Arhitektura i dizajn
Zašto odabrati industrijski dizajn prilikom uređenja ureda
Za 400 kvadratnih metara uredskog prostora, klijenti su izrazili želju za stilski modernim izgledom u skladu s industrijskim dizajnom, uz nekonvencionalne elemente. Izvedbu su povjerili dizajnerici Ivi Pavičić.
Za 400 kvadratnih metara uredskog prostora, klijenti su izrazili želju za stilski modernim izgledom u skladu s industrijskim dizajnom. Izvedbu su povjerili dizajnerici Ivi Pavičić.
Veza između betona i drva
“Željela sam napraviti ustvari projekt u kojem se osjeća taj duh industrijskog dizajna. Da je gradnja vidljiva u unutrašnjosti, ali u svakom slučaju sam uz to htjela dodati notu topline upotrebom velike količine drvenih obloga. Meni je jako bilo važno postići lijepi balans između posebne palete boja koju sam za taj prostor slagala. Veliki, veliki naglasak je bio na izboru rasvjetnih tijela i atmosfere koju ta svjetlost postiže u prostoru.” objašnjava nam svoju zamisao dizajnerica.
Metalne pregrada i mnoštva biljaka odvajaju funkcionalni open space s radnim stolovima od ulaznog prostora u kojem je luksuz naglašen predivnim dizajnerskim rasvjetnim tijelima. Industrijski dizajn naglašen je metalnim policama koje podsjećaju kao one koje se koriste u skladištima, prije nego u uredima.
Dizajnerici je bilo bitno postići ravnotežu između funkcionalnosti i estetike. Na nekim mjestima stavljeni vrhunski komadi rasvjetnih tijela koje svojom skulpturalnošću obogaćuju prostor.
Igra toplog i hladnog
Usklađivanjem kontrastnih materijala i boja postignut je unikatan dojam prostora. U njemu se ističe namještaj po mjeri i toplina prirodnih materijala.
Iva je hladne zidove utoplila zemljanim tonovima, te se poigrala nijansama. Od tepiha, podnih obloga, zidova, sve je u različitim tonovima – sve ima svoje mjesto u kolorističkoj paleti koju je zamislila. Industrijski drveni pod, osim što je topao i lijep, jako je izdrživ. To je odlično za velik broj zaposlenika koji se kreće po prostoru.
Namještaj je većinom u furniranom hrastu i on uz zidne obloge, uljenog starog hrasta u širokim daskama, dodatno utopljuje prostor.
Briljantan smisao za boje, dizajnerica je pokazala na pločicama u kuhinji.
“Jako dugo se radilo na tome složit boje da budu zanimljivo spojene, a da nije ono dosadno ponavljanje nekakvog uzroka. Uz to imamo kombinaciju sirovih betonskih ploča, a na to se nadovezuju posebne keramičke pločice sa svojom reljefnom strukturom.
Ono što je posebno u kuhinji, odnosno u cijelom projektu što mislim da je jako, jako vidljivo, kako sam ja u projekt bila uključena od samog početka gradnje zgrade. Mi smo instalacije za struju stavili na potrebne i dobre pozicije već prije same izgradnje zgrade. Nema nikakvih dodatnih kablova, kanalica, nego zidni izvodi, baš ono u kuhinji i na ta tri mjesta oni stoje. Samo se poslije zašarafila lampa i to čini su neku čistoću naravno utječe na kvalitetu estetike.”, nastavlja ona.
Spoj sirovog materijala sa sjajnim površinama
Sanitarni čvorovi različiti u bojama i pristupu, zanimljivog su dizajnerskog rješenja. – “Veći izbor keramičkih pločica sam probala spojiti unutar nekakve manje površine i zone. Naglasak recimo u ženskom wc-u je na zidu s umivaonikom koji je isto bio izrađivan ustvari po mojim nacrtima. Tu sam htjela ponovno napraviti spoj materijala od istaknutog sirovog betona koji je dodatnom indirektom rasvjetom naglašen, s nekim sjajnijim površinama, keramičkim pločicama, tako da sad to ponovno velim, spoj različitog kolorita, različitih dezena, sve sam pokušava zaokružit u jednu zanimljivu cjelinu.”
Visoko funkcionalni radni prostor s ugodnom, domaćom atmosferom primjer je kako poslovno okruženje učiniti ugodnim za cjelodnevni boravak. Ako vas zanima industrijski dizajn, više primjera pronađite ovdje.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
