Uređenje interijera
Uređenje studentske sobe: Ideje koje ne traže bušenje ni trajne promjene
Evo kako sobu pretvoriti u ugodan prostor bez velikog budžeta
Uređenje studentske sobe u podstanarskom stanu ima svoja pravila, i ona rijetko dopuštaju veće zahvate. Bušenje zidova, farbanje ili zamjena namještaja obično nisu opcija, no vrijedi imati na umu da to uvijek ovisi o dogovoru sa stanodavcem.
Mali stan? Nizak strop? Ove tehnike bojanja zidova potpuno mijenjaju dojam prostora
Neki su fleksibilniji i dopuštaju pokoju rupu za sliku ili policu uz obavezu popravka pri iseljenju, dok drugi traže da stan ostane u potpuno istom stanju kao prvog dana. Prije bilo kakve intervencije, čak i naizgled bezazlene poput ljepljivih traka, isplati se kratko provjeriti s vlasnikom što je dopušteno, umjesto da to na kraju otkrijete tek pri povratu pologa.
Ono što se najlakše vraća u početno stanje ujedno je i ono što donosi najviše promjene uz najmanje rizika: tekstil, rasvjeta i dekoracija koja se lijepi, a ne buši. Sve to može se u nekoliko minuta ukloniti bez traga, pa upravo tu vrijedi usmjeriti najviše pažnje i budžeta.
Uređenje studentske sobe u slojevima
Umjesto da mijenjate postojeći namještaj, razmišljajte u slojevima koji se lako uklone. Tekstil, rasvjeta i dekoracija mogu potpuno promijeniti dojam sobe. Pritom ne ostavljaju tragove kad dođe vrijeme iseljenja.
Ovaj pristup, poznat kao layering, arhitektica Sunčica Mastelić Ivić objašnjava kao princip koji vrijedi u interijeru, modi, arhitekturi i općenito u svim procesima gdje različite elemente treba povezati u skladnu cjelinu. Umjesto da prostor gradimo jednim snažnim potezom, layering se temelji na postupnom dodavanju slojeva koji zajedno stvaraju dubinu, toplinu i vizualni balans, princip koji u podstanarskoj sobi ima i dodatnu, praktičnu prednost: svaki sloj jednako se lako i uklanja.
Krenite od jednostavne baze, obično posteljine koja je već u stanu ili one koju ste sami donijeli. Ne treba tražiti nešto raskošno ili skupo. Jedna kvalitetna posteljina u neutralnoj boji, poput bijele, sive ili bež, poslužit će kao platno na koje kasnije dodajete boju i teksturu kroz jastuke i prekrivače. Pamuk je pritom najsigurniji izbor jer je pristupačan, lako se pere i podnosi česta pranja bez gubitka kvalitete, što je važno kad soba dijeli veš mašinu s još nekoliko cimera. Tek na tu neutralnu bazu dolaze slojevi koji stvaraju osobnost, jedan upečatljiv prekrivač, nekoliko jastuka u različitim teksturama ili plišani pled prebačen preko kreveta.
Tekstil koji stvara osoban dojam
Kad je baza spremna, tekstil je najbrži način da prostor dobije karakter. Prekrivač za krevet, jedan veći jastuk i lagani tepih odmah unose osobnost u prostor, čak i kad je sav ostali namještaj posve neutralan i nije vaš izbor.
Tepih dodatno prigušuje zvuk i čini pod ugodnijim, posebno u starijim zgradama s hladnim, drvenim ili laminatnim podovima. Osim praktične uloge, tepih je i jedan od najbržih načina da soba prestane djelovati kao prazna, iznajmljena prostorija. Za prozore, ako postojeće zavjese ne odgovaraju vašem ukusu ili jednostavno ne postoje, jednostavan komad tkanine prebačen preko postojeće šipke može poslužiti kao privremeno, ali sasvim učinkovito rješenje.
Male tekstilne promjene, poput zamjene navlaka za jastuke ovisno o godišnjem dobu ili dodavanja jednog šarenog pleda, jeftin su način da soba ne djeluje statično cijele godine.
