Predstavljamo dom
Stan u središtu Zagreba iz 1912. obara s nogu
Isprepliće se staro i novo, povijesno i moderno
Vodimo vas u centar Zagreba, u stan iz 1912. godine u kojem se snažno isprepliće staro i novo, povijesno i moderno. Stan je to prepun obiteljskih vrijednosti, uspomena, namještaja ali i pomno odabranih dizajnerskih komada.

Beethovenova mjesečeva sonata, biser svjetske glazbe i Love story, jedna od najromantičnijih skladbi svih vremena, najbolji su uvod u priču o osebujnom starogradskom zagrebačkom stanu Aleksandra Jakovca i njegove supruge Jolande.
Cijela obitelj je u istoj zgradi
‘Ja sam rođen u ovoj zgradi, supruga se doselila sa šest godina, moji i suprugini roditelji žive u istoj zgradi, tako da je obiteljska povijest vezana isključivo za ovu zgradu’, priča nam Aleksandar Jakovac, proizvođač Tiffany svjetiljki i vlasnik stana.

Napravljenu 1912. godine prema nacrtima eminentnih arhitekta Viktora Kovačića i Huga Erlicha.
‘Sačuvali smo apsolutno sve što se moglo sačuvati od Erlicha i Kovačića. Napominjem, čak do razine kvaka su iz 1912., stolarija, originalni parketi. Tako da sve što se moglo, sačuvati, revitalizirati i restaurirat, mi smo napravili’, dodaje.

Moderni namještaj i obiteljsko nasljeđe
133 kvadrata starogradskog stana uredili su modernim namještajem, ali nisu zaboravili na obiteljsko nasljeđe.
‘Ovo je blagovaona koja je u klasičnom građanskom stanu oduvijek imala tu namjenu. Mi smo iskoristili dio obiteljskog namještaja, starog namještaja te ga spojili s dijelovima modernijih niša. Tako da smo moderni stol inkorporirali zajedno s elementima od lustera starog do komada salonskog namještaja’, kaže.

Profinjenost su naglasili Tiffany svjetiljkama čijom se proizvodnjom bave godinama. ‘Obzirom da nam je Tiffany rasvjeta život, naravno da smo najljepše primjerke postavili i u našem domu’, kaže.
Slike brojnih hrvatskih autora
U blagovaonici dominira samostojeća tiffanyca magnolija, a u boravku fauna u bronci i staklu. Četverosobni salonski stan krase i brojne slike poznatih hrvatskih autora.

‘Centralna slika dnevnog boravka je Murtić iz 74.-te godine. Odabrali smo ga iz razloga da razbije ovu monotoniju prostora, možda čak malo unosi i nemir što nama odgovara u dnevnom dijelu.
Ljubitelji umjetnosti svoj životni prostor obogatili su i brojnim skulpturama. ’15-ak skulptura u našem stanu je od Meštrovića, Radeuša, Kršinića, Ive Lozice, tako da mislimo da su najeminentniji autori zastupljeni. Nama se izrazito svidjela uloga skulpture u prostoru, danas imamo skulptura podjednako kao i umjetničkih slika što mislim da je dosta specifično’, dodaje Aleksandar.
Le Corbusier s početka 20. stoljeća
Za oko zapinje moderna, minimalistička fotelja, koja je svojom jednostavnošću i elegancijom svijet oduševila još 1928. godine. ‘Šezlon, Le Corbusier, početak 20. stoljeća, jedan od njegovih klasika u svijetu proizvodnje namještaja’, dodaje.

Brojni su i detalji s putovanja. ‘Puno putujemo, kako privatno, tako i u profesionalnom kontekstu. Ja zbog sporta sam dosta, oko 150 dana godišnje na putovanjima. Prije sam sa svakog putovanja donosio neku sitnicu, ali danas već zbog nedostatka prostora u stanu biramo neke atraktivnije stvari’, tvrdi.

U stanu osnivača i predsjednika Hrvatskog saveza za obaranje ruke, svestranog čovjeka koji je uspješno spojio ljubav prema sportu i umjetnosti, mjesto je našao je i električni koncertni klavir. Međutim, klavir nije jedini izvor glazbe u ovom predivnom prostoru.
Jedini izloženi hi-fi eksponat u Momi
‘Interijer je zasluga 99 posto supruge. 1 posto je moja zasluga, a to je hi-fi. Bang & Olufsen, legendarni model Beosound 9000, jedini izloženi hi-fi eksponat u američkoj Momi, tako da je to jedan komad koji sam godinama tražio da bi ga pronašao i kupio, meni vrlo bitan detalj’, kaže Aleksandar.

