Video nadzor sve češće koristimo kao sredstvo zaštite doma, poslovnog prostora ili zajedničkih dijelova stambenih zgrada. Osim što pruža osjećaj sigurnosti, pomaže i u prevenciji te rješavanju kaznenih djela. No, da biste ga legalno koristili, važno je znati što zakon dopušta, a što ne.

Pametna zaštita doma – ove je tri ključne stvari pametno ugraditi

Postavljanje video nadzora: gdje smijete snimati i kako to pravilno označiti

Ako želite zaštititi vlastitu imovinu videonadzorom, snimke smiju obuhvaćati isključivo prostor koji je u vašem vlasništvu – poput dvorišta, ulaza ili privatne garaže. Snimanje pločnika, ulica, susjednih dvorišta i drugih javnih površina nije dopušteno jer zadire u tuđu privatnost.

Načelnik sektora za nadzor i zaštitu prava ispitanika u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, Mario Milner, naglašava važnost pravilnog označavanja: „Na svakom ulazu u perimetar snimanja mora biti jasno istaknuta obavijest da je prostor pod videonadzorom. To uključuje piktogram kamere, tekstualnu obavijest, kontakt podatke voditelja obrade i svrhu snimanja.“

Sve obavijesti trebaju biti vidljive prije ulaska u prostor koji se snima. Primjerice, ako kamera nadzire dvorište, znak mora biti na ulaznim vratima, a ne samo na ulazu u kuću.

Videonadzor u stambenim zgradama i trajanje pohrane snimki

Za postavljanje video nadzora u stambenim zgradama potrebna je suglasnost suvlasnika koji imaju više od dvije trećine suvlasničkