Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Dvorac Bračak u blizini Zaboka sagradila je obitelj Kulmer 1889. godine. Od 1947. do 2007. godine služio je kao bolnica, a nakon toga je propadao sve do 2011., kada je započela obnova. Danas je dvorac Bračak primjer energetske obnove uz poštivanje svih konzervatorskih zahtjeva.

“Dvorac Bračak, dvorac je obitelji Kulmer, sagrađen u 19. stoljeću. Bio je gospodarsko stambeni objekt. Obitelj Kulmer je ovdje imala stoku, ovdje je bio mlin, a sagrađen je ovdje jer je ovdje pruga između Zagreba i Budimpešte. Na stanice pruge su se stoka, roba i njihovi proizvodi slali na tržišta, ovdje su oni živjeli i proizvodili do 1947. Tada je zadnji grof Ferdinand Kulmer planirao dvorac za dječju bolnicu. Sljedećih pedesetak godina, ovdje je bila bolnica dok nije sagrađena nova, moderna bolnica ovdje u Zaboku. Ta bolnica je također živjela ovdje sa lokalnim ljudima.” za Dom na kvadrat ispričao je dr.sc. Julije Domac, ravnatelj REGEA-e.

dr.sc. Julije Domac, ravnatelj REGEA-e.

Put od napuštenog dvorca do Energentskog centra Bračak

Dvorac je propadao sve do 2012. godine kada je počela njegova obnova. Uz financijsku potporu EU putem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, a koristeći znanje REGEA-e, Krapinsko – zagorska županija još je tijekom 2012. godine izradila potrebnu tehničku dokumentaciju za obnovu objekta ruševnog i napuštenog dvorca Bračak. Bio je to početak priče o Energetskom centru Bračak.

“Dvorac je, kad smo ga mi zatekli, bio četiri godine napušten. Prazan, bez prozora, bez metalnih elemenata, strgani parketi, kako već izgleda napuštena zgrada, jedna ruševina u pravom smislu te riječi”, rekao je Domac.

Priprema projekta trajala je 6 godina, a radovi tek 18 mjeseci. Energetskoj obnovi građevine od gotovo 1600 četvornih metara prethodila je statička rekonstrukcija . Temelji su bili gotovo nepostojeći, u pitanju je bila statika kule – ona se nagnula, sve su grede u podu bile trule. Bilo je puno izazova, ali na sreću tim je bio u to doba već kapacitetom i strukom dovoljno jak da je mogao odgovoriti na te izazove.

Postavljena je toplinska izolacija, obnovljena je kompletna ovojnica grijanog prostora zgrade i ugrađene su moderne tehnologije. Postignuta je visoka energetska učinkovitost koristeći čak 88 posto udjela iz obnovljivih izvora energije.

Bračak – dvorac izvana, moderna zgrada iznutra

“Naša zgrada, energetski centar Bračak troši energije kao malo veća obiteljska kuća. Ona je izolirana iznutra, zadovoljava sve zahtjeve konzervatorske zaštite, što je ponekad izazovno. Možda ni nema smisla obnavljati zgradu u 21. stoljeću onako kako se ona gradila tamo negdje sredinom 19. stoljeća. Međutim, mi smo napravili ovdje sve nove tehnologije, dizalice topline, kotlovnicu na pelete, meteorološku stanicu na krovu, skupljanje kišnice radi ispiranja toaleta, mikrokogeneraciju na prirodni plin kako bismo pokazali da takve stare zgrade svejedno mogu biti energetski učinkovite i da mogu biti vrlo ugodne za život i rad.” , nastavlja ravnatelj REGEA-e.

Prozori su drveni, s vanjske strane su izvorne, kako su nekad građeni, po zahtjevima konzervatora, jednostruki prozori. S unutrašnje strane su troslojni, također drveni, ali troslojni, staklo punjeno plinom, najsuvremeniji prozori sa najvišim koeficijentom zadržavanja topline.

“Ovdje postoje takozvani SNUS. SNUS je centralni nadzor upravljački sustav koji mjeri sve parametre. Temperaturu, pomoću meteorološke stanice uspoređuje sjevernu stranu zgradu, južnu, osunčanost, različito se onda griju različiti dijelovi dvorca. Gleda se jutro, prati kada je više ljudi, večer, noć, različiti režimi rada, ljeto, zima. Minimalno se troši energija, a maksimalno se ugodnost i kvaliteta zraka, temperatura prilagođava korisnicima.”

Pionirski podhvat

Rekonstrukcija pročelja, oslika i arhitektonske plastike rađena je pod budnim okom konzervatora.

“Pa to je bio jedan zanimljiv odnos, uvijek je zanimljiv odnos kad se različite struke susretnu. To je bio i danas je zapravo jedan pionirski pothvat i obnova stare građevine na moderan način, tako da su učili konzervatori od nas i mi od njih. Bilo je zanimljivih scena, naravno, kada smo eto, radili krovište, pa dođite na gradilište, pa nema pola krovišta jer je konzervator zamislio malo drugačije… Nismo se možda dogovorili na vrijeme, bilo je tu nesporazuma, bilo je nadmetanja, dogovaranja, ali eto, konačan rezultat mislim da je dobar i da je konzervatorska struka jednako zadovoljna kao i inženjerska. To je smisao zapravo posla i to je uspjeh kada multidisciplinarno dođemo do rezultata koji je onda dobar.”, ispričao je Domac.

Dvorac Bračak primjer je dobre prakse energetske obnove povijesnih zgrada i u potpunosti prenosi poruku svojih korisnika.

“Cijela priča mora imati jasnu poruku. Dakle, mi ne možemo samo na papiru ili na riječima nešto propagirati, održivost mi ovdje živimo i pokazujemo. Pčele, važan dio ekosustava također stanuju u našem perivoju, šest košnica. Proizvodimo onda vlastiti med koji dijelimo poslovnim partnerima kako bismo tu poruku slali. Hotel za kukce, također, nema prirode bez kukaca, pokazujemo to, kišnicu koju skupljamo, ne služimo ovdje gazirana pića, služimo prirodne sokove lokalnih OPG-ova, hrana mora dolaziti u krugu od 30 kilometara, ne možeš zaista raditi nešto uspješno ako ne vjeruješ u to i ne živiš to.” za kraj je ispričao Julije Domac.

Arhitekti i arhitektonski projekti

Mislav Salitrežić: Od Lego kockica do stadiona u Osijeku

Od dječjih snova do projektiranja stadiona

Mislav Salitrežić

Nogometni klub Osijek u novoj je sezoni dobio najmoderniji stadion u Hrvatskoj – Opus Arenu.

Projekt vrijedan višegodišnjeg truda i planiranja projekt je mladog arhitekta Mislava Salitrežić, koji se prisjeća kako je od dječjih igara s Lego kockicama došao do dizajniranja jednog od najimpresivnijih sportskih objekata u regiji.

Mislav Salitrežić

Od Lego kockica do stadiona u Osijeku

Mislav Salitrežić odmalena je pokazivao sklonost prema građenju i oblikovanju prostora. Odrastao je uz oca građevinskog inženjera, a ljubav prema arhitekturi razvijala se postupno.

“Uvijek sam govorio da ću biti ono što je tata. Nisam znao razliku između arhitekta i građevinca, ali kada sam shvatio da arhitekt odlučuje o izgledu građevina koje oblikuju gradove, sve mi je postalo jasno.”

Iako su mu u djetinjstvu snovi lutali od pilota do inženjera, odluka o arhitekturi pala je rano. Danas ne može zamisliti da radi bilo što drugo.

Od prvog nacrta do stadiona, koji su bili prvi projekti koje si radio?

Put prema velikim projektima započeo je – malim koracima.

“Prvi zadatak bio mi je nacrtati WC u robnoj kući IKEA. Pomislio sam, netko će to pregledati, ali rekli su mi – moraš to sam riješiti.”

Izazov za izazovom, iskustvo se brzo gomilalo. Rad na industrijskim i trgovačkim objektima proširio je vidike, ali arhitektura je uvijek ostala cilj.

“S vremenom smo se u firmi pokušali više usmjeriti na arhitekturu. To je dug proces, ali s vremenom se otvaraju prave prilike.”

Najveća prilika došla je u obliku projektiranja osječkog stadiona – zadatak koji je preoblikovao njegovu karijeru.

Kako je nastala Opus Arena?

Projekt stadiona trajao je čak pet godina. Prvotna ideja bila je gradnja manjeg stadiona s jednom tribinom, no kako su rasle ambicije, rastao je i projekt.

“U početku je bilo puno sastanaka i uvjeravanja. Investitori su željeli nešto skromnije, ali ubrzo se javila ideja da Osijek zaslužuje pravi nogometni stadion. I onda – krenuli smo.”

Opus Arena prvi je nogometni stadion u Hrvatskoj izgrađen u posljednjih 50 godina. Smješten uz rijeku Dravu, u srcu Slavonije, danas je ponos grada i regije.

Inspiracija iza dizajna

Za dizajn ovakvog objekta, trebalo je puno istraživanja. Salitrežić i njegov tim proučili su stotine sličnih stadiona u Europi i svijetu.

Čitali smo i komentare navijača – što im smeta, što vole, kakva iskustva žele na stadionu. Svaka sitnica može utjecati na percepciju arhitekture.”

Opus Arena ima engleski tip stadiona, što znači da su tribine blizu travnjaka, bez atletskih staza. To omogućuje bolju atmosferu i intenzivniji doživljaj utakmica.

“Htjeli smo da stadion ne izgleda masivno i teško, već lagano i moderno. Zato dominira bijela boja, a prozirna fasada reflektira zalazak sunca, stvarajući posebne efekte.”

Što te inspiriralo, zašto uopće Arena izgleda tako kako izgleda?

“Ne mogu sad reći da sam povukao jedan potez rukom kao što je Sydney opera ili Eiffelov toranj, uvijek kažu da se vrhunska arhitektura može nacrtat potez jednom rukom. Ovdje smo puno truda, puno je stvari, puno varijabli da bi se dobio konačni proizvod jer specifičnost kod stadiona i zašto mi je to drag projekt, jer on je dijelom infrastruktura

Inspiracija je više došla iz puno sitnih varijabli koje utječu na kako će nešto izgledat, gdje se nalazi, kakve su boje u tom prostoru, to zelenilo, nismo htjeli nešto tamno, nego da bude nešto svijetlo ili lagano. Zato je njegova primarna boja je bijela, bijeli stupovi, bijeli krov, bijela fasadna, polu providna ovojnica koja se u sumrak reflektira zalazak sunca pa se tu pojavljuju
neke nove boje.

Mislav Salitrežić

Osjećaj kada vidiš vlastiti stadion

Nakon godina planiranja i rada, došao je trenutak kada je stadion postao stvarnost.

“Dok ne vidimo prvi bager, mi arhitekti ne vjerujemo da će se nešto zaista izgraditi.”

Kada je Opus Arena konačno završena, osjećaj je bio neponovljiv.

Što je sljedeće?

Nakon Opus Arene, Salitrežić nije imao puno odmora. Prvo je uslijedio projekt obiteljske kuće, a zatim logistički distributivni centar.

No, sada radi na još jednom stadionu – rekonstrukciji Kranjčevićeve u Zagrebu.

“Lakše je sada kada imamo iskustvo. No, osjećam još veću odgovornost – ipak je to Zagreb, drugačije okruženje.”

Osječka tvrtka Sirrah projekt, u kojoj Salitrežić danas djeluje, preuzela je izradu glavnog i izvedbenog projekta rekonstrukcije NK Zagreb stadiona u Kranjčevićevoj.

Kada je riječ o budućim projektima, ne voli pričati o snovima – radije ih naziva planovima.