Rasvjeta bez bušenja zidova
Rasvjeta je jedan od najvažnijih, a najčešće podcijenjenih elemenata u sobi koju ne možete trajno mijenjati. Stropna rasvjeta u iznajmljenim sobama gotovo je uvijek fiksna, hladna i funkcionalna, ali rijetko stvara ugodnu atmosferu za opuštanje ili učenje uvečer.
Zato je ambijentalna rasvjeta ovdje ključna. Za razliku od glavnog, jakog izvora svjetla sa stropa, ambijentalna rasvjeta dolazi iz više manjih, toplijih izvora, poput stolne lampe, male podne svjetiljke ili LED trakice, i upravo ta kombinacija čini da prostor djeluje smireno i osobno, umjesto klinički osvijetljeno. Stolna lampa uz krevet za čitanje čini veliku razliku u atmosferi navečer, dok LED trakice na baterije ili s ljepljivom trakom mogu se postaviti bez ikakvog bušenja, iza ormara, ispod police ili duž ruba stola. Girlande sa svjetlima, iako djeluju dekorativno, dodatno omekšavaju hladnu, praznu sobu i daju joj gotovo intimniji ugođaj nego jedno jako stropno svjetlo.
Pravilo koje vrijedi i u profesionalno uređenim interijerima, a jednako dobro funkcionira i u studentskoj sobi, jest da nekoliko manjih izvora svjetla gotovo uvijek djeluje ugodnije od jednog jakog. Vrijedi to imati na umu i pri odabiru jačine žarulja, toplija, žućkasta svjetlost stvara opušteniji dojam nego hladno bijelo svjetlo.
Zidovi bez čavala i bušilice
Za slike i postere postoje ljepljive trakice i kukice koje se lako skidaju bez oštećenja zida. Provjerite prije kupnje da su namijenjene upravo tom tipu površine, jer neke bolje drže na glatkim zidovima nego na hrapavim ili neravnim.
Veći komad tkanine ili tapiserija, obješena preko šipke, može prekriti veći dio zida bez ijedne rupe. To je i praktično rješenje ako zid ima postojeća oštećenja koja ne želite gledati cijelu godinu, a istovremeno unosi boju i teksturu u prostor bez ikakvog trajnog zahvata.
Radni kutak i u malom prostoru
Za razliku od cijelog stana, kutak za učenje ne smijete izostaviti ni u najmanjoj sobi. Ako nema mjesta za pravi stol, uski stol uz zid ili ploča pričvršćena na policu mogu poslužiti kao improvizirano rješenje. Dobra stolna lampa ovdje je gotovo obavezna, jer opća stropna rasvjeta rijetko je dovoljna za dulje učenje bez zamora očiju.
Ipak, vrijedi biti realan: ni najbolje uređen kutak neće riješiti svaki dan učenja. Kad soba postane premalena za koncentraciju, ili kad cimeri glasno razgovaraju baš dok pišete seminarski, fakultetska ili gradska knjižnica ostaje odlična alternativa. Osim mirnog prostora za rad, knjižnica je i mjesto gdje se prirodno upoznaju drugi studenti, oko istog stola, u istom periodu ispita, na način na koji se to rijetko dogodi u vlastitoj sobi. Za mnoge brucoše, upravo su takva mjesta prva prava socijalna mreža u novom gradu, često i prije nego što se sklopi prvo pravo prijateljstvo na predavanjima.
Organizacija umjesto kupovine novog namještaja
Kutije za odlaganje i organizatori za ladice pomažu da mali prostor djeluje uredno, čak i kad u njemu živi više osoba u jednom stanu. Umjesto kupnje novog ormara, iskoristite postojeći prostor pametnije, dodatnim policama ili visećim organizatorima koji ne zauzimaju pod.
Rabljeni komadi namještaja, pronađeni na oglasnicima ili sličnim platformama, često su jeftinija i jednako funkcionalna opcija u odnosu na kupnju novog. Male police, ladičari na kotačićima ili organizatori za ormar mogu se ponijeti sa sobom i u sljedeći stan, za razliku od trajno ugrađenih rješenja, pa je to ulaganje koje traje kroz cijeli studij, a ne samo jednu godinu najma.
