Arhitekti i arhitektonski projekti
Kako je teklo uređenje restorana od 350 kvadrata, otkriva arhitektica Sunčica Mastelić Ivić
Titrajuću površinu zidova i stropova, Sunčica je povezala s industrijskim podom
Arhitekticu Sunčicu Mastelić Ivić poznajete kao edukatoricu stilova uređenja interijera, a danas ju gledamo u drugoj ulozi. Posjetili smo restoran koji je nedavno uređivala i uvjerili se u njenu mogućnost prilagodbe svakom projektu.
Uređenje restorana čija je površina 350 kvadrata počelo je iskorištavanjem postojeće stare konstrukcije s relativno niskim lučnim svodovima.
“Ovaj volumen koji smo zatekli je spoj nepravilnih oblika. I imate i relativno nepravilne prostore koji se pretaču jedan u drugi, onda sam ja razmišljala kako to povezati i onda sam koristila stari trik koji se još od srednjeg vijeka koristio da vi trebate na neki način sa dekorativnom tehnikom dematerijalizirati volumen.
To se nekad davno kad su se radili ekstra luksuzni javni prostori u srednjem vijeku radilo sa mozaikom, danas se to na taj način, naravno, više ne radi. Ali sam primijenila jednu tehniku koja se zove duca di Venecija i koja predstavlja specijalan nanos posebne boje u tri sloja gdje vi dobivate titravu površinu sa posebnim načinom nanošenja mrlja. “, pojašnjava arhitektica.
Titrajuću površinu zidova i stropova, Sunčica je povezala s vrstom poda koju kolokvijalno nazivamo industrijskim podom
“Izveli smo pod koji smo poslije namazali sa polu mat tekućim voskom i taj pod je također jedno, rekla bih, unikatno custom made djelo, pokazao se dobar u korištenju za sve one koji ne vole fuge na podu, mislim da je nanos takozvanih industrijskih podova kojih ima raznih vrsta, da je to dobro rješenje. “
Prostor je podijeljen na tri različite, međusobno povezane ali i odijeljene zone.
“To znači da u ovom restoranu imate zonu koja služi za neka posebnija dešavanja, isključivo za jelo, ručak, večeru ili za stand up nastupe. I taj prostor gdje se odvija jelo je trebao dobiti malo drugačiji tretman poda pa mislim da je dobro da u ovom velikom prostoru imamo različit pristup i naravno, onda je to još jedan element u kojem se trebate dobro uklopiti.
Dakle, koju boju poda odabrati sa kojom bojom i nijansom dekorativnog poda, ovog industrijskog namaza i sve to skupa mora odgovarati titravoj površini zidova. Zato mislim da je dobro uvijek u velikim prostorima koji se dijele na različite zone, ovisno o korištenju, namijeni, mislim da je dobro imati i različiti tretman poda. “, navodi sugovornica.
Namjena ovog prostora zahtijevala je stvaranje nekoliko različitih atmosfera, od jutarnje kave do večernjeg izlaska
“To znači da sam trebala odrediti optimalnu količinu svjetline dekora, odnosno tamnoće dekora koja neće biti pretamna za jutarnji kapučino, a koja neće biti presvijetla za večernji izlazak. Znamo svi da ako se radi o nekom večernjem izlasku da onda uvijek tražimo malo tamniju atmosferu, malo tamnije tonove.”, otkriva.
Optimalna količina boja, različitih materijala i tekstura dodatno je istaknuta rasvjetom koja je pomogla i u stvaranju različitih atmosfera.
“Kod korištenja rasvjete je jako važno da se koristi nekoliko različitih izvora svjetla, gdje vi sa različitim kombinacijama možete ostvariti atmosfere kakve vam trebaju u tom trenutku.
