Povežimo se

Predstavljamo dom

Stara zagorska klet u novom ruhu

Stara drvena kuća iz 1950. godine, prije dvije godine dobila je nove vlasnike i krenula u potpunu renovaciju.

Ljubav na prvi pogled

U principu, zaljubili smo se u tu drvenu klet i u pogled koji zapravo puca na naše lijepo Zagorje. Eto, odlučili smo ju kupiti i krenuti u taj projekt, rekao je Matej Kinčić, vlasnik kućice, a njegov otac Zvonimir dodao je da im se svidjela cijela ta ideja obnove zagorskih kućica, gdje su maksimalno nastojali očuvati taj autohtoni izričaj.

Smještena na osami, na brežuljku s prekrasnim pogledom, danas je malena kućica od svega 35 kvadrata, čiju su obnovu većim dijelom napravili otac i sin. Zvonimir Kinčić rekao je da je sve kompletno obnovljeno.

Proces obnove stare kleti

Kućica je bila stara drvena kletica na zemljanom podu, gdje smo iskoristili sve što se dalo iskoristiti od te drvene građe. Ostalo smo zamijenili, stavili smo nove temelje, vratili smo taj donji dio autohton, a drugo smo stavili sve novo, rekao je Zvonimir Kinčić.

Matej se nadovezao i objasnio da su prvo skinuli stari krov, koji se nije dao spasiti. Vanjske zidove, koje su činile hrastove grede, označili smo svaku svojim brojem. Tako da, kada se vraća na mjesto, znamo točno koja gdje ide, zato što svaka je rezana na mjeru, svaka ima poseban utor, zapravo da, kada je ona bila građena, da sjedne na mjesto. Grede su bile spajane drvenim klinovima, a mi smo to ipak zamijenili modernijom metodom i spajali ih dugim vijcima, rekao je Matej Kinčić.

Instalacije i grijanje

Na hladan dan, kakav je bio u vrijeme naše posjete, isparavanje topline iz hidromasažne kade bilo je vrlo primamljivo, no, toplina kućice ipak nas je ugrijala. Uz korištenje obnovljivih izvora energije, logičan odabir bilo je podno grijanje.

Podno grijanje smo stavili jer nam se činilo da će biti najzgodnije, najpovoljnije za jedan ovako mali prostor. To podno grijanje na struju ide s obnovljivim izvorima energije koje koristimo i to je nekako prirodni slijed stvari, zapravo, rekao je Zvonimir.

Stil uređenja i izbor materijala

Toplina interijera postignuta je idealnom kombinacijom modernog i tradicionalnog stila.

Uglavnom, svi materijali su prirodni i autohtoni, a nastojali smo sačuvati postojeće materijale koliko smo mogli. Drvo, kamen, stara cigla – hrpa stvari je dolazila u hodu, kako smo tu svaki dan. Sve nam kroz ruke prođe, pa onda, aha, ovo bismo mogli tu iskoristiti, ovo bismo mogli ovdje. Hrpu stvari smo već i maknuli, pa smo onda vraćali sa skladišta. To ćemo staviti tu, to ćemo staviti tamo. Tako smo dobili toplinu objekta, rekao je Zvonimir.

Željeli smo zadržati što više originalnog drveta, da se vidi i da bude naglašeno. Iznutra smo željeli spojiti moderno i tradicionalno, da se vidi da je to zagorska kuća, ali neki dijelovi su napravljeni modernije ipak.

Detalji u uređenju by Mama

Mama je pomogla sa unutarnjim uređenjem, ona je birala neke detalje, sitnice i to. Ono što njoj ide jako dobro, mama je odabrala kuhinju. Njoj je palo na pamet da bismo stara vrata od same kućice pretvorili u panoramski prozor i stara vrata iskoristili kao sjenilo tog prozora, nadovezao se Matej.

Dosjetila se i postolje stare šivaće mašine iskoristiti za postolje za umivaonik, što je kupaonici dalo poseban šarm.

Predivno uređena galerija

Minimalno prostora zauzele su drvene stube koje vode na bajkovitu galeriju s mnoštvom prirodnog svjetla.

Galerija je u principu spavaći prostor, dignuta iznad boravka. Nasuprot kreveta je velika staklena stijena koja gleda na krajolik. Krevet je napravljen od greda koje su prije držale bačve u samoj kleti, a jedan stolar ih je obradio i napravio od njih krevet, autohton.

