Arhitekti i arhitektonski projekti
Stan od 200 kvadrata na dvije etaže – uz smart home sisteme krase ga druga zanimljiva rješenja
Investitori su imali jako jasnu viziju oko toga kako žele organizirati svoj životni prostor
Nakon povezivanja dva stana u jednu stambenu jedinicu, arhitektu je povjeren zadatak stvaranja elegantnog i modernog interijera, prilagođenog za ugodnu svakodnevnicu četveročlane obitelji, što je postigao korištenjem neutralnih boja i personaliziranih umjetnina.
Stan veličine 200 četvornih metara proteže se na dvije etaže
Na donjoj se nalaze dvije dječje sobe s dnevnim boravkom, dok je gornja tretirana kao glavna etaža na kojoj se nalaze radna i dnevna soba, kuhinja i blagovaonica te glavna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom.
“Kada su se zapravo spajale gornja i donja jedinica, dodatni benefit koji je došao uz donju jedinicu je zapravo veliki vrt koji ima otprilike 150 kvadrata, time je zapravo stan obogaćen.
Osim što je imao postojeće terase, ima još jednu dodanu vrijednost, prirodan teren, a njega smo organizirali vrlo funkcionalno gdje smo vrt podijelili na dva različita ambijenta, jedan je lounge element iza kojeg se nalazi bambus i kojeg smo pozicionirali u malo prirodnije okruženje, a drugi je zapravo vanjska kuhinja gdje se nalazi stol sa vanjskim stolicama za kao vanjsko blagovanje.
Investitori su imali jako jasnu viziju oko toga kako žele organizirati svoj životni prostor, tako da jedno njih je bila i spavaća soba gdje je jedan od zahtjeva bio da žele imati veliki tuš koji smo integrirali vizualno i funkcionalno u sami prostor spavanja.
Uz tuš se nalazi i kada koju smo zapravo dodatno naglasili kao nekakav akcent u prostoru jer ona stoji samostalno ali smo iz funkcionalnih razloga prostor samih sanitarija zapravo odijelili i stavili, organizirali ga kao zaseban stakleni kubus. “, ističe Luka Cindrić, diplomirani arhitekt.
Smart home sistemi za digitalne medije
Primarno je korištena bijela boja koja se provlači na elementima poput zidova, umjetničkih elemenata te rasvjete, a balans je postignut suprotstavljanjem tamnih nijansi. Tako je organizirana i kuhinja u kojoj svijetli otok ima dvije funkcije. S jedne strane je spremišni prostor, a s druge kuhinjski uređaji.
“Kuhinja ima dva dijela, gornji – odnosno ti visoki elementi, to je bila zapravo želja investitorice gdje smo integrirali i kuhinjske uređaje i radnu plohu. Na taj način smo postigli taj nekakav dodatni miris i sklad koji smo htjeli postići u cijelom prostoru.
Cijeli prostor, odnosno cijeli stan je koncipiran da je zapravo sve skriveno, imamo jako malo otvorenih polica i te police koje su otvorene, one više imaju nekakvu dekorativnu svrhu. Uspomene sa putovanja, fotografije i tako dalje.
Svi digitalni mediji koji se nalaze u kući su integrirani odnosno povezani na smart home sistem tako da investitori zapravo kroz bilo gdje, obzirom da često putuju, mogu iz bilo kojeg dijela svijeta vidjeti stanje u kući, prilagoditi grijanje, hlađenje, a isto tako su imaju i dodatnu razinu sigurnosti.”, dodaje arhitekt.
Stubište kao dio središnjeg prostora trebalo je zadovoljiti dvije glavne funkcije.
“Jedno je naravno povezivanje gornje i donje etaže, čime smo mi zapravo još dodatno htjeli sa njegovim otvaranjem postići da unos dnevnog svjetla, a drugo je gdje zapravo stubište dobiva taj neki, nekakav umjetnički feature moment, a čemu smo se dodatno potrudili tako što smo u njega integrirali rasvjetu, radili smo custom gazišta, sve skupa izgleda kao jedna skulpturica koja se penje s donje etaže na gornju. “, pojasnio je.
U istom se prostoru dodatnu ističu dva vrlo posebna elementa
“Jedno je zapravo rasvjeta dekorativna na zidu gdje smo sa mjestimičnom rasvjetom koja ima isključivo vizualnu vrijednost dodali još i umjetnine umjetnika Matije Plavčića. On je naš nagrađivani kipar koji je, kojemu smo mi zapravo dali dvije plohe na kojima je on sam predložio intervenciju.
Obzirom da je tema stana kompletno bila taj nekakav balans, odnosno ravnoteža, on je odlučio za motiv kruga kojeg je multiplicirao odnosno napravio u dva dijela, kao diptih, gdje je isti motiv prikazao kao pozitiv i negativ. Time smo zapravo zaokružili tu cijelu priču stana i zapravo pokazali koji je koncept kojim smo se cijelo vrijeme vodili. “, ističe sugovornik.
Donja etaža rezervirana je za dva mladića
“To su dva mala „man cave-a“ gdje dečki dolje imaju svemir za sebe. Sobe su slično koncipirane, prilagođene su svaka svojoj poziciji, vizualno sudjeluju sa ostatkom stana zato što su kroz velike staklene stijene povezane na prostor stubišta, istovremeno sa korištenjem zavjese, odnosno blackout panela mogu se kompletno odvojit, kad mama i tata tu gore imaju parti da se oni mogu izolirat.
Gostinjska soba je mala prostorija koja zapravo služi kao kontakt sa vanjskim prostorom, to je više prostor za nekakav odmor, relaksaciju, gledanje televizije, ali smo tu zapravo napravili custom element, odnosno napravili smo ormar koji u sebi ima skriven krevet na kojem mogu spavati dvije osobe. “, zaključio je arhitekt.
Specifični elementi namještaja rađeni su po mjeri zbog bolje tlocrtne prilagodbe, a s kupovnim elementima čine skladnu cjelinu. Uz pomno izabranu funkcionalnu, ambijentalnu i dekorativnu rasvjetu, personalizirane umjetnine i pametno iskorišten prostor, Lukin dizajn interijera ispunio je sve želje investitora.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Hrvatski arhitekt koji je desetljećima bio ispred svog vremena ponovno je u fokusu svijeta dizajna
Malo tko zna da je ovaj hrvatski arhitekt još prije nekoliko desetljeća zamišljao gradove budućnosti, a njegov je namještaj tek ove godine predstavljen svijetu u Milanu.
Ima arhitekata koji projektiraju zgrade, a ima onih koji pokušavaju dizajnirati cijeli način života. Vjenceslav Richter bio je nedvosmisleno ovo drugo.
Arhitekt, urbanist, kipar, slikar, dizajner namještaja, scenograf… teško ga je svrstati u jednu kategoriju. Njegova su promišljanja o gradu, stanovanju i dizajnu danas aktualnija nego ikad.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Tko je bio Vjenceslav Richter?
Vjenceslav Richter (1917. – 2002.) studirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1949. godine. Ono što ga ističe u masi je opsesivna potreba da arhitekturu poveže s umjetnošću, dizajnom i svakodnevnim životom.
Za života je ostavio trag u gotovo svakom području vizualne kulture. Osmislio je jugoslavenski paviljon na Expo 58 u Bruxellesu, koji je nakon kraja izložbe demontiran, prodan i ponovo sastavljen kako bi dobio novu funkciju – katolička škola u Wevelgemu. Projektirao je interijere Kazališne kavane i Kavane Corso u Zagrebu. Razvio je utopijski projekt idealnog grada Sinturbanizam koji će doživjeti brojne iteracije, pa i varijacije imena: Sinturbanizam II. i Heliopolis.
Bio je suosnivač EXAT 51, grupe koja je prekinula s dominantnim socrealizmom i uvela apstrakciju u hrvatsku umjetnost. Čvrsta povezanost arhitekture i likovnosti prikazana je kroz cikluse radova sistemske skulpture, slikarstva, grafike u kojima je Richter istraživao mogućnosti sinteze eksperimentirajući različitim umjetničkim medijima te daljnji razvoj ove ideje u ciklusima spontanog, semi-spontanog, slobodnog i gravitacijskog crteža te grafika.
Osim u Muzeju suvremene umjetnosti, umjetnički radovi Vjenceslava Richtera nalaze se u mnogim muzejima diljem svijeta, među kojima su The Tate Gallery u Londonu, Museum of Modern Art u New Yorku, Museum of Contemporary Art Kiasma u Helsinkiju, Museo Civico u Padovi i dr.
I na kraju, projektirao je namještaj koji je desetljećima ostao tek na razini skica, prototipova i arhivskih nacrta. Tek ove godine, na Salone del Mobile u Milanu, taj je dizajn prvi put izašao iz arhiva i ušao u stvarnu proizvodnju zahvaljujući projektu “Revisiting Richter” hrvatskog brenda Prostoria.
