimpijskog sela, Arene Santa Giulia i privremenih sportskih objekata, Italija ne samo da stvara infrastrukturu za jedinstveni olimpijski spektakl, već i trajne resurse za lokalne zajednice i održivi urbani razvoj. Ti projekti ostavit će značajan trag na gradove poput Milana i regije oko Dolomita – dugoročno privlačeći studente, turiste i sportaše daleko nakon završetka Igara.

Najvažnije svjetske arhitektonske nagrade 2025.: arhitektura zajednice, održivosti i humanog prostora

Related Topics:

Arhitektura i dizajn

BIG SEE Festival 2026

Ključno izdanje posvećeno ograničenjima, odgovornosti i smislu
21. – 22. svibnja 2026. | Grando, Portorož, Slovenija
big see 2026

U povijesnom skladištu Grando u Portorožu u Sloveniji, uspješno je zatvoren BIG SEE Festival 2026., vodeća međunarodna platforma za arhitekturu i dizajn proizvoda u jugoistočnoj Europi. Platforma je prvi put ujedinila svoje prethodno zasebne iteracije – BIG Architecture i BIG Design – u jedinstveni, kohezivni ekosustav. Uz više od 3000 arhitekata, dizajnera, brendova, investitora i donositelja odluka iz cijelog svijeta, dvodnevni događaj se etablirao kao ključni forum za snalaženje u složenostima, etičkim odgovornostima i sistemskim promjenama s kojima se trenutno suočavaju prostorne i kreativne industrije.

Goruće pitanje BIG SEE Festivala 2026. : Previše? Što je taman dovoljno?

Festival se udaljio od privremenih estetskih trendova i uhvatio u koštac s izazovima ere obilježene obiljem slika, zgrada i proizvoda. Kroz sve panele i formate, sudionici su se bavili stvarnošću i definicijom izazova suvremene arhitekture i dizajna. Više nije pitanje može li se nešto izgraditi ili dizajnirati, već treba li se to učiniti – i s kojom svrhom?

Događaj je pozicionirao suzdržanost ne kao ograničenje, već kao primarnu profesionalnu odgovornost da se u sve kaotičniji svijet unese red, dostojanstvo i sklonište.

Jakob Chner

Konferencija, kritičke rasprave i filmske naracije

Konferencija BIG SEE, intelektualni pokretač festivala, pružila je prostor za pravu profesionalnu raspravu, a ne pasivnu konzumaciju. Program, koji su kroz pet različitih leća – Arhitektura i relevantnost, Urbano čovječanstvo, Velika redukcija, BIG i Mjera u arhitekturi – kreirali Selçuk Avcı, Einar Jarmund, Lutz Kucher, Tanja Završki i Aleksander Ostan, spojio je etablirane majstore s nadolazećim praktičarima. U glavnim prezentacijama i rigoroznim raspravama sudjelovale su istaknute globalne osobe iz svjetski poznatih ureda i zaklada, uključujući Mecanoo, Zakladu Norman Foster, Renzo Piano Building Workshop i Groupwork.

Šireći se van tradicionalnih formata predavanja, festival je uveo specijalizirane dijaloške strukture. BIG SEE Editors Talk okupio je urednike vodećih publikacija o arhitekturi srednje i jugoistočne Europe kako bi raspravljali o kulturnom posredovanju u prezasićenom krajoliku, dok je BIG SEE Professors Talk izazvao edukatore da razmotre što se mora “odučiti” da bi ostalo relevantno za buduće generacije.

Jakob Chner

Uz vitalni multidisciplinarni sloj, program je također uključivao poseban prostor za arhitektonski film i umjetnost. To je uključivalo rijedak prvi uvid u dokumentarni film Filipa Filkovića K67 – koji istražuje kultni modernistički modularni kiosk Saše Mächtiga – i dokumentarac Brutalizam (2024.) Miloša Jakovića i Hosseina Fanija, dirljivu studiju o obnovi poslijeratnih gradova. S ovim audiovizualnim narativima ispreplitala se posebna Umjetnička soba s predstavljanjem suvremenog rock ‘n’ roll umjetnika Davora Keškeca, čiji je rad u arhitektonski ambijent unio neočekivani kreativni dijalog kubizma i pop arta.

