Arhitektura i dizajn
Emocije i ljudi stvaraju najbolje interijere
Sunčica Mastelić Ivić sigurno vam je dobro poznata jer nas redovno podučava o stilovima uređenja interijera. No, Sunčica je puno više od dobre učiteljice. Ona je sjajna arhitektica koja svira klavir i voli hrvatski jezik.
Sunčice, rekla si mi da zapravo arhitektura nije bila tvoj prvi izbor. Što je bio tvoj prvi izbor i zašto arhitektura ipak na kraju?
Kako sam ja bila dijete koje je, kojem je donekle išla matematika, imala sam smisla za crtanje, onda vas odmah roditelji pomalo usmjere, pa zašto ti ne bi mogla arhitektura, pa to ti je fin posao, pa lijep je fakultet, lijep je studij, to bi ti bilo dobro. Ali moja prva ljubav je zapravo bio hrvatski jezik.
Studij arhitekture je nekakav renesansni nastavak svega onoga što je renesansni čovjek trebao biti. Taj divan studij vam da mnogostruka znanja, nauči vas matematici, inženjerstvu, logičnom razmišljanju, kreiranju prostora, nauči vas estetici i vi tu estetiku povezanu s logikom, inženjerstvom, pogotovo estetiku, vi to živite cijeli život, cijeli dan, što god da radite i van vaše profesije.
Tvoj put do stručnjakinje kakva si danas počeo je u Beču. Zašto u Beču i kako je do toga došlo?
Moj neki profesionalni put je započeo u Beču, zašto, zato jer je moj suprug u to doba završavao doktorski studij na tehničkom univerzitetu u Beču i mi smo nekoliko godina proveli tamo i to je bio, da, to je bio moj prvi posao. Beč, bečki mentalitet, sve o dizajnu i arhitekturi što sam naučila u Beču, to je jedna moja davna, daleka ljubav koja uvijek tinja i traje.
Koji zapravo bio razlog zašto si odabrala raditi dizajn interijera, a ne arhitekturu?
U određenom trenutku mojeg profesionalnog bivanja se otvorila prilika da se bavim interijerom, a budući da, kao što sam rekla, da mi je jezik važan, komunikacija mi je važna, otkrila sam da rad na interijeru uključuje intenzivan rad sa klijentom i to na mnogo povezanijoj razini od arhitekture.
Mislim da je prva stvar kod arhitekture odgovornost. A prva riječ koja mi pada na pamet kad pričam o interijeru, to je emocija. Zato jer vi razgovorima, u interakciji sa klijentom, vi morate kroz projekte interijera, dobiti emociju koju klijent traži u tom prostoru. Vi emociju ostvarujete kreiranjem atmosfere, a atmosfera je jedna kvalitativna disciplina koju postižete sa različitim elementima projektiranja interijera. Pa su to primjerice, veličina prostora, oblik, boje, tekstura, svjetlo, ako želimo, čak i miris i zvukovi.
Radiš i dizajn stambenih prostora, poslovnih prostora ali i turističkih objekata, što je veći izazov i po čemu se razlikuju ti projekti?
Osnovna razlika u dizajnu interijera privatnih stambenih prostora i ovih ugostiteljskih, pogotovo turističkih je u iskoraku. Ne moramo sad pričati o stilu niti o investiciji, ali uvijek vam je perjanica slijeđenja trendova ugostiteljstvo i ugostiteljski prostori i ako pričamo na razini čitave Hrvatske, onda bi rekla, naše priobalje uvijek mora biti u trendu. Zato jer vi morate ponuditi gostu neki san i vi morate dati dojam da ste svjetski prostor.
On se mora osjećat fantastično u bilo kakvom kafeu, restoranu, hotelu do kojeg dođe, tako da uvijek su takve vrste prostora puno više slijede trendove, puno su avangardnije, puno revolucionarnije i ako su na obali tim više se dešavaju te ti trendovi te razlike koje su izuzetno moderne. Trend nije nešto što je osnovno kod stambenih interijera, taj trend je uvijek malo blaži nego što su prostori ugostiteljskog tipa.
Gdje pronalaziš inspiraciju za sve svoje projekte koje radiš?
Meni bi sad bilo najlakše reći da se inspiriram iz literature i putovanja, ali, ljudi. Ljudi su najveća inspiracija i to bilo koji sudionik projekta. Dakle, bilo da je neka moja kolegica, kolega, klijenti su mi inspiracija, učim od njih i nadam se da oni uče od mene. Učim se njihovim životnim iskustvima, stvarima koje su oni vidjeli, a ja nisam vidjela, pogledima na život kakve oni imaju, a kakve ja imam drugačije, to su zapravo divni razgovori gdje vi međusobno zajednički dolazite do rješenja.
