Bez kategorije
Katarina Vojković – umjetnica nemirna duha
Kiparica i slikarica Katarina Vojković završava magisterij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala 2012. godine u klasi profesora Daniela Kovača. Unatoč tome za sobom ima već tri samostalne te više skupnih izložbi i sudjelovanja na kolonijama.
Ozbiljan umjetnički životni put Katarine Vojković započeo je još u osnovnoškolskoj dobi u mjestu Ščitarjevu, nedaleko Velike Gorice i Zagreba. No, to i ne čudi ako kažemo da je odrastala uz majku kiparicu, samouku naivnu umjetnicu Katarinu Parađ – Vojković.
Katarinu mlađu majka opisuje kao umjetnicu nemirna duha, na čiji je umjetnički izričaj utjecala sloboda kojoj teži i u kojoj uživa. Za razliku od majke koja inspiraciju pronalazi u pobožnosti, Katarina istražuje ljudski karakter, patnju i bol koju si ljudi međusobno nanose, a iz čega se razvio i subkulturni način života i seksualnog poigravanja. Bondage-discipline-sado-mazohizam (BDSM) postaje i tema njenog diplomskog rada. A sve je počelo od ciklusa Holokaust u kojem je započela istraživati tematiku patnje i nanošenja boli drugima.
Kao kiparica Katarina Vojković koristi vrlo neobične, ali već korištene materijale, rekli bismo otpad: životinjske kosti, drvo, žicu, staro željezo, hrđave čavle, elektronske elemente iz starih uređaja i računala. Od njih stvara opscene objekte i pomagala koja odražavaju temu njenog umjetničkog izričaja i mistična bića poput skeletne balerine, vilenjaka i vila koje lebde po kući ili neobične skulpture psa koji je čuva u njenoj spavaćoj sobi.
Nasuprot nesputanosti i umjetničkoj slobodi koji je karakteriziraju u kiparstvu, Katarina Vojković kao slikarica iskazuje puno više mirnoće i preciznosti u detaljima.
“Slikarska mladenačka nestrpljivost odvela je Katarinu Vojković do slikarske tematske dvojnosti, odnosno različitosti načina iskaza”, napisao je u predgovoru kataloga koji prati jednu od njenih samostalnih izložbi likovni kritičar Stanko Špoljarić. Njene pejsaže opisao je kao prostore pomalo mističnog karaktera, najčešće s tjeskobnom atmosferom, s “pričom različitih razina iščitavanja”.
Umjetnicu Katarinu Vojković upoznajte u prilogu!
Bez kategorije
Danas je Badnjak, dan kojeg krase brojni običaji
Dio običaja je pao u zaborava, a dio ih se još uvijek njeguje.

Badnjak je dan uoči Božića kada se najčešće obavljaju posljednje pripreme za Božić. Čisti se kuća, kiti božićno drvce, peku kolači, radi francuska salata, jede bakalar. U ponoć se tradicionalno ide na polnoćku, a nakon na druženje. Ove godine morat ćemo bez toga kao i velikih obiteljskih okupljanja. No, pitanje je znamo li uopće što je Badnjak? I kakvi se običaji uz njega vežu?
Badnjak je posljednji dan Došašća. Sama riječ dolazi od riječi bdijeti, bdijeti čekajući rođenje Isusa Krista. Nekada se bdjelo uz svijeće u miru i tišini. Vjernici na ovaj dan poste, a na jelovniku je najčešće bakalar. Trpeza na stolu bi trebala biti bogata kako bi i naredna godina bila takva. Žene su na taj dan tradicionalno pekle kruh koji bi krasio stol sve do Sveta tri kralja.
Pred večer domaćin bi unio badnjak i slamu u kuću. Slama se tumači kao sjećanje, da se Isus rodio na slami, čime je simbol jasli u betlehemskoj spilji. U prošlosti se večeralo na slami na kućnom podu, pa se zato i danas, ispod stola za kojim se večera na Badnjak, stavi malo slame. Dok se ispod okićenog božićnog drvca stavljalo, a neki to još uvijek rade, žito. Na blagdanski stol stavlja se pšenica posijana na blagdan Svete Lucije.
Odlazak na polnoćku nije se propuštao. Nakon nje, običaj je bio da si ljudi međusobno čestitaju Božić. U nekim krajevima Hrvatske Božić su pjesmom po domovima čestitali koledari. Običaj koledovanja očuvan je u Dubrovniku.
Bez kategorije
Najšarmantnije kolibe u kojima bismo rado proveli zimu
Male su, simpatične i vrlo ugodne za boravak.

Iako nema zime, kolibe u planinama vrlo su atraktivno i poželjno mjesto za provesti zimske dane. Malo mira i tišine bez stresa i gradske vreve mnogima je lijek, a mi smo na Pinterestu pronašli baš takva mjesta. Možda dobijete inspiraciju i odlučite se na pothvat gradnje baš takve kolibe.
Naravno da moraju biti drvene i okružene drvećem.
Kako izvana, tako drvo dominira i iznutra. Rustikalni stil savršen je za ovakve kolibe jer im daje potrebnu toplinu i ugođaj.
A za još bolji ugođaj pobrinut će se i kamin koji je nezaobilazan u ovakvim kućicama. Ili pak peć na drva.
Tepisi i krzno utoplit će i najhladnije zimske dane i noći.
A u ovo vrijeme ne smiju se zaboraviti ni božićni ukrasi.
You must be logged in to post a comment Login