Arhitektura i dizajn
Ključne promjene koje donosi novi zakon o upravljanju i održavanju zgrada
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada posljednji je put donesen 1997. godine, što je jedan od razloga zašto mnoge zgrade nisu adekvatno održavane. Novi zakon konačno bi trebao stupiti na snagu u siječnju iduće godine i evo koje promijene donosi.
Novim zakonom o održavanju i upravljanju zgradama želi se stati na kraj nemarnim suvlasnicima zbog kojih su mnoge zgrade zapuštene, a pravni procesi dugi.
“Mnoge zemlje već imaju od ranije te zakone, starije zemlje članice već imaju te posebne zakone, one su nam bile uzor u pisanju ovog zakona i stvarno puno novina ima. Počevši od toga da zajednica suvlasnika postaje nova pravna osoba u našoj državi, dobiva svoj OIB, registriraju se i to skraćuje uvelike procesne postupke, znači, zgrada protiv pojedinca, pojedinac protiv zgrade, puno je tu odnosa koji su se tu komplicirali, a s ovim postaje puno jednostavnije. “, ističe Željko Uhlir mr. sc., Državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Željko Uhlir mr. sc.
Stanari zgrade postaju zajednica suvlasnika
Zdravko Vladanović dipl. pravnik i Predsjednik udruge suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba dodaje kako nije u pitanju zgrada, nego ljudi, suvlasnici, oni postaju zajednica suvlasnika, tako je zakon definiran.
“Dobiva svoj pravni status i nastupa u pravnom prometu kao pravni subjekt, to će uvelike i u bitnome olakšati procedure u sudskim parnicama i upravnim postupcima. Bez toga, jako komplicirano.
Zgrada nastupa kao jedinstveni pravni subjekt, ima svoj račun, račun zajedničke pričuve, i taj račun nije novac upravitelja, to nije njihov novac, to je novac suvlasnika, suvlasničke zajednice i oni donose odluku kako će s tim novcem raspolagati, samo oni. Nitko drugi.”, pojašnjava.
Zdravko Vladanović dipl. pravnik
Svi suvlasnici obvezuju se na održavanje i upravljanje nekretninom, a uvode se dva programa za pomoć u financiranju.
Željko Uhlir navodi: “S jedne strane bit će napisan program održavanja fasada u kulturno povijesnim cjelinama naših gradova gdje je zamišljeno da država pomogne s jednom trećinom, lokalna uprava, taj grad u kojem se zgrada nalazi sa drugom trećinom, a treću trećinu pokriju sami suvlasnici. Drugi program je program sufinanciranja ugradnje dizala, tu je zamišljeno da opet država sufinancira s jednom trećinom svojih sredstava, a prepušteno je lokalnoj upravi da sama odredi da li će i sa kojim iznosom pomoć svojim sugrađanima da se ugrade dizala u zgrade koje to nemaju. “
Što se ustvari događa kada se lift zaglavi i imamo li razloga za paniku?
Kućni red kao zakonski akt
Kućni red postaje zakonski akt što mu daje jaču snagu te se uvode sankcije za nepridržavanje.
“Taj kućni red ima jedan inovativan pristup u samom osiguranju provedbe i s druge strane da postoji onaj dio kućnog reda koji će biti propisan pravilnikom i onaj dio koji se pušta na volju suvlasnicima da mogu sami propisati zbog neke specifičnosti u toj zgradi. Naravno, taj drugi dio mora biti u skladu sa zakonom. “, navodi.
Predstavnik suvlasnika sa zajednicom ostalih suvlasnika donosi, utvrđuje odgovornost i propisuje trostruku sankciju, trostruku kaznu mjesečne pričuve, ističe Zdravko Vladanović;
“Ukoliko bi se dogodilo da to nije postiglo onu svrhu sankcioniranja, postoji institut izvlašten iz zajednice suvlasnika. To je odluka koja je i sad postojala prema zakonu o vlasništvu, no, međutim, sud nije tek tako donijeti odluku nekoga isključiti iz suvlasništva i tako dalje, ali sada ovaj zakon će to lakše omogućiti.”
