Uređenje interijera
Kako u malu spavaću sobu smjestiti što više cjelina?
Dizajnerica interijera otkrila nam je trikove
Male spavaće sobe gotovo da su postale uobičajene, a ponekad u njih treba smjestiti i više funkcionalnih cjelina. Dizajnerica interijera Maja Mihovilović otkrila nam je trikove kako u malo kvadrata organizirati puno toga.
U spavaćoj sobi, kao i bilo kojem drugom dijelu doma često se susrećemo s manjkom kvadrata, pa se postavlja pitanje kako u nju smjestiti sve potrebno. Mnogi u tim slučajevima pribjegavaju namještaju po mjeri, ali i onaj u salonima namještaja može biti funkcionalan, kada se slijede slijedeća pravila.
I od kupovnog namještaja očekujemo sklad
‘Ako ne naručujemo namještaj po mjeri, ono što očekujemo od kupovnog namještaja da također izgleda lijepo, dizajnirano i da više različitih funkcionalnih komada čini jednu estetski skladnu cjelinu, ovdje je primjer jedne upravo takve sobe gdje drvni dekori i svijetli tonovi prate i ormar i krevet i noćne ormariće, a vrlo zgodno rješenje da su noćni ormarići, zapravo oni su nastavak uzglavlja kreveta pa djeluju kao ta skladna cjelina’, govori Maja Mihovilović, dizajnerica interijera.
Dodatan plus kod takvih noćnih ormarića je da su podignuti od poda zbog čega olakšavaju čišćenje, primjerice robotskim usisivačima, koji su danas jako popularni.
‘Ako nemamo zid na koji možemo smjestiti veliki garderobni ormar, dosta zgodno pričuvno rješenje je most jer most koji ide oko kreveta može objediniti spremišni prostor za stvari, poslužiti kao noćni ormarić, može imati ladice, i iznad kreveta, iznad uzglavlja najčešće stavljamo malo pliće ormariće da taj most ne djeluje prenapadno. Može djelovati prozračno, pogotovo ako se poigramo svijetlim bojama, a opet unutra stane puno puno spremišnog prostora’, dodaje.
Soba koja objedinjuje nekoliko funkcija
Ponekad spavaća soba treba objediniti nekoliko funkcija. U današnje vrijeme često u njoj organiziramo radni prostor, a nekima treba služiti i kao dnevni boravak.
‘Imamo krevet koji može poslužiti kao dnevni krevet, svojevrsni kauč na kojem se može i sjediti i pogledati televizija ili slično, radni dio koji je posve funkcionalan kao radni kutak za sebe, garderobni ormar, a ako želimo popiti kavu, tu nam je i jedan takav stolić koji služi toj namjeni’, tvrdi Maja.
Najviše funkcija u malom prostoru objedinjuju dječje sobe. U njima stvarno zna biti izazovno urediti kutak za spavanje, ali i igru.
Rješenje kada su djeca još uvijek mala
‘Ovdje imamo jedno takvo funkcionalno rješenje koje je idealno kada su djeca još uvijek mala, mogu spavati na povišenom, to je prikladno za dijete koje se već može popeti i nema bojazni da padne, a ispod toga je prostor za igru, ima i spremišnog prostora, ispod ove klupčice, gdje se mogu pohraniti igračke’, kaže.
Ovakvo rješenje daje mogućnost za još malo više igre, ako u sobu ubacite jedan jako zabavni detalj. ‘Svi znamo da djeca obožavaju tobogane, a krevet u vlastitoj sobi s toboganom, krevet na koji se može popeti i onda spustiti jednim nekonvencionalnim rješenjem, imati toboganom u vlastitoj bobi, mislim da je to san svakog djeteta’, tvrdi.
A što ako u malo kvadrata treba organizirati prostor za dvoje djece? ‘Ovdje imamo jedno jako zgodno rješenje za dvoje djece, isto kada je soba manja, a ne želimo možda krevete na kat tako da dijete koje je na donjem krevetu, ipak ima zraka. Jer uzglavlje ne mora biti podvučeno ispod višeg kreveta, nego može biti ovdje gdje je prostor otvoreniji i također, ovaj niži krevet može se koristiti kao dnevni krevet, a ispod višeg kreveta možemo spremiti neke manje ormariće, i rješenja za pohranu igračaka’, objašnjava.
Kad u sobu ulaze školske obaveze
S vremenom igračke više neće biti zanimljive, a tada će vaši mališani trebati novu sobu.
‘Iza mene je primjer dječje sobe koju pomalo napušta igra, a u nju ulaze školske obaveze. Dobar primjer sobe koja nema veliku širinu i u kojoj se uspio smjestit i krevet i noćni ormarić koji ujedno služi i kao spremište za knjige, za školske stvari u istom bloku s radnim stolom i ormarom tako da sve skupa čini jednu konceptualnu cjelinu’, zaključuje.
Jer kada namještaj čini konceptualnu cjelinu, onda i mali prostori djeluju veći.
