Uređenje interijera
Kako u malu spavaću sobu smjestiti što više cjelina?
Dizajnerica interijera otkrila nam je trikove
Male spavaće sobe gotovo da su postale uobičajene, a ponekad u njih treba smjestiti i više funkcionalnih cjelina. Dizajnerica interijera Maja Mihovilović otkrila nam je trikove kako u malo kvadrata organizirati puno toga.
U spavaćoj sobi, kao i bilo kojem drugom dijelu doma često se susrećemo s manjkom kvadrata, pa se postavlja pitanje kako u nju smjestiti sve potrebno. Mnogi u tim slučajevima pribjegavaju namještaju po mjeri, ali i onaj u salonima namještaja može biti funkcionalan, kada se slijede slijedeća pravila.
I od kupovnog namještaja očekujemo sklad
‘Ako ne naručujemo namještaj po mjeri, ono što očekujemo od kupovnog namještaja da također izgleda lijepo, dizajnirano i da više različitih funkcionalnih komada čini jednu estetski skladnu cjelinu, ovdje je primjer jedne upravo takve sobe gdje drvni dekori i svijetli tonovi prate i ormar i krevet i noćne ormariće, a vrlo zgodno rješenje da su noćni ormarići, zapravo oni su nastavak uzglavlja kreveta pa djeluju kao ta skladna cjelina’, govori Maja Mihovilović, dizajnerica interijera.
Dodatan plus kod takvih noćnih ormarića je da su podignuti od poda zbog čega olakšavaju čišćenje, primjerice robotskim usisivačima, koji su danas jako popularni.
‘Ako nemamo zid na koji možemo smjestiti veliki garderobni ormar, dosta zgodno pričuvno rješenje je most jer most koji ide oko kreveta može objediniti spremišni prostor za stvari, poslužiti kao noćni ormarić, može imati ladice, i iznad kreveta, iznad uzglavlja najčešće stavljamo malo pliće ormariće da taj most ne djeluje prenapadno. Može djelovati prozračno, pogotovo ako se poigramo svijetlim bojama, a opet unutra stane puno puno spremišnog prostora’, dodaje.
Soba koja objedinjuje nekoliko funkcija
Ponekad spavaća soba treba objediniti nekoliko funkcija. U današnje vrijeme često u njoj organiziramo radni prostor, a nekima treba služiti i kao dnevni boravak.
‘Imamo krevet koji može poslužiti kao dnevni krevet, svojevrsni kauč na kojem se može i sjediti i pogledati televizija ili slično, radni dio koji je posve funkcionalan kao radni kutak za sebe, garderobni ormar, a ako želimo popiti kavu, tu nam je i jedan takav stolić koji služi toj namjeni’, tvrdi Maja.
Najviše funkcija u malom prostoru objedinjuju dječje sobe. U njima stvarno zna biti izazovno urediti kutak za spavanje, ali i igru.
Rješenje kada su djeca još uvijek mala
‘Ovdje imamo jedno takvo funkcionalno rješenje koje je idealno kada su djeca još uvijek mala, mogu spavati na povišenom, to je prikladno za dijete koje se već može popeti i nema bojazni da padne, a ispod toga je prostor za igru, ima i spremišnog prostora, ispod ove klupčice, gdje se mogu pohraniti igračke’, kaže.
Ovakvo rješenje daje mogućnost za još malo više igre, ako u sobu ubacite jedan jako zabavni detalj. ‘Svi znamo da djeca obožavaju tobogane, a krevet u vlastitoj sobi s toboganom, krevet na koji se može popeti i onda spustiti jednim nekonvencionalnim rješenjem, imati toboganom u vlastitoj bobi, mislim da je to san svakog djeteta’, tvrdi.
A što ako u malo kvadrata treba organizirati prostor za dvoje djece? ‘Ovdje imamo jedno jako zgodno rješenje za dvoje djece, isto kada je soba manja, a ne želimo možda krevete na kat tako da dijete koje je na donjem krevetu, ipak ima zraka. Jer uzglavlje ne mora biti podvučeno ispod višeg kreveta, nego može biti ovdje gdje je prostor otvoreniji i također, ovaj niži krevet može se koristiti kao dnevni krevet, a ispod višeg kreveta možemo spremiti neke manje ormariće, i rješenja za pohranu igračaka’, objašnjava.
Kad u sobu ulaze školske obaveze
S vremenom igračke više neće biti zanimljive, a tada će vaši mališani trebati novu sobu.
‘Iza mene je primjer dječje sobe koju pomalo napušta igra, a u nju ulaze školske obaveze. Dobar primjer sobe koja nema veliku širinu i u kojoj se uspio smjestit i krevet i noćni ormarić koji ujedno služi i kao spremište za knjige, za školske stvari u istom bloku s radnim stolom i ormarom tako da sve skupa čini jednu konceptualnu cjelinu’, zaključuje.
Jer kada namještaj čini konceptualnu cjelinu, onda i mali prostori djeluju veći.
Čišćenje i organizacija
Vodič za pranje rublja: Temperature, učestalost i trikovi koji čine razliku
Bilo da ste tip koji ide na sigurno i pere sve na 40 °C ili se usudite pokrenuti i program na 90 °C, vrijeme je za konačno razjašnjenje: što se pere na kojoj temperaturi, koliko često i zašto?
Pranje rublja jedna je od onih aktivnosti koje radimo gotovo automatski. Uključimo perilicu, odaberemo program “onaj koji uvijek koristimo”, ubacimo deterdžent i nastavimo dalje s danom. No, koliko god jednostavno izgledalo, iza naizgled običnog pranja krije se cijeli mali svijet — svijet tkanina, bakterija, idealnih temperatura, pravila i iznimaka kojih često nismo ni svjesni. Ako ste se ikada zapitali perete li ručnike na dovoljno visokoj temperaturi, smijete li staviti traperice na 60 °C ili isplati li se koristiti onaj najduži program od 90 °C — niste sami. Većina nas uči metodom “kako su radili naši”, a zatim godinama ponavljamo iste navike, iako su perilice postale pametnije, deterdženti učinkovitiji, a tkanine osjetljivije nego prije. Zato je ovaj vodič tu: da konačno stavi točku na sve nedoumice. Spojili smo savjete stručnjaka, preporuke proizvođača i praktično iskustvo kako bismo stvorili detaljan vodič za pranje rublja.
Kako nikada više ne izgubiti čarape u pranju i gdje zapravo nestaju?
Jednostavna pravila za održavanje perilice i sušilice rublja
Donje rublje — mala tkanina, veliki zahtjevi
Donje rublje nosimo direktno na koži, pa nije čudno što zahtijeva više pažnje. Optimalna temperatura za njegovo pranje je 60°C. Toplija voda učinkovitije uklanja bakterije i mikroorganizme koji se zadržavaju u tkanini. Možete ga prati i na nižoj temperaturi (30–40 °C), ali u tom slučaju odaberite deterdžent s antibakterijskim djelovanjem ili ga barem povremeno operite na 60 °C radi higijene.
Posteljina — naše najbliže okruženje dok spavamo
Posteljina je naše mekano, malo gnijezdo u kojem provodimo trećinu života, pa redovito pranje nije samo stvar navike već i najbolji način da ostane svježa i čista. Idealno ju je prati svakih 1–2 tjedna, ovisno o tome koliko se znojite, imate li ljubimce ili dijelite krevet. Za svakodnevno održavanje 40 °C je sasvim dovoljno, posebno uz dobar deterdžent. Kada želite osjećaj dublje čistoće ili je posteljina jače zaprljana, slobodno posegnite za 60 °C, jer ta temperatura pruža najbolji balans između higijene i njege tkanine.Program na 90 °C rezerviran je samo za posebne situacije — primjerice za 100 % pamučnu posteljinu koju treba temeljito dezinficirati nakon bolesti. U ostalim slučajevima, tako visoke temperature samo nepotrebno skraćuju vijek tkanine.
