Arhitektura i dizajn
“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”
Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?
Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.
Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?
Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu
Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako.
Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav.
Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?
Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli.
Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?
Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci.
Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.
Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri.
Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija.
I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja.
Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo.
Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu
Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno.
Ban centar
Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje.
Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.
Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi
Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu.
Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?
Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo.
Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet.
Raspored i planiranje prostorija
Funkcionalan raspored stana: Što planirati danas da izbjegnete preuređenje sutra?
Rad od kuće, dijete, najam ili starija dob: isti stan može poslužiti za sve, ako je raspored dobro zamišljen. Pokazujemo što rješava raspored, a gdje počinju radovi
Stan se kupuje ili uređuje za život kakav vodimo danas. Ali za nekoliko godina u njemu možda radite od kuće, u sobi do vaše spava dijete ili ga odlučite iznajmiti. Isti zidovi tada moraju poslužiti nečemu drugome.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Funkcionalan raspored stana ne znači da ćete jednim potezom predvidjeti sve što vas čeka. Znači da odluke koje danas donosite, od toga gdje su sobe do toga kakva su vrata u kupaonici, kasnije ostave mjesta za promjenu.
Treba ipak reći i ono manje ugodno: svaki stan ne može se prilagoditi samo premještanjem namještaja. Uski hodnik, kupaonica s kadom, visoki pragovi ili kuhinja na pogrešnoj strani stana često znače ozbiljnije radove. Zato je dobro znati gdje je granica.
Mirna i radna strana stana
Prvo pitanje nije namještaj, nego gdje se što nalazi. Dobar raspored dijeli stan na mirni i radni dio. Sobe za spavanje i rad najbolje je smjestiti na stranu zgrade okrenutu dvorištu ili mirnijoj ulici, dalje od prometa, tramvaja i parkirališta. Kad su dvije sobe jedna do druge, lakše je složiti mirnu zonu: roditelji uz dijete, dvije radne sobe ili dva podstanara koji jedan drugome ne prolaze kroz prostor.
Kuhinja, kupaonica i WC tada idu na drugu stranu, bliže ulazu i jedni drugima. Takav raspored ima i praktičan razlog. Prostorije s vodom vezane su uz instalacije, a u stambenoj zgradi i uz zajedničke vertikale, pa su bliže jedna drugoj kraći su i razvodi. Upravo zato je premještanje kuhinje ili kupaonice u stanu jedan od najskupljih zahvata. Ako stan tek birate, provjerite gdje su te prostorije, jer njihov položaj gotovo uvijek ostaje gdje jest.
Fleksibilna soba: najvrjednijih desetak kvadrata
Najviše slobode daje jedna manja soba bez unaprijed zadane namjene. Danas može biti radna soba, sutra dječja, jednog dana soba za podstanara, gosta ili njegovatelja. Da bi to bilo moguće, soba treba imati vlastita vrata prema hodniku, a ne prolaz kroz drugu sobu. Treba imati i prozor te dovoljno utičnica na više zidova, kako bi se stol, krevet ili krevetić mogli postaviti na različita mjesta.
Ako takve sobe nemate, dio otvorenog prostora može se odvojiti pregradom, kliznim vratima ili policom. O tome kako to riješiti, pisali smo u tekstu Volite otvoren prostor, ali nedostaje vam privatnosti?. Takva pregrada dobro odvaja posao od dnevnog boravka, ali dječja soba, soba za najam ili soba za njegu ipak traže pravi zid, svjetlo i vrata.
Slobodni prolazi i raspored namještaja
Kad kolica, hodalica ili invalidska kolica ulaze u stan, prvo što postaje važno je slobodan pod. Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina za sobu, kuhinju i WC jednostavno prilagodljivog stana traži slobodnu površinu kruga promjera najmanje 150 cm, a za hodnike širinu od najmanje 120 cm. U kuhinji je oko elemenata potrebno najmanje 120 cm slobodnog prostora.
