Povežimo se

Gastro

Bakalar (priprema)

Nakupio sam pola stoljeća života i od toga trideset i pet u samostanima, a bakalar nisam jeo nego, možda, jednom u sjemeništu.

U mom rodnom mjestu se uvijek pričalo da je jedino stric moje majke to znao pripremati. Za svaki Veliki petak, Čistu srijedu i Badnji dan se išlo u Imotski ili Ljubuški i nabavljalo bakalar. To se radilo čak i koncem prošloga, sada već pretprošloga stoljeća, jer već spomenuti Mate Šašanov je umro kada sam ja bio bogoslov. Pitao sam se zašto je tome tako. Da je cijena razlog, onda bismo mi u samostanima bili privilegiraniji od njih. No bilo kako bilo, bakalar je veoma čest gost u mojoj kuhinji zadnjih dvadesetak godina.

Bakalar je suha riba, danas veoma visoke cijene. Prelazi 50 DEM po kg. Ako nije tako, ne kupujte ga jer to nije pravi bakalar. On se uvozi iz skandinavskih zemalja, jer se tamo miješaju Golfska struja i Sjeverna polarna i tu donose mnoštvo planktona kojim se on hrani. Nordijci ga suše i takvoga, vezana u bale, izvoze stoljećima.
Dakle, bakalar nije zamrzavan, što je važno. On ima veoma jak miris koji se širi po kući gdje ga god stavite u zatvoreni prostor. Veoma brzo napuni prostor mirisom da postaje nepodnošljiv, rekao bih kao čovjek koji je pojeo previše češnjaka.

Svemu ovome ima lijeka. Zato sam rekao da je veoma važno znati da bakalar nije zamrzavan, jer jednom zamrzavano jelo nikada ne smije ponovno u zamrzivač. I evo što ja radim redovito.
Čim donesem kući bakalar, a uvijek kupim naviše da se ne moram svaki put s njim gnjaviti i namirisavati, zatopim sve u veliku posudu s vrućom vodom i pustim da sve prenoći. Ujutro odvojim velike kosti i peraje, bakalar izlomim na komade i stavim u veliku posudu s mnogo vode i ništa više. Pripremim se da puna četiri sata budem tu uz bakalar, a posebno zadnji sat kada treba sve postati gušće, da ne zagori. Sitne koščice ne trebate vaditi jer će se one skuhati kao i u srdele.

Poslije četiri sata kuhanja, kada je sve ujedinjeno i gusto, bez vode, pustite da se sve ohladi. Kada se ohladilo, stavljajte u vrećice, onoliko koliko predviđate da će vam trebati za različita jela od bakalara. Stavite u zamrzivač i nećete više osjetiti onaj miris po kući, ali zato ćete imati pripremljen bakalar onoliko koliko drugom jelu uz njega treba da se skuha ili ispeče.
Naći ćete i drugačijih prijedloga za pripremu bakalara kao onaj koji savjetuje da se moči dva-tri dana u hladnoj vodi iza kako ste ga dobro pretukli kuhinjskim batićem, a još k tomu treba nekoliko puta na dan mijenjati vodu. Kada bismo tako dugo mislili na pojedina jela, bili smo išta drugo mogli raditi!?

 

Balalar Dom2

 

Uistinu za bakalar je bitno maslinovo ulje. Ono pomaže kakvoći bakalara, pa na bilo koji način ga spravljali. Maslinovo ulje na vreloj podlozi, zgnječeni češnjak, rajčica i bijelo vino se ne smiju preskočiti. Dobrom bakalaru na bilo koji način ovi sastojci moraju biti domaćini. Sve drugo ako dodate, dobro ste učinili, a ako slučajno preskočite niste puno promašili.

Topla voda i dugo sati će učiniti svoje a kasnije tvoje ruke odvajanjem kostiju i usitnjavanjem.

Autor: Fra Franjo Mabić, FRATARSKA KUHARICA

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gastro

Borovnice – superhrana koju djeca obožavaju

Sve što trebate znati o borovnicama

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!

Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.

Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.

S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.

Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica

Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.

Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.

Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

borovnice

Dobrobiti borovnica za zdravlje

Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:

  • Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
  • Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
  • Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
  • Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
  • Štite vid i jačaju imunitet
  • Pomažu u regulaciji šećera u krvi

Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.

Zašto djeca toliko vole borovnice?

Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.

Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?

Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:

  • Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
  • Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
  • Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom

Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).

Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove

Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.

Borovnice su više od ukusnog voća

Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.

Nastavite čitati

Gastro

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!

Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.

Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.

Kako odabrati zrelu dinju

One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.

Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.

1. Boja i miris

Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.

2. Trag stabljike

Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.

3. Težina i elastičnost

Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.

4. Zvuk

Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake

Kako odabrati zrelu lubenicu?

Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.

Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.

1. Donja mrlja (field spot)

To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.

  • Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
  • Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
  • Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela

2. Težina

Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.

3. Zvuk pri kuckanju

Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put

Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice