Arhitektura i dizajn
“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”
Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?
Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.
Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?
Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu
Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako.
Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav.
Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?
Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli.
Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?
Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci.
Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.
Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri.
Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija.
I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja.
Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo.
Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu
Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno.
Ban centar
Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje.
Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.
Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi
Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu.
Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?
Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo.
Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Revisiting Richter: Prostoria u Milanu oživjela hrvatski modernizam kroz suvremeni dizajn
Projekt Revisiting Richter donosi reinterpretaciju rada Vjenceslava Richtera kroz suvremeni dizajn. Prostoria je u Milanu predstavila kolekciju koja spaja modernizam i današnji način života.
Na ovogodišnjem Salone del Mobile u Milanu, među najrelevantnijim svjetskim dizajnerskim imenima, našla se i hrvatska Prostoria. No njihov nastup nije bio tek predstavljanje nove kolekcije, već projekt koji ide korak dalje – istraživanje, reinterpretacija i oživljavanje jednog od najvažnijih imena hrvatskog modernizma.
Kroz izložbu Revisiting Richter, Prostoria je premijerno predstavila pet novih kolekcija inspiriranih radom Vjenceslava Richtera, arhitekta, umjetnika i jednog od ključnih protagonista avangardne grupe EXAT 51. Riječ je o projektu koji ne govori samo o dizajnu namještaja, nego o kontinuitetu ideja i njihovoj aktualnosti u suvremenom prostoru.
Projekt koji nadilazi klasičan dizajn
Za razliku od klasičnih lansiranja kolekcija, Revisiting Richter razvijao se kao istraživački projekt koji je trajao više od godinu dana. Tim Prostorie pristupio je Richterovom radu s ciljem da ga razumije, interpretira i prevede u suvremeni kontekst.
“Na ovom projektu radili smo više od godinu dana – razvijali proizvode, proučavali njegov opus i pokušavali pronaći način kako to što je on započeo prenijeti u današnje vrijeme”, objašnjava arhitektica Iva Šilović iz Prostorie.
Važan aspekt projekta bio je i edukativni – ponovno otvoriti prostor za razumijevanje Richterovog rada, kako na međunarodnoj sceni, tako i u Hrvatskoj.
Dizajnerska arheologija
Jedan od najvećih izazova projekta bio je rad s ograničenim materijalima. Richterovi koncepti često su postojali samo u formi skica, nacrta ili fragmentarnih ideja, što je zahtijevalo poseban pristup.
“Radili smo svojevrsnu dizajnersku arheologiju. Iz vrlo oskudnih referenci – skica, fotografija i fragmenata – pokušali smo rekonstruirati njegov način razmišljanja i razumjeti ga iz današnje perspektive”, objašnjava dizajner Neven Kovačić.
Takav proces nije bio puko kopiranje prošlosti, već interpretacija – stvaranje novih proizvoda koji zadržavaju ideju, ali dobivaju suvremenu funkciju.
Modernizam koji ponovno dobiva glas
Richterovi koncepti nastali su u razdoblju intenzivnog istraživanja prostora, forme i funkcije. Njegov rad dugo je bio manje prisutan u širem javnom diskursu, unatoč njegovoj važnosti.
“Imam dojam da smo na Richtera čekali sve ove godine, kao da smo pronašli vlastite korijene. To je neko skriveno blago hrvatskog modernizma koje je napokon dobilo svoje mjesto”, ističe Kovačić.
Projekt Revisiting Richter tako ne predstavlja samo dizajnerski iskorak, nego i kulturni trenutak – vraćanje važnog dijela arhitektonske i dizajnerske baštine u fokus.
Modularnost kao suvremena potreba
Jedan od ključnih principa koji se provlači kroz kolekciju jest modularnost. Richter ju je promišljao kao alat slobode i prilagodljivosti prostora, a Prostoria taj koncept razvija u skladu s današnjim načinom života.
Modularni sustavi omogućuju fleksibilnost i prilagodbu različitim situacijama – od privatnih interijera do javnih prostora, što je danas važnije nego ikad.
“Možemo reći da je ovo tek prva faza projekta. Tijekom istraživanja naišli smo na još mnogo ideja koje bi vrijedilo razvijati dalje”, dodaje Kovačić.
Time Revisiting Richter ostaje otvoren proces, a ne završena kolekcija.
Dizajn koji komunicira
Nazivi komada unutar kolekcije dodatno naglašavaju povezanost s izvornim radovima. Umjesto dekorativnih naziva, Prostoria koristi sustav označavanja prema godinama Richterovog stvaralaštva – od 1951. do 1961.
Takav pristup zadržava modernističku jasnoću i funkcionalnu logiku, ali istovremeno omogućuje suvremenom korisniku da razumije tipologiju i namjenu proizvoda.
Hrvatski dizajn na globalnoj sceni
Izložbom Revisiting Richter, Prostoria je još jednom potvrdila svoju poziciju među vodećim dizajnerskim brendovima.
U tom kontekstu, projekt dobiva dodatnu težinu jer pokazuje kako lokalna kulturna baština može postati dio globalnog dizajnerskog dijaloga.
Dizajnerski namještaj nadahnut hrvatskom modernističkom arhitekturom
Dijalog između prošlosti i budućnosti
Revisiting Richter nije samo kolekcija, nego proces – dijalog između prošlosti i sadašnjosti, između autora i proizvođača, između ideje i njezine suvremene interpretacije.
U vremenu kada dizajn često prati brze trendove, ovakav pristup vraća fokus na promišljenost, istraživanje i razumijevanje.
Nakon milanske premijere, projekt će biti predstavljen i domaćoj publici – 8. svibnja u Oris Kući arhitekture u Zagrebu, čime se ova priča simbolično vraća tamo gdje je i započela.
Arhitektura i dizajn
Iz regije u svjetski vrh dizajna: Artisan u Milanu pokazao najveću kolekciju dosad
Nove kolekcije, ulazak u uredski segment i fokus na masivno drvo – Artisan je na Salone del Mobile 2026 predstavio svoju najveću evoluciju u posljednjih deset godina.
U svom prepoznatljivom stilu, Artisan ostaje vjeran onome po čemu je postao prepoznatljiv – masivnom drvu, vrhunskoj obradi i dizajnu koji proizlazi iz tradicije zanatstva. No ovogodišnji nastup u Milanu pokazao je i nešto više: jasnu evoluciju brenda i širenje u nove segmente.
Na Salone del Mobile 2026 Artisan je predstavio svoju dosad najveću kolekciju, čime je dodatno potvrdio poziciju jednog od najrelevantnijih regionalnih brendova na međunarodnoj dizajnerskoj sceni.
Najveća kolekcija u posljednjem desetljeću
Pažljivo osmišljen izložbeni prostor u Milanu jasno je komunicirao temeljne vrijednosti brenda, ali i ambiciju za daljnji razvoj. Ove godine fokus nije bio na pojedinačnim komadima, već na cjelovitom pristupu kolekciji.
“Ove godine imamo najveću kolekciju u zadnjih deset godina. Ako gledamo cijelu 2026., predstavljamo više od 20 novih proizvoda”, ističe Armin Huremović, prodajni direktor Artisana.
Kolekcija obuhvaća širok raspon proizvoda, od manjih stolića do funkcionalnih stolova na razvlačenje, ali i novih modela fotelja koje naglasak stavljaju na udobnost i dugotrajnost.
Širenje u uredski segment
Jedna od najvažnijih novosti je ulazak u potpuno novi segment: uredski namještaj. Time Artisan prvi put izlazi izvan okvira primarno rezidencijalnog dizajna.
“Po prvi puta ulazimo u uredski prostor s kolekcijom koja uključuje kancelarijske stolce i radne stolove. To je područje koje smo odlučili razvijati jer postoji velika potražnja”, objašnjava Huremović.
Ono što ovu kolekciju čini posebnom jest pristup materijalima. Umjesto klasičnih hladnih i industrijskih rješenja, Artisan zadržava svoju prepoznatljivu toplinu.
“Navikli smo da su uredski stolci hladni i plastični. Mi smo željeli unijeti toplinu – više drveta, prirodnih materijala i kože, ali uz zadržavanje funkcionalnosti.”
Drvo kao identitet brenda
Bez obzira na širenje kolekcija, osnovna filozofija ostaje ista: drvo kao temeljni materijal i nositelj identiteta.
“Drvo je naša linija i vodilja. To je ono po čemu smo prepoznatljivi i čega se držimo u svakom segmentu, pa tako i u novim kolekcijama”, ističe Huremović.
Upravo taj fokus na masivnom drvu razlikuje Artisan namještaj od mnogih drugih brendova koji se sve više okreću industrijskim materijalima.
Dizajn koji povezuje privatne i javne prostore
Posebna vrijednost novih kolekcija leži u njihovoj fleksibilnosti. Komadi su dizajnirani tako da se jednako dobro uklapaju u privatne interijere, ali i u javne prostore poput hotela, restorana ili ureda.
“Naš cilj je razvijati proizvode koji su primjenjivi u oba segmenta. I dalje nam je fokus na namještaju za dom, ali sve više rastemo i u javnim prostorima”, kaže Huremović.
Taj rast potvrđuju i suradnje s globalnim brendovima i projektima visoke razine.
“U zadnje dvije do tri godine snažno rastemo u javnim prostorima – od hotela i restorana do luksuznih interijera brendova poput Hermèsa ili Louis Vuittona. Nedavno smo postali i jedan od najvećih dobavljača za Apple urede diljem svijeta.”
Suradnja s dizajnerima kao temelj razvoja
Artisan od samih početaka razvija proizvode u suradnji s dizajnerima, što se pokazalo kao jedna od ključnih prednosti brenda.
“Imamo jasno definiranu art direkciju i dugogodišnju suradnju s dizajnerima koji razumiju naš pristup. To nam omogućuje kontinuitet i kvalitetu u razvoju novih kolekcija”, objašnjava Huremović.
Takav način rada rezultira skladom između dizajnerske ideje i proizvodnih mogućnosti, što se jasno vidi u svakom komadu.
Između skulpture i funkcije
Nove kolekcije dodatno naglašavaju spoj skulpturalnosti i funkcionalnosti. Stolice i fotelje reinterpretiraju klasične tipologije kroz suvremeni dizajnerski jezik.
Tanke, ali čvrste konstrukcije kombiniraju se s ergonomskim oblicima, stvarajući ravnotežu između estetike i udobnosti.
Upravo ta kombinacija čini Artisan namještaj prepoznatljivim – proizvodi nisu samo vizualno privlačni, nego i dugoročno ugodni za korištenje.
Dizajn koji traje
Umjesto praćenja kratkotrajnih trendova, Artisan ostaje vjeran ideji dugotrajnog, generacijskog dizajna. Svaki komad nastaje kao rezultat promišljenog procesa u kojem se spajaju tradicija, suvremeni dizajn i tehnološka preciznost.