Te mjere nisu obvezne za svaki stan. Propis ih propisuje za jednostavno prilagodljive stanove, kojih u stambenoj zgradi s deset i više stanova mora biti jedan na svakih deset. Za ostale su koristan orijentir, jer pokazuju koliko je mjesta potrebno da biste se u prostoriji mogli okrenuti. Dobra vijest je da se taj krug od 150 cm u sobi ili boravku često dobije samo premještanjem namještaja: kauč uz zid umjesto nasred sobe, uži stolić, manje sitnih komada na podu. Tepisi s uzdignutim rubom i kabeli preko prolaza prvi su kandidati za uklanjanje.
Kupaonica: tu je najviše razlike između uređenja i radova
Kupaonica je prostorija u kojoj se raspored najteže mijenja. Zato je dobro razmisliti i o tome što se vidi s vrata. Kad se vrata otvore, pogled i prvi korak ne bi trebali ići ravno na WC školjku. Ljepše je i praktičnije kad je prvo umivaonik, a školjka sa strane, izvan izravnog pogleda iz hodnika. To se osobito osjeti kad su u stanu gosti, podstanari ili djeca, a vrata kupaonice gledaju na predsoblje ili boravak. Ako se kupaonica tek planira ili obnavlja, takav raspored ne košta više. Kasnije ga je teško mijenjati, jer je školjka vezana uz odvod.
Pet najčešćih grešaka u uređenju kupaonice (i kako ih izbjeći)
Za jednostavno prilagodljiv stan propis predviđa kadu s rubom ne višim od 50 cm ili prostor za tuširanje bez pregrade, veličine najmanje 90 × 90 cm. Predviđa i rukohvate, preklopno sjedalo i vrata svijetle širine najmanje 80 cm.
U praksi to znači da se pomoćni rukohvat ili sjedalo za kadu mogu dodati relativno lako, uz provjeru zida na koji se montiraju. Zamjena kade tušem u razini poda, uklanjanje praga, premještanje školjke ili proširenje vrata već su ozbiljni radovi, koji uključuju odvod, hidroizolaciju i pločice. Ako kupaonicu ionako obnavljate, najjeftinije je tada odlučiti o rasporedu, tušu bez pregrade i širim vratima, a ne za deset godina.
Rasvjeta: put kroz stan i noću
Dobra rasvjeta pomaže svima, a posebno onima koji se kreću sporije ili nesigurnije. Prekidači uz vrata svake prostorije, a ne samo na jednom kraju hodnika, znače da se nikad ne ulazi u mrak. Slabo noćno svjetlo uz pod između spavaće sobe i kupaonice olakšava noćne odlaske bez paljenja jakog svjetla. Za radnu sobu važna je dobra radna lampa, a za dječju sobu prigušivo svjetlo. Kako kombinirati opće, ambijentalno i usmjereno svjetlo, objasnili smo u tekstu o slojevitoj rasvjeti.
Spremanje na dohvat ruke
Visoke police do stropa iskoriste prostor, ali stvari s vrha teško je dohvatiti, i s djetetom u naručju i u starijoj dobi. Stvari koje se svakodnevno koriste vrijedi držati između visine koljena i ramena, u ladicama koje se izvlače do kraja, umjesto u dubokim ormarima. Spremište ili garderoba blizu ulaza dobro dođu za dječja kolica, sportsku opremu ili pomagala, koja inače završe u hodniku. Kad stan iznajmljujete, isto spremište može ostati zaključano za vaše stvari. Više ideja za pohranu pronaći ćete u tekstu Stan može biti prekrasno uređen, a onda stigne pitanje: „A kamo ću sa svime ovime?”.
Isti stan, četiri scenarija
Na izmišljenom stanu od oko 60 kvadrata, sa spavaćom sobom, boravkom s kuhinjom, fleksibilnom sobom, kupaonicom i spremištem, pokazujemo što funkcionalan raspored stana omogućuje bez rušenja zidova.
A) Par koji radi od kuće. Fleksibilna soba postaje radna soba s dva stola. Važnije od veličine su vrata: kad se zatvore, posao ostaje iza njih, a boravak ostaje mjesto za odmor. Spremište čuva dokumente i opremu, pa ne zauzimaju policu u boravku.
B) Obitelj s malim djetetom. Ista soba postaje dječja, najbolje odmah uz roditeljsku. Kolica i stvari za van ostaju u spremištu kraj ulaza, a ne u hodniku. Kupaonica s kadom u ovoj fazi je čak prednost, a slobodan pod u boravku postaje prostor za igru. Kako urediti sobu kad stigne i drugo dijete, pisali smo u tekstu Dvoje djece, jedna soba.
C) Stan za najam. Kad se iz stana iselite, a želite ga iznajmiti, raspored odlučuje kome će odgovarati. Dvije sobe slične veličine, svaka s vlastitim vratima prema hodniku, mogu dobiti dva podstanara ili par sa sobom za rad, a nijedna nije „prolazna”. Svaka soba treba mjesto za krevet, ormar i stol. Kuhinja i kupaonica, okrenute prema ulazu, odvajaju zajednički dio od privatnog. Za najam su praktični i neutralni, otporni podovi i zidovi, namještaj koji se lako premješta ili zamijeni te spremište koje možete zadržati za sebe. Što podstanari najčešće provjeravaju, pročitajte u tekstu Tražite stan za studij? 10 stvari koje morate provjeriti.
D) Osoba koja se teže kreće ili privremeno koristi pomagalo. Namještaj se raspoređuje tako da u sobi, boravku i kuhinji ostane slobodan krug od 150 cm. Uklanjaju se tepisi i kabeli s prolaza, a stvari se premještaju na dohvat ruke. Fleksibilna soba može primiti gosta, njegovatelja ili pomagala. Ali kupaonica s kadom ovdje postaje problem, a zamjena kade tušem traži veće radove.
Prolazi, pragovi i vrata: gdje je granica
Drugi tlocrt istog stana pokazuje mjesta koja odlučuju o tome hoće li prilagodba biti jednostavna ili skupa. Propis za jednostavno prilagodljiv stan traži ulazna vrata svijetle širine najmanje 110 cm, ostala vrata najmanje 80 cm i pragove zaobljene i ne više od 2 cm. Kad mjerite svoja vrata, mjerite svijetlu širinu otvora, a ne širinu krila.
U našem primjeru širi dio hodnika ima dovoljno mjesta, samo ga ne treba zatrpati ormarima i cipelama. Uski dio hodnika između kupaonice i spavaće sobe, širok oko metar, ne može se proširiti bez rušenja zida. Kupaonica s kadom i pragom na vratima ne može postati pristupačna bez preuređenja. To su mjesta na kojima uređenje prestaje, a počinju radovi.
Kada ipak trebaju veći radovi
Premještanjem namještaja, dobrom rasvjetom i pametnim spremanjem riješit ćete puno. Ali premještanje kuhinje ili kupaonice, proširenje hodnika ili vrata, uklanjanje pragova i preuređenje kupaonice znače građevinske radove. Ako zid koji želite ukloniti nosi zgradu, potreban je i statičar, a ponekad i dozvola. Što sve treba znati prije toga, objasnili smo u tekstu Rušenje zidova tijekom adaptacije.
Zato je najbolji trenutak za razmišljanje o budućnosti onaj kad ionako radite ili kad stan tek birate. Ako obnavljate kupaonicu, mijenjate vrata ili podove, pitajte arhitekta ili izvođača kako to napraviti da vam za deset godina ne zatreba nova obnova. Funkcionalan raspored stana ne predviđa budućnost, ali ostavlja mjesta za nju, bilo da u stanu ostajete vi ili netko kome ga iznajmite.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Rasvjeta u kupaonici: kako osvijetliti ogledalo i izbjeći najčešće pogreške
Dobro raspoređena rasvjeta u kupaonici olakšava šminkanje i brijanje, ravnomjerno osvjetljava prostor i stvara ugodan ugođaj za opuštanje. Stručnjak za rasvjetu Ranko Skansi objašnjava gdje postaviti svjetiljke uz ogledalo, što znače lumeni, kelvini i indeks uzvrata boje te o čemu razmišljati prije završetka uređenja.
