Arhitektura i dizajn

Fotogenična arhitektura grada Zagreba

Fotografija i arhitektura oduvijek su u interaktivnom odnosu. Tako se i Ivan kroz objektiv zaljubio u arhitekturu Zagreba i počeo ju proučavati.

Arhitektura grada Zagreba mi se sviđa primarno zbog toga što je bogata, što je raznolika, što je šarena. Imamo danas primjere po ulicama gdje vidimo razne boje u malim kućama, zgrada, razni simboli, detalji koje često i ne primijetimo u šetnjama. Svakodnevne šetnje se često pretvore u otkrivanje nekih novih elemenata i mislim da je to samo jedan mali dio tog što čini arhitekturu grada Zagreba bogatom i zanimljivom.

“Fotografiranjem grada sam se počeo baviti tako da sam vjerojatno kao i većina ljudi koja se počne bavi fotografijom krenu istraživati grad u kojem žive jer je to najjednostavnije, najpristupačnije i na taj način je krenuo i moj put, prije nekih 15 godina, šetnje ulicama, trgovima, parkovima, istraživanje grada, i to se jednostavno s godinama iz hobija polako počelo pretvarat u nešto ozbiljnije i na kraju krajeva i posao, ali mislim da se tu izrodila neka određena ljubav prema arhitekturi grada Zagreba.” rekao je fotograf Ivan Klindić.

Fotograf Ivan Klindić

Mnogi su slavni fotografi bili fascinirani arhitekturom, baš kao što su arhitekti voljeli fotografirati grad. Svatko od njih imao je svoju najdražu građevinu. Ivanu je to kula Lotrščak.

Osim svog položaja, znači kula je imala specifičnu ulogu. Postojalo je takozvano zvono koje je u određeno doba dana svojom zvonjavom pozivala građane da se vrate unutar zidina, osim toga postoji jedna zanimljiva legenda da je turska opsada grada Zagreba završila upravo zato što je pucanj iz gričkog topa uništio ručak turskom paši i zbog toga su se Turci prepali i pobjegli i tada je prestala opsada Zagreba.

Čarolija Gornjeg grada

Na Gornjem gradu definitivno jedna od dražih lokacija i građevina mi je svakako trg svetog Marka, mislim da je to isto možda uobičajeni odgovor s obzirom na sami vizualni aspekt tog trga kojim dominira crkva sv. Marka, ali svakako volim spomenuti i Vranicanijevu poljanu, to jest službenog naziva Park Bele 4., koji je možda tu nekako manje zastupljen u pričama ovaj i turističkim nekim tekstovima, ali svakako pruža jedan prekrasan pogled na grad Zagreb i grle ga Vranicanijeva ulica s jedne strane, tu imamo kulu Lotrščak, s donje strane imamo Strossmayerovo šetalište i sada već bivšu zgradu Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Još jedna od najzanimljivijih stvari vezanih uz arhitekturu grada Zagreba, koja je isplivala u javnost unazad nekoliko godina, je tunel Grič koji je dugo bio zatvoren i obavijen nekako velom tajne. Uglavnom su to ljudi pričali o tom tuneli, prepričavale su se razne priče, ali nigdje nije bilo nekakvih službenih informacija da su ljudi znali o čemu se zapravo radi dok nije 2016. godine tunel otvoren, u svom skoro pa punom profilu i danas povezuje sa zapadne strane Mesničku, s druge strane povezuje Radićevu ulicu i ima nekoliko izlaza prema jugu. I mislim da je to jako zanimljivo jer je tunel u skoro svom izvornom okviru sačuvan i danas se u tunelu mogu pronaći neki zapisi iz 2. svjetskog rata kada je tunel korišten.

Na fotografijama je zabilježena metropolizacija grada, novi urbanistički potezi, a neke su građevine ostale samo uspomena.

Tu volim spomenuti kuću Mlinarić, koja se nalazi, danas nalazila, na spoju Mlinarske i Jurjevske ulice, ona više ne postoji. Mnogi Zagrepčani su znali za tu kuću, takozvana žuta kuća koja je bila prekrasna, na svojoj poziciji, ona je godinama bila zapuštena, nitko se nije brinuo o njoj i nakon potresa je očito dokrajčena, nakon čega je bila srušena do temelja i danas se gradi neka druga kuća tamo.

Lice Zagreba je skroz promijenilo svoj izgled, cijeli grad pogotovo Gornji grad je gradilište, i to je možda još jedan dodatan motiv da idem sve češće u šetnje, da pratim i dokumentiram te sve promijene koje ide na bolje, obnavljaju se neke zgrade koje su godinama bile zapuštene, možda su potresi i potaknuli te promijene, te obnove, tako da se trudim barem jednom tjedno ići u šetnju gradom, ne samo užim centrom nego i šire, obilazim druge kvartove.

Ivan prati zaštićena kulturna dobra, ali i obilazi cijeli grad pokušavajući mapirati Zagreb.

“Doslovno imam kartu i tako obilazim mjesne odbore, gradske četvrti i ulice koje su ne samo manje zastupljene i poznate i ovaj spominjane, ovaj, nego trudim se dokumentirati cijeli Zagreb, jer kad pregledam svoju arhivu imam na desetke tisuća fotografija Donjeg, Gornjeg grada, Kaptola, Lenuccijeve potkove ali se trudim da imam i ostatak Zagreba jer Zagreb je puno širi nego što to svi mi znamo.”, rekao je Klindić.

Šetnjom kroz grad, Ivan otkriva zanimljivosti arhitekture, poput kuće s dvije adrese, identičnog izgleda s obje strane ili kuće Špulka pokraj koje se nalazi Vranicanijeva poljana – mjesto susreta suvremene i povijesne arhitekture.

Up Next

Emocije i ljudi stvaraju najbolje interijere

Ne propustite

Energetska obnova: Koje su ovlasti predstavnika suvlasnika zgrade?

Arhitektura i dizajn

Festival DA2 – gdje se susreću arhitektura, dizajn, umjetnost i film

Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu

U Zagrebu je održan Festival DA2, događaj koji već sedmu godinu zaredom okuplja zaljubljenike u arhitekturu, dizajn, umjetnost i film. Ovogodišnje izdanje održano je u Kaptol Boutique Cinemu, gdje su posjetitelji kroz pet festivalskih dana mogli pogledati niz pažljivo odabranih dokumentaraca. Svaki film povezuje svijet estetike, ideja i društvenih promjena.

Festival DA2 iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih mjesta kulturnog dijaloga u regiji. Njegova vrijednost leži u tome što ne okuplja samo autore i stručnjake, već i širu publiku. Time potiče raspravu o ulozi umjetnosti i dizajna u svakodnevnom životu.
Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu. Takvi događaji podsjećaju da kreativnost nije luksuz, nego temeljni dio ljudskog iskustva.

Festival DA2 istražuje granice između umjetnosti i života

Umjetnička direktorica i selektorica festivala Tina Hajon istaknula je da je ovogodišnji program obuhvatio 11 filmova, od kojih se osam natjecalo za glavnu nagradu Iskra – priznanje za najinspirativniji film godine.
„Ove godine prvi put smo imali i regionalni program koji je otvorio prostor domaćim autorima. Uvrstili smo i prvi hrvatski film u natjecateljski dio – Vude, ti si pobijedio, posvećen našem velikom Oskarovcu Dušanu Vukotiću“, rekla je Hajon.

Zajednička nit svih filmova bila je istraživanje kreativnih procesa – od obiteljskih odnosa do karijera arhitekata, umjetnika i dizajnera. Publika je mogla pogledati i dokumentarce koji propituju granice umjetnosti te teme vezane uz klimatsku umjetnost, koja zauzima sve važnije mjesto u globalnim raspravama.

Filmovi koji spajaju estetiku, emociju i odgovornost

Festival je otvoren dokumentarcem David Lynch: Enigma u Hollywoodu. Tijekom festivala prikazani su i filmovi Kandinski: Boje zvukova, Klimatska umjetnost – Od prosvjeda do utopije, Nuvola: Otvoren projekt za grad i Ada – Moja majka arhitektica.
Posljednji je film posebno dirljiv. Redateljica, po struci arhitektica, kroz priču o majci arhitektici progovara o majčinstvu i stvaralaštvu koje se isprepliću u životu žene umjetnice.

Stručni žiri u sastavu Alemka Lisinski, Denise Zmekhol i Alen Žunić nagradu Iskra dodijelio je filmu Tiranska urota redatelja Manfredija Lucibella. Riječ je o radu koji kritički promišlja suvremene prakse vrednovanja umjetničkih djela. Posebno priznanje dobio je film Schindler: Arhitekt prostora.

Kreativnost u dijalogu

Kroz priče o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima, Festival DA2 još je jednom dokazao da se kreativnost rađa u dijalogu.
Kada se različite umjetnosti susretnu i počnu govoriti zajedničkim jezikom, nastaju nova promišljanja i svjež pogled na svijet.

Ovaj zagrebački festival ne donosi samo nove filmove, nego i nova prijateljstva, ideje i perspektive.
U vremenu kada umjetnost sve češće prelazi granice disciplina, Festival DA2 ostaje mjesto susreta, inspiracije i stvaranja novih veza između kulture i života.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta

U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.

Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.

Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove

Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava

Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.

Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.

„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju

Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.

„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“

Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.

„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest

Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.

Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.

Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.

Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.

Nastavite čitati