Gastro
Tikve, tikvice, bundeve, buće (cucurbita maxima)
Ovo je jedan prelijepi Božji blagoslov koji u našu kuhinju ulazi veoma sporo, a k tome smo mu dali pridjev da je samo gospodski, pa ga to još više udaljuje da brže i češće ulazi u naše kuhinje i u naše jelovnike.
Tikve i tikvice su prepune vode i bogate su celulozom, solima i vitaminima. Imaju veoma malo kalorija, samo 14 u jednoj mjernoj jedinici. Idealne su za slabu probavu. Također imajmo na umu da su bogate karotenom posebice one velike žute koje mi zovemo krmetnjačama (damo neprikladna imena i onda ih odbacimo).
Talijani koriste tikve za jelo na mali milijun načina i čak ih izvoze, zatim od njih prave tolike vrste slatkoga i na koncu veoma je poznat i popularan sladoled od tikava i tikvica, kao i njihovi kolači i marmelada od tikava i tikvica.
Pokušajte ovo: po malo tikvice stavite u bilo koju zelenu salatu da se uvjerite kako su lijepe i ukusne i čak ukusnije od krastavaca. Ako ne volite takve,onda ih malo skuhajte u vreloj vodi i navikavajte se na njih.
Neće vam trebati mnogo vremena da se uvjerite i naviknete. No, ne zaboravite da su tikvice odlične pohane, kuhane ili još više na roštilju. Slatka i slana pita bi bila mnogo siromašnija da nije tikava i tikvica.
Buča, tikva ili tikvica je jednako svježa, pečena, kuhana, ukiseljena ili ušećerena ukusna i korisna čovjekova hrana i to uvijek ljekovita hrana.
Naime, tikvice ne smiju biti velike, redovito se beru dok je još svjež cvat na njima; znači, dužina im je dvanaest do petnaest cm, a širina dva i pol do tri cm. Te mlade tikvice su za kuhanje kao i svako povrće i miješaju se s povrćem i satarašem.
Malo veće tikvice se koriste još više u kuhinji i na više načina. Veoma su zgodne za pohanje. Izrežu se na komade, a ne guli se koža, pa se uvaljaju u smjesu za pohanje, kao i patlidžan, i tako serviraju. Mogu se rezati također na veoma tanke plohe i tako baciti na vrelo ulje pa postaju kao meza ili čips za zabavu.
No, tikvica je idealna po veličini i zrelosti onda kada ju možemo lijepo izdubiti, izbaciti sjeme i pripremiti nadjev kao kad pravimo punjene paprike, japrak ili sarmu. Lijepo se napune, polože u lonac u koji se na dno stavi malo pancete ili suhih rebara, samo radi mirisa. Mogu se jednako i peći i kuhati na ovakav način.
Uzgajivači tikvica ili mi koji imamo i mali vrt, moramo znati da ne treba imati previše vriježa (stabala) tikvica, ali zato treba obvezatno svaki put kada uberete tikvicu otkinuti list kod kojega je bila tikvica. Tako stablo napreduje, a ovi veliki i beskorisni listovi daju novima mogućnost da uzimaju onu hranu koju bi oni beskorisno trošili. Zato ovakva stabla znaju biti duga i desetak metara. Kod Talijana u vrtu tamo gdje je i veća potrošnja tikvica, naći ćete samo par stabala a veoma često ih koriste. Eto zato ili evo zašto!
Sve što se kaže za tikvice jednako vrijedi i za velike tikve bilo koje vrste, čak i za one koje mi zovemo ukrasnim tikvama. To su jednako tikve samo križanjem se došlo do raznolikih lijepih i zanimljivih veličina i oblika.
Buča razgrađuje masnoće i kolesterol u krvi, pospješuje izlučivanje urina i žuči, pospješuje rad jetre, smiruje upalu sluznice crijeva…
Imajmo na umu da se od tikve pravi veoma lijepo, skupo i korisno ulje, poznato pod nazivom bućino ulje. Osim ulja od tikava i tikvica se pravi vino zvano „bučino vino”. Ono je dobro kao lijek protiv umora, iscrpljenosti i jačanja imuniteta.
Tikvice su prepune vode i bogate su celulozom, solima i vitaminima. Imaju veoma malo kalorija, samo 14 u jednoj mjernoj jedinici. Idealne su za slabu probavu.
Pokušajte ovo: po malo tikvice stavite u bilo koju zelenu salatu da se uvjerite kako su lijepe i ukusne i čak ukusnije od krastavaca. Ako ne volite takve onda ih malo skuhajte u vreloj vodi i navikavajte se na njih.
Neće vam trebati mnogo vremena da se uvjerite i naviknete. No, ne zaboravite da su tikvice odlične pohane, kuhane ili još više na roštilju. Slatka i slana pita bi bila mnogo siromašnija da nije tikava i tikvica.
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić
Gastro
Kako pravilno skladištiti vino kod kuće
Svi imamo onu jednu butelju vina koju čuvamo za posebne prilike. Da tu priliku ne bismo upropastili, jer smo vino pogrešno skladištili, poznata zagrebačka sommelierka Jelena Šimić Valentić, otkrila nam je kako pravilno čuvati vina prije i poslije otvaranja.
Najbitnija je temperatura
Vino je, kažu, poezija u boci, a kako bismo doživjeli punu čaroliju koju nudi, potrebno je znati kako ga pravilno skladištiti kod kuće.
Za početak treba pronaći pravo mjesto s prihvatljivom temperaturom koju je potrebno održavati. Sve eventualne promjene u temperaturi trebaju se odvijati polako. Naime, što su promjene veće, vino će prije izgubiti na kvaliteti.
“Najidealnije bi bilo deset do petnaest stupnjeva, dakle malo niža temperatura gdje je vlaga 60 do 70 posto. Međutim, nemamo svi takve uvjete stoga treba obratiti pozornost na to da previše ne premještamo vina s jedne police na drugu ili iz jedne sobe u drugu sobu”, objašnjava Jelena.
Trebamo pripaziti da nam vina nisu na direktnom izvoru sunčeve svjetlosti, a isto tako treba obratiti pozornost i na to da vina ne budu u blizini nekakvih vibracija, poput frižidera ili nekog drugog izvora buke jer sve to šteti vinu.
Svako vino ima svoja pravila
Važno je znati da svako vino ima svoju idealnu temperaturu na kojoj doživljava svoj puni izričaj. U tom bismo pogledu trebali zaboraviti na priče o čuvanju na sobnoj temperaturi.
Bijela, mlada vina koja su svježa i lagana, treba poslužiti na temperaturi do deset stupnjeva. Mlada, crna vina, poput sorte pinot noir, traže malo hladniju temperaturu, između 14 do 16 stupnjeva, dok ona snažna, moćna, jaka i robusna vina, možemo poslužiti na temperaturi do 18 stupnjeva.
Položaj vina od velike je važnosti
Treba imati na umu i položaj u kojem se vino čuva. Crna vina, koja su namijenjena za odležavanje moramo položiti kako bi vino uvijek bilo u kontaktu s plutenim čepom. To činimo da se on ne bi sušio i kako bi vino bolje sazrijevalo.
Boce koje imaju scool cap ili čep na navoj ne moraju biti položene. Razlog je taj što su to vina koja su hermetički zatvorena. To su vina koja ćemo trošiti u roku od tri, četiri godine, i najčešće su to vina novog svijeta – Novi Zeland, Australija, Južna Amerika. Cijeli je svijet pun tih čepova, i ne treba ih se bojati.
Ne treba se bojati ni dekantiranja. No, ono je namijenjeno isključivo starijim, arhivskim, taničnim vinima jakog, robusnog tijela.
Pretakanjem vina u staklenu posudu, odnosno dekanter, zapravo odvajamo vino od taloga koji se godinama stvara na dnu boce jer ne želimo taj talog u našoj čaši. Tu dolazi do laganog prozračivanja vina, gdje se zapravo sve te tercijarne arome koje su godinama bile zarobljene u čaši sada napokon oslobađaju i vino prodiše.
Koliko dugo vino smije biti otvoreno?
Jednom kad otvorite bocu, možda je nećete uspjeti popiti čitavu. Bilo da je riječ o bijelom, crvenom ili pjenušavom vinu, dobro je znati koliko dugo otvoreno vino smijemo držati u hladnjaku.
Ako otvorimo jednu butelju vina, a recimo živimo sami, kroz tri- četiri dana ta boca vina može se popiti, neće doći do oksidacije.
Vino može trajati i duže odlučite li se nabaviti poseban otvarač koji vam omogućuje da točite vino iz boce pomoću kombinacije šuplje igle i inertnog plina, bez uklanjanja pluta. Takvo vino možete čuvati i nekoliko mjeseci gdje neće doći do oksidacije.
Na kraju trebate znati da rok trajanja otvorene boce vina varira ovisno o vrsti te da se svjetlija vina kvare puno brže od tamnijih sorti.
Gastro
Kuhajte s nama – prijedlog za večeru za Valentinovo
Darko Debić profesionalni je kuhar, koji je kuhinju jednog poznatog zagrebačkog hotela zamijenio internetskim blogom. Pripremit će jednostavno jelo, a vjerujte na riječ, nećete pogriješiti spremite li ga za Valentinovo.
Riblja večera
Romantičnu večeru vjerojatno ćete kuhati osobi koju dobro poznajete i sigurno znate što voli jesti. Darko bi za Valentinovo predložio riblju večeru i laganija jela.
Danas će pripremati rižoto s ciklom, a od ribe je odabrao dimljenu oradu u kombinaciji s hrenom, odnosno kremom od hrena.
Potrebne namirnice:
- caneroli riža
- cikla
- luk
- češnjak
- parmezan
- maslac
- bijelo vino
- dimljena orada
- hren
- kiselo vrhnje
- majčina dušica
- sol
- rikola (po želji)
Priprema:
Prvo nasjeckamo luk i češnjak. Potom ćemo luk propirjati na malo maslinovog ulja.
Nakon toga dodajemo rižu koju pirjamo dok ne ostakli.
Potom dodajemo češnjak i majčinu dušicu.
Nakon toga dodajemo bijelo vino i sol.
Kada vino iskuha, dodajemo povrtni temeljac.
Sada ćemo lagano povremeno miješati rižu i dolijevati po potrebi temeljac.
Kuhanu ciklu narežemo na manje komade i usitnimo sa štapnim mikserom.
Rižoto ćemo završiti sa dimljenom oradom i kremom od hrena.
Za kremu od hrena pomiješat ćemo hren i kiselo vrhnje i dodat ćemo još malo temeljca.
Nakon toga dodajemo pire od cikle. Možete koristiti pečenu ciklu ili kuhanu za pire.
Potom slijedi maslac i parmezan.
Nakon toga stavljamo rižoto na tanjur, a na vrh dimljeni file orade. Dodajemo malo kreme od hrena i rukole, a po želji možemo rižoto pokapati s malo maslinovog ulja.
You must be logged in to post a comment Login