Stan s parketom i kvakama starim 110 godina, prepun vrijednog namještaja, slika, skulptura i detalja, nije samo za gledanje.
‘Goste zovemo, ne radimo neke tulume zbog samog prostora i detalja, da se slučajno nešto ne bi oštetilo, ali gosti su često kod nas’, tvrdi. Jakovčevi su skladno isprepleli staro i novo. Spoj povijesnog i modernog u njihovom stanu dobio je nesvakidašnju i svakako jedinstvenu dimenziju.
Predstavljamo dom
Transformacija vikendice u dom iz snova
Cijela kuća rezultat je kombinacije postojećeg i prenesenog namještaja, improvizacije i kompromisa

Transformacija vikendice u dom iz snova ne mora uvijek uključivati samo tim arhitekata i dizajnera. Ponekad su dovoljni ljubav prema prirodi, praktičnost i upornost – što dokazuje primjer Evice Borčić, koja je od male vikendice bez struje i vode stvorila topao, funkcionalan obiteljski dom.
Obiteljska kuća u Donjoj Stubici čiji arhitekt stoji iza projekta NSK
Kako je sve počelo?
Prije nekoliko godina, Evica i njezin suprug nisu ni pomišljali da će svoju vikendicu pretvoriti u dom. „Našli smo psa kojeg je udario auto. Kad smo ga izliječili, shvatili smo da mu u stanu nije dobro – stalno je uništavao namještaj“, prisjeća se Evica.
Taj trenutak postao je prekretnica. Kako bi svom ljubimcu omogućili više prostora, odlučili su se na korak koji će potpuno promijeniti njihov način života. „Kad smo se doselili, nije bilo struje ni vode. Suprug je napravio bačvu u potkrovlju da imamo vodu za WC, a solarni paneli davali su struju za mali frižider. Snalazili smo se kako smo znali“, govori vlasnica.

Prvi koraci u transformaciji vikendice u dom iz snova
Evica i suprug počeli su s osnovama. „Nismo imali kuhinju, pa smo prvo morali napraviti barem nešto da možemo skuhati kavu. Nije nam bila opcija raditi po mjeri – tražila sam ono što mogu kupiti i odmah montirati“, kaže Evica.

Nakon što su uredili kuhinju i spavaću sobu, počeli su razmišljati o većoj funkcionalnosti. „Grijali smo se na drva, ali kad otvoriš vrata, sva toplina ode. Zato smo odlučili dograditi prostor s puno stakla, da zadržimo doticaj s prirodom.“ Taj dograđeni dio postao je njihov dnevni boravak – i središte doma koje koriste gotovo cijele godine.


Dvije spavaće sobe – funkcionalnost i romantika
Kuća danas ima dvije spavaće sobe, svaka s posebnim šarmom. „Jedna je u prizemlju i ima izlaz na bazen, a druga je na vrhu posebnih stepenica – zapravo lojtrica“, priča Evica.
To rješenje nastalo je iz nužde i ograničenja prostora. „Kad je kuća građena, kat nije bio povezan s prizemljem, pa smo naknadno izbušili malu rupu. Statičar nam je rekao da ne smijemo ići šire zbog greda, pa smo ugradili te lojtrice za penjanje.“
Gornja soba gleda na šumu, a noću se iz kreveta promatraju zvijezde. Romantiku stvaraju boje i teksture – sve ostalo bilo je kompromis.





Dom koji je nastajao korak po korak
Cijeli projekt bio je postupna transformacija vikendice u dom iz snova, vođena instinktom i praktičnim rješenjima. „Neki komadi namještaja bili su ovdje, nešto smo dovukli iz stana. Nismo mogli planirati unaprijed, sve je išlo stihijski. Samo smo se nadali da će funkcionirati“, iskreno govori Evica.
Jedini dio koji su radili po mjeri bila je ostava. „Za nju sam znala točno što želim i kako želim iskoristiti prostor. Sve ostalo slagali smo sami, uz pomoć internetskih tražilica i malo mašte.“ Namještaj je često kupovala online, a zatim ga prebojavala da bi se uklopio u prostor.

Od ideje do bazena – slučajnosti koje su oblikovale dom
Transformacija se odvijala u tri etape: od male vikendice, preko dogradnje dnevnog boravka, do garaže i bazena. „Sve je krenulo spontano. Muž je htio garažu, pa smo sestričnu, koja je građevinarka, zamolili da nam napravi nacrt. Kad smo kopali temelje, shvatili smo da bi se ispod moglo napraviti i malo bazena – i tako je nastao“, smije se Evica.
Za razliku od gradnje kuće od nule, gdje se svaki detalj može planirati unaprijed, transformacija postojećeg prostora traži neprestano prilagođavanje i donošenje odluka u hodu. „Mi nismo imali luksuz da sve iscrtamo i naručimo po mjeri. Morali smo se snalaziti s onim što imamo i nadati se da će na kraju funkcionirati“, priznaje Evica.
Osim tehničkih ograničenja poput statike, male kvadrature i nepravilnih tlocrtnih linija, veliki izazov bio je i zadržati autentičnost prostora. „Htjela sam da kuća zadrži svoj duh – jednostavnost, povezanost s prirodom i toplinu“, kaže ponosna vlasnica.