“Netko može reći da su to snovi, ali ako ih postaviš kao cilj, možda im se i približiš.”, zaključio je Mislav Salitrežić.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Rekonstrukcija motela Sljeme – Vitićevo djelo postaje Rivia Arts and Culture Hotel

Kultno Vitićevo djelo motel Sljeme postaje Rivia Arts and Culture Hotel!

rekonstrukcija motela Sljeme

Motel Sljeme, arhitektonsko remek-djelo Ivana Vitića iz 1965. godine, konačno dobiva novu priliku. Nakon godina propadanja, započela je njegova rekonstrukcija i transformacija u hotel Rivia Arts and Culture Hotel, što je najavljeno na press konferenciji u Rijeci.

Rekonstrukcija motela Sljeme, projekt iza kojeg stoji Hrvatska gospodarska komora, nije samo obnova nekadašnjeg omiljenog okupljališta – cilj je stvoriti svojevrsni showroom hrvatskih proizvoda, spoj arhitekture, dizajna i turizma.

“Želimo pokazati sve ono najbolje što imamo – od građevine, tehničkih rješenja do gastronomije i pića. Pritom želimo potaknuti nove investicije u turizmu,” izjavio je Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK za industriju i održivi razvoj.

Rekonstrukcija Vitićevog motela Sljeme uz suvremene elemente

Prije deset godina izrađen je konzervatorski elaborat, koji je definirao smjernice za obnovu. Ključni cilj je očuvanje autentičnosti Vitićeve arhitekture, ali uz interpolaciju novih elemenata potrebnih za hotelski standard od četiri zvjezdice.

“Vitićev originalni projekt nikada nije dovršen. Na temelju njegovih skica i istraživanja sada rekonstruiramo dio objekta koji je ostao samo u ideji,” objašnjava arhitekt Maroje Mrduljaš.

Osim eksterijera, poseban izazov predstavlja i interijer, koji više ne postoji u izvornom obliku. Cilj je rekreirati duh 60-ih godina, koristeći restaurirani namještaj, umjetničke radove i originalne reference iz tog razdoblja.

“Važno je uspostaviti dijalog između starog i novog – da novo ne nadjača staro, već da ga nadopuni,” dodaje Mrduljaš.

Arhitektura, kultura i turizam u istom projektu

Idejno rješenje hotela potpisuje arhitektonski ured Mataija x Sipina x Turato, a projekt je poseban jer spaja različite discipline – arhitekturu, dizajn, kulturu i turizam.

“Ovo nije samo arhitektonski projekt – ovdje se rekonstruiraju emocije i energija 60-ih. Skupljamo originalni namještaj, istražujemo Vitićeve ideje i balansiramo odnos starog i novog,” kaže dr. sc. Idis Turato.

Poseban naglasak stavljen je na infrastrukturnu obnovu i očuvanje ključnih elemenata, poput kultnog čeličnog stubišta koje će se pažljivo restaurirati.

“Suočeni smo s izazovom rekonstrukcije vizije arhitekta kojeg više nema. Proučavamo njegove druge projekte, tragove i ambicije kako bismo ih oživjeli u ovom prostoru,” dodaje Mrduljaš.

Što donosi novi hotel?

Rivia Arts and Culture Hotel imat će 57 smještajnih jedinica, uključujući šest izdvojenih apartmana. Uz modernu infrastrukturu, poseban naglasak stavljen je na umjetnost, kulturu i održivi turizam.

“Iako možda neće značajno povećati broj turističkih kapaciteta, ovaj hotel će promijeniti strukturu ponude Kvarnera i Hrvatske. Cilj je stvoriti održivi turizam spojen s umjetnošću i kulturom,” izjavio je Radoš.

Kada se očekuje otvaranje?

Radovi su već započeli i planirano je da traju 18 mjeseci, što znači da se otvaranje očekuje u jesen 2026. godine.

Ovim projektom ne obnavlja se samo jedan hotel – vraća se život kultnom Vitićevom djelu i redefinira pristup turizmu kroz arhitekturu, dizajn i baštinu.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice