Arhitektura i dizajn

“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”

Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?

Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.

Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?

Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu

Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako.

Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav.

Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?

Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli.

Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?

Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci.

Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.

Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri.

Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija.

I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja.

Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo.

Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu

Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno.

Ban centar

Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje.

Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.

Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi

Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu.

Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?

Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo.

Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet.

Related Topics:arhitekti intervju Otto Barić s18e28

Up Next

Dobar primjer energetske obnove višestambenih zgrada

Ne propustite

Red Soil House – kuća na moru nepravilnog oblika stvorena za uživanje

Arhitektura i dizajn

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta

U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.

Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.

Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove

Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava

Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.

Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.

„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju

Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.

„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“

Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.

„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest

Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.

Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.

Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.

Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Festival DA2 – gdje se susreću arhitektura, dizajn, umjetnost i film

Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu

U Zagrebu je održan Festival DA2, događaj koji već sedmu godinu zaredom okuplja zaljubljenike u arhitekturu, dizajn, umjetnost i film. Ovogodišnje izdanje održano je u Kaptol Boutique Cinemu, gdje su posjetitelji kroz pet festivalskih dana mogli pogledati niz pažljivo odabranih dokumentaraca. Svaki film povezuje svijet estetike, ideja i društvenih promjena.

Festival DA2 iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih mjesta kulturnog dijaloga u regiji. Njegova vrijednost leži u tome što ne okuplja samo autore i stručnjake, već i širu publiku. Time potiče raspravu o ulozi umjetnosti i dizajna u svakodnevnom životu.
Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu. Takvi događaji podsjećaju da kreativnost nije luksuz, nego temeljni dio ljudskog iskustva.

Festival DA2 istražuje granice između umjetnosti i života

Umjetnička direktorica i selektorica festivala Tina Hajon istaknula je da je ovogodišnji program obuhvatio 11 filmova, od kojih se osam natjecalo za glavnu nagradu Iskra – priznanje za najinspirativniji film godine.
„Ove godine prvi put smo imali i regionalni program koji je otvorio prostor domaćim autorima. Uvrstili smo i prvi hrvatski film u natjecateljski dio – Vude, ti si pobijedio, posvećen našem velikom Oskarovcu Dušanu Vukotiću“, rekla je Hajon.

Zajednička nit svih filmova bila je istraživanje kreativnih procesa – od obiteljskih odnosa do karijera arhitekata, umjetnika i dizajnera. Publika je mogla pogledati i dokumentarce koji propituju granice umjetnosti te teme vezane uz klimatsku umjetnost, koja zauzima sve važnije mjesto u globalnim raspravama.

Filmovi koji spajaju estetiku, emociju i odgovornost

Festival je otvoren dokumentarcem David Lynch: Enigma u Hollywoodu. Tijekom festivala prikazani su i filmovi Kandinski: Boje zvukova, Klimatska umjetnost – Od prosvjeda do utopije, Nuvola: Otvoren projekt za grad i Ada – Moja majka arhitektica.
Posljednji je film posebno dirljiv. Redateljica, po struci arhitektica, kroz priču o majci arhitektici progovara o majčinstvu i stvaralaštvu koje se isprepliću u životu žene umjetnice.

Stručni žiri u sastavu Alemka Lisinski, Denise Zmekhol i Alen Žunić nagradu Iskra dodijelio je filmu Tiranska urota redatelja Manfredija Lucibella. Riječ je o radu koji kritički promišlja suvremene prakse vrednovanja umjetničkih djela. Posebno priznanje dobio je film Schindler: Arhitekt prostora.

Kreativnost u dijalogu

Kroz priče o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima, Festival DA2 još je jednom dokazao da se kreativnost rađa u dijalogu.
Kada se različite umjetnosti susretnu i počnu govoriti zajedničkim jezikom, nastaju nova promišljanja i svjež pogled na svijet.

Ovaj zagrebački festival ne donosi samo nove filmove, nego i nova prijateljstva, ideje i perspektive.
U vremenu kada umjetnost sve češće prelazi granice disciplina, Festival DA2 ostaje mjesto susreta, inspiracije i stvaranja novih veza između kulture i života.

Nastavite čitati