Danas njihov dom odiše mirom, svjetlošću i toplinom, daleko od gradske vreve. S dvije spavaće sobe, prozračnim dnevnim boravkom i okućnicom koja se prirodno stapa s okolišem, ovaj dom pokazuje što se može postići kad se vodi ljubavlju i upornošću.
Predstavljamo dom
Obiteljska kuća u Donjoj Stubici čiji arhitekt stoji iza projekta NSK
Luksuzna obiteljska kuća koju je projektirao Velimir Neidhardt

Moderna obiteljska kuća u Donjoj Stubici djelo je akademika Velimira Neidhardta, jednog od najznačajnijih hrvatskih arhitekata i urbanista. Kao dugogodišnji predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i autor niza javnih i stambenih zgrada, Neidhardt je najpoznatiji po suradnji na projektu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ova kuća pokazuje njegovu sposobnost da arhitekturu oblikuje u funkcionalan i ugodan obiteljski dom, koji spaja suvremeni dizajn i toplinu stanovanja.
Ova impozantna kuća od 323 kvadrata spoj je modernog uređenja, praktičnih rješenja i obiteljske topline.
Organizacija prostora
Ova moderna obiteljska kuća se sastoji od dva kata. U prizemlju se nalazi prostrani dnevni boravak povezan s blagovaonicom i kuhinjom, dok je kat rezerviran za intimni obiteljski dio sa spavaćim sobama. „Kuća je organizirana tako da su dnevne prostorije dolje, a privatni dio obitelji na katu“, pojasnila je agentica Đenifer Šafranko.
Kuhinja i blagovaonica čine središte okupljanja. Kuhinja je prostrana, opremljena i funkcionalna, s dodatkom šanka za druženja, dok blagovaonica može primiti čak 12 osoba. Time je osigurano dovoljno mjesta za velika obiteljska okupljanja i proslave.



Servisne prostorije diskretno su uklopljene u prizemlje – pristupačne, ali skrivene, što prostoru daje urednost i preglednost.
Potkrovlje je namijenjeno privatnosti obitelji. Ondje se nalaze tri spavaće sobe, među kojima i master soba s vlastitom kupaonicom i izlazom na prostranu terasu. Sobe su uređene tako da osiguravaju udobnost i funkcionalnost, prateći suvremene potrebe stanovanja.

Uređenje interijera
Moderno uređenj interijer izveden je u toplim tonovima s naglaskom na ljubičastu i roza boju – omiljene nijanse vlasnice. „Predivan prostor je osmišljen kao open space, što je ujedno i suvremeni koncept gradnje“, objašnjava Šafranko.

Prirodno svjetlo obilno ispunjava prostor zahvaljujući velikim otvorima i pametno postavljenim prozorima, pa umjetna rasvjeta gotovo da i nije potrebna tijekom dana. Navečer, moderne svjetiljke stvaraju ugodnu atmosferu. Posebno mjesto zauzima kamin koji pruža toplinu i ugođaj u zimskim danima.
Rasvjeta je alat u dizajnu prostora, evo kako ga koristiti
U interijeru je korištena kombinacija pločica i hrastovog parketa, koji je obložen i na stepenicama, unoseći toplinu i eleganciju u prostor.
Hrastov parket odabran je zbog svoje trajnosti i klasične estetike koja se uklapa u moderni interijer, a pločice su postavljene u prostorijama s većom frekvencijom korištenja, gdje pružaju praktičnost i lako održavanje. Ova kombinacija materijala osigurava balans između funkcionalnosti i vizualne privlačnosti, pa podovi dodatno naglašavaju cjelokupni dojam doma.


Moderna obiteljska kuća koju naglašava eksterijer
Uz kuću se prostire okućnica veličine 2165 kvadrata. Ravna površina omogućuje različite namjene – od igre za djecu do druženja uz vanjsku roštilj i prostor za sjedenje.
Kako ispeći savršenu pizzu kod kuće – u pećnici, pizza peći ili na roštilju!
Okućnica je u cijelosti ograđena, čime se dodatno naglašava sigurnost i privatnost.

Projekt akademika Velimira Neidhardta u Donjoj Stubici savršen je primjer kako arhitektura može oblikovati dom koji spaja funkcionalnost, estetiku i toplinu, stvarajući mjesto za kvalitetan život izvan gradske vreve.