Arhitektura i dizajn
Zanimljiv život u amsterdamskom stanu
Poznat kao Venecija sjevera, arhitektonski potpuno jedinstven, Amsterdam skriva puno stambenih izazova za njegove stanovnike, posebno ako se odluče živjeti u starom centru grada. Otkrivamo vam kako se se prilagođavaju životu u zgradama čiji stupovi propadaju, selidbi po uskim stepenicama i suživotu u limitiranom prostoru.
Zaljubljenici u arthitekturu obožavaju Amsterdam
Impresvine i šarene kuće uz preko 100 kilometara kanala koji prolaze kroz sam grad, čine Amsterdam neponovljivim mjestom za sve zaljubljenike u arhitekturu i inovativna rješenja na području gradnje i dizajna. Sa 160 kanala Amsterdam je s razlogom poznat kao Venecija sjevera. Osim toga, jedan je od prvih urbanistički planiranih gradova sjeverne Europe.

Baš kao i Venecija, i Amsterdam je građen na stupovima, na pješčanom tlu. Nekoliko stoljeća kasnije stupovi nažalost propadaju, pa je dodatna fascinacija u šarenom gradu činjenica da kuće djeluju kao da im se netko poigrao s ravnotežom, dok su još jedna specifičnost gradnje i iznimno uska i visoka stubišta unutar kuća odnosno zgrada.
Stan koji je zapravo bio spremište

Konstantno velika potražnja za stanovima pretvara svaki neiskorišten dio zgrade u stambenu jedinicu, a kako to izgleda u praksi s nama je podijelio Bojan Gazibara, marketing menadžer, koji je rodnu Hrvatsku zamijenio Amsterdamom.
Ovaj stan zapravo je bio spremište. U Amsterdamu nemaju podrume jer bi inače sve bilo potopljeno, stoga se njihova spremišta nalaze na tavanu. Stan ima otprilike 35 kvadrata, sa kosinama oko 40. u Tako malom stanu većina stvari napravljena je funkcionalno, odnosno bitno je iskoristiti svaki centimetar prostora.
Kuće i zgrade nisu na ravnom tlu
Bojan nam je otkrio kako se on i drugi stanovnici grada nose s činjenicom da kuće i zgrade u centru nisu nužno na ravnom tlu, te koje je on ima izazove zbog toga.

“Teško je cijelu zgradu srušiti pa ponovno graditi, stoga većina zamijeni stupove na kojima stoje, drugi pak odrežu noge od stola pa naprave da je stol zapravo ravan, jer je inače cijeli pod na koso, ali većina stanova u centru zapravo jesu na koso, moj je malo, ali ne osjećam to previše, mogu pojesti juhu na stolu”, sa osmijehom govori Bojan.
Cijeli stan je zapravo na drvenim gredama koje su negdje odrezane da bi se napravile prostorije, ali drvene grede su i u podu.
Stanovi netipični za naše podneblje
Krenete li u iznajmljivanje stana u Amsterdamu, mogla bi vas dočekati potpuno drugačija situacija nego kod većine stanova u našoj zemlji.

“Kulturni šok koji me dočekao kod iznajmljivanja stana je da stan nije namješten i jako ih se rijetko može naći namještene. Stanovi su prazni i često su bez poda. Jedina stvar koju u stanu dobiješ je kuhinja i wc. Pod možeš otkupiti od nekog tko je živio prije tebe, naravno ako se dogovorite za cijenu ili ga u protivnom sam stavljaš.” Bojan je imao sreću da je dobio i pod i kuhinju, ali ništa drugo, za sve ostalo morao se pobrinuti sam.
Kreativnost je ključna
Upravo u ovakvim stanovima najviše do izražaja dolazi kreativnost njihovih stanovnika, pa su recimo potpuno oduševljenje stari bubnjevi pretvoreni u policu s knjigama koji na taj način štede prostor i čine stan još zanimljivijim. Specifičnost u rasporedu amsterdamskih stanova su i odvojene prostorije za wc od onih za tušranje, gotovo svi stanovi imaju sistem s dvije kupaonice, jer im upravo to donosi više bodova kod prodaje stanova.

Iako malen i tavanski, stan zapravo ima dva kata, dok je drugi napravljen kao galerija koja služi kao spavaća soba. Ono što je tipično za stanove u Amsterdamu je pogled na krovove susjednih zgrada.

Ovaj stan ima svoje minuse, no živjeti u centru Amsterdama je predivno, zaključuje naš sugovornik.
Arhitektura i dizajn
Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići
Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.
Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi
Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.
Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?
Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.
Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.
Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.
Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska
Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.
U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.
Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!
Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.
Crkve s novom svrhom
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.
Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.
naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL
Arhitektura i dizajn
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela
Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju
Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.
“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje
Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”
Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova
U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.