Povežimo se

Gradnja

Jesu li solari isplativi u svim dijelovima Hrvatske?

Do kraja godine otvoren je natječaj za poticanje obnovljivih izvora energije u obiteljskim kućama. U okviru poziva sufinanciraju se projekti korištenja obnovljivih izvora energije za vlastitu potrošnju u postojećim obiteljskim kućama. Za vas smo istražili koliko su solarne elektrane isplative u pojedinim dijelovima Hrvatske.

Zahtjevi za ekološkom energijom i uštedama sve su veći

Iako je na spomen solarne energije prva pomisao da Dalmacija ima najbolju iskoristivost, solarne elektrane postavljaju se u svim dijelovima Hrvatske. Prvi kriterij za određivanje snage solarne elektrane je vrsta priključka – jednofazni ili trofazni, objašnjava Zdravko Vugrinec, Struja iz prirode.

Nakon toga je potrebna izrada glavnog projekta od strane ovlaštenog projektanta i te se potom predaje zahtjev za sagledavanje mogućnosti za priključenje solarne elektrane. Zatim trebate pričekati HEP-ovo rješenje o mogućnosti priključenja, a uz to dobivate i ponudu za opremanje mjernog mjesta i ugovor o korištenju mreže. Nakon toga ste spremni za izgradnju elektrane.

Isplativost solarnih elektrana

Snaga elektrane određuje se prema potrebama investitora, ovisno o prosječnoj godišnjoj ili mjesečnoj potrošnji.

Kada govorimo o isplativosti solarnih elektrana, pogotovo ako gledamo one koje su smještene na građevinama, okvirni period povrata je od 7 do 12 godina.

Voditelj odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša, Andro Bačan, kaže kako sve to ovisi i o dosta faktora, a ne samo o geografskoj lokaciji. Ovisi o tome kolika je potrošnja samog objekta, ali i o tome kako je orijentiran pojedini krov, budući da proizvodnja električne energije ovisi i o orijentaciji i nagibu krova.

Uz poticaje, za koje je natječaj otvoren do kraja godine, vrijeme povrata se smanjuje proporcionalno visini dobivenih potpora. Dakle, ako netko dobije poticaje od 40 posto, onda će mu se taj period povrata smanjiti na otprilike 60 posto onoga inicijalnog.

Gdje postaviti solare?

Za najbolju iskoristivost, idealno bi bilo solare postaviti na krov orjientiran na jug i koji ima nagib od tridesetak stupnjeva.

Fotonaponski sustavi imaju dosta veliku fleksibilnost te čak i u nekim lošim konfiguracijama dosežu negdje do 90 posto proizvodnje električne energije u odnosu na onaj idealan slučaj.

Važno je znati da se postavljanjem solarne elektrane ne postiže potpuna neovisnost o HEP-u. Bez velikog sustava, odnosno fotonaponskog, ne možete funkcionirati, a da nemate mrežu. Postoje mrežni sustavi koji rade paralelno sa mrežom. Međutim, za sada, po ovim našim cijenama, to je još uvijek neisplativo.

Najveći broj postavljenih solarnih elektrana imaju Zagorje i Slavonija

Generalno gledajući, cijeli kontinentalni dio Hrvatske ima otprilike jednaki broj sunčanih sati, odnosno, to je oko 1100 radnih sati godišnje. Jedan instalirani kilovat na području Zagreba, Slavonije, Varaždina i sličnih lokacija, može proizvesti otprilike 1100 kilovat sati godišnje.

Proizvodnja električne energije u solarnim elektranama ovisi o konfiguraciji sustava, o korištenim komponentama, orijentaciji i nagibu krova, no njihova isplativost, sa i bez poticaja, nije upitna.

Gradnja

Je li vaša zgrada bolesna? 

Suvremeni trendovi u gradnji i renovaciji teže optimalnoj izolaciji. Zamjenom stolarije i boljim fasadnim sustavom, postižu se niži troškovi grijanja, no često se ne vodi računa što time radimo svome zdravlju. Sindrom bolesne zgrade problem je hermetički zatvorenih sustava bez adekvatne ventilacije.

Veliki problem današnjice

Iako nije propisno prepoznat, nego postoje samo smjernice, sindrom bolesne zgrade problem je današnjice koji se detektira ukoliko više od dvadeset posto ljudi u nekom prostoru počinje osjećati simptome.

Simptomi su glavobolja, iritacija nosa, grla, usta, sušenje grla, sušenje nosa, iritacija očiju, vrtoglavica, umor, smanjenje koncentracije.  

Nikada nisu svi čimbenici jednako zastupljeni, no međusobno su povezani stvarajući sinergijski negativan učinak. Uzrok je kombinacija niza čimbenika grubo podijeljenih na radne i fizikalne.

Zgrade bez prozora

Zgrade novijeg tipa zbog uštede energije napravljene su na način da nije uopće predviđeno ili čak uopće nije moguće otvaranje prozora i dobava prirodnog, svježeg zraka nego se održavanje mikroklime radi putem klimatizacije ili ventilacije.

Sindrom se pojavljuje zbog propusta u projektiranju, gradnji i održavanju. Najčešće su to objekti u kojima se obavljaju uredski poslovi. Detektirati se ne može egzaktnim mjerenjem, već se treba osloniti na iskustvo ljudi.