Odredba vezana za zaštitu pročelja zabranjuje postavljanje klima uređaja na pročelje zgrade, baš kao i antenskih sustava.
“Sad zakon dolazi i kaže dosta je toga bilo, nema više postavljanja klima uređaja, nismo namjerno napisali novih nego postavljanja klima uređaja, znači svako skidanje stare klime i postavljanje nazad se smatra postavljanjem, jer je cilj maknut te uređaje s naših pročelja, nema postavljanja antenskih sustava, nema postavljanja izvora obnovljive energije, zašto izvor obnovljive energije, zato što se na zapadu isto zakoni ne mogu tako brzo mijenjati kako se mijenja tehnologija, pa je počela biti pojava po gradovima da foto panele ljudi vješaju po prozorima i po balkonima. “, zaključuje Vladanović te očekuje da će se ipak pronaći adekvatno rješenje za ovaj problem i naglašava da je zgrada zajednički krov o kojem svi trebaju brinuti.
Arhitektura i dizajn
Što je biogradnja i zašto se sve češće spominje kao budućnost stanovanja?
U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor
Biogradnja je pristup gradnji koji u središte stavlja zdravlje čovjeka, odnos prema prirodi i dugoročnu održivost prostora u kojem živimo. Riječ je o načinu gradnje koji koristi prirodne materijale, poštuje lokalni kontekst i nastoji smanjiti negativan utjecaj na okoliš.
Za razliku od klasične gradnje, biogradnja ne promatra kuću samo kao tehnički objekt. Ona je prostor koji aktivno utječe na kvalitetu života. Temperatura, vlaga, kvaliteta zraka i osjećaj ugode jednako su važni kao i statika ili dizajn.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor.
Odakle dolazi pojam biogradnje?
Pojam biogradnje razvija se iz kombinacije tradicionalnog znanja, ekologije i suvremene arhitekture. Temelji se na iskustvima starih kultura koje su gradile kuće od materijala dostupnih u neposrednom okruženju.
Takvi domovi bili su prilagođeni klimi, terenu i načinu života ljudi. Debeli zidovi od zemlje ili kamena ljeti su hladili, a zimi zadržavali toplinu. Drvo se koristilo zbog svoje dostupnosti i fleksibilnosti.
Danas se ta znanja reinterpretiraju kroz suvremene tehnologije, ali osnovna filozofija ostaje ista – graditi u skladu s prirodom, a ne protiv nje.
Koji se materijali koriste u biogradnji?
U biogradnji se koriste prirodni, slabo obrađeni i netoksični materijali. Najčešći su drvo, glina, slama, kamen, vapno i pluto. Sve češće se koristi i ovčja vuna kao izolacijski materijal.
Ono što ove materijale povezuje jest njihova sposobnost regulacije vlage i temperature. Zidovi „dišu“, a prostor zadržava stabilnu mikroklimu bez naglih promjena.
Za razliku od sintetičkih materijala, prirodni ne ispuštaju štetne spojeve. Time se smanjuje rizik od alergija, glavobolja i sindroma „bolesnih zgrada“.
Kako biogradnja utječe na kvalitetu života?
Prostori građeni prema načelima biogradnje često se opisuju kao ugodniji za boravak. Temperatura je stabilnija, zrak svježiji, a vlaga uravnotežena tijekom cijele godine.
Plijesan, vlaga ili loš zrak u vašem domu? Rekuperatori zraka nude trajno rješenje
Takvi domovi posebno su pogodni za obitelji s djecom, osobe s respiratornim problemima i sve koji puno vremena provode u zatvorenom prostoru. Boravak u njima potiče osjećaj smirenosti i povezanosti s okolinom.
Biogradnja također potiče sporiji i svjesniji način življenja. Prostor postaje mjesto odmora, a ne izvor dodatnog stresa.
Primjeri biogradnje u Hrvatskoj i svijetu
Primjeri biogradnje postoje stoljećima i prisutni su u različitim kulturama diljem svijeta, često kao odgovor na klimu i dostupne resurse.
Iglui, koje su Inuiti gradili na Arktiku, izrađeni su isključivo od snijega, ali upravo zahvaljujući strukturi i zraku zarobljenom između slojeva leda pružaju iznenađujuće dobru toplinsku izolaciju.
U afričkim zajednicama, primjerice kod naroda Masai i Himba, tradicionalne kuće izrađuju se od mješavine zemlje, gline i kravljeg izmeta, materijala koji je prirodan, lokalno dostupan i ima antibakterijska svojstva. Takvi objekti ljeti ostaju hladni, a zimi zadržavaju toplinu.
Slične principe nalazimo i u zemljanim kućama od naboja (rammed earth) u Kini i Maroku, kao i u adobe gradnji u Južnoj Americi. Iako se materijali razlikuju, zajedničko im je jedno: gradnja u skladu s prirodom, bez industrijskih procesa i s jasnim razumijevanjem okoliša u kojem nastaju. Upravo zbog toga ovakvi primjeri danas služe kao inspiracija suvremenoj biogradnji i održivoj arhitekturi.
U Hrvatskoj se biogradnja najčešće pojavljuje u obiteljskim kućama i manjim projektima. Posebno je prisutna u ruralnim područjima, ali sve češće i u suvremenim kućama na obali.
Primjeri uključuju kuće od drva i gline u Gorskom kotaru, slamnatice u kontinentalnom dijelu zemlje te drvene kuće projektirane prema pasivnim standardima.
U svijetu su predvodnici biogradnje Austrija, Njemačka i Švicarska, gdje se prirodni materijali često kombiniraju s visokom energetskom učinkovitošću. U Skandinaviji dominira drvo, dok se u Japanu tradicionalna drvena gradnja prilagođava suvremenim protupotresnim zahtjevima.
Je li biogradnja povratak unatrag ili korak naprijed?
Iako se oslanja na tradiciju, biogradnja nije nostalgičan povratak prošlosti. Ona je suvremen odgovor na pitanje kako graditi održivo i odgovorno.
Prirodni materijali danas se kombiniraju s modernim sustavima grijanja, ventilacije i upravljanja energijom. Rezultat su domovi koji su funkcionalni, estetski privlačni i dugoročno isplativi.
Biogradnja nije prolazni trend. Ona je promjena načina razmišljanja o prostoru. I jasna poruka da dom može biti zdrav, lijep i u skladu s prirodom – istovremeno.
Arhitektura i dizajn
Hrvatski dizajn namještaja kao spoj znanja, resursa i identiteta
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz
U posljednjih desetak godina hrvatski dizajn, pa tako i hrvatski dizajn namještaja, sve se snažnije pozicionirao na međunarodnoj sceni.
Da interes za domaći dizajn ne jenjava potvrđeno je i 2025. godine na Zagreb Design Weeku. Ove godine su posjetitelji imali priliku upoznati brojne suvremene hrvatske proizvode, kao i prošetati izložbom predmeta iz 60-ih, 70-ih i 80-ih.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Dizajn kao životni poziv
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz. Kako sama ističe, dizajn ju zanima od najranijih dana.
“Uvijek sam nešto crtala i radila ili su to bili interijeri ili neki komadi namještaja ili neki
proizvodi. Jednostavno, od uvijek sam znala. Onda kada sam pisala napokon taj fakultet, to je bilo samo onako jedna zanimljiva igra” rekla je Karla.
Karla kaže da je odrasla u umjetničkoj obitelji, ali je vrlo rano znala da se neće baviti istim područjima kao ostali članovi obitelji, već dizajnom. Studij dizajna opisuje kao igru koja se s vremenom razvila u ozbiljan profesionalni poziv – i uživanje.
Povijesni temelji hrvatskog dizajnerskog namještaja
Karla podsjeća da se razvoj domaćeg dizajna snažno veže uz razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Industrijska proizvodnja ubrzano razvijala, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ističe da je Hrvatska raspolagala bogatim resursima, posebice šumama, što je omogućilo snažan razvoj proizvodnje namještaja.
Dodaje kako je važan trenutak bio i osnutak Obrtničke škole oko 1880. godine, današnje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, čime se započelo sustavno obrazovanje kadrova. Kratko djelovanje Akademije primijenjene umjetnosti, iznjedrilo je visoko obrazovane stručnjake koji su kasnije zapošljavani u tvornicama.
Karla objašnjava da su tadašnji dizajneri često ostajali anonimni jer su proizvodi izlazili pod imenom tvornice. Navodi imena poput Adama Petranovića, Vlade Petričevića, Olega Hržića i Mladena Orešića kao ključne autore koji su iz industrijskog sustava izrasli u samostalna dizajnerska imena.
1989. otvoren je i Studij dizajna kao interdisciplinarni i interfakultetski studij.
Tradicija kao temelj suvremenog dizajna
Govoreći o današnjem trenutku, Karla naglašava da je važno tradiciju koristiti na inovativan način. Smatra da su domaći materijali, osobito drvo, velika prednost hrvatskog dizajna, jer suvremeni kupci sve više cijene prirodne materijale i lokalnu proizvodnju.
“Hrvatska je iznimno bogata šumskim resursima, što se prirodno odražava i na dizajn namještaja. Korištenje domaćeg drva ne predstavlja samo logičan izbor materijala, već i snažnu poveznicu s tradicijom i lokalnim identitetom“, kaže dizajnerica.
Upravo takvi prirodni materijali danas su sve traženiji – publika cijeni autentičnost, održivost i domaću proizvodnju.
Prema njezinim riječima, hrvatski dizajn danas je teško svesti na jedan prepoznatljiv stil, jer se globalni trendovi brzo šire i međusobno isprepliću.
“Prije je, recimo, skandinavski dizajn koji je bio vrlo specifičan jer su koristili tako svjetlo drvo, ali danas je to vrlo moderno pa onda i druge zemlje to koriste i teško je reći da baš Hrvatska ima neki konkretan potpis.”
Izazovi proizvodnje i tržišta
Jedan od najvećih izazova za domaće dizajnere, ističe Karla, i dalje je proizvodnja. Samostalnim autorima često je teško realizirati proizvod u većim serijama bez podrške tvornica, stručnjaka i infrastrukture. Unikatni komadi mogu se proizvesti u manjim količinama, no ozbiljniji iskorak na tržište zahtijeva suradnju s proizvođačima.
Zato smatra da je suradnja dizajnera i tvornica ključna – upravo takvi modeli omogućuju stvaranje proizvoda koji se ne samo proizvode, već i kvalitetno plasiraju i promoviraju, ne samo u Hrvatskoj nego i na međunarodnoj sceni.
“Kupci jako vole hrvatski dizajn, baš zato jer je iz Hrvatske, jer je to domaći proizvod”, kaže dizajnerica.
Kupci prepoznaju vrijednost domaćeg dizajna
Unatoč izazovima, interes za domaći dizajnerski namještaj raste. Karla kaže da kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zato što su domaći, kvalitetni i izrađeni od lokalnih materijala. Ako budžet dopušta, prednost se daje domaćem dizajnu, a čak i kada je budžet ograničen, mnogi su spremni uložiti u jedan dizajnerski komad s jasnim identitetom i pričom.
Vidljivosti značajno pridonose i manifestacije poput Zagreb Design Weeka, ali i međunarodni sajmovi poput milanskog Salone del Mobile, koji javnosti jasno pokazuju da je dizajn sastavni dio svakodnevnog života.
Dizajn koji ima budućnost
Tržište hrvatskog dizajnerskog namještaja danas se gradi na snažnim povijesnim temeljima i suvremenim autorskim pristupima. Kroz kvalitetu, promišljenu proizvodnju i snažnu prezentaciju, domaći dizajn sve se jasnije pozicionira – ne kao prolazni trend, već kao dugoročna vrijednost.