Kupaonica je prostor u kojem započinjemo dan, pripremamo se za izlazak i opuštamo prije spavanja. Rasvjeta zato treba odgovarati različitim aktivnostima: omogućiti jasan pogled na lice pred ogledalom, osigurati dovoljno svjetla za kretanje i ponuditi blaže osvjetljenje kada se želimo odmoriti.
Za to nije nužno imati veliku kupaonicu ni velik broj svjetiljki. Važnije je odrediti njihovu namjenu, položaj i karakteristike te predvidjeti mogućnost zasebnog uključivanja.
Stropna rasvjeta kao osnova osvjetljenja
Jedna kvalitetna stropna svjetiljka može biti dovoljna za osnovno osvjetljenje kupaonice, ovisno o njezinoj veličini, rasporedu i odabranom rasvjetnom tijelu. Ako postoji spušteni strop, moguće je rasporediti i više ugradbenih svjetiljki.
„Ako postoji mogućnost spuštenog stropa, onda se mogu ugraditi i spot svjetla, koja daju jednu malo drugačiju vrstu rasvjete. Neki zaziru od spotova, ali plafonjera će biti dovoljna za 90 posto aktivnosti u kupaonici”, objašnjava Ranko Skansi.
Osnovna rasvjeta ipak ne rješava sve potrebe. Za šminkanje, brijanje i njegu lica posebno je važno osvjetljenje uz ogledalo, gdje položaj izvora svjetlosti izravno utječe na stvaranje sjena.
Rasvjeta uz ogledalo treba ravnomjerno osvijetliti lice
Svjetiljka postavljena samo iznad ogledala može stvarati sjene ispod očiju, nosa i brade. Zbog toga lice nije ravnomjerno osvijetljeno, što otežava aktivnosti koje zahtijevaju preciznost.
„Uz ogledalo mora biti svjetlo koje će u potpunosti poništiti sjene na licu. To se može izvesti ako se stave lijevo i desno uz ogledalo dva izvora svjetla, nikako samo s gornje strane ogledala”, ističe Skansi.
Bočni izvori svjetlosti pomažu ublažiti sjene, a važna je i visina njihove ugradnje. Središnji dio svjetiljki trebao bi biti približno u visini očiju korisnika.
Prema Skansijevoj preporuci, vertikalne svjetiljke duljine oko 60 centimetara, postavljene s obje strane ogledala, mogu dobro osvijetliti lice. Ako im je središte u visini očiju, protežu se približno 30 centimetara iznad i ispod te razine.
Položaj ogledala i rasvjete zato treba prilagoditi osobama koje koriste kupaonicu, a potrebne električne izvode predvidjeti prije završnih radova.
Lumeni, kelvini i CRI: što provjeriti pri kupnji
Pri kupnji rasvjete mnogi još uvijek prvo gledaju broj vata. Međutim, vati označavaju električnu snagu izvora, a ne količinu svjetlosti koju daje. Za odabir su važni i sljedeći podaci:
- Lumeni (lm) označavaju svjetlosni tok, odnosno ukupnu količinu svjetlosti koju izvor emitira. Više lumena znači više emitirane svjetlosti, dok osvijetljenost pojedine površine ovisi i o položaju svjetiljke, udaljenosti i usmjerenju svjetla.
- Kelvini (K) označavaju temperaturu boje svjetlosti. Niže vrijednosti odgovaraju toplijoj, žućkastoj svjetlosti, a više neutralnijoj ili hladnijoj bijeloj svjetlosti.
- Indeks uzvrata boje (CRI ili Ra) pokazuje koliko vjerno izvor prikazuje boje u usporedbi s referentnim izvorom svjetlosti.
Indeks uzvrata boje posebno je važan uz kupaonsko ogledalo, gdje želimo dobro procijeniti boju tena i šminke.
