Arhitektura i dizajn

Fotogenična arhitektura grada Zagreba

Fotografija i arhitektura oduvijek su u interaktivnom odnosu. Tako se i Ivan kroz objektiv zaljubio u arhitekturu Zagreba i počeo ju proučavati.

Arhitektura grada Zagreba mi se sviđa primarno zbog toga što je bogata, što je raznolika, što je šarena. Imamo danas primjere po ulicama gdje vidimo razne boje u malim kućama, zgrada, razni simboli, detalji koje često i ne primijetimo u šetnjama. Svakodnevne šetnje se često pretvore u otkrivanje nekih novih elemenata i mislim da je to samo jedan mali dio tog što čini arhitekturu grada Zagreba bogatom i zanimljivom.

“Fotografiranjem grada sam se počeo baviti tako da sam vjerojatno kao i većina ljudi koja se počne bavi fotografijom krenu istraživati grad u kojem žive jer je to najjednostavnije, najpristupačnije i na taj način je krenuo i moj put, prije nekih 15 godina, šetnje ulicama, trgovima, parkovima, istraživanje grada, i to se jednostavno s godinama iz hobija polako počelo pretvarat u nešto ozbiljnije i na kraju krajeva i posao, ali mislim da se tu izrodila neka određena ljubav prema arhitekturi grada Zagreba.” rekao je fotograf Ivan Klindić.

Fotograf Ivan Klindić

Mnogi su slavni fotografi bili fascinirani arhitekturom, baš kao što su arhitekti voljeli fotografirati grad. Svatko od njih imao je svoju najdražu građevinu. Ivanu je to kula Lotrščak.

Osim svog položaja, znači kula je imala specifičnu ulogu. Postojalo je takozvano zvono koje je u određeno doba dana svojom zvonjavom pozivala građane da se vrate unutar zidina, osim toga postoji jedna zanimljiva legenda da je turska opsada grada Zagreba završila upravo zato što je pucanj iz gričkog topa uništio ručak turskom paši i zbog toga su se Turci prepali i pobjegli i tada je prestala opsada Zagreba.

Čarolija Gornjeg grada

Na Gornjem gradu definitivno jedna od dražih lokacija i građevina mi je svakako trg svetog Marka, mislim da je to isto možda uobičajeni odgovor s obzirom na sami vizualni aspekt tog trga kojim dominira crkva sv. Marka, ali svakako volim spomenuti i Vranicanijevu poljanu, to jest službenog naziva Park Bele 4., koji je možda tu nekako manje zastupljen u pričama ovaj i turističkim nekim tekstovima, ali svakako pruža jedan prekrasan pogled na grad Zagreb i grle ga Vranicanijeva ulica s jedne strane, tu imamo kulu Lotrščak, s donje strane imamo Strossmayerovo šetalište i sada već bivšu zgradu Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Još jedna od najzanimljivijih stvari vezanih uz arhitekturu grada Zagreba, koja je isplivala u javnost unazad nekoliko godina, je tunel Grič koji je dugo bio zatvoren i obavijen nekako velom tajne. Uglavnom su to ljudi pričali o tom tuneli, prepričavale su se razne priče, ali nigdje nije bilo nekakvih službenih informacija da su ljudi znali o čemu se zapravo radi dok nije 2016. godine tunel otvoren, u svom skoro pa punom profilu i danas povezuje sa zapadne strane Mesničku, s druge strane povezuje Radićevu ulicu i ima nekoliko izlaza prema jugu. I mislim da je to jako zanimljivo jer je tunel u skoro svom izvornom okviru sačuvan i danas se u tunelu mogu pronaći neki zapisi iz 2. svjetskog rata kada je tunel korišten.

Na fotografijama je zabilježena metropolizacija grada, novi urbanistički potezi, a neke su građevine ostale samo uspomena.

Tu volim spomenuti kuću Mlinarić, koja se nalazi, danas nalazila, na spoju Mlinarske i Jurjevske ulice, ona više ne postoji. Mnogi Zagrepčani su znali za tu kuću, takozvana žuta kuća koja je bila prekrasna, na svojoj poziciji, ona je godinama bila zapuštena, nitko se nije brinuo o njoj i nakon potresa je očito dokrajčena, nakon čega je bila srušena do temelja i danas se gradi neka druga kuća tamo.

Lice Zagreba je skroz promijenilo svoj izgled, cijeli grad pogotovo Gornji grad je gradilište, i to je možda još jedan dodatan motiv da idem sve češće u šetnje, da pratim i dokumentiram te sve promijene koje ide na bolje, obnavljaju se neke zgrade koje su godinama bile zapuštene, možda su potresi i potaknuli te promijene, te obnove, tako da se trudim barem jednom tjedno ići u šetnju gradom, ne samo užim centrom nego i šire, obilazim druge kvartove.

Ivan prati zaštićena kulturna dobra, ali i obilazi cijeli grad pokušavajući mapirati Zagreb.

“Doslovno imam kartu i tako obilazim mjesne odbore, gradske četvrti i ulice koje su ne samo manje zastupljene i poznate i ovaj spominjane, ovaj, nego trudim se dokumentirati cijeli Zagreb, jer kad pregledam svoju arhivu imam na desetke tisuća fotografija Donjeg, Gornjeg grada, Kaptola, Lenuccijeve potkove ali se trudim da imam i ostatak Zagreba jer Zagreb je puno širi nego što to svi mi znamo.”, rekao je Klindić.

Šetnjom kroz grad, Ivan otkriva zanimljivosti arhitekture, poput kuće s dvije adrese, identičnog izgleda s obje strane ili kuće Špulka pokraj koje se nalazi Vranicanijeva poljana – mjesto susreta suvremene i povijesne arhitekture.

Up Next

Emocije i ljudi stvaraju najbolje interijere

Ne propustite

Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?

Arhitektura i dizajn

Retro futuristički ured iz druge galaksije – prostor iz snova za svakog IT-evca

U svijetu u kojem su uredski prostori postali produžetak identiteta tvrtke, a ne samo funkcionalna mjesta za rad, pojavio se jedan koji je stigao iz druge galaksije.

Ovaj retro futuristički ured u Buzinu domaće software kompanije Mireo izgleda kao da je teleportiran iz neke druge galaksije.

Tvrtka poznata po razvoju navigacijskih sustava i tehnološkim inovacijama odlučila je i svoj radni svijet pretvoriti u putovanje — u prostor koji vodi, usmjerava i nadahnjuje.

Već pri ulasku jasno je da je ovo mjesto drukčije. U Mireu kažu da je SF prirodan jezik IT zajednice, a upravo je iz tog svijeta potekla ideja za ovakav koncept.

„SF je prirodna referenca IT ljudima koji rade ovdje“, kaže investitor Ivica Siladić.

Kultna knjiga Vodič kroz galaksiju za autostopere bila je početna iskra, a odluka da prostor bude “priča, a ne ured” bila je instinktivna.

Brigada briljirala projektom

Kada je projekt preuzeo arhitektonski studio Brigada, ured je dobio potpuno novu dimenziju. Poznati po metodi kojom analiziraju kretanje korisnika u prostoru i po istraživanju navika zaposlenika, arhitekti su od početne ideje stvorili seriju prostornih doživljaja — poput paluba na svemirskom brodu.

„Mi smo u Brigadi veliki ljubitelji i Star Treka i Vodiča kroz galaksiju“, kaže Dorotea Šarić. Upravo je Brigada zaslužna za to da prostor izgleda kao scenografija koja funkcionira u stvarnom životu.

Za svoj su ured osvojili i prestižnu nagradu Architecture MasterPrize Grand Prix, u konkurenciji globalnih korporacija, a u razgovoru za Dom na Kvadrat, Dejan Geber čak je i izjavio „Volio bih raditi u svemiru“.

Ovakvi projekti jasno pokazuju da je odabir arhitekata presudan korak, jer stručan i promišljen tim može transformirati prostor u dugoročno održivo radno okruženje.

Ured kao svemirski brod: gdje svaka “paluba” ima svoju funkciju

Prostor je organiziran kao niz zona. Sve su oblikovane tako da potiču interakciju, kreativnost i spontano dijeljenje ideja. U Brigadi su morali voditi računa i o budućem širenju pa su ured dizajnirali modularno, kao sustav koji može rasti i razvijati se poput žive organizacije.

Neformalne “recharge zone” imaju drukčiji karakter od radnih — glasnije su, hrabrije, vizualno dinamičnije. Formalne zone smirenije su, precizno osvijetljene, fokusirane na koncentraciju.

Ipak, sve su povezane kao cjeline jednog svemirskog broda.

Ured koji ima vlastitog chefa

Mireo ima i nešto što se ne viđa često — vlastitog chefa, koja svakoga dana priprema ručkove u njihovoj “svemirskoj kuhinji”.

Svaka etaža ima mjesto za predah, ali jedna zona posebno oduzima dah: veliki zajednički prostor nazvan 42, referenca na kultnu šifru iz “Vodiča kroz galaksiju”. Ovo je mjesto za objed, druženje, brainstorminge i spontano dijeljenje ideja. Ured ima i privatnog chefa, što svakodnevnu pauzu pretvara u ritual — u Ten Forward, inspiriran istoimenim prostorom za druženje iz Star Treka. Ovdje zaposlenici ručaju, izmjenjuju ideje i, barem na trenutak, povjeruju da se nalaze usred neke Zvjezdane flote.

Ova prostorija nije samo blagovaonica — ona je dnevni boravak cijele tvrtke, mjesto koje daje osjećaj zajedništva i brige.

Retro futurizam koji se živi

U opremanju su korišteni originalni komadi dizajna iz 70-ih, desetljeća u kojem se budućnost zamišljala hrabro i optimistički. Od Ducaroyevih fotelja do Pantonovih stolica, svaki komad je autentičan, pravi vintage, i dodatno naglašava identitet prostora.

To je estetika koja ne glumi prošlost niti predviđa budućnost — nego ih spaja u nešto jedinstveno.

10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna

Ured koji nije prostor, nego iskustvo

Mireov (ili Brigadin?) retro futuristički ured nije samo funkcionalan, a nije ni samo dizajnerski. On komunicira vrijednosti tvrtke, njezin humor, njezinu filozofiju i njezinu ljudskost.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Hrvatska arhitektura: Kurije, hiže i kleti kao čuvari tradicije

Svaka obnovljena klet, hiža ili kurija predstavlja vrijedon doprinos zaštiti lokalnog identiteta

Hrvatska arhitektura iznimno je raznolika i duboko ukorijenjena u krajolik, klimu i kulturu življenja. Tradicijska hrvatska arhitektura obuhvaća širok spektar autohtonih građevina – od reprezentativnih plemićkih kurija do skromnih hiža, vinogradarskih kleti, čardaka, bunja, kamenih kuća na konobi te prapornica. Svaki od tih tipova kuća rezultat je dugotrajnog razvoja, prilagodbe i znanja koje su graditelji prenosili generacijama.

Upravo ta raznolikost čini hrvatsku arhitekturu jedinstvenom: slojevita je, regionalno specifična i sastavni je dio identiteta mnogih sela i manjih naselja.

U trenutku kada ruralni pejzaž doživljava intenzivne promjene, očuvanje autohtonih kuća postaje ključno ne samo za baštinu, već i za razumijevanje razvoja hrvatske arhitekture. Obnova kurija, hiža i kleti stoga nije samo estetski zahvat, već promišljen čin očuvanja prostora i održivog graditeljstva.

U nastavku donosimo pregled najvažnijih tradicijskih kuća koje su oblikovale hrvatsku arhitekturu i primjere njihove suvremene vrijednosti.

Kurija – plemićka tradicija kao temelj kontinentalne hrvatske arhitekture

Kurije zauzimaju posebno mjesto u hrvatskoj arhitekturi kontinentalnog područja. Kao sjedišta nekadašnjih plemićkih obitelji, odlikuju se masivnom zidanom konstrukcijom, simetričnim pročeljima, prostranim tlocrtima i pratećim gospodarskim zgradama. Njihov oblik odražava status, društveni položaj i estetske vrijednosti vremena u kojem su nastajale.

Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča

Najviše ih nalazimo u Hrvatskom zagorju, Prigorju, Podravini, Moslavini i Slavoniji – regijama u kojima je hrvatska arhitektura stoljećima balansirala između ruralnih potreba i plemićkih utjecaja.

Danas se kurije obnavljaju kao muzeji, kulturni centri, boutique smještaji ili obiteljski domovi. Njihova povijesna slojevitost – spoj lokalnih materijala, europskih stilova i priča generacija – čini ih iznimno važnim primjerima očuvanja hrvatske arhitekture.

Hiža – jedan od najprepoznatljivijih oblika seoske hrvatske arhitekture sjevera

Tradicionalna hiža simbol je života običnog čovjeka sjeverne Hrvatske. Nastala u Međimurju, Zagorju i Podravini, hiža je odraz racionalne, funkcionalne i klimatski prilagođene hrvatske arhitekture.

Posebno mjesto u hrvatskoj arhitekturi zauzima i moslavačka hiža, karakteristična za područje Moslavine – prostor između Lonjskog polja, Moslavačke gore i zelenih hrastovih šuma. Riječ je o jednoj od najprepoznatljivijih kuća kontinentalne Hrvatske, nastaloj u skladu s prirodnim resursima i potrebama obiteljskog gospodarstva.

Građene od drva, zemlje i opeke, sa strmim dvostrešnim krovovima, hiže su nudile udobnost, toplinu i dugotrajnost. Drvo kao najdostupniji materijal oblikovalo je karakter ovog tipa gradnje – toplina materijala, mogućnost ručne obrade i prirodna izolacija činili su hižu idealnim domom za lokalne obitelji.

Danas se hiže obnavljaju kao vikendice, kuće za odmor, galerije ili stalni domovi. U suvremenim adaptacijama zadržavaju se izvorne grede, seljački podovi, lamperija i tradicionalni raspored prostorija, dok se moderniziraju elementi poput kupaonica, izolacije i energetskih sustava. Time se čuva autentičan izraz hrvatske arhitekture, ali u funkciji današnjih potreba.

Klet – vinogradarska kućica kao dragocjeni dio hrvatske ruralne arhitekture

Kleti, karakteristične za Zagorje, Prigorje, Plešivicu i Moslavinu, jedan su od najromantičnijih oblika hrvatske arhitekture. Nekad građene kao skloništa vinogradara i spremišta za vino, predstavljaju spoj jednostavnosti, funkcionalnosti i prilagodbe terenu.

Drvene konstrukcije, mali tlocrti, prirodni materijali i sklad s brežuljkastim krajolikom definiraju arhitektonski karakter kleti.

Danas se ove kućice sve češće obnavljaju za turizam i odmor, pretvarajući se u male, funkcionalne domove. U modernim adaptacijama koriste se autohtoni materijali, a uvode se suvremena rješenja poput podnog grijanja, staklenih stijena, mini wellness zona ili energetski učinkovitih sustava. Unatoč modernizaciji, kleti zadržavaju prepoznatljiv identitet – što je ključno za kontinuitet hrvatske arhitekture.

Ostali autohtoni oblici koji dopunjuju sliku hrvatske arhitekture

Hrvatska arhitektura obuhvaća brojne tradicijske forme koje dodatno potvrđuju regionalnu raznolikost:

Čardak – dvokatna drvena kuća Slavonije i Posavine podignuta na stupovima
Praporna kuća – poluukopana kuća Podunavlja od praporne zemlje
Bunja i suhozidne kućice – dalmatinska kamena skloništa građena bez veziva
Kamene kuće na konobi – karakteristične za Dalmaciju i Primorje
Istarski kažuni i kamene kuće – spoj mediteranske tradicije i ruralne arhitekture

Svaka od ovih struktura predstavlja jedinstven doprinos razvoju hrvatske arhitekture i pokazuje kako su ljudi gradili u skladu s prirodom, dostupnim materijalima i lokalnim običajima.

Zašto je važno očuvati tradicijske kuće hrvatske arhitekture?

Obnova tradicijskih kuća donosi višestruke koristi, osobito u kontekstu razumijevanja i očuvanja šire slike hrvatske arhitekture. Riječ je o procesu koji nadilazi samu adaptaciju objekta jer utječe na identitet mjesta, održivost prostora i prenošenje graditeljskog znanja.

Čuvanje kulturne i graditeljske baštine

Svaka obnovljena klet, hiža ili kurija predstavlja vrijedan doprinos zaštiti lokalnog identiteta. Takve kuće nisu samo građevine – one su dokument vremena, povijesnih okolnosti, materijala i načina gradnje koji su se razvijali stoljećima. Očuvanjem izvornih konstrukcija, tradicionalnih materijala i karakterističnih oblika čuvamo kontinuitet hrvatske arhitekture i sprječavamo nestanak graditeljskih tipologija koje se više ne stvaraju u suvremenoj gradnji.

Ovakva arhitektura temelji se na lokalnim materijalima poput drva, kamena, zemlje i opeke. Obnova starih kuća smanjuje potrebu za novim građevinskim materijalima i velikim konstrukcijskim zahvatima, čime se značajno smanjuje ekološki otisak. Mnoge od tih kuća već u svojoj izvornoj formi imaju dobru energetsku učinkovitost – zahvaljujući debljini zidova, prirodnoj izolaciji i orijentaciji prema suncu.

Obogaćivanje turističke ponude

Autohtone kuće sve su traženije u ruralnom i kulturnom turizmu. Gosti traže autentičnost, atmosferu i priču – upravo ono što tradicijske hiže, kurije, kleti i moslavačke kuće nude u izobilju. Njihova obnova omogućuje stvaranje jedinstvenih smještaja koji se izdvajaju od standardiziranih hotela i apartmana, te pridonose jačanju lokalne ekonomije.

Autentičnost života i prostora

Tradicijske kuće odražavaju način života i prostor kakav se oblikovao generacijama. Materijali, raspored prostorija, detalji obrade drva i kamena svjedoče o kulturi stanovanja jedne regije. Očuvanjem tih elemenata čuvamo i specifičnu atmosferu koja je sastavni dio hrvatske arhitekture. U modernim adaptacijama moguće je kombinirati autentične elemente s današnjim standardima udobnosti, stvarajući prostor koji je istovremeno tradicionalan i suvremen.

Hrvatska arhitektura kao vrijednost – a ne samo fragment prošlosti

Obnova tradicijskih kuća hrvatske arhitekture nije samo tehnički zahvat, nego dugoročno važan čin čuvanja graditeljskog identiteta Hrvatske. Time se održava kontinuitet kulture življenja, potiče održivost, jača lokalna zajednica i osigurava da tradicijska arhitektura ostane prisutna kao živa, svakodnevna vrijednost – a ne samo kao fragment prošlosti.

Nastavite čitati