Arhitektura i dizajn
Zanimljiv život u amsterdamskom stanu
Poznat kao Venecija sjevera, arhitektonski potpuno jedinstven, Amsterdam skriva puno stambenih izazova za njegove stanovnike, posebno ako se odluče živjeti u starom centru grada. Otkrivamo vam kako se se prilagođavaju životu u zgradama čiji stupovi propadaju, selidbi po uskim stepenicama i suživotu u limitiranom prostoru.
Zaljubljenici u arthitekturu obožavaju Amsterdam
Impresvine i šarene kuće uz preko 100 kilometara kanala koji prolaze kroz sam grad, čine Amsterdam neponovljivim mjestom za sve zaljubljenike u arhitekturu i inovativna rješenja na području gradnje i dizajna. Sa 160 kanala Amsterdam je s razlogom poznat kao Venecija sjevera. Osim toga, jedan je od prvih urbanistički planiranih gradova sjeverne Europe.
Baš kao i Venecija, i Amsterdam je građen na stupovima, na pješčanom tlu. Nekoliko stoljeća kasnije stupovi nažalost propadaju, pa je dodatna fascinacija u šarenom gradu činjenica da kuće djeluju kao da im se netko poigrao s ravnotežom, dok su još jedna specifičnost gradnje i iznimno uska i visoka stubišta unutar kuća odnosno zgrada.
Stan koji je zapravo bio spremište
Konstantno velika potražnja za stanovima pretvara svaki neiskorišten dio zgrade u stambenu jedinicu, a kako to izgleda u praksi s nama je podijelio Bojan Gazibara, marketing menadžer, koji je rodnu Hrvatsku zamijenio Amsterdamom.
Ovaj stan zapravo je bio spremište. U Amsterdamu nemaju podrume jer bi inače sve bilo potopljeno, stoga se njihova spremišta nalaze na tavanu. Stan ima otprilike 35 kvadrata, sa kosinama oko 40. u Tako malom stanu većina stvari napravljena je funkcionalno, odnosno bitno je iskoristiti svaki centimetar prostora.
Kuće i zgrade nisu na ravnom tlu
Bojan nam je otkrio kako se on i drugi stanovnici grada nose s činjenicom da kuće i zgrade u centru nisu nužno na ravnom tlu, te koje je on ima izazove zbog toga.
“Teško je cijelu zgradu srušiti pa ponovno graditi, stoga većina zamijeni stupove na kojima stoje, drugi pak odrežu noge od stola pa naprave da je stol zapravo ravan, jer je inače cijeli pod na koso, ali većina stanova u centru zapravo jesu na koso, moj je malo, ali ne osjećam to previše, mogu pojesti juhu na stolu”, sa osmijehom govori Bojan.
Cijeli stan je zapravo na drvenim gredama koje su negdje odrezane da bi se napravile prostorije, ali drvene grede su i u podu.
Stanovi netipični za naše podneblje
Krenete li u iznajmljivanje stana u Amsterdamu, mogla bi vas dočekati potpuno drugačija situacija nego kod većine stanova u našoj zemlji.
“Kulturni šok koji me dočekao kod iznajmljivanja stana je da stan nije namješten i jako ih se rijetko može naći namještene. Stanovi su prazni i često su bez poda. Jedina stvar koju u stanu dobiješ je kuhinja i wc. Pod možeš otkupiti od nekog tko je živio prije tebe, naravno ako se dogovorite za cijenu ili ga u protivnom sam stavljaš.” Bojan je imao sreću da je dobio i pod i kuhinju, ali ništa drugo, za sve ostalo morao se pobrinuti sam.
Kreativnost je ključna
Upravo u ovakvim stanovima najviše do izražaja dolazi kreativnost njihovih stanovnika, pa su recimo potpuno oduševljenje stari bubnjevi pretvoreni u policu s knjigama koji na taj način štede prostor i čine stan još zanimljivijim. Specifičnost u rasporedu amsterdamskih stanova su i odvojene prostorije za wc od onih za tušranje, gotovo svi stanovi imaju sistem s dvije kupaonice, jer im upravo to donosi više bodova kod prodaje stanova.
Iako malen i tavanski, stan zapravo ima dva kata, dok je drugi napravljen kao galerija koja služi kao spavaća soba. Ono što je tipično za stanove u Amsterdamu je pogled na krovove susjednih zgrada.
Ovaj stan ima svoje minuse, no živjeti u centru Amsterdama je predivno, zaključuje naš sugovornik.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
