Arhitektura i dizajn
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Pet arhitekata čiji su projekti revolucionirali arhitektonsku praksu i postali referentne točke modernog graditeljstva
Najpoznatiji svjetski arhitekti kroz povijest su oblikovali način na koji doživljavamo prostor, unaprjeđivali građevinske tehnike i postavljali nove estetske standarde. Njihovi inovativni pristupi arhitekturi ostavili su trajan utjecaj na urbanizam, dizajn i funkcionalnost prostora. Iako je teško izdvojiti samo nekolicinu među njima, predstavljamo pet arhitekata čiji su projekti revolucionirali arhitektonsku praksu i postali referentne točke modernog graditeljstva.
Kako arhitektura oblikuje našu svakodnevicu i utječe na kvalitetu života
1. Frank Lloyd Wright
Frank Lloyd Wright pionir je moderne arhitekture i začetnik organske arhitekture, stila koji harmonizira prirodu, prostor i potrebe ljudi.
Smatran “najvećim američkim arhitektom svih vremena” prema Američkom institutu arhitekata, Frank Lloyd Wright posvetio je svoju višedesetljetnu karijeru razvoju estetike koja je pozitivno utjecala na dobrobit društva. Stvaranjem svojih ikoničnih građevina u stilu prerije, prepoznatljivih po dugim, niskim strukturama i otvorenim tlocrtnim rješenjima, Wright je utemeljio prvi jedinstveno američki arhitektonski stil.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Guggenheim muzej u New Yorku je vjerojatno najvažnija zgrada Wrightove kasne karijere. Kao spomenik modernizmu, jedinstvena arhitektura prostora – sa spiralnom rampom koja se uzdiže prema kupolastom svjetlarniku – nastavlja oduševljavati posjetitelje i pružati jedinstven prostor za prezentaciju suvremene umjetnosti.
2. Oscar Niemeyer
Oscar Niemeyer jedan je od najutjecajnijih arhitekata 20. stoljeća, poznat kao pionir brazilskog modernizma. Ovaj stil, prepoznatljiv po svojoj fluidnosti i eleganciji, promijenio je način na koji se percipira javna i institucionalna arhitektura u Brazilu i šire.
Brasília, glavni grad Brazila, je danas svjetski prepoznat kao simbol modernističkog urbanizma. Mnoge zgrade u tom gradu, uključujući Katedralu u Brasílii, Kongresnu palaču i Palácio do Planalto, nose Niemeyerov prepoznatljiv potpis.
3. Leoh Ming Pei
Ieoh Ming Pei, kineski-američki arhitekt, poznatiji kao I. M. Pei, jedan je od majstora moderne arhitekture, poznat po apstraktnim geometrijskim oblicima i elementima tradicionalnog kineskog stila.
Nakon preseljenja u Ameriku, Pei je dao doprinos nekim od najvažnijih projekata na svijetu, uključujući staklenu piramidu u Louvreu, zračnu luku JFK, Kennedyjevu knjižnicu i Rock and Roll Hall of Fame. Njegova su djela često inspirirana vrtovima u Suzhouu, gdje je odrastao.
4. Le Corbusier
Le Corbusier je bio mnogo više od arhitekta – bio je filozof prostora i urbanizma. Njegova knjiga “Prema novoj arhitekturi” (Vers une architecture) utjecala je na generacije arhitekata. Njegov koncept “mašine za stanovanje” naglašavao je arhitekturu kao alat za unapređenje ljudskog života, čineći stanovanje funkcionalnim, racionalnim i udobnim.
Le Corbusierov rad i ideje imali su ogroman utjecaj na arhitekte, dizajnere i urbaniste diljem svijeta. Njegova djela su proglašena UNESCO-vom svjetskom baštinom, a njegovi principi još uvijek inspiriraju moderne projekte.
Kapela u Ronchampu, poznata i kao Notre Dame du Haut, jedna je jedna od najvažnijih građevina arhitekture 20. stoljeća.
5. Zaha Hadid
Zahin revolucionarni dekonstruktivistički pristup dizajnu donio joj je titulu prve žene koja je osvojila Pritzkerovu nagradu za arhitekturu. Njezin glavni fokus bio je na stvaranju transformativnih prostora, ali radila je u svim sektorima, uključujući korporativne, stambene i kulturne projekte.
Neki od najpoznatijih Hadidinih projekata uključuju Muzej moderne umjetnosti u San Franciscu, Opernu kuću u Guangzhouu i Londonski centar za vodene sportove. Njezin pristup dizajnu također je jedinstveno drugačiji. Bila je pod utjecajem suprematizma i ruske avangarde, što ju je navelo da slikarstvo koristi kao medij za dizajn.
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