Što se može učiniti?

Bilo bi poželjno provoditi intervjue s radnicima, učenicima koji se nalaze u tom prostoru duže vrijeme, pratiti njihov odlazak na bolovanja, ali isto tako ispitivati temperaturu, vlagu, nastrujavanje.

Građevina i instalacije čest su krivac za sindrom bolesne zgrade, a zamka može biti i prenamjena prostora.

Ukoliko dođe do preinake prostora, pregrađivanja ili prenamjene prostora ili pak skladišta postaju ured ili slično, može se dogoditi da neki prostor ostane bez ventilacijskih otvora i takvog oblika dobave zraka.

Sindrom izazivaju otvoreni prostori s prevelikim brojem radnih mjesta, prevelika količina buke i nedostatak svjetlosti. Na smanjenje nekih čimbenika, možemo i sami utjecati.

Ako je moguće, svakako je poželjno prozračivati. Nadalje, oni koji održavaju klimatizacijske sustave ne trebaju pretjerano štedjeti, odnosno trebaju misliti na ljudi koji unutra borave, a ono što mogu sami ljudi koji borave u tom prostoru jest da održavaju čistoću, urednost, da ne pretrpavaju prostore, da paze kakve kemikalije kod čišćenja se koriste i da otvaravaju vrata ako već ne mogu prozore. Tu su i razni ovlaživači zraka.

Uklanjanje tegoba radnika ne može se postići liječenjem već su potrebne promjene na zgradi, što dokazuje i činjenica da se simptomi umanjuju izlaskom iz tog prostora.

Nastavite čitati

Gradnja

Otpad nije smeće – Zero waste

Obično priče završavaju otpadom, a ova priča otpadom počinje. Svjetski pokret koji promovira život bez stvaranja otpada naziva se trendom, filozofijom i načinom života. Ana Mileusnić iz Zelene akcije objasnila nam je benefite ovakvog življenja.

Stil života

Zero waste kao filozofija ili način života promovira život bez stvaranja ikakvog otpada s naglaskom na korištenje održivih materijala i izbjegavanja jednokratnih proizvoda.

Prvi korak je taj da smanjimo otpad, dakle, ako razmišljamo o tome što kupujemo, kako kupujemo, jednostavno trebamo osvijestiti sami sebi da sve što kupimo od nekud mora doći i negdje mora završiti.

Drugi korak je ponovna uporaba, odnosno, da osim što smo izabrali nešto što se može ponovno upotrijebiti, da to zaista koristimo što više puta ili u tu svrhu. Korištenje u drugu svrhu značilo bi da to nije bilo namijenjeno za prethodnu svrhu, no, na taj bismo način izbjegli nabavu novog i koristili ono što već imamo.

Reciklirajte što više

U svojoj srži, Zero waste želi potaknuti kružni pristup korištenja resursa. Recikliranje i savjesno gospodarenje otpadom ključni su prvi koraci, ali cilj je ponovno upotrijebiti, ne baciti nakon korištenja.

Primjerice, ako uzmemo platnene pelene ili višekratne menstrualne proizvode, te ako bi se starije generacije pitalo o tome, oni vjerojatno nemaju lijepo iskustvo niti pamćenje na to, međutim danas je to jedna zdravija opcija i upravo zbog toga se sve više ljudi okreće ponovno tome.

Mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo

Zero waste je skup načela koji teže eliminaciji otpada u svim fazama – od potrošnje resursa do upravljanja odbačenim materijalima.

Mali koraci koje možemo napraviti su pokušati smanjiti količinu plastike. Kada uzimate kavu za van, ponesite svoju šalicu, koristite platnene vrećice i pokušajte ponovno upotrijebiti ili pronaći drugu namjenu.

Hvalevrijedne akcije

Zelena akcija na razini zajednice svaku zadnju srijedu u mjesecu organizira swap party, odnosno događaj razmjene obuće, odjeće i modnih dodataka gdje se također može prakticirati razmjena, dakle bez ikakvog novca. Osobe jednostavno izaberu što više ne žele nositi i jednako toliko toga mogu ponijeti sa sobom.

Također možemo razmišljati o tome da izučimo neke korisne vještine pa da smo sposobni i sami sašiti neki odjevni predmet i na taj način smanjiti prekomjernu proizvodnju i potrošnju.

Dok kao pojedinci pokušavamo smanjiti utjecaj na okoliš, trebamo i sustav koji će kreirati politike i potaknuti gospodarstvo da bude manje rastrošno u proizvodnji i potrošnji.

Prelog kao grad za primjer

U Hrvatskoj je najbolji primjer grad Prelog koji je jedini grad koji ima funkcionalan centar za ponovnu uporabu, što znači da sav glomazni otpad koji smatramo da nam više ne treba ili slično, ne ide u reciklažno dvorište gdje je to odmah otpisano u kategoriji otpad nego to dolazi kao otpad, međutim nekim prepravcima i popravcima se kasnije vraća u prodaju.

Življenje bez otpada je moguće, ali se ne događa preko noći. Krenemo li malim koracima, možemo doći do cilja. Osim toga,  naučimo najmlađe da treba reciklirati i smanjiti otpad.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice