Gastro
Roštilj – Panceta
Panceta je šarena slanina. U talijanskoj pokrajini Toskani sa glavnim gradom Firencom svježa panceta se puno koristi na roštilju. Oni imaju jedan svoj posebni recept koji ne bi smio biti daleko od nas, niti nam biti stran. Veoma je jednostavan i zato ga predlažem, a sam sam ga i isprobao.

Naime, uzme se oveći komad pancete svojih dvadeset do dvadeset i pet centimetara. Odstrani se koža i donji masni dio uz nju tako da ostane samo onaj posniji-crveniji dio. Ne odstranjujemo rebra.
Lijepo se rastegne na kuhinjski stol ili dasku pa se polako utrljava crni vinski ocat ili ako vam je pri ruci mirisni balzamski bosiljkov ocat. Kada smo utrljali, odnosno, dobro namazali octom stavljamo na užareni roštilj sve u jednom komadu.
Poslije kojih pet minuta okrenemo pancetu i posolimo je po volji jer je sada ste strane otekla ona beskorisna voda. To ćemo jednako uraditi i sa drugom stranom poslije drugih pet minuta.
Poslije ostavimo još desetak minuta ili manje, ako panceta nije suviše debela i nosimo stolu. Preko dvadeset minuta ne bi se trebalo držati na roštilju.
Sada ovako lijepo pečeno i mirisno meso režemo uzduž rebara i serviramo na zajednički pladanj uz mladi luk, kapulu ili različite kisele salate koje se uzimaju rukom. Kažem «koje se uzimaju rukom» jer se ovako i ovo pripremljeno svinjsko meso redovito jede rukama, zato se traži i prikladna salata. Jednako je i s pićem! Bukara ili boca, svejedno!
Ovo je sve vikend hrana koja dobro s dobrom kapljicom ide i u obiteljskom domu i prostoru.

«Otkriće jednoga novoga jela po ukusu okupljenih je važnije nego otkriće jedne nove zvijezde».(Brillat – Savarin)
«Kada se oženiš sretan si jedan dan, a kada zakolješ u jesen svinju sretan si cijelu zimu» (firentinska). Nije baš tako, ali se hoće naglasiti važnost svinjskoga mesa u obiteljskoj prehrani.
Masnoća svinjskoga mesa
Svako svinjsko meso, osim onoga za roštilj, radi njegove prevelike masnoće i samim tim štetnosti za naš organizam, bi trebalo prije konačne pripreme malo popirjati na tavi, da iz njega izađe prekomjerna masnoća. Primjerice ako ćemo pripremati umak za tjesteninu onda izrežemo meso na onolike komade ili komadiće kolike ćemo stavljati u umak. Te komade stavimo na vruću tavu i pirjamo samo nekoliko minuta i odmah se uvjerimo koliku bismo mi masnoću, i to nevidljivu, poslužili i blagovali.
Ovako jednako možemo raditi i sa mesom koje pripremamo za gulaš. Ovdje onda ima jedna druga prednost, a to je: kada se ovako uradi s mesom i kada se oslobodimo suvišne masnoće, onda u naš jelovnik može ići i bilo koji dio mesa, a ne samo vrat, plećka ili but. Uz ovakav postupak dobro dođu i svi drugi dijelovi mesa kao rebra, okrajci karea i sl. Paziti da se meso previše ne prepeče pa onda ne bude dobro za drugo jelo.
Imajte na umu da jedan kokošji batak pod kožom ima mnogo više masnoće nego svinjska kremenadla ili kare. Stoga nikada ne omalovažavati meso, već znati sa svakim mesom postupati onako kako odgovara da se ne ostvari ona narodna da nije Neretvanska voda kriva što još ima toliko nečistoće, prljavštine kod čovjeka. Uzmi, dakle, vodu, a to znači pogledaj propis i to ne samo ovdje…
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.
Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.
S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.
Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica
Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.
Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.
Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

Dobrobiti borovnica za zdravlje
Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:
- Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
- Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
- Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
- Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
- Štite vid i jačaju imunitet
- Pomažu u regulaciji šećera u krvi
Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.
Zašto djeca toliko vole borovnice?
Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.
Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?
Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:
- Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
- Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
- Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom
Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).
Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove
Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.
Borovnice su više od ukusnog voća
Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.
Gastro
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.
Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.
Kako odabrati zrelu dinju
One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.
Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.
1. Boja i miris
Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.
2. Trag stabljike
Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.
3. Težina i elastičnost
Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.
4. Zvuk
Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake
Kako odabrati zrelu lubenicu?
Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.
Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.
1. Donja mrlja (field spot)
To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.
- Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
- Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
- Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela
2. Težina
Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.
3. Zvuk pri kuckanju
Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put
Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.
You must be logged in to post a comment Login