„Ako je indeks uzvrata boje preko 90, boja koju ćemo vidjeti bit će vrlo vjerna, vrlo slična pravoj boji. No ako je, primjerice, 70, boje mogu izgledati prigušeno i nećemo ih moći jednako precizno procijeniti”, objašnjava Skansi.
Za rasvjetu uz ogledalo zato preporučuje CRI od najmanje 90.
Topla ili neutralna bijela svjetlost?
Ne postoji jedna temperatura boje svjetlosti koja odgovara svakoj kupaonici. Odabir ovisi o bojama keramike, zidova i namještaja, ali i o ugođaju koji želimo postići.
Za kupaonice uređene u hladnijim tonovima, poput plave i zelene, Skansi preporučuje neutralno bijelu svjetlost od približno 4000 kelvina. Uz zemljane nijanse i drvene detalje predlaže topliju bijelu rasvjetu.
To su smjernice za oblikovanje interijera, a izbor treba prilagoditi i osobnim preferencijama. Temperatura boje i vjernost prikaza boja pritom nisu isto: uz odabir toplijeg ili neutralnijeg svjetla treba zasebno provjeriti CRI.
Tamnije površine također treba uzeti u obzir pri planiranju. Njihov izgled ovisi o količini i rasporedu svjetlosti, pa je važno osvijetliti dijelove prostora koje želimo naglasiti.
Ambijentalna rasvjeta za opuštanje
Uz osnovnu rasvjetu i osvjetljenje ogledala, kupaonica može imati i ambijentalnu rasvjetu. Njezina je uloga stvoriti blaži ugođaj, primjerice tijekom kupanja.
„Često sugeriram svjetiljke uskog snopa iznad tuša i iznad kade, koje su toplo bijele i koje se ponekad samo one pale. To daje dojam svijeća”, objašnjava Skansi.
Svjetiljke uskog snopa usmjeravaju svjetlost na određeni dio prostora. LED trake mogu dati drukčiji učinak, primjerice naglasiti rubove, niše ili namještaj, ovisno o načinu ugradnje.
Kako bi takva rasvjeta imala smisla u svakodnevnoj upotrebi, korisno je predvidjeti zasebno uključivanje pojedinih skupina svjetiljki. Tako se osvjetljenje može prilagoditi pripremi pred ogledalom, čišćenju ili opuštanju.
IP zaštitu treba uskladiti s mjestom ugradnje
U kupaonici se rasvjetna tijela biraju i prema izloženosti vodi. To je posebno važno kod svjetiljki u blizini tuša ili kade, uključujući ambijentalnu rasvjetu.
IP oznaka opisuje stupanj zaštite kućišta od prodora krutih tijela i vode. Odgovarajuća zaštita ovisi o točnom položaju svjetiljke i uvjetima na tom mjestu, pa jedna oznaka nije univerzalno rješenje za cijelu kupaonicu.
Odabir i ugradnju treba uskladiti s pravilima za električne instalacije u kupaonicama i uputama proizvođača. Položaje rasvjete uz tuš i kadu zato treba provjeriti s kvalificiranim električarom već tijekom planiranja.
Rasvjetu planirajte prije postavljanja keramike
U postojećim kupaonicama položaj instalacija i izvedba stropa često ograničavaju mogućnosti. Jedno od rješenja može biti djelomično spuštanje stropa, primjerice iznad tuš-kabine, kako bi se dobio prostor za ugradbenu rasvjetu bez spuštanja stropa u cijeloj prostoriji.
Sličan pristup moguć je uz ogledalo, gdje se prilagodbom zidne obloge može predvidjeti mjesto za integrirano osvjetljenje. Izvedbu pritom treba prilagoditi uvjetima u kupaonici.
Najviše mogućnosti ipak postoji kada se rasvjeta planira na početku uređenja. Prije postavljanja keramike potrebno je odrediti položaj ogledala, svjetiljki, električnih izvoda i prekidača.
Dobro polazište čine osnovno stropno osvjetljenje i kvalitetna rasvjeta uz ogledalo. Ambijentalni izvori mogu ih nadopuniti ondje gdje za njih postoji prostor i jasna namjena.