Biljke kao jeftin, ali učinkovit detalj
Nekoliko biljaka na prozorskoj dasci ili polici odmah unosi život u prostor. Za studentsku sobu, gdje svjetla često nema u izobilju, a briga o biljkama nije prioritet broj jedan, najbolje prolaze vrste koje opraštaju zaborav i slabije uvjete.
Sansevierija, poznata i kao “tašin jezik”, vjerojatno je najotpornija sobna biljka koja postoji. Podnosi i tamnije kutove sobe, a zalijevanje jednom u dva do tri tjedna joj je više nego dovoljno. Uz to, raste polako, pa je rijetko potrebno presađivati je ili brinuti da će prerasti prostor.
Pothos, biljka penjačica dugih, viseće rastućih listova, odlično izgleda na polici ili ormaru, odakle njeni izdanci mogu slobodno padati prema dolje. Podnosi slabije svjetlo i nepravilno zalijevanje, a ako izdanak ipak požuti, dovoljno ga je odrezati.
Zamioculcas, s tamnozelenim, sjajnim listovima, još je jedna gotovo neuništiva opcija. Skladišti vodu u podzemnim gomoljima, pa preživljava i tjedne zaborava, što ga čini idealnim za razdoblja ispita kad na biljke jednostavno nema vremena misliti.
Klorofitum, biljka prepoznatljiva po uskim, prugastim listovima koji vise preko ruba tegle, dobro raste i uz umjetno svjetlo, a povremeno izbacuje male izdanke koje možete odvojiti i posaditi u novu teglu. Tako iz jedne biljke, bez ikakvog dodatnog troška, dobijete dvije ili tri.
Za onu rijetku sobu koja ipak ima više prirodnog svjetla, dobro dolazi i sukulent ili kaktus na prozorskoj dasci. Njima gotovo da i ne treba zalijevanje, a dodaju teksturu i boju bez ikakvog održavanja.
Nijedna od ovih biljaka ne zahtijeva veliki budžet, obično koštaju između pet i petnaestak eura po komadu, ovisno o veličini. Ipak, vidljivo mijenjaju atmosferu cijele sobe, unose boju u inače statičan prostor pun namještaja koji niste sami birali, i, za razliku od plakata na zidu, djeluju kao nešto živo što je stvarno vaše.
Zapamtite: privremeno ne znači bezlično
Cilj uređenja podstanarske sobe nije nadmašiti uređenje vlastitog stana. Cilj je stvoriti prostor u kojem se ugodno živi i uči, unatoč ograničenjima najma.
Naravno, greške se događaju i onima koji paze. Ako se ipak dogodi manja rupa u zidu, primjerice od ljepljive kukice koja je povukla dio žbuke, obična bijela zubna pasta ili gotova gips masa za popunjavanje pukotina iz trgovine, nanesena prstom ili lopaticom i zaglađena, u pravilu je dovoljna za rupice manje od pola centimetra.
Kako popraviti rupu u zidu bez majstora – stručni koraci za savršeno gladak zid
Ako ste zid slučajno okrznuli ili obojali dio površine koji niste smjeli, prvo pokušajte s vlažnom krpom i blagim sredstvom za čišćenje dok je mrlja svježa, jer većina vodootpornih premaza to podnese bez traga. Za manje mrlje na zidu koje ne izlaze čišćenjem, sitna retuš boja u tonu zida, kupljena u malenoj tubi ili čak posuđena od stanodavca, često riješi problem bolje nego pokušaj potpunog prebojavanja cijele površine, koje samo skreće pažnju na to da je nešto popravljano. U svakom slučaju, manji popravak odmah po nastanku štete gotovo je uvijek jeftiniji i manje uočljiv nego pokušaj da se problem sakrije do dana iseljenja.
Stilovi uređenja
Ovaj stil uređenja unosi boju, igru i dobro raspoloženje u vaš dom
Umjesto pravila i usklađenih paleta, dopamine decor u prvi plan stavlja ono što vas veseli, od snažnih boja do predmeta s osobnom pričom
Nakon godina bež zidova, sivih kauča i interijera koji izgledaju kao da su složeni prema istom katalogu, sve više ljudi želi dom koji ih razveseli čim otvore vrata. Odabir stila uređenja danas više nije samo pitanje estetike nego i načina života, osobnosti i atmosfere koju želimo stvoriti u domu.
Upravo iz te potrebe nastao je dopamine decor, stil koji ne pita što je trenutno u modi, nego što vas čini sretnima. Jarke boje, razigrani uzorci, neobični oblici i predmeti koji bude uspomene ovdje nisu višak, nego temelj prostora.
Dopamine decor često se uspoređuje s maksimalizmom, i s razlogom, jer oba stila vole boju i slojeve. Razlika je u polazištu: maksimalizam slavi obilje, a dopamine decor osjećaj. Prostor ne mora biti pun, ali mora biti vaš.
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Što je zapravo dopamine decor?
Dopamine decor pristup je uređenju u kojem se boje, uzorci i predmeti biraju prema tome kako se zbog njih osjećamo, a ne prema tome slažu li se s aktualnim trendom. Ne postoji jedna paleta ni popis obaveznih komada. Za nekoga će to biti kuhinja boje limuna, za nekoga zid prekriven fotografijama s putovanja, a za nekoga stara fotelja presvučena tkaninom boje trešnje.
Zajedničko im je to što interijer odražava osobnost onih koji u njemu žive. Zato dva dopamine decor stana gotovo nikad ne izgledaju isto.
Dopamine decor nema pravila o tome što ide uz što. Ima samo jedno pitanje: veseli li vas to?
Odakle naziv i ima li to veze sa znanošću?
Naziv dolazi iz svijeta mode. Američka modna psihologinja Dawnn Karen skovala je izraz dopamine dressing, odnosno odijevanje kojim svjesno podižemo raspoloženje. Ideja se ubrzo, uglavnom preko Instagrama i TikToka, preselila iz ormara na zidove i police.
Dopamin je neurotransmiter koji se povezuje s motivacijom, užitkom i osjećajem nagrade. Ipak, nema čvrstih dokaza da žuti zid ili ružičasti kauč doslovno podižu razinu dopamina u mozgu. Naziv je prije svega slikovit opis osjećaja, a ne znanstvena tvrdnja.
Ono što većina nas zna iz iskustva jest da prostor utječe na raspoloženje, ali vrlo različito od osobe do osobe. Boja koja jednoga razveseli drugoga može umarati, i upravo je zato dopamine decor tako osoban stil.
Boje: srce dopamine decor stila
Boja je najprepoznatljiviji dio ovog stila. Najčešće se viđaju zasićene, vedre nijanse poput žute, narančaste, koraljne, ružičaste, kobaltno plave, smaragdno zelene i ljubičaste. Kombiniraju se hrabro, primjerice ružičasta uz narančastu ili plava uz žutu, ali ne i nasumično.
Dobar trik je odabrati dvije ili tri glavne boje i ponavljati ih kroz prostor, na zidu, jastucima, tepihu i sitnim dekoracijama. Tako i vrlo šarena soba djeluje povezano, a ne kaotično.
Dopamine decor pritom ne mora značiti vrisak boja. Pastelne nijanse poput boje breskve, lavande ili mente također razveseljavaju prostor, samo na nježniji način. Ako vam je draža mirnija baza, i neutralni tonovi mogu biti dobra podloga na koju se boja dodaje kroz detalje.
Uzorci, oblici i teksture
Uz boju, dopamine decor voli igru. Pruge, točkice, geometrijski i cvjetni motivi slobodno se miješaju, a kombinacija najbolje funkcionira kad su uzorci različitih veličina i dijele barem jednu zajedničku boju. Tapete su jedan od najbržih načina da prostor dobije karakter, a ovaj vodič kroz sve vrste tapeta pomoći će vam odabrati onu koja odgovara vašem prostoru i budžetu.
Oblici su zaobljeni i razigrani: ogledala valovitih rubova, okrugli stolići, lampe koje izgledaju kao male skulpture i namještaj mekih linija. Teksture su jednako važne. Baršun, bouclé, resice i debeli vuneni tepisi prostoru dodaju dubinu i čine ga ugodnim i na dodir.
Predmeti s pričom umjesto kataloških dekoracija
Dopamine decor najmanje voli dekoracije kupljene samo da popune prazninu. Umjesto njih, police i zidovi pune se predmetima koji nešto znače: suvenirima s putovanja, knjigama, keramikom iz omiljene radionice, plakatima s koncerata, dječjim crtežima ili kolekcijama koje skupljate godinama.
Tu se otvara prostor i za stare komade. Naslijeđena komoda obojena u jarku boju ili vintage fotelja presvučena veselom tkaninom savršeno se uklapaju u ovaj stil. Svoje mjesto imaju i biljke, jer živo zelenilo prostoru dodaje svježinu, a ako tražite ideje, pogledajte najpopularnije sobne biljke na Instagramu.
Dobar dopamine decor interijer izgleda kao da ga je složio netko tko voli živjeti, a ne netko tko je slijedio upute.
Dopamine decor u dnevnom boravku
Dnevni boravak najprirodnije je mjesto za ovaj stil, jer se u njemu najviše boravi i druži. Najlakše je krenuti od jednog većeg komada koji nosi boju, primjerice kauča u smaragdnoj ili senf žutoj, pa oko njega graditi ostatak prostora.
Pritom je korisno razmišljati o hijerarhiji u interijeru. Kad sve u prostoru pokušava privući pažnju, ništa se zapravo ne ističe. Jedan glavni akcent i nekoliko pratećih detalja djelovat će bolje od deset jednako glasnih predmeta. Tepih s uzorkom, nekoliko jastuka različitih tekstura i zid sa slikama u šarenim okvirima dovoljni su da boravak dobije novu energiju.
Spavaća soba i kupaonica
U spavaćoj sobi dopamine decor obično je tiši. Ondje boja treba opuštati, a ne buditi, pa se češće biraju dublje nijanse poput tamnozelene, terakote ili prigušene ružičaste. Šarena posteljina, uzglavlje od baršuna ili lampa neobičnog oblika na noćnom ormariću dovoljni su da soba dobije osobnost bez vizualnog nemira.
Kupaonica je, s druge strane, idealna za hrabrije pokušaje. Riječ je o manjem prostoru u kojem se ne boravi dugo, pa se lakše odlučiti na pločice jarke boje, šarenu zavjesu za tuš ili ogledalo zanimljivog okvira. Isto vrijedi za hodnik, koji je često zanemaren, a može postati najveseliji dio stana.
Greške zbog kojih dopamine decor izgleda kaotično
Najčešća pogreška je uvjerenje da više boje automatski znači više radosti. Bez ponavljanja boja i barem nekoliko mirnijih površina, prostor brzo postaje naporan za oko. Problem su i dekoracije kupljene u jednom navratu samo kako bi se uhvatio trend, jer takav interijer ne djeluje osobno, nego kao kopija tuđe ideje s društvenih mreža.
Ne treba zaboraviti ni na rasvjetu. Hladno i jako svjetlo može i najveselije boje učiniti plošnima, dok toplije svjetlo iz nekoliko izvora na različitim visinama prostoru daje dubinu i ugođaj.
Dopamine decor nije natjecanje u šarenilu. Cilj je prostor u kojem se dobro osjećate, a ne onaj koji najglasnije viče.
Kako krenuti bez velike renovacije
Za dopamine decor ne morate preuređivati cijeli stan. Najjednostavnije je krenuti od sitnica koje se lako mijenjaju, poput jastuka, pokrivača, vaza, posteljine ili okvira za slike. Kada otkrijete koje vas boje doista vesele, možete napraviti korak dalje i obojiti jedan zid, unutarnja vrata ili staru policu.
Ovdje dobro funkcionira slaganje slojeva: krenete od mirnije osnove i postupno dodajete boju, uzorak i teksturu dok prostor ne počne izgledati kao vi. Dopamine decor pritom se lako kombinira s drugim stilovima, pa se veseli detalji jednako dobro uklapaju u mid-century modern interijer s toplim drvom kao i u stan koji je dosad bio gotovo potpuno bijel.
Zašto dopamine decor ima smisla upravo sada
Godinama smo domove uređivali tako da izgledaju uredno, neutralno i sigurno. Takvi interijeri lijepo izgledaju na fotografijama, ali u njima često nedostaje osobnosti. Dopamine decor odgovor je na taj umor od jednoličnosti i podsjetnik da dom nikome ne mora služiti kao izlog.
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