U našoj emisiji dosta redovito podučavaš o različitim stilovima uređenja interijera, koji je tebi najdraži?
Najsretnija sama kada radim u određenom stilu za koje sam dovoljno proučila da odgovara profilu klijenta i kada mogu zajedno sa klijentom do kraja iznijeti taj stil, bez nekih većih stranputica.
Dakle kad određeni stil odaberete morate razmišljati o tome da je niz nekih ljudi prije vas ili paralelno vama radilo na toj ogromnoj bazi estetike, podataka, oblika, tekstura i svega koja vama onda može biti inspiracija za ono čime ćete vi doprinijeti tom stilu.
Radila si jako puno projekata i puno je toga iza tebe, ali postoji li jedan projekt koji bi mogla izdvojiti koji ti je ostao kao najdraži?
Ne mogu. Ne mogu zato jer najvažniji su mi ljudi. I svaki klijent mi je poseban. I zato mi je uvijek najdraži projekt uvijek onaj koji trenutno sad radim.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Norman Robert Foster jedno je od najutjecajnijih imena suvremene arhitekture, vizionar koji je zauvijek promijenio način na koji promatramo gradove, tehnologiju i održivost. Njegovi projekti — od londonskog Gherkina i njujorškog Hearst Towera do berlinskog Reichstaga — ističu se hrabrim konstrukcijskim rješenjima, inovativnim korištenjem stakla i čelika te neprestanim naglaskom na ekologiji i društvenoj odgovornosti arhitekture. Dobitnik je niza najprestižnijih nagrada, među kojima se ističe Pritzker, a od 2016. je i dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Norman Robert Foster rođen je 1935. u skromnoj radničkoj obitelji u Manchesteru, gdje je rano razvio fascinaciju tehnologijom, avionima i graditeljstvom. Nakon što je radio razne poslove, uključujući i službu u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu, upisao je arhitekturu na University of Manchester, a potom završio prestižni Yale, gdje se dodatno oblikovao njegov modernistički pogled na arhitekturu. Njegovi rani profesionalni koraci uključuju osnivanje studija Team 4, a zatim i Foster + Partners, kroz koji je izgradio karijeru jednog od najutjecajnijih arhitekata današnjice, poznatog po inovacijama, tehnološkoj eleganciji i strastvenoj predanosti održivosti.
Arhitektura kao društveni i ekološki manifest
Projekti Normana Fostera ne nastoje samo impresionirati oblikom, nego poboljšati kvalitetu života, smanjiti potrošnju energije i potaknuti transparentniji odnos društva i institucija. Često je naglašavao da arhitektura mora biti humanistička disciplina — ona koja služi ljudima i prirodi te predviđa potrebe budućih generacija.
Najpoznatiji projekti Normana Fostera
1. The Gherkin (London, 2003)
Ikoničan londonski neboder, prepoznatljiv po aerodinamičnom obliku „krastavca“, visok je 180 metara i predstavio je sasvim novu filozofiju poslovnih zgrada. Njegova fasadna dijagrid struktura omogućava prirodnu ventilaciju i obilje dnevnog svjetla, čineći zgradu jednim od pionira ekološki orijentirane visoke gradnje u Europi. The Gherkin je postao simbol Londona i jedan od najfotografiranijih modernih objekata u svijetu.
2. Hearst Tower (New York, 2003 – 2006)
Prva certificirana „zelena“ uredska zgrada u New Yorku uzdigla se iznad povijesne baze iz 1920-ih, pokazujući kako se staro i novo mogu spojiti u skladnu cjelinu. Prepoznatljiva dijagonalna čelična mreža eliminira potrebu za klasičnim vertikalnim stupovima, smanjujući količinu čelika i energiju potrebnu za gradnju. Hearst Tower postao je simbol održive arhitekture u srcu Manhattan-a.
3. City Hall (London, 2002)
Ova obla, futuristička građevina dizajnirana je tako da smanjuje površinu, čime se poboljšava energetska učinkovitost. Zgrada London City Halla odiše transparentnošću: spiralne unutarnje rampe i dominantno staklo simboliziraju otvorenost gradske uprave javnosti, ideju koja proizlazi iz Fosterove duboke vjere u društvenu ulogu arhitekture.
4. Reichstag – kupola Bundestaga (Berlin, 1999)
Rekonstrukcija povijesne zgrade njemačkog parlamenta jedan je od najpoznatijih Fosterovih zahvata. Staklena kupola s unutarnjim konusom obloženim reflektirajućim panelima usmjerava prirodno svjetlo u dvoranu i služi kao element prirodne ventilacije. Zgrada je projektirana da bude gotovo „0-carbon“ još krajem 1990-ih, što je u to vrijeme bilo revolucionarno.