Uređenje interijera
Birate živo božićno drvce? Evo kako prepoznati svježu jelku i pravilno brinuti za bor u tegli
Stručnjaci iz Vrtnog centra Šestine otkrivaju na što obratiti pažnju pri kupnji rezanog drvca, koje vrste najdulje traju u toplim interijerima te koja pravila vrijede ako se odlučite za bor u tegli
Za mnoge je miris pravog bora znak da blagdani doista počinju. No iza savršene božićne jelke krije se puno više od slučajnog odabira. Prije nego što drvce unesemo u dom, važno je znati kako prepoznati svježe božićno drvce i kako ga njegovati kako bi tijekom cijelih blagdana ostalo lijepo, mirisno i postojano.
Stručnjaci iz Vrtnog centra Šestine otkrivaju na što obratiti pažnju pri kupnji rezanog drvca, koje vrste najdulje traju u toplim interijerima te koja pravila vrijede ako se odlučite za bor u tegli.
Biljke koje cvatu zimi: Savjeti za sadnju i odabir najljepših vrsta
Koju vrstu božićnog drvca odabrati?
Iako se na prvi pogled sve jelke čine podjednako privlačnima, razlike među vrstama vrlo brzo postanu vidljive u toplom domu.
Nordijska jela danas je najčešći izbor za rezana božićna drvca. Odlikuje se dugotrajnošću, mekanim i sjajnim iglicama koje ne otpadaju brzo te gustom, pravilnom krošnjom koja izgleda gotovo fotografski savršeno. Upravo zato smatra se najpouzdanijim izborom za one koji drvce žele zadržati u domu dulje vrijeme.
Smreka, s druge strane, ima najintenzivniji miris, ali i najkraći vijek trajanja. Njene tanke i oštre iglice brzo se suše i počinju otpadati, osobito u grijanim prostorima. Idealna je za one koji drvce planiraju držati kraće ili ga smještaju u hladnije prostorije.
Srebrna smreka prepoznatljiva je po plavičastim iglicama koje su vizualno vrlo atraktivne, no i ona, poput obične smreke, brže gubi svježinu u toplini doma.
Kako odabrati božićno drvce za pravu blagdansku čaroliju
Kako provjeriti je li božićno drvce svježe?
Bez obzira na vrstu, svježina drvca ključna je za njegovu dugotrajnost. Dobra vijest je da svježinu možete provjeriti i bez stručnog oka.
Lagano provucite ruku kroz grane – ako iglice ostaju čvrsto na mjestu, drvce je u dobrom stanju. Pretjerano osipanje znak je da je posječeno ranije i da mu je svježina već narušena.
Pogledajte i rez na dnu debla. Svježi rez je svijetle boje, blago vlažan i bez pukotina. Tamni, suhi i ispucali rezovi upozoravaju da drvce već dulje vrijeme stoji bez vlage.
Miris je također pouzdan pokazatelj. Intenzivan, smolast miris upućuje na nedavno posječeno drvce, dok slab ili gotovo nepostojeći miris može značiti da je drvce već izgubilo dio svojih prirodnih svojstava.
Kako pravilno njegovati rezano božićno drvce?
Prije nego što drvce unesete u grijani prostor, važno ga je aklimatizirati. Najbolje ga je najprije smjestiti u hladniji predprostor, stubište ili hodnik, gdje je temperatura tek nekoliko stupnjeva viša od vanjske.
Kako bi dulje zadržalo svježinu, drvce je potrebno redovito orošavati ili postaviti u posudu s vodom. Ako je posađeno u zemlju, tlo treba povremeno zalijevati kako bi zadržalo vlagu. Također, drvce uvijek treba držati podalje od izravnih izvora topline poput radijatora, peći ili kamina.
Bor u tegli – lijepa ideja, ali s jasnim pravilima
Bor u tegli nosi posebnu čar jer nakon blagdana može nastaviti živjeti, no taj izbor zahtijeva dodatnu pažnju. Najčešća pogreška je kupnja drvca koje je naknadno iskopano iz tla i posađeno u premalu teglu. Takva stabla često imaju oštećen ili skraćen korijen te teško prežive nakon blagdana.
Ako birate bor u tegli, važno je da je zaista uzgojen u posudi i dobro ukorijenjen. Najčešći izbor su patuljaste kanadske smreke, srebrne smreke i nordijske jele u teglama.
Kao i kod rezanog drvca, i bor u tegli treba aklimatizirati prije unošenja u grijani prostor, držati ga dalje od izvora topline te redovito zalijevati ili orošavati. Budući da je bor šumska biljka naviknuta na hladnoću, preporuka je da u zatvorenom prostoru boravi najviše sedam do deset dana, i to u što hladnijem dijelu doma.
Mali detalji čine veliku razliku
Iglice koje ne otpadaju, svježi rez na deblu, prirodan miris i pravilna njega najbolji su pokazatelji kvalitete. Upravo ti detalji daju jasan odgovor na pitanje kako prepoznati svježe božićno drvce i osigurati da vaš bor ostane lijep, mirisan i postojan tijekom cijelih blagdana.
Pravilnim odabirom i njegom, božićno drvce postaje više od dekoracije – ono postaje središnji simbol topline i blagdanskog ugođaja u domu.
Dekoracije i detalji
Božićna čarolija koja nastaje puhanjem stakla
Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.
Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.
Od staklene cijevi do božićne kuglice
Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.
Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.
Obiteljska tradicija i povratak zanatu
Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.
Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.
Transparentno staklo i kuglica kao mala scena
Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.
Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.
Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz
Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.
Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.
Ukras koji traje desetljećima
Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.
Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.
U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.