EXAT 51: kada je Richter promijenio hrvatsku umjetničku scenu
Početkom 1950-ih, u vrijeme kada je socrealizam bio ne samo dominantan nego i politički poželjan, Richter je zajedno s Bernardom Bernardijem, Ivanom Piceljem, Aleksandrom Srnecom, Vladom Kristlom i Božidarom Rašicom osnovao grupu EXAT 51 — Eksperimentalni atelijer 51.
Njihova je ideja bila jednostavna, a za to doba gotovo provokativna: apstrakcija nije neprijatelj, nego budućnost. I više od toga — arhitektura, slikarstvo, skulptura i dizajn nisu odvojene discipline nego dijelovi jedne cjeline.
Ta sinteza umjetnosti postala je temelj svega što je Richter kasnije radio.
Expo 58: paviljon koji je ostavio Europu bez daha
Richterova izvorna zamisao bila je potpuno viseća konstrukcija — ideja toliko napredna da nije bila tehnički izvediva u tom trenutku. Konačno realizirano rješenje s čeličnim lukovima ipak je postalo simbol modernističke Jugoslavije i međunarodno priznato arhitektonsko djelo.
Nakon izložbe paviljon nije srušen već je premješten na drugu lokaciju u Belgiji i danas tamo postoji kao škola.
Sinturbanizam: grad koji nije bio za tadašnje doba
1960-ih Richter razvija koncept koji naziva Sinturbanizam, vlastitu viziju grada budućnosti.
Zamišljao je vertikalne gradove s racionalnom organizacijom prostora. Predlagao je više zelenila, strogo odvojenim prometom od stanovanja, modularnom gradnjom i megastrukturama koje mogu rasti prema potrebama zajednice. Kasnije razvija i Heliopolis, futuristički model grada koji ide još korak dalje.
Većina tih projekata nikada nije realizirana. No danas, dok Zagreb i drugi europski gradovi s mukom rješavaju pitanja prenapučenosti, dostupnog stanovanja i mobilnosti, Richterove skice izgledaju manje kao utopija, a više kao neiskorišteni priručnik.
Zašto se o Vjenceslavu Richteru ponovno govori upravo sada?
Hrvatski brend Prostoria na ovogodišnjem Salone del Mobile u Milanu predstavio je projekt Revisiting Richter. Time je po prvi put u povijesti pokrenuo serijsku proizvodnju namještaja prema Richterovim originalnim skicama, prototipovima i arhivskim nacrtima.
Kolekcija obuhvaća pet linija — VR51, VR52, VR53, VR58 i VR61 — s dvadesetak komada razvijenih iz ideja koje za Richterova života nikada nisu dobile šansu za pravu proizvodnju. Projekt su razvili dizajnerski studiji Numen/For Use, Grupa i Neisako zajedno s Prostorijinim timom.
Posebno je znakovito što mnogi od tih komada nisu nastajali kao samostalni proizvodi — nego kao dio većih arhitektonskih vizija, poput paviljona za Expo 58 ili hotelskih interijera. Tek sada, desetljećima kasnije, te ideje ulaze na globalno tržište.
Njegova kuća u Zagrebu — danas muzej koji možete posjetiti
Privatna kuća bračnog para Richter danas je dom Zbirke Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter kojom upravlja Muzej suvremene umjetnosti i koja je otvorena za javnost.
Ondje se na jednom mjestu mogu vidjeti njegova arhitektura, umjetnost i način razmišljanja — u prostoru koji je sam osmislio kao produžetak vlastite filozofije. Ako vas je zaintrigirao čovjek koji je desetljećima bio ispred svog vremena, upravo je ta Zbirka najbolje mjesto za početak upoznavanja njegova rada.
Richter: arhitekt budućnosti kojeg smo tek počeli razumjeti
Vjenceslav Richter projektirao je gradove koji nikada nisu izgrađeni, dizajnirao namještaj koji je desetljećima ostao u arhivima i promišljao način života o kojem danas ponovno govorimo kroz teme održivosti, fleksibilnog stanovanja i gradova prilagođenih ljudima.
Nije bio ispred svog vremena samo zato što je stvarao futurističke ideje, već zato što je rano prepoznavao probleme koji su danas postali globalne teme — od prenapučenosti gradova do potrebe za kvalitetnijim javnim prostorom.
Danas, kada njegov namještaj prvi put ulazi u proizvodnju, a njegove urbanističke ideje ponovno privlače pažnju, jasno je da svijet možda nije zakasnio na Richtera — nego ga tek sada počinje razumjeti.
Naslovna fotografija: MSU
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