Jastuci i popluni — perivi, ali nježni
Jastuci i popluni često su zanemareni u rutini pranja, iako u njima provodimo jednako puno vremena kao i u posteljini. Dobra je vijest da se većina njih bez problema može prati u perilici, ali treba imati na umu da su punjenja — bilo pernata, sintetička ili miješana — prilično osjetljiva. Upravo zato im najviše odgovara nježno pranje na oko 30 °C, kako bi zadržali oblik, prozračnost i mekoću. Prije pranja svakako provijerite etiketu, jer se perje i sintetika ponašaju sasvim drukčije kada se smoče. Neki materijali traže dodatnu pažnju, dok drugi mogu ići u perilicu bez posebnih priprema. A nakon pranja, mali trik može napraviti veliku razliku: tijekom sušenja ubacite dvije čiste teniske loptice u sušilicu. One će “razbiti” zgrušavanje punjenja i vratiti jastucima i poplunima njihov prepoznatljivi, pahuljasti volumen.
Ručnici — mekani, čisti i bez neugodnih mirisa
Ručnici neprestano upijaju vodu, sapun, ostatke kozmetike i sve što s kože prenesemo na njih. Zato im je potrebna malo viša temperatura pranja kako bi ostali svježi, čisti i bez neugodnih mirisa. Najbolje ih je prati na 40–60 °C, ovisno o tome koliko se koriste i koliko su zaprljani. Kuhinjske krpe, sportski ručnici ili oni koji su vidjeli “svašta” mogu bez problema ići i na višu temperaturu, ali samo ako to tkanina dopušta.
Zavjese — tihi skupljači prašine
Pranje zavjesa je često posljednja stvar na koju pomislimo kada radimo popis kućanskih zadataka, ali iako ih rijetko dodirujemo, na sebi zadržavaju nevjerojatnu količinu prašine, mirisa i peludi iz prostora. Zato ih ne bismo trebali zanemarivati, čak i ako se ne peru često. Dovoljno ih je osvježiti jednom do dva puta godišnje, što će im vratiti svijetlu boju i prozračan izgled. Većina zavjesa najbolje se pere na temperaturi do 40 °C, posebno ako su izrađene od laganih, osjetljivih materijala. Prozračne i tanke tkanine najljepše izgledaju kada se operu na nježnom programu uz minimalnu količinu deterdženta — tako će zadržati svoj pad, prozračnost i eleganciju bez neželjenog gužvanja ili skupljanja.
Traperice – vječni klasik ne voli česta pranja
Traperice su jedan od onih komada odjeće koji nosimo češće nego što smo spremni priznati, ali istina je da im ne treba stalna “kupka”. Štoviše, češćim pranjem samo im skraćujemo vijek trajanja. Dovoljno je oprati ih nakon 4–5 nošenja, a ponekad i rjeđe, sve dok nisu vidljivo prljave ili poprimile mirise. Najbolje reagiraju na pranje na 30 °C ili hladno pranje, jer tako zadržavaju svoju boju, strukturu i prepoznatljiv izgled. Vruća voda može ih izblijediti, učiniti tvrđima ili im promijeniti kroj — a nitko ne želi izgubiti onaj savršeni par traperica koji pristaje kao saliven.
Općenite smjernice za pranje rublja
Za lakšte snalažanje donosimo i malu tablicu s najčešćim tipovma rublja i odgovarajućim temperaturama za pranje.
| 20–30 °C | osjetljivo rublje, tamne boje, sintetika, vuna |
| 40 °C | svakodnevno rublje, majice, lagana posteljina, miješane tkanine |
| 60 °C | donje rublje, ručnici, pidžame, bijela posteljina |
| 90 °C | samo jako prljavo, otporno rublje (pamučne kuhinjske krpe, bolničko/laboratorijsko rublje) |
Ispravno pranje nije samo stvar izgleda — ono čuva vaše zdravlje, tkanine i kućni budžet. Kad birate pravu temperaturu i učestalost pranja, rublje ostaje svježe, mirisno i dugotrajno, bez da se nepotrebno troši. Kad jednom uđete u ritam i znate što kojoj tkanini najbolje odgovara, pranje više nije gnjavaža, već mala rutina koja daje velike rezultate.
Jednostavna pravila za održavanje perilice i sušilice rublja
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