Zato sam koristila naglašavanje određenih kontura sa skrivenom LED rasvjetom, iza nekih elemenata namještaja, koristila sam različite reflektorske tipove na profilima gdje vi sa usmjerenjem možete davati akcente prostoru ili smanjivati taj akcent. U svakom slučaju, difuzna opća rasvjeta u ovom prostoru nije bila tema. Trebalo je postići dramatiku. “, otkriva arhitektica.
Tijekom projektiranja, Sunčica nije tražila stil uređenja, već je stil pronašao nju
“Možemo reći da je ovaj prostor rađen u industrial, u industrijskom stilu uređenja interijera, da ima elemenata brutalizma, brutalizam se očituje u ovoj titravoj površini stropova, zidova i titravoj površini poda koja podsjeća na neku inačicu cementa. I taj brutalizam ima elemente arta.
To su elementi koji se nalaze na zidovima, zovemo ih muralima.
Radila sam sa fantastičnim akademskim slikarom Darkom Bubankom koji je sa mnom radio niz skica. Mi smo proveli sate u razgovorima kakve bi trebale biti boje na muralima u ovom prostoru, kakve bi trebale biti teme, čime će se baviti art moment na zidovima i onda smo zaključili iz niza skica koje su nastajale u razgovoru da je najbolje tonski se uklopiti u postojeći kolorit, dati neke akcente kao što ovdje vidimo je u žutoj boji, koji daje jedno lijepo osvježenje naspram sive boje i zaključili smo da je jako dobro da idemo u smjeru apstraktnoga.
Kod apstraktne umjetnosti se ne trudim vidjeti figurativu, mene opčinjava igra boja, mene opčinjava dinamika oblika, ponavljanja nekih elementa, dakle, mene zanima emocija koja vrišti ili govori iz onoga što se nalazi u apstraktnom dijelu. Nije nužno da očitavate iz apstraktnog dijela neku figuru, neki lik ili neki predmet, važno je da se u njega zagledate, da vas dovede u neku meditaciju, da vam potakne određenu vrstu osjećaja.”, zaključila je.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Dame Zaha Hadid bila je vizionarka čije ćemo djelo cijeniti još generacijama. Pomaknula je granice mogućeg i ostala dosljedna svojoj viziji, odbijajući kompromis u arhitekturi.
Zaha Hadid obilježila je suvremenu arhitekturu radikalnim odmakom od konvencionalnih formi. Njezini projekti, prepoznatljivi po fluidnosti, dinamičnim linijama i kompleksnoj geometriji, uvode pojam arhitekture kao kontinuiranog kretanja. Upravo je zbog tih inovativnih pristupa javnost je proziva “kraljicom oblina”.
Razvoj jedinstvenog profesionalnog identiteta
Rođena 1950. u Bagdadu, Hadid je rasla u dobrostojećoj i intelektualno stimulativnoj obitelji: otac joj je bio industrijalac i političar, a majka umjetnica, što je snažno oblikovalo njezinu sklonost interdisciplinarnom razmišljanju. Visoko obrazovanje započinje studijem matematike u Bejrutu, što će kasnije utjecati na njezinu sposobnost razumijevanja i oblikovanja kompleksnih geometrijskih sustava. Sedamdesetih godina seli u London kako bi upisala Architecture Association School of Architecture. Tamo upoznaje neka od najznačajnijih imena moderne arhitekture: Rema Koolhaasa, Eliju Zenghelisa i Bernarda Tschumija s kojima je kasnije radila u njihovom studiju OMA. Iako je suradnja bila kratka, Hadid je već tada razvila snažan profesionalni identitet i ambiciju koja ju je izdvajala od kolega.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Od avangardnog “paper architect” do međunarodne afirmacije
U ranim je fazama stvarala pod snažnim utjecajem ruske avangarde i dekonstruktivizma. Godine 1979. osniva vlastiti studio, Zaha Hadid Architects. Iako je njezin rad bio vrlo cijenjen u teorijskim i akademskim krugovima, često je nailazio na institucionalne i rodne barijere. Mnogi projekti tog razdoblja, iako nagrađivani, ostali su nerealizirani, zbog čega je dobila status “paper architect” – arhitektice čiji vizionarski nacrti nadilaze tadašnje tehničke, kulturne ili financijske mogućnosti i ostaju sam na papiru. Posebno se isticao projekt The Peak u Hong Kongu, čiji su fragmentirani volumeni i dramatična geometrija predstavljali potpuno novi pristup oblikovanju prostora.
Vatrogasna postaja Vitra
Prijelomni trenutak: Vatrogasna postaja Vitra
Temeljni pomak u njezinoj karijeri dogodio se kasnih osamdesetih, kada je pozvana da projektira vatrogasnu postaju unutra tvorničkog kompleksa Vitra u Njemačkoj. Rezultat je betonska struktura oštrih kutova i nagnutih ploha, oblikovana kao prostorna manifestacija kretanja i latentne energije. Premda su korisnici navodno izrazili određene rezerve prema funkcionalnosti, projekt je međunarodnu arhitektonsku scenu uvjerio u njezine iznimne sposobnosti i jedinstven potpis.
Tehnološki napredak i globalno priznanje
Uskoro je njezina sposobnost da poveže tradicionalno arhitektonsko znanje s novim, revolucionarnim računalnim alatima doprinijela njezinu probijanju na scenu kao jedne od najutjecajnijih arhitektica svoje generacije. Stvarala je oblike za koje mnogi nisu vjerovali da ih je uopće moguće izvesti. Takvi su projekti bili bolje prihvaćeni u inozemstvu nego u njezinoj novoj domovini, Velikoj Britaniji, gdje je značajniji trag ostavila tek 2012 projektiranjem bazena za Olimpijske igre. Pratila ju je reputacija temperamentne i zahtjevne osobe, a pojedini su njezine zgrade smatrali nepraktičnima ili pretjerano ambicioznima. Ipak, njezina dosljednost i odbijanje kompromisa omogućili su joj da nadvlada predrasude i skepsu te stvori djela koja su osvajala najznačajnije strukovne nagrade. Godine 2004. osvojila je Pritzkerovu nagradu, jedno od najprestižnijih priznanja u arhitekturi. Heydar Aliyev Center u Azerbajdžanu dodatno je produbio njezinu dizajnersku filozofiju: briše granice između arhitekture i krajolika, stvarajući građevine koje djeluju kao da su u stalnom pokretu, gotovo prkoseći gravitaciji.
Zaha Hadid Architects nakon Zahe Hadid
Zaha Hadid preminula je 2016. godine, ali njezin studio Zaha Hadid Architects i dalje djeluje pod vodstvom njezina dugogodišnjeg partnera Patrika Schumachera. Nakon njezine smrti završeni su i neki veliki projekti, među kojima:
- Leeza SOHO, Peking – s jednim od najviših atrija na svijetu
- Beijing Daxing International Airport
- Port House, Antwerpen – reinterpretacija povijesne lučke zgrade
Iako je ponekad nailazila na kritike vezane uz funkcionalnost i troškovnu zahtjevnost, njezin doprinos arhitekturi je neosporan: Hadid je pomaknula granice mogućega i otvorila put novim generacijama arhitekata.
Zaha Hadid bila je i ostala simbol radikalne arhitektonske hrabrosti. Odbijanje kompromisa bilo je dio njezina profesionalnog identiteta, a njezino djelo nastavlja inspirirati arhitekte diljem svijeta. Kroz fluidne, tehnološki sofisticirane forme, ostavila je neizbrisiv trag u povijesti arhitekture.
Le Corbusier: Arhitekt koji je oblikovao svijet kakvog poznajemo
Oscar Niemeyer: Arhitekt koji je brazilski duh pretočio u beton i krivulje
Arhitekti i arhitektonski projekti
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
Wonderwoods Vertical Forest pokazuje kako arhitektura može integrirati prirodu i potaknuti zdraviji gradski život.
Utrecht, 7. studenoga 2025. — Projekt Wonderwoods Vertikalna šuma iz Utrechta dobio je nagradu “Global Model of Smart Green Building” na ovogodišnjoj dodjeli New Sustainable Cities and Human Settlements Awards 2025, održanoj Ženevi. Riječ je o međunarodnom priznanju koje dodjeljuje Global Forum on Human Settlements (GFHS) uz podršku Ujedinjenih naroda s ciljem poticanja razvoja održivih gradova i naselja širom svijeta.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
Photo by: Giovanni Nardi
Nagrada u sklopu globalnog programa za održive gradove
Program nagrada pokrenut je prije 20 godina, a prepoznaje projekte koji doprinose ostvarivanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja, posebice cilja SDG 11 — održivi gradovi i zajednice. Ove je godine 19 projekata iz različitih dijelova svijeta nagrađeno za doprinos u području urbanizma i klimatskih rješenja. Žiri su činili međunarodno priznati stručnjaci, među kojima Carlos Moreno, urbanist i autor koncepta “15-minutnog grada”, te Vicente Guallart, bivši glavni arhitekt Gradskog vijeća Barcelone . Nagrade su uručene na svečanosti u sjedištu Svjetske meteorološke organizacije (WMO), uz potpisivanje tzv. Ženevske deklaracije o urbanim transformacijama i održivom razvoju.
Photo by: Giovanni Nardi
Živi vertikalni ekosustav u srcu grada
Wonderwoods Vertical Forest dio je urbanističkog kompleksa u središtu Utrechta koji obuhvaća dvije povezane zgrade — jednu koju je projektirao talijanski studio Stefano Boeri Architetti, a drugu nizozemski MVSA Architects. Boeri je poznat po projektu Bosco Verticale u Milanu, a Wonderwoods je 14. izvedba koncepta “vertikalna šuma”. Zgrada je prepoznatljiva po fasadi prekrivenoj biljkama, stablima i grmljem. U ovoj vertikalnoj šumi raste ukupno oko 360 stabala i 50.000 biljaka, što odgovara površini jednog hektara šume. Ovo je istinski urbani ekosustav potiče bioraznolikost i pruža utočište lokalnim vrstama ptica, zahvaljujući kružnim otvorima za smještaj ptičjih gnijezda posebno integriranim u fasadu zgrada.
Photo by: Giovanni Nardi
Arhitektura posvećena ljudima i prirodi
Projekt nije samo stambena zgrada, već “vertikalni zeleni grad” — s restoranima, uredima, sportskim sadržajima, javnim prostorima i podignutim pješačkim mostom koji povezuje oba tornja. Most na sedmom katu pretvoren je u panoramsku šetnicu i vrt dostupan svim građanima. Stanovi imaju prostrane terase s bogatom vegetacijom, obiljem dnevnog svjetla i otvorenim pogledima na grad, dok sofisticirani sustav senzora upravlja navodnjavanjem i održavanjem bilja.
Photo by: Giovanni Nardi
Tehnička izvedba i održivost
Vertical Forest Wonderwoods je izgrađena korištenjem prefabriciranih elemenata kako bi se smanjio utrošak materijala i vrijeme gradnje. Arhitektonska forma oblikovana je kroz sustav rotirajućih volumena i terasa koje omogućuju optimalno osvjetljenje i prostor za rast bilja. Wonderwoods je dosad već osvojio više međunarodnih priznanja, uključujući MIPIM Awards 2025 i International Architecture Awards 2025.
Photo by: Giovanni Nardi
Primjer nove generacije urbanizma
Vertical Forest Wonderwoods smatra se primjerom novog pristupa urbanom planiranju u kojem se bioraznolikost i klimatska otpornost integriraju u svakodnevni život grada. Svojim pristupom, Wonderwoods pridonosi širem cilju stvaranja održivijih i zdravijih gradskih prostora, što je u središtu suvremenih europskih i globalnih urbanističkih politika.