Foster je ovaj projekt opisao riječima:
„Ta kupola s konusom koji reflektira prirodno svjetlo i koji izvlači zrak kroz zgradu dio je ekologije i čini je praktički zgradom s nultom emisijom – manifestom čiste energije izgrađenim još 1990-ih. Iznad svega, ona je demokracija u akciji, jer u kupoli je javnost doslovno iznad političara, koji moraju odgovarati narodu.“
5. Millennium Bridge (London, 2000)
Millennium Bridge, pješački most preko Temze koji povezuje St Paul’s Cathedral i Tate Modern, nastao je kroz suradnju Foster + Partnersa, inženjera Ove Arupa i kipara Anthonyja Cara. Dizajniran kao lagana, elegantna „oštrica svjetla“, most naglašava minimalizam i prozračnost, ne zaklanjajući panoramu grada. Iako je zbog početnog kolebanja stekao nadimak „Wobbly Bridge“, nakon tehničkih dorada postao je jedan od najprepoznatljivijih londonskih mostova i još jedan primjer Fosterova karakterističnog spoja estetike i inženjerske inovacije.
Savjet mladim arhitektima i kreatorima budućnosti
Na pitanje kakav bi savjet dao mladim studentima koji su tek diplomirali, Foster je odgovorio:
„Taj bih savjet dao i sam sebi – ostani student. Ako ne učiš, to znači da nisi kreativan.“
Taj citat savršeno oslikava njegov pristup radu: biti arhitekt znači biti trajno znatiželjan, otvoren i spreman učiti. Upravo je ta filozofija omogućila Fosteru da više od šest desetljeća ostane na samom vrhu svjetske arhitekture.
Norman Robert Foster nije samo tvorac nekih od najprepoznatljivijih građevina našeg vremena — on je arhitekt koji je redefinirao povezanost tehnologije, ekologije i društva. Njegovi projekti postali su simboli transparentnosti, inovacije i održivosti, dok njegov životni credo podsjeća da se istinska kreativnost rađa iz neprestanog učenja.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ova luksuzna vila nije rezultat samo jednog stručnjaka…
Zimski mjeseci idealno su vrijeme za bijeg iz svakodnevice – vrijeme kada vikend u kući za odmor, vikendici ili povremenom mjestu za boravak postaje najbolji način da se isprazni glava i napuni energija. Upravo zato projekti luksuznih vila imaju posebnu ulogu: moraju pružiti atmosferu opuštanja, doživljaj koji se pamti i interijer koji goste poziva da se udobno smjeste i prepuste odmoru.
Jedna takva vila, s pogledom na more i površine 400 četvornih metara, savršen je primjer kako se promišljenim dizajnom može stvoriti prostor koji odiše luksuzom.
Za uređenje interijera zaslužna je dizajnerica Tina Kurpez (Studio Karas), koja ističe da dizajn kuća za povremeni boravak funkcionira po drugačijim pravilima.
Kada se radi dizajn vile za odmor, pravila se razlikuju od projektiranja klasičnog doma. Prostor se ne gradi oko svakodnevnih navika i rutine, nego oko doživljaja. Gost koji boravi povremeno želi atmosferu, emociju, pogled i osjećaj odmaka od svakodnevice.
Upravo zato dizajn takvih interijera traži drukčiji pristup bojama, materijalima, svjetlu i rasporedu prostora.
Dizajn vile za odmor po logici uređenja prostora za povremeni boravak
Za razliku od domova u kojima se živi svakodnevno, prostor za povremeni boravak ne treba biti podređen rutini, nego dojmu. “Kad se projektira kuća za najam, odnosno za nekakav povremeni boravak, na drugačiji način koristim boje, materijale i svjetlo”, objašnjava Tina.
Ovdje je ključ – stvoriti mjesto koje gost osjeti u prvim sekundama. U ovoj vili presudan je bio pogled na more, koji je Tina pretvorila u osnovni element interijera.
“Kuća ima pogled na more i to sam u svakom slučaju htjela iskoristiti. Kad se sjedi u dnevnom boravku da se gleda na more”, kaže. Spavaće sobe na katu rasporedila je tako da se iz kreveta vidi direktno prema horizontu: “Ako imam priliku uživati u tome, željela sam da i gosti mogu uživati u istome.”
To je temeljni princip luksuznih vila za odmor – interijer se gradi oko doživljaja.
Nova svrha suterena: sobe koje izlaze na bazen
Od izvorne arhitekture, Tina je zadržala samo otvore na fasadi i nosive zidove. Sve ostalo – preoblikovala je. Suteren je prvotno bio predviđen za wellness i tehničke prostorije, no dizajnerica je prepoznala njegov skriveni potencijal.
“Budući da se iz suterena izlazi direktno na bazen, vidjela sam priliku da ondje organiziram dvije spavaonice koje imaju pogled i direktan izlazak na bazen”, objašnjava. Tako su u prostoru nastale još dvije sobe s hotelijerskim osjećajem privatnosti i blizinom vode, dok su strojarnica i vešeraj premješteni u stražnji dio prostora.
Intimne, tamnije spavaonice koje stvaraju atmosferu za dizajn vile za odmor
U vilama za povremeni boravak tamni tonovi nisu riskantni – oni stvaraju atmosferu.
“Spavaonice su u mat tonovima, prevladavaju bež ili crno, skroz mat. To nisu prostori u kojima netko živi stalno, nego samo povremeno. Mislim da jako dobro izgleda”, kaže Mladen Lovreković, direktor Elgrada.
Jedna od soba ima posebno zanimljivo rješenje: uzglavlje kreveta odmaknuto je od zida, a iza njega je smješten toaletni stolić – detalj koji prostoru daje hotelsku eleganciju. Svaka spavaonica ima vlastitu kupaonicu, odvojenu staklom u metalnim okvirima, pa sobe djeluju moderno i vrlo luksuzno.
Dnevna zona: klasični stil u suvremenoj interpretaciji
Dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica nose klasične elemente reinterpretirane na moderan način. Tina navodi da je najveći izazov bio pronaći boje koje neće biti prenapadne, a opet će zadržati ugodnu i intimnu atmosferu: “Trebala sam pronaći ton koji nije pretaman, a da ostavlja dojam. Zato su ovdje korištene svjetlije, nježnije nijanse.”
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
Štukature i arhitektonski detalji stvaraju osjećaj profinjenosti, dok suvremeni namještaj održava dom u duhu modernog luksuza.
Fenix kao materijal koji definira vizualni identitet kuhinje
U kuhinji dominira Fenix, jedan od najnaprednijih materijala za suvremene interijere. Direktor stolarije Sol Ray Miroslav Križanović objašnjava njegovu prednost:
“Fenix se mora prešati jer se dobiva u listovima ultrapasa. Antifingerprint je, otporan i kvalitetan. Od njega možete raditi stvari koje od iverala ne možete. Stol koji smo izradili od njega izgleda kao nov i nakon tri godine korištenja.”
Lovreković dodaje još jedan ključni detalj:
“Fenix je potpuno mat, nema refleksije svjetla i mikro ogrebotine se mogu sanirati temperaturom. Idealno je rješenje za radne ploče, fronte i stolove.”
U ovoj vili korišten je dekor Fenix – Acciaio Hamilton, metalik nijansa koja prostoru daje profinjenu, pomalo industrijsku notu.
Keramika, orah i prirodni furnir: ravnoteža topline i luksuza
Kuhinja kombinira više materijala, svaki s vlastitom funkcijom i estetikom. Prednja strana otoka izrađena je od iverala u dekoru oraha, što unosi toplinu. Radnu plohu čini keramička ploča velikog formata, izuzetno otporna i pogodna za intenzivno korištenje.
Lovreković objašnjava:
“Keramika dolazi u velikim pločama, preko tri metra dužine. To omogućuje stvaranje velikih, monolitnih površina bez spojeva. Izuzetno je čvrsta i dugotrajna.”
U dnevnoj sobi dominira prirodni furnir u toplim tonovima drva. On daj prostoru sofisticiranost i prirodnu teksturu koju gosti vole osjetiti. “On je prirodan i ljudi ga vole. Mekši je i osjetljiv, ali je za dnevni boravak savršen”, pojašnjava Lovreković.
Suradnja različitih stručnjaka pretvorila je prostor u doživljaj
Ova luksuzna vila nije rezultat jednoga stručnjaka, nego skladne suradnje dizajnerice, proizvođača namještaja i dobavljača materijala. Kombinacija Tininog dizajnerskog koncepta, Elgradovih vrhunskih materijala i precizne izvedbe stolarije Sol Ray stvorila je interijer koji nudi upravo ono što od luksuzne vile očekujemo – mir, eleganciju i prostor koji vas poziva na odmor.
To je vila koja pruža više od smještaja. Ona pruža doživljaj, mjesto gdje i jedan vikend može postati pravo malo povlačenje iz svakodnevice.
Naslovna fotografija: Saša Ćetković
