Pametne kuće postaju sve prisutnije – obećavaju veću udobnost, uštedu energije i jednostavniju svakodnevicu. No, kako se sve više oslanjamo na uređaje povezane s internetom, postavlja se pitanje: koliko su pametne kuće zaista sigurne?

Sustavi koji omogućuju daljinsko upravljanje rasvjetom, grijanjem, roletama ili kućanskim aparatima temelje se na tehnologiji poznatoj kao Internet of Things (IoT) – internetu stvari. To znači da uređaji komuniciraju međusobno, prikupljaju podatke i donose odluke bez ljudske intervencije. Upravo tu leži njihova snaga – ali i slabost.

Pametna kuća: Budite sigurni da vam je dom na sigurnom, čak i kada vi niste kući

U kontekstu pametnih kuća, to su uređaji poput pametnih termostata, žarulja, utičnica, kućanskih aparata, sigurnosnih kamera, brava, senzora za dim i vodu te sustava za navodnjavanje. Njihova svrha je povećati udobnost, sigurnost i energetsku učinkovitost doma, a njima se može upravljati putem aplikacija, glasa ili unaprijed zadanih pravila.

“Pametne kuće omogućuju nam da upravljamo uređajima na daljinu ili postavimo automatizirana pravila. To nam štedi energiju, povećava sigurnost i olakšava život,” pojašnjava prof. dr. sc. Predrag Pale, stručnjak s Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Bežične mreže – najranjivija točka doma

Većina pametnih kućnih sustava oslanja se na bežične mreže. Iako su praktične, one su ujedno i najranjivije na vanjske napade i upravo se tu probija sigurnost pametnih kuća.

“Najsigurnije su žičane veze, posebice optičke, jer ih je daleko teže prisluškivati. Bežične mreže moraju biti dobro zaštićene – enkripcijom, ali i fizički,” savjetuje prof. Pale.

Praktični savjeti za jaču zaštitu:

• Koristiti WPA2 enkripciju ili novije standarde
• Smanjiti snagu signala rutera
• Okrenuti antene prema unutrašnjosti doma
• Izbjegavati preklapanje s frekvencijama poput 2,4 GHz koje koriste i mikrovalne pećnice

Napadi ne dolaze od ljudi, već od robota

Većina korisnika vjeruje da su “nevidljivi” jer žive u malim državama ili imaju mali broj uređaja. No to je zabluda.

“Sustave ne napadaju ljudi, već programi – roboti – koji automatski skeniraju cijeli internet i traže ranjive uređaje. Nije važno gdje ste, važno je je li vaš uređaj ranjiv,” ističe Pale.

Najugroženiji su masovno korišteni uređaji: pametni prekidači, ventili, nadzorne kamere, termostati… Ako postoji poznata sigurnosna rupa, napadački softver će je pokušati iskoristiti – bez obzira jeste li vi u Zagrebu ili na drugom kraju svijeta.

Zašto su pametni uređaji slabije zaštićeni?

Pametni kućni uređaji (IoT) često su jeftini, brzo proizvedeni i bez naprednih sigurnosnih rješenja. Za razliku od pametnih telefona i računala, koji imaju redovita ažuriranja i slojevitu zaštitu, mnogi IoT uređaji ostaju nezaštićeni – i upravo zato su zanimljivi hakerima.

“Oni su jednostavni, brojni i često slabo zaštićeni – zato su idealna ulazna točka za napade na ostatak mreže,” upozorava profesor.

Što korisnici mogu učiniti za sigurnost pametnih kuća?

Sigurnost pametne kuće ne ovisi samo o proizvođaču – velik dio odgovornosti je na korisniku.

Evo što bi svi korisnici trebali napraviti za sigurnost pametnih kuća

1. Pročitajte upute i proučite preporuke proizvođača
2. Promijenite tvorničke lozinke i PIN-ove
3. Nemojte dijeliti pristupne podatke, čak ni s instalaterom
4. Redovito ažurirajte softver – uključujući firmware uređaja
5. Postavite zaštitu na mrežnoj razini (ruteri, vatrozid, VPN)

“Najsigurniji uređaji koje danas koristimo su naši mobiteli – ali IoT uređaji to nisu. Zato im moramo posvetiti dodatnu pažnju,” zaključuje Pale.

Pametne kuće nisu samo pitanje komfora – one su i pitanje cyber sigurnosti. Čim je uređaj spojen na internet, on postaje potencijalno ranjiv. No uz malo pažnje, informiranosti i odgovornosti, rizici se mogu znatno smanjiti.

S obzirom na sve lošiju kvalitetu zraka u gradovima, pitanje kako poboljšati kvalitetu zraka u domu postaje važnije nego ikad.

Tradicionalno prozračivanje – otvaranje prozora nekoliko puta dnevno – često nije dovoljno, posebno u zimskim mjesecima ili kada je vanjski zrak zagađen. Stručnjaci upozoravaju da boravak u zatvorenom prostoru s nekvalitetnim zrakom dugoročno može štetiti zdravlju, posebno djeci, starijima i osobama s respiratornim poteškoćama.

Zašto je kvaliteta zraka važna?

Procjenjuje se da čak 80 % vremena provodimo u zatvorenom prostoru.

“Ako zrak koji udišemo sadrži visoke koncentracije prašine, peludi, štetnih plinova poput ugljičnog monoksida, dušikovih i sumpornih oksida te finih lebdećih čestica (PM 2.5 i PM 10), dugotrajno izlaganje može izazvati zdravstvene tegobe.”, rekao je Božidar Poljak dipl.ing.arh, stručnjak za ventilaciju.

PM 10 su čestice promjera manjeg od 10 mikometara i manje su od zrna pijeska, a PM 2.5
čestice zovu se još i fine čestice jer im je promjer manji od 2,5 mikrometara. One su opasnije jer mogu lakše prodrijeti u organizam, a nastaju zbog sagorijevanja fosilnih goriva i ulaze u naše domove.

Simptomi lošeg zraka uključuju umor, glavobolje, iritacije očiju i grla. Kod osjetljivijih osoba može doći i do ozbiljnije bolesti poput astme, bronhitisa i alergijskih reakcija.

Je li pročišćivač zraka dovoljno rješenje?

Pročišćivači zraka mogu pomoći u uklanjanju prašine i alergena iz prostora, no ne rješavaju osnovni problem – izmjenu zraka. U suvremenim zgradama koje su vrlo dobro izolirane, prozori su zatvoreni većinu dana, što onemogućuje prirodnu ventilaciju.

“Sa pročistačem ćemo mi riješit neke čestice, možda i plinove ako su to složeniji filteri, međutim nećemo riješit izmjenu zraka u zatvorenom prostoru.”, savjetuje Poljak.

Bez svježeg zraka izvana, prostor se ne može obogatiti kisikom, a razina CO₂ raste, što negativno utječe na koncentraciju i opće stanje organizma. Zato je važno razmisliti o sustavima za mehaničku ventilaciju.

Kako poboljšati kvalitetu zraka u domu uz ventilacijske sustave?

Jedan od načina kako poboljšati kvalitetu zraka u domu jest ugradnja ventilacijskih sustava – od jednostavnih kupaonskih ventilatora do naprednih sustava rekuperacije zraka.

“Postoje ventilacijski sustavi, poput klasičnih ventilatora kakve imamo u kupaonicama, a koji ne mogu zadovoljiti potrebe izmjene zraka. Postoje nekoliko vrsta rekuperatora koji unose zrak obogaćen kisikom u prostor, a izbacuju istrošeni zrak s viškom štetnih tvari.” kaže Poljak.

Rekuperatori omogućuju dvosmjerni protok – uvode svježi zrak izvana, dok istovremeno izbacuju potrošeni zrak iz unutrašnjosti. Postoje tri glavne vrste:

Centralni rekuperatori – idealni za novogradnju ili veće adaptacije, zahtijevaju više prostora i građevinskih zahvata, ali osiguravaju najveću učinkovitost.

Lokalni rekuperatori – jednostavniji za ugradnju, pogodni za pojedinačne prostorije i manje investicije.

Hibridni sustavi – kombiniraju prednosti obje prethodne opcije i mogu pokrivati više prostorija bez velikih građevinskih radova.

Korištenjem rekuperatora, dom se stalno opskrbljuje kisikom, a zrak ostaje svjež bez potrebe za stalnim otvaranjem prozora.