Otac i sin su dali novi život jednoj staroj kleti, a mamina kreativnost dala joj je zanimljiv karakter.

Oglas

Predstavljamo dom

Vitalna stogodišnjakinja – stara zagorska kuća dobila je novo ruho 

U vrijeme nastanka, ova je stara zagorska kuća služila za stanovanje, a spretne ruke obitelji Kinčić spasili su ju od propadanja i pretvorila u podsjetnik na neka davna vremena. 

“Kućica je sagrađena 1913. godine. S tim da mi kada smo došli ovdje, mi smo se toga trena kada smo ju vidjeli, zaljubili. Kućica nije izgledala baš ovako kako ona momentalno izgleda, ali smo nastojali da ona ostane kao stara, autohtona zagorska hižica i ona se nama kao takva upravo dopala i ona je naša zagorska, stara hižica.”, rekla je Gordana Kinčić, vlasnica kuće. 

S obzirom da je to onako bio jedan onako stariji stil gradnje, ona je u međuvremenu renovirana, ali nas kao takve nije to zadovoljilo. Pa smo ono krenuli od bojanja zidova, kuhinja je u principu ostala kakva je bila, pa smo samo malo ju nakitili, stavili smo rajnglice, lončiće tako da dočaramo u stvari taj nekakav zagorski, starinski štih. Jedino u što smo malo više uložili to je bila kupaonica koja je zaista bila dosta derutna i nije služila svrsi, nastavila je. 

Uređenje kupaonice

Kupaonica uređena u retro stilu savršen je spoj starih i novih vremena. 

“To nam je bila nit vodilja da malo u svu tu starinu dodamo tog nekakvog malo modernog štiha, s obzirom da je ona bila dosta derutna, krenuli smo s njom i napravili smo to što smo napravili, a opet smo gledali da to ne odudara previše od ovoga svega pa smo opet išli na te tople materijale kao što je drvo, malo dodali tog šarenila u pločicama i evo tako da smo ustvari na kraju bili zadovoljni time što smo njome postigli.”, ispričala je Kinčić. 

Detalji koji daju poseban ugođaj prostoru

Seljački pod i lamperija na zidovima daju poseban štih interijeru u kojem su izložene starine emotivne vrijednosti. 

“S obzirom da smo jako veliki ljubitelji starih stvari, starina, to su znali naši prijatelji, naši kumovi, naši rođaci tako da su jednostavno prilikom svakog posjeta nama, donijeli nešto svoje. Tako da evo, svaka većina ovih stvari priča neku svoju priču, ali uglavnom to je nešto što smo dobili od poznanika i dragih ljudi.”, rekla je Kinčić. 

Zavjese pridodaju toplini prostora, a stari tanjuri koji su kroz godine ostali bez svog para stoje na ručno izrađenim policama. 

Autohtoni i resturirani namještaj

“Što se tiče tih polica, to je rad mog supruga, to je on osmislio isto kao i žardinjere sa vanjske strane hižice, znači, one su vrlo slične i to je ustvari rad evo ga, njegov projekt.”, rekla je Kinčić. 

Od pokućstva zatečenog u kući, obitelj je zadržala vitrinu u dnevnoj sobi i blagovaonski stol sa stolcima. 

“On je restauriran, on je bio u lošijem stanju, isto kao i stolice ali s obzirom da se uklopilo u ovaj interijer, nismo htjeli odustat od svega toga pa smo dali restaurirat i sad je to evo sastavni dio našeg dnevnog boravka i smatramo da je to zaista nešto što ovdje paše.”, objasnila je Kinčić. 

Autohtoni kreveti u spavaćoj sobi nisu zadržani zbog komfora, ali novi su rađeni upravo s tim starinskim karakterom, dok atmosferi pridonose obiteljske fotografije. 

“Na fotografijama u spavaćoj sobi je moja baka, Katarina, moja mama pokojna Amalija i na jednoj fotografiji sam ja kao mala djevojčica na klupici na brijegu iznad moje rodne kuće.”, rekla je Kinčić. 

Za potpuno opuštanje i bijeg od vreve grada, obitelj je napravila malu spa zonu okruženu duhom prošlosti. 

Nastavite čitati

Predstavljamo dom

Mali dio Francuske u zagrebačkom stanu

Stan francuske umjetnice sa zagrebačkom adresom, Jessice Gobert obiluje zanimljivim zbirkama umjetnina i namještaja. Ulaskom u stan prepun prirodne svjetlosti, pažnju privlači svježi buket cvijeća koji u kombinaciji s mirisnom svijećom daje toplinu, boju i miris prostoru. Pozitivna karakteristika ovog stana leži u pametno iskorištenom prostoru čime je postignut dojam prostranosti. Staklene površine daju dovoljno dnevnog svjetla za biljke koje unose prirodni element u interijer. 

Dom po vlastitom ukusu

Želim da u svakom trenutku izgledaju najbolje moguće. Za mene je to zapravo hobi i pruža mi osjećaj da doista nastanjujem prostor i mijenjam ga svojim postupcima. Za mene je to „zen“, kad uđem u „zonu“ i samo kružim stanom, obilazim različite biljke i provjeravam je li sve pod kontrolom. Također mislim da je to neka verzije mene koja pokušava zauzeti prostor i ispuniti ga biljkama, ispričala je Jessica Gobert. 

Poigravanje nespojivim elementima uređenja dalo je ovom stanu poseban šarm i privlačnost. Raznovrsnost detalja koji čine razliku, protežu se od serijski proizvedenih komada do dizajnerskih, uključujući i one inspirirane njenom rodnom Francuskom.

Imam svoju tintarnicu za umakanje tinte dok crtam koja je antikvitet iz starijih vremena i meni je vrlo vrijedna. Imam i ormarić koji mi je majka poklonila, a napravljen je od starog drva i također je ukrašen cvjetićima i uzorcima,  veoma je krhak i uglađen. Imam francusku sliku koja je bila vjenčani poklon mojih roditelja. Prikazuje pejzaž mog rodnog mjesta. To je, znate, vrlo „francuski“, pogotovo za mene. Također imam i sliku ilustratorice Elle Coutance, čije radove cijenim. Imam i dosta francuskih knjiga što je možda i najviše francuska stvar u stanu, rekla je Gobert. 

Isticanje osobnih detalja

Jednostavnost bijelih zidova i sivog namještaja, stvorili su idealan prostor za izlaganje umjetnina. Jedna od interesantnijih je stari kip konja s dva jahača. Niz grafičkih radova otkrivaju Jessicin talent za snažne, grafičke linije koje su izložene u najvećoj prostoriji gdje se nalaze  i vesele razglednice. 

Imam kolekciju razglednica koje su mi poslali prijatelji tijekom godina. Veoma su šarolike, prikazuju umjetnička djela, pejzaže i slike. Jako su lijepe. Za mene je to mozaik s pomoću kojeg se osjećam kao da su oni sa mnom ovdje. S druge strane, čuvam i razglednice mojih omiljenih umjetnika koje kupujem u muzejima.Volim crtati predivne pejzaže. Iza mene se nalazi muzej Jacquemart-André u Parizu vrlo cijenjene arhitekture, pa iako ne mogu u stanu imati lukove i kamene stupove, volim ih imati na zidu i crtati ih. Smisao tih radova na zidu je refleksija mene i onoga što želim, ispričala je Jessica. 

Pored dnevnog boravka smještena je  radna soba svijetlih tonova s puno drvenih detalja i biljaka, što ju pretvara u pravu zelenu oazu. Razlika u tonovima, kreativno kombiniranje boja i materijala tvore zanimljivu cjelinu posebne privlačnosti.

Bijeg od minimalizma

Rekla bih da je stil stana pomalo eklektičan. Ima dosta starih stvari. Volim vrlo bogat izgled materijala, ako je drvo onda volim da je u drugačijim nijansama, drugačijim bojama. Ne bih rekla da prevladava minimalizam jer nisam pretjerani ljubitelj takvog stila. Sviđa mi se kada je ambijent topao i udoban. Zato volim imati tepihe, drvene elemente i tople boje. Tople boje su mi broj jedan. Iz tog razloga imam puno biljaka jer mislim da otvaraju prostor. Također smatram da je važan balans i postavljanje određenih stvari na prava mjesta, rekla je Gobert za Dom na kvadrat. 

Eklektičan stan umjetnice Jessice Gobert obiluje raznolikošću, umjetnošću, biljkama i  svjetlošću, stvarajući jedinstveno i inspirativno okruženje. Različiti umjetnički izrazi stvaraju harmoničnu cjelinu i dinamičnu atmosferu, a svaki kutak oživljen umjetničkim djelima daje dojam živopisne galerije.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice