Gastro
Gulaš
Lovački gulaš od teletine i junetine.Gulaš je, slobodno možemo reći, jedno jelo na stotine načina, a razlikuje se u malo toga.

Razlikuje se po imenu mjesta i tako nosi naziv. Nećete gotovo naći mjesta ili mjestanca u Slavoniji i Međimurju da nemaju svoj gulaš, uostalom kao i svoje kobasice, kulene i slične proizvode koje im je bogata majka zemlja podarila, a oni znali sa svojim trudom i Božjim blagoslovom sve to učiniti.
Jedne vrste su gulaš i čobanac ili čorbanac, brudet ili fišpaprikaš, samo je pitanje nijansi u sastojcima i jačini začina koji ste stavili. Umak za divljač ili škampi na buzaru su vam skoro takvoga sastava da ih možete zvati gulašom.
Imajte ovo na umu: Vi uvijek možete napraviti svoj gulaš, a zovite ga kako god hoćete.

Osobno sam u ratu spremao najčešće gulaš i bio mi je najzahvalniji za mnogo osoba bilo iz Talijanskoga karitasa, bilo novinari, političari ili prolazni vojnici. Slobodno sam mogao unutra staviti mahunu ili krumpir ako ih je bivalo na više ili sam pravio prilog od riže i pirea i tako se nisam mogao bojati dolaska gostiju. Nekada je trebalo malo više feferona i sve bi bilo u redu, osim što bi ostalo manje vina u podrumu.

Dakle, za dobar gulaš mora biti dobar početak. Na ili u vrelo ulje (dovoljna je jedna žlica) stavljamo zgnječeni češnjak i pirjamo. Kada je počeo rumeniti vadimo ga vani, a stavljamo kosanu kapulu da se pirja. Kada kapula pusti dovoljno tekućine i postane meka stavljamo mrkvu, rajčicu i papriku i pirjamo dok sve povrće ne postane meko. Zatim dodajemo bijelo vino. Koliko? Ovisi za koliko osoba spravljate. Ne bojte se vina ono ispari. Kada to sve prokuha, jer smo zahladili, stavljamo meso. Koje? Meso koje vam je pri ruci i koje imate.

Gulaš na lovački način jetrice i plućica
Može ići svako meso pa čak i najstarija govedina, a u tom slučaju dodajte još vina da ono pripomogne boljem kuhanju. Ne zaboravite sada staviti i sol, jer sol pomaže omekšanju mesa s vinom. Sada je mjesto i lovorovom listu, ljutoj paprici ili feferonu, malo celera i peršina. Ostavi celera i peršina i sa sami kraj kuhanja da se osjeti lijepi i prijatni miris. Ako ćete stavljati rezani krumpir na kocku sačekajte dok procijenite da vam ostane gulašu onoliko vremena za kuhanje koliko je potrebno krumpiru da se skuha, a ne raspadne. Različita mesa možete miješati u gulašu i to će doprinijeti kakvoći. Možete staviti gljive koje imate ili čak praviti boju crnim vinom umjesto bijeloga. Sada gulašu dajte ime i uživajte uz dobra crna i bijela vina, ne kisela.

Jedna veoma važna napomena za početnike u kuhanju i njima slične! Naime, često se znade dogoditi primjedba da se krumpir ne može skuhati u lovačkom gulašu i sličinim jelima gdje je vino ili se kuha na vinu. Logično! Nisam kemičar ni fizičar, ali je znano da alkohol-vino vrije prije vode, dakle negdje 85-90 Celzijusa, a voda kasnije na 100 i dalje. Samim tim treba samo biti strpljiv i krumpir će doći na svoje.
Važno je znati ovo da ne pravite probleme oko ovoga i da na vrijeme odretite minutažu vašega kuhanja, ili vino i vinske konjake ostavite pri samom kraju kuhanja.
Sitnica zlata vrijedna i samo je iskustvo donese, a naši kažu da se iskustvo ne može kupit već samo steći i zato ne pripada tajkunima iako je preskupo.
Za svaki gulaš se najprije ispirja na vrelom ulju češnjak i kapula…poslije toga se pirja drugo povrće zajedno – tikvice i patlidžani i ostalo…
Meso (teletina, junetina, janjetina, govedina) se stavi u vodu sa peršinom i celerom…i kada je lonac spreman onda se zadnje stavlja meso, samo prije vina…

Gulaš s mladim mahunama
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.
Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.
S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.
Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica
Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.
Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.
Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

Dobrobiti borovnica za zdravlje
Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:
- Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
- Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
- Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
- Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
- Štite vid i jačaju imunitet
- Pomažu u regulaciji šećera u krvi
Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.
Zašto djeca toliko vole borovnice?
Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.
Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?
Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:
- Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
- Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
- Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom
Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).
Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove
Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.
Borovnice su više od ukusnog voća
Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.
Gastro
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.
Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.
Kako odabrati zrelu dinju
One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.
Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.
1. Boja i miris
Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.
2. Trag stabljike
Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.
3. Težina i elastičnost
Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.
4. Zvuk
Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake
Kako odabrati zrelu lubenicu?
Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.
Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.
1. Donja mrlja (field spot)
To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.
- Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
- Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
- Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela
2. Težina
Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.
3. Zvuk pri kuckanju
Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put
Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.
You must be logged in to post a comment Login