Kustoski sajam i globalna partnerstva

Povezivanjem teorije sa stvarnošću industrije, sajam BIG SEE Trade Show ugostio je više od 100 odabranih izlagača, nudeći visoko kuriranu alternativu masovnim komercijalnim sajmovima. Uz komercijalno središte, izložba inovacija BIG SEE Innovations Exhibition predstavila je specijalizirano mapiranje dizajna, materijala i sustava prilagođenih održivom izgrađenom okolišu. Izložbeni prostor također je istaknuo ključni globalni dijalog o dizajnu, uključujući institucionalni nastup kojim se obilježava Dan talijanskog dizajna 2026., koji se usredotočio na urbanu obnovu i održive buduće prakse.

Besprijekornim povezivanjem vizionara, naprednih proizvođača i međunarodnih medija, ujedinjeni BIG SEE Festival 2026 ojačao je svoju poziciju nezamjenjivog regionalnog katalizatora, ostavljajući kreativnoj zajednici izoštreniji kolektivni sud o tome kako graditi odgovornije, relevantnije i trajnije.

Jakob Chner

BIG SEE Awards 2026: Objavljivanje Grand Prix pobjednika

Kao sastavni dio festivalskog ekosustava, nagrade BIG SEE 2026. slavile su međunarodne projekte koji stavljaju sadržaj ispred razmjera i namjeru ispred spektakla. Nagrade, koje je ocjenjivao cijenjeni međunarodni žiri sastavljen od globalnih stručnjaka, pružile su profesionalnu potvrdu postignućima čvrsto utemeljenima u stvarnosti, a kulminirale su Gala večerom i proglašenjem prestižnih dobitnika Grand Prix nagrade:

Arhitektura
Dizajn interijera
Produkt dizajn
Jakob Chner

BIG SEE Festival 2026 još je jednom potvrdio svoju ulogu jednog od najvažnijih regionalnih događanja za arhitekturu i dizajn. Okupljajući vodeće stručnjake, inovativne projekte i aktualne rasprave o odgovornosti struke, festival je otvorio pitanja koja će oblikovati budućnost prostora u kojem živimo. U vremenu prekomjerne proizvodnje i brzih promjena, poruka festivala bila je jasna – kvalitetna arhitektura i dizajn ne stvaraju više, već stvaraju smislenije.

Nastavite čitati

Urbanizam

Što su superblokovi i zašto ih svi kopiraju od Barcelone?

Superblokovi su Barceloni donijeli manje automobila, manje buke i više prostora za ljude
pogled na sagradu familiu u barceloni

Nekada su to bile obične gradske ulice zatrpane prometom, parkiranim automobilima i bukom. Danas su neke od tih istih ulica u Barceloni pretvorene u prostore za igru, šetnju, bicikliranje i druženje susjeda.

Riječ je o superblokovima – urbanističkom modelu koji je Barcelonu pretvorio u globalni primjer kako grad može vratiti prostor ljudima. Dok mnoge europske metropole pokušavaju smanjiti promet i zagađenje, Barcelonin model sve se češće spominje kao jedno od najkonkretnijih rješenja koja su zapravo funkcionirala.

Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija

Kako je nastala ideja?

Barcelona se desetljećima suočava s problemima tipičnima za guste mediteranske gradove: prometne gužve, buka, zagađenje zraka i kronični nedostatak javnih prostora. Poseban je problem poznata četvrt Eixample: mrežasta struktura iz 19. stoljeća koju je osmislio urbanist Ildefons Cerdà, a koja je s vremenom postala žrtva vlastitog uspjeha. Automobili su preuzeli javni prostor koji Cerdà nikad nije projektirao za njih.

Prvi ozbiljniji eksperimenti sa superblokovima počinju oko 2016. godine, kada gradske vlasti pokreću projekt prenamjene prometnih zona u kvartovske prostore.

barcelona superblokovi

Kako superblok zapravo funkcionira?

Model je relativno jednostavan. Više manjih gradskih blokova spaja se u jednu veću cjelinu, a automobili se mogu kretati samo rubnim ulicama tog superbloka. Unutarnje prometnice prestaju biti prolazne rute i prenamjenjuju se u nešto sasvim drugo — dječja igrališta, biciklističke staze, zelene površine, terase kafića, prostore za lokalne događaje.

Promet unutar zona drastično se smanjuje, a vozila koja ipak ulaze ograničena su na minimalne brzine.

Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova

Što su brojke pokazale?

Ono što superblokove izdvaja od većine urbanističkih projekata jest to da su rezultati izmjereni — ne samo dojmljeni.

U četvrti Sant Antoni, nakon uvođenja superbloka, broj automobila pao je za 82%. Razina dušikovog dioksida (NO2) na pojedinim raskrižjima smanjila se za 33%, a buka je pala za 4,1 decibel danju i 5,3 decibela noću.

U superbloku oko tržnice Sant Antoni zabilježen je pad NO2 za 25% i pad čestica PM10 za 17% — obje tvari poznate po štetnim učincima na zdravlje.

U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora, a lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%. Dakle, manje automobila nije značilo manje kupaca.

Istraživanje Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) procjenjuje da bi potpuna implementacija superblokova u cijelom gradu mogla spriječiti 667 prijevremenih smrti godišnje — ponajviše zbog smanjenja zagađenja zraka, ali i smanjenja prometne buke i efekta toplinskog otoka.

Stanovnici i radnici u sva tri evaluirana superbloka prijavili su poboljšanje dobrobiti, spokoja i kvalitete sna, smanjenje buke i zagađenja te povećanu socijalnu interakciju.

Zašto su superblokovi izazvali otpor?

Nisu svi dočekali projekt s oduševljenjem.

Dio stanovnika i poduzetnika kritizirao je promjene od prvog dana. Najčešći prigovor bio je da se promet ne smanjuje nego samo premješta — na rubne ulice superbloka, koje onda preuzimaju opterećenje. To nije bila bezosnovana briga: istraživanje Barcelonske agencije za javno zdravlje pokazalo je da se onečišćenje u nekim okolnim ulicama doista povećalo, dok je unutar superbloka palo.

Bilo je i pitanja dostupnosti trgovina, kompliciranog pristupa za automobile te brzine implementacije. No kako su se prvi podaci počeli pokazivati, dio otpora postupno je splasnuo.

Tko danas kopira Barcelonu?

Barcelonin model danas proučavaju gradovi koji nemaju ništa zajedničkog s mediteranskom klimom ili gustom urbanom strukturom Eixamplea — što govori o tome koliko je ideja prenosiva.

Pariz razvija vlastitu varijantu kroz koncept “15-minutnog grada“. London uvodi tzv. low-traffic neighbourhoods. Milan je nakon pandemije povećao broj pješačkih i biciklističkih zona. Melbourne, Los Angeles i Portland također istražuju slične modele decentralizacije kvartova.

Zajednički nazivnik svima: vraćanje ulice stanovnicima umjesto prolaznom prometu.

Život bez automobila u gradu? Sve više europskih metropola ide u tom smjeru

Može li ovakav model funkcionirati u Zagrebu?

Zagreb ima drugačiju urbanu strukturu od Barcelone i ne može kopirati model jedan-na-jedan. Ali to nije ni potrebno.

Pitanje koje se otvara je konkretnije: postoje li ulice u Donjem gradu, na Trešnjevki ili u novijim kvartovima koje danas služe prvenstveno kao prolaz za automobile, a mogle bi imati potpuno drugačiju funkciju? Gotovo sigurno postoje.

Superblokovi nisu čarobno rješenje za sve probleme gradova. Ali su pokazali da urbanistička transformacija ne mora uvijek značiti ogromne infrastrukturne projekte i godine radova. Ponekad je dovoljno drugačije rasporediti prostor koji već postoji — i izmjeriti što se dogodi.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama