Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Kulturni centar Atatürk – Prva turska modernistička zgrada

Izvorno nazvana Istanbulska palača kulture

Tijekom posjeta Istanbulu, Blaine Brownell za Architectmagazine.com otkriva jedinstven pristup očuvanju s prvom turskom modernističkom zgradom.

Trg Taksim, kao jedno od rijetkih prostranih i relativno ravnih područja u gradu, koje se nalazi na spoju linija istanbulskog metroa, ne iznenađuje da je trg popularno mjesto za javna okupljanja. 

Foto: Blaine Brownell/Architectmagazine

Usidren na istočnom kraju Taksima

Uz istočni rub trga Taksim stoji zgrada koja je postala poznata pozadina prostora. Kulturni centar Ataturk, izvorno nazvan Istanbulska palača kulture, usidrio se istočni kraj Taksima, otkako je otvoren 1969. Monumentalna staklena fasada zgrade služila kao vizualni kraj pogleda niz ulicu Tak-ı Zafer, odražavajući aktivnosti u trg kao i obrisa grada.

Onima koji nisu posjećivali Taksim posljednjih godina može se činiti da se ništa nije promijenilo. Međutim, današnji Atatürk kulturni centar jest, zapravo, potpuno nova zgrada – rezultat napora obnove započetog 2018. godine, kako bi se zamijenila oronula struktura iz 1969. godine. Ponovno otvoren prošle jeseni, centar je primjer pametnog arhitektonskog ažuriranje koje podsjeća na nekadašnju građevinu, a sadrži mnoga nova iznenađenja.

Očuvanje povijesti sastoji se od različitih pristupa, ali Atatürk kulturni centar predstavlja neobičnu strategiju. Arhitekt Arata Isozaki opisuje je kao dvije uobičajene filozofije očuvanja u obliku usporedbe između zapadnog i istočnjačkog pristupa. U japanskoj arhitekruti on suprotstavlja očuvanje Partenona (zapad) s onim Velikog svetišta u Iseu (istok). 

Dva primjera strategija

U Partenonu, koji je stoljećima stajao u poluruševnom stanju, povijesna vrijednost povezana je s materijalnim ostacima izvorne građevine. Alternativno, u Velikom svetištu, koje se obnavlja svakih 20 godina (uz njegovu arhitektonsku karbonsku kopiju), povijesna vrijednost povezana je s oblikom zgrade u njezinom rekonstruiranom stanju. Bez obzira na kulturu, ova dva primjera strategije – održavanje povijesne relikvije ili ponovna izgradnja njezine replike – standardne su tehnike očuvanja. Međutim, zgrada na trgu Taksim krši obje tradicije.

Kulturni centar Atatürk vuče svoje porijeklo od plana francuskog urbanista Henrija Prosta da u svom planu iz 1930-ih posjeduje opernu kuću u blizini trga Taksim. Godine 1946. gradnja je odgođena zbog početnog projekta arhitekata Feriduna Kipa i Rüknettina Güneya, a arhitekt-inženjer Hayati Tabanlıoğlu nadzirao je projekt počevši od 1956.

Foto: Blaine Brownell/Architectmagazine

Jednostavne, čiste linije

Prvi centar, izgrađen 1969., a zatim ponovno otvoren 1978. godine nakon velikog požara. Struktura 1970. zaslužan je za njega. Jednostavne kutije s čistim linijama i detaljima inspiriranim Bauhausom, smatrali su je prvom modernističkom zgradom u Turskoj.  Unatoč tome što je postala kultno mjesto na trgu Taksim, zgrada je propala i zatvorena je 2008. Neizvjesna budućnost centra postala je predmetom burne rasprave.

Kulturni centar Atatürk u Istanbulu predstavlja trenutak izniklog poput feniksa za omiljeno arhitektonsko djelo: slučaj u kojem je zgrada zapravo uništena, ne zbog nezadovoljstva javnosti, već kako bi se napravio prostor za ekspanzivniju i trajniju rekonstrukciju.

Arhitektura i dizajn

Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?

Arhitektura nije samo tehnički proces, već i umjetnost koja proizlazi iz empatije, iskustva i razumijevanja prostora

Umjetna inteligencija u arhitekturi

Od pametnih domova do digitalnih asistenata, umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevici. No dok mnoge struke doživljavaju brze promjene, arhitektura se čini otpornijom. Stručnjaci se slažu da umjetna inteligencija u arhitekturi može biti vrijedan alat, ali nikako zamjena za ljudsku maštu i iskustvo.

Kako arhitekti koriste umjetnu inteligenciju

Umjetna inteligencija u arhitekturi još nije dostigla razinu samostalnog projektiranja, ali je postala nezamjenjiv partner u procesu stvaranja. Arhitekt Marko Dabrović iz 3LHD-a objašnjava da se AI danas koristi za izradu tekstova, analiza, 3D vizualizacija i animacija. „AI pomaže arhitektima kao digitalni asistent koji brzo odgovara na pitanja iz raznih područja – od fizike zgrade do osunčanja i konstrukcije. To ubrzava proces i poboljšava dizajn,“ istaknuto je.

3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj

Umjesto prijetnje, Dabrović umjetnu inteligenciju u arhitekturi vidi kao alat koji osnažuje struku: „Kao što su nas kompjuteri ojačali u statici i analizi, tako će i umjetna inteligencija postati produžetak arhitekta. Ključ je u tome da je znamo koristiti.“

Umjetna inteligencija u arhitekturi

Pravni okvir i odgovornost autora

Primjena umjetne inteligencije u arhitekturi otvara i niz pravnih pitanja. Katarina Bulić Bestulić, stručnjakinja za pravne aspekte digitalnih tehnologija, podsjeća da nove europske uredbe već definiraju pravila korištenja AI alata. Tvrtke koje koriste chatbotove, primjerice, moraju jasno naznačiti da se radi o umjetnoj inteligenciji, kako korisnici ne bi bili dovedeni u zabludu.

No kada je riječ o autorskim djelima, pravilo je jednostavno: odgovornost ostaje na čovjeku. Ako arhitekt koristi AI u procesu stvaranja projekta, on je i dalje autor djela i potpisuje se pod konačno rješenje. Umjetna inteligencija je samo sredstvo, ne kreator.

Alat koji traži ljudski dodir

Iako se razvija iznimnom brzinom, umjetna inteligencija još uvijek ne može zamijeniti ljudski faktor u arhitekturi. Arhitektura nije samo tehnički proces, već i umjetnost koja proizlazi iz empatije, iskustva i razumijevanja prostora. „Vjerujem da će AI unaprijediti naš rad, ali da će istodobno stvoriti i zasićenost umjetnim sadržajima bez duše. Nakon tog vala fascinacije, opet ćemo početi cijeniti ono ljudsko i stvarno,“ zaključuje Dabrović.

Marko Dabrović

Budućnost arhitekture uz umjetnu inteligenciju

Umjetna inteligencija u arhitekturi nije zamjena za arhitekte, nego alat koji može ubrzati analize, olakšati komunikaciju i otvoriti nove mogućnosti oblikovanja. No ona i dalje ovisi o ljudskom umu koji postavlja granice, interpretira podatke i stvara emociju.

Budućnost arhitekture nije u odabiru između čovjeka i stroja, već u njihovoj suradnji. Jer, kako pokazuju i najnoviji primjeri, upravo spoj tehnologije i kreativnosti vodi prema promišljenijim, funkcionalnijim i humanijim prostorima.

Nastavite čitati

Urbanizam

Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija

Pilot-projekt za novu generaciju igrališta upravo se provodi u zagrebačkom naselju Trnsko

zelena igrališta

Sportska i dječja igrališta diljem Hrvatske uskoro će doživjeti pravu transformaciju. Umjesto asfalta i betona, koji pregrijavaju površine i otežavaju boravak na suncu, buduća zelena igrališta postajat će oaze s više hlada, zelenila i prirodnih materijala. Pilot-projekt za novu generaciju igrališta upravo se provodi u zagrebačkom naselju Trnsko.

Pilot-projekt koji mijenja gradske prostore i stvara zelena igrališta

Nositelj projekta je REGEA – Regionalna energetska agencija sjeverozapadne Hrvatske, u suradnji s Gradom Zagrebom, u sklopu europskog programa Greenscape. Ideja je razviti model igrališta koji će koristiti rješenja temeljena na prirodi i zelenu infrastrukturu kao održivu alternativu klasičnim građevinskim materijalima.

Voditelj odjela klime u REGEA-i, Miljenko Sedlar, objašnjava da je cilj promijeniti cijeli pristup uređenju urbanih površina. Umjesto tvrdih, nepropusnih podloga od asfalta i betona koje se na suncu pregrijavaju i zadržavaju toplinu, koristit će se porozni i propusni materijali koji omogućuju upijanje kišnice i hlađenje površina. Time se smanjuje pojava tzv. urbanih toplinskih otoka – sve češćeg problema u velikim gradovima.

Više zelenila znači više hlada, ugodniju mikroklimu i bolju zaštitu okoliša. Zasađeno drveće i travnate površine doprinose boljem zadržavanju vlage u tlu, a boravak na takvim mjestima postaje sigurniji i ugodniji, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Ovakav pristup ne samo da poboljšava kvalitetu zraka, već stvara i prirodne prostore za druženje i igru.

Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena

Zeleni materijali i prirodna odvodnja

Na igralištu u Trnskom koristit će se porozne i ekološki prihvatljive podloge koje propuštaju vodu u podzemlje i sprječavaju stvaranje lokvi i klizanja. Umjesto klasičnih cijevi, implementirat će se bioretencije – prirodni sustavi za upijanje i filtriranje oborinskih voda, koji oponašaju procese iz prirode. Sedlar ističe da je riječ o poznatim, ali zanemarenim rješenjima koja sada ponovno pronalaze svoju primjenu u urbanom prostoru.

Studija izvodljivosti pokazala je da je ovakav pristup dugoročno isplativiji. Iako su početna ulaganja veća od tradicionalnih građevinskih zahvata, održavanje je jednostavnije i jeftinije, a koristi su višestruke – od bolje mikroklime i smanjenja temperature zraka do većeg komfora za korisnike i stanovnike okolnih naselja. Upravo takva zelena igrališta dugoročno doprinose boljoj kvaliteti života u gradu.

Nova generacija igrališta: ugodnija, zelenija i društvenija

Projekt u Trnskom nije samo tehnički – on ima i važnu društvenu dimenziju. Cilj je stvoriti prostore koji povezuju zajednicu i potiču stanovnike da više vremena provode na otvorenom. Planirano je i dodavanje dodatnih sadržaja koji će igralište pretvoriti u mjesto okupljanja, druženja i rekreacije.

Zahvaljujući novom konceptu, ljeti će površine biti znatno hladnije nego sada, a djeca i odrasli moći će boraviti na igralištu bez bojazni od pregrijanog tla ili manjka hlada. Trnsko tako postaje primjer nove generacije zelenih igrališta koja spajaju prirodu, tehnologiju i zajednicu.

Trnsko kao model budućih gradskih projekata

Lokacija u Trnskom odabrana je zbog pogodnog položaja i strukture koja omogućuje testiranje različitih tipova podloga i sustava odvodnje. Projekt je zamišljen kao pilot rješenje koje će poslužiti kao temelj za buduće rekonstrukcije igrališta, parkova i školskih dvorišta diljem Hrvatske.

Sedlar naglašava da je cilj ovog projekta dugoročna promjena pristupa uređenju javnih površina. Umjesto kratkoročnih rješenja koja zanemaruju prirodne procese, cilj je razviti održive i prilagodljive prostore koji poboljšavaju kvalitetu života u gradovima.

Za nekoliko mjeseci, Trnsko će dobiti igralište koje povezuje prirodu, tehnologiju i zajednicu – i postati prvi korak prema zelenijim, ugodnijim gradovima budućnosti.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice