Arhitektura i dizajn
Fotogenična arhitektura grada Zagreba
Fotografija i arhitektura oduvijek su u interaktivnom odnosu. Tako se i Ivan kroz objektiv zaljubio u arhitekturu Zagreba i počeo ju proučavati.
Arhitektura grada Zagreba mi se sviđa primarno zbog toga što je bogata, što je raznolika, što je šarena. Imamo danas primjere po ulicama gdje vidimo razne boje u malim kućama, zgrada, razni simboli, detalji koje često i ne primijetimo u šetnjama. Svakodnevne šetnje se često pretvore u otkrivanje nekih novih elemenata i mislim da je to samo jedan mali dio tog što čini arhitekturu grada Zagreba bogatom i zanimljivom.
“Fotografiranjem grada sam se počeo baviti tako da sam vjerojatno kao i većina ljudi koja se počne bavi fotografijom krenu istraživati grad u kojem žive jer je to najjednostavnije, najpristupačnije i na taj način je krenuo i moj put, prije nekih 15 godina, šetnje ulicama, trgovima, parkovima, istraživanje grada, i to se jednostavno s godinama iz hobija polako počelo pretvarat u nešto ozbiljnije i na kraju krajeva i posao, ali mislim da se tu izrodila neka određena ljubav prema arhitekturi grada Zagreba.” rekao je fotograf Ivan Klindić.
Fotograf Ivan Klindić
Mnogi su slavni fotografi bili fascinirani arhitekturom, baš kao što su arhitekti voljeli fotografirati grad. Svatko od njih imao je svoju najdražu građevinu. Ivanu je to kula Lotrščak.
Osim svog položaja, znači kula je imala specifičnu ulogu. Postojalo je takozvano zvono koje je u određeno doba dana svojom zvonjavom pozivala građane da se vrate unutar zidina, osim toga postoji jedna zanimljiva legenda da je turska opsada grada Zagreba završila upravo zato što je pucanj iz gričkog topa uništio ručak turskom paši i zbog toga su se Turci prepali i pobjegli i tada je prestala opsada Zagreba.
Čarolija Gornjeg grada
Na Gornjem gradu definitivno jedna od dražih lokacija i građevina mi je svakako trg svetog Marka, mislim da je to isto možda uobičajeni odgovor s obzirom na sami vizualni aspekt tog trga kojim dominira crkva sv. Marka, ali svakako volim spomenuti i Vranicanijevu poljanu, to jest službenog naziva Park Bele 4., koji je možda tu nekako manje zastupljen u pričama ovaj i turističkim nekim tekstovima, ali svakako pruža jedan prekrasan pogled na grad Zagreb i grle ga Vranicanijeva ulica s jedne strane, tu imamo kulu Lotrščak, s donje strane imamo Strossmayerovo šetalište i sada već bivšu zgradu Državnog hidrometeorološkog zavoda.
Još jedna od najzanimljivijih stvari vezanih uz arhitekturu grada Zagreba, koja je isplivala u javnost unazad nekoliko godina, je tunel Grič koji je dugo bio zatvoren i obavijen nekako velom tajne. Uglavnom su to ljudi pričali o tom tuneli, prepričavale su se razne priče, ali nigdje nije bilo nekakvih službenih informacija da su ljudi znali o čemu se zapravo radi dok nije 2016. godine tunel otvoren, u svom skoro pa punom profilu i danas povezuje sa zapadne strane Mesničku, s druge strane povezuje Radićevu ulicu i ima nekoliko izlaza prema jugu. I mislim da je to jako zanimljivo jer je tunel u skoro svom izvornom okviru sačuvan i danas se u tunelu mogu pronaći neki zapisi iz 2. svjetskog rata kada je tunel korišten.
Na fotografijama je zabilježena metropolizacija grada, novi urbanistički potezi, a neke su građevine ostale samo uspomena.
Tu volim spomenuti kuću Mlinarić, koja se nalazi, danas nalazila, na spoju Mlinarske i Jurjevske ulice, ona više ne postoji. Mnogi Zagrepčani su znali za tu kuću, takozvana žuta kuća koja je bila prekrasna, na svojoj poziciji, ona je godinama bila zapuštena, nitko se nije brinuo o njoj i nakon potresa je očito dokrajčena, nakon čega je bila srušena do temelja i danas se gradi neka druga kuća tamo.
Lice Zagreba je skroz promijenilo svoj izgled, cijeli grad pogotovo Gornji grad je gradilište, i to je možda još jedan dodatan motiv da idem sve češće u šetnje, da pratim i dokumentiram te sve promijene koje ide na bolje, obnavljaju se neke zgrade koje su godinama bile zapuštene, možda su potresi i potaknuli te promijene, te obnove, tako da se trudim barem jednom tjedno ići u šetnju gradom, ne samo užim centrom nego i šire, obilazim druge kvartove.
Ivan prati zaštićena kulturna dobra, ali i obilazi cijeli grad pokušavajući mapirati Zagreb.
“Doslovno imam kartu i tako obilazim mjesne odbore, gradske četvrti i ulice koje su ne samo manje zastupljene i poznate i ovaj spominjane, ovaj, nego trudim se dokumentirati cijeli Zagreb, jer kad pregledam svoju arhivu imam na desetke tisuća fotografija Donjeg, Gornjeg grada, Kaptola, Lenuccijeve potkove ali se trudim da imam i ostatak Zagreba jer Zagreb je puno širi nego što to svi mi znamo.”, rekao je Klindić.
Šetnjom kroz grad, Ivan otkriva zanimljivosti arhitekture, poput kuće s dvije adrese, identičnog izgleda s obje strane ili kuće Špulka pokraj koje se nalazi Vranicanijeva poljana – mjesto susreta suvremene i povijesne arhitekture.
Urbanizam
5 načela održivog susjedstva: Kako graditi bolje gradove?
Održivo planiranje susjedstava temelji se na pet ključnih načela koja stvaraju povezane, uključive i otpornije gradove
Naši gradovi rastu brže nego ikad prije. Svjetska urbanizacija donosi ogromne prilike, ali i izazove – od prometnih gužvi i zagađenja, do nedostatka dostupnog stanovanja i socijalne uključenosti. Ključno pitanje je – rastemo li bolje? Održivo planiranje susjedstava može grad učiniti otpornijim na klimatske promjene, socijalno uključivim i estetski ugodnim mjestom za život.
Primjeri iz Europe pokazuju kako promišljena urbanistička rješenja mogu pozitivno utjecati na kvalitetu života u gradovima. Kopenhagen je grad poznat po svojim biciklističkim infrastrukturnim mrežama i pješačkim zonama, što omogućava da ulice postanu mjesta života, a ne samo prometne površine. U Barceloni je, koncept superblokova smanjio promet u stambenim kvartovima i stvario više prostora za javne i zelene površine te društvene aktivnosti i tako postao primjer kako integracija funkcija može unaprijediti svakodnevni život građana.
U Freiburgu, fokus na energetski učinkovitu i održivu izgradnju stanova pokazuje kako raznovrsni tipovi stanovanja doprinose inkluzivnosti i socijalnoj koheziji. A u Amsterdamu, podrška lokalnim trgovinama i kratkim opskrbnim lancima ističe važnost koncepta “živjeti lokalno, raditi lokalno” za smanjenje emisija i jačanje lokalne ekonomije.
Ova iskustva pokazuju da gradovi koji planiraju s vizijom i jasno definiranim principima mogu stvarati otporna, inkluzivna i vibrantna susjedstva. Evo pet načela koja oblikuju susjedstva budućnosti, već danas:
1. Ulice za ljude, ne samo za automobile
Sigurne, povezane i pristupačne ulice mogu se usporediti s krvotokom grada – one omogućuju svakodnevno kretanje ljudi, ideja i aktivnosti. Kada su ulice dobro planirane, one ne služe samo automobilima, već stvaraju prostor za pješačenje, biciklizam i korištenje javnog prijevoza, čime se smanjuje ovisnost o automobilima.
Važan element ovog načela je dobra povezanost ulične mreže, koja omogućuje kraće i jednostavnije rute te smanjuje problem tzv. “posljednjeg kilometra” – završnog dijela puta koji je često najteže prijeći bez automobila.
Primjer takvog pristupa može se vidjeti u Kopenhagen, gdje razvijena mreža biciklističkih staza i pješačkih zona potiče stanovnike da se svakodnevno kreću gradom na održiv način. Takve ulice čine susjedstva sigurnijima, zdravijima i ugodnijima za život.
2. Snaga gustoće
Kontrolirani visoko gustinstinski razvoj (najmanje 15.000 ljudi po km²) omogućuje gradovima da rastu kompaktno i učinkovito, bez nekontroliranog širenja na okolna prirodna i poljoprivredna područja. Kada su ljudi, usluge i infrastruktura prostorno bliže jedni drugima, grad postaje funkcionalniji, a svakodnevne aktivnosti dostupnije.
Veća gustoća stanovanja također podržava razvoj kvalitetnog javnog prijevoza, lokalnih trgovina i javnih sadržaja, jer veći broj stanovnika na manjem prostoru stvara dovoljno potražnje za takvim uslugama. Time se smanjuje potreba za dugim putovanjima i ovisnost o automobilima.
Dobar primjer ovakvog pristupa može se vidjeti u Barceloni, gdje kompaktna urbana struktura omogućuje visoku razinu dostupnosti sadržaja, dok istovremeno ograničava širenje grada na okolni prostor. Takav model doprinosi održivijem, življem i učinkovitijem urbanom okruženju.
3. Miješanje funkcija
Zašto provoditi sate u prijevozu? Integracija stambenih, poslovnih i rekreativnih prostora omogućuje da se svakodnevne potrebe – poput trgovine, škole, posla ili parka – nalaze na svega nekoliko minuta hoda od doma. Takva organizacija prostora smanjuje potrebu za dugim putovanjima i doprinosi učinkovitijem i ugodnijem svakodnevnom životu.
Mješovita namjena prostora također potiče živost i sigurnost susjedstva tijekom cijelog dana. Kada se u istom prostoru nalaze stanovi, radna mjesta, trgovine i javni sadržaji, kvartovi postaju aktivni i izvan radnog vremena, što doprinosi snažnijoj lokalnoj zajednici i razvoju lokalne ekonomije.
Dobar primjer takvog pristupa može se vidjeti u Parizu, gdje koncept „15-minutnog grada” potiče razvoj susjedstava u kojima su ključne usluge dostupne pješice ili biciklom. Time se smanjuje prometno opterećenje i stvara kvalitetniji, održiviji urbani život.
4. Raznoliki domovi, raznoliki glasovi
Uključiva susjedstva zahtijevaju različite tipove stanovanja i veličine parcela, kako bi ljudi s različitim prihodima, životnim stilovima i potrebama mogli živjeti u istom prostoru. Kombinacija stanova, kuća u nizu, manjih i većih stambenih jedinica omogućuje da susjedstva budu dostupna širokom krugu stanovnika – od mladih i obitelji do starijih osoba.
Takva raznolikost doprinosi socijalnoj ravnoteži i snažnijoj lokalnoj zajednici, jer potiče susret različitih generacija, profesija i društvenih skupina. Umjesto segregiranih kvartova, raznolika stambena ponuda stvara dinamična i uključiva susjedstva u kojima ljudi mogu ostati živjeti i kada se njihove životne okolnosti promijene.
Primjer ovakvog pristupa može se vidjeti u Beču, gdje kombinacija javnih, zadružnih i privatnih stanova omogućuje široku dostupnost kvalitetnog stanovanja i potiče socijalno raznolika i stabilna susjedstva.
5. Živi lokalno, radi lokalno
Podrška lokalnoj proizvodnji i potrošnji pomaže gradovima da postanu otporniji i samoodrživiji. Kada se hrana, proizvodi i usluge stvaraju i koriste unutar lokalne zajednice, smanjuju se tzv. “food miles” – udaljenosti koje proizvodi putuju od mjesta proizvodnje do potrošača – kao i ovisnost o dugim i često ranjivim opskrbnim lancima.
Ovakav pristup potiče razvoj lokalnog gospodarstva i jačanje zajednice, jer podržava male proizvođače, obrtnike i lokalne trgovine. Istovremeno se smanjuje potreba za dugim transportom robe, što doprinosi smanjenju emisija i pozitivno utječe na okoliš.
Primjer takvih inicijativa može se pronaći u Amsterdam, gdje gradske politike potiču urbanu poljoprivredu, lokalne tržnice i kratke opskrbne lance hrane. Time se jača lokalna ekonomija i održivost gradskog sustava opskrbe.
Ovih pet načela pokazuje da održivo planiranje susjedstava nije samo urbanistički koncept, već način stvaranja gradova koji su funkcionalni, uključivi i ugodni za život. Promišljenim planiranjem prostora možemo smanjiti negativne utjecaje urbanizacije, ojačati lokalne zajednice i poboljšati kvalitetu svakodnevice. U konačnici, dobro planirana susjedstva temelj su otpornijih i održivijih gradova budućnosti.
Arhitektura i dizajn
nZEB stručni skup 2026: Deset godina energetske obnove i novi zahtjevi koji dolaze
Ključno pitanje više nije kako postići energetsku učinkovitost, već koliko brzo i koliko dosljedno će se standardi provoditi u praksi…
Krajem veljače u Zagrebu je održan jubilarni, deseti nZEB stručni skup 2026, konferencija koja je u proteklom desetljeću postala jedno od ključnih mjesta okupljanja stručnjaka iz područja energetske učinkovitosti i održive gradnje. Ovogodišnje izdanje donijelo je presjek postignutog napretka, ali i jasan pogled prema onome što sektor graditeljstva očekuje nakon 2026. godine. Ovogodišnji skup podržao je i Zoran Milanović.
NZEB konferencija: Priuštivo i održivo stanovanje do 2030.?
Od prvih rasprava o gotovo nultoj energiji do današnjih zahtjeva za cjelovitim sagledavanjem sigurnosti, održivosti i kvalitete stanovanja, nZEB stručni skup 2026 pokazao je koliko se paradigma energetske obnove promijenila.
Energetska obnova više nije samo pitanje potrošnje
Skup je otvoren retrospektivom razvoja energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, uz naglasak na činjenicu da se energetska obnova više ne može promatrati isključivo kroz smanjenje potrošnje energije.
Organizator skupa, prof. dr. sc. Zoran Veršić, istaknuo je kako je od samog početka ideja bila pokazati da struka zna prepoznati i adresirati stvarne probleme postojećeg fonda zgrada. Već tada se upozoravalo da energetska obnova ne smije biti samo tehničko poboljšanje energetskih svojstava, nego sveobuhvatna modernizacija zgrade.
Intervju s Prof. dr. sc. Zoranom Veršićem
Danas je takav pristup postao standard. Zgrade koje ulaze u proces obnove moraju se sagledavati kroz sigurnost od potresa i požara, kroz kvalitetu boravka u prostoru te kroz ukupnu funkcionalnost i trajnost. Upravo je to smjer koji je struka najavljivala godinama prije nego što su direktive postale zakonska obveza.
nZEB stručni skup 2026 tako je još jednom potvrdio svoju ulogu platforme koja stručnu javnost priprema na regulative i standarde prije nego što oni stupe na snagu.
Od nZEB-a prema ZEB-u: Novi zahtjevi nakon 2026.
Drugi dio programa bio je usmjeren na razdoblje koje dolazi. Iako nZEB standard još uvijek nije prošlost, sve se više govori o konceptu ZEB-a, odnosno zgrada s nultim emisijama.
Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?
Naglasak se više ne stavlja isključivo na energetsku učinkovitost, već i na cjelokupni CO₂ otisak zgrade. To uključuje emisije povezane s proizvodnjom, transportom i ugradnjom materijala, kao i njihov utjecaj na okoliš tijekom životnog vijeka objekta.
Takav pristup značajno mijenja način projektiranja i izvođenja radova. Zgrada se više ne vrednuje samo kroz potrošnju energije, već kao cjelina – kroz konstrukciju, materijale, trajnost i održivost.
Inženjerski proračuni kao temelj odluka
Silvio Novak iz tvrtke Knauf Insulation u svom je predavanju dao pregled razvoja energetskog certificiranja i energetske učinkovitosti u posljednjih dvadeset godina. Poseban naglasak stavio je na važnost preciznih proračuna.
Energetske uštede, kako je istaknuto, moraju biti jasno kvantificirane i interpretirane kroz brojke. Upravo su proračuni temelj inženjerske discipline jer omogućuju donošenje odluka na temelju podataka, a ne pretpostavki.
nZEB stručni skup 2026 tako je pokazao da se područje energetske učinkovitosti sve više oslanja na precizne analize i interdisciplinarni pristup.
Klimatske promjene i dugoročna otpornost materijala
Aleksandar Terer iz Profine Croatia govorio je o utjecaju klimatskih promjena na zgrade i građevinske materijale. Ekstremne temperature, povećana vlaga i nagle vremenske promjene dugoročno utječu na trajnost konstrukcija.
Nepravilno projektirani ili izvedeni sustavi mogu uzrokovati značajne štete, osobito ako se ne uzmu u obzir novi klimatski uvjeti. Otpornost materijala postaje jednako važna kao i njihova energetska svojstva.
Fasada kao tehnički i estetski element
Fasade su također bile jedna od središnjih tema. Janko Šemnički iz Baumita naglasio je kako fasada nije samo tehnički omotač zgrade, već i njezino lice.
Osim što ima ključnu ulogu u toplinskoj zaštiti i energetskoj učinkovitosti, fasada definira odnos zgrade prema okolini i korisnicima. Inženjerska znanja nužna su za pravilnu izvedbu, ali estetika i vizualna kvaliteta jednako su važni elementi suvremenog projektiranja.
Opeka i robotsko zidanje – tradicija i inovacija
Dr. sc. Marina Bagarić iz Wienerbergera predstavila je razvoj opeke i zidanih konstrukcija. Iako se graditeljstvo često doživljava kao konzervativan sektor, razvoj opeke pokazuje značajan tehnološki iskorak.
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
Suvremene zidane konstrukcije danas zadovoljavaju zahtjeve mehaničke otpornosti, toplinske zaštite i održivosti, a najavljena je i primjena robotskog zidanja. Hrvatska i Slovenija trenutno su u potrazi za pilot projektima na kojima bi se takva tehnologija implementirala u praksi.
Što nakon deset godina?
Deset godina iskustava, prezentiranih na konferenciji, pokazuje da znanje i tehnologije postoje. Alati su dostupni, regulative su definirane, a struka je educirana.
Ključno pitanje više nije kako postići energetsku učinkovitost, već koliko brzo i koliko dosljedno će se standardi provoditi u praksi. Upravo će ta brzina prilagodbe odlučiti uspjeh nadolazećeg razdoblja.
nZEB stručni skup još je jednom potvrdio da održiva gradnja više nije tema budućnosti, već sadašnjosti – i da će sljedeća faza razvoja zahtijevati još širu suradnju inženjera, proizvođača, projektanata i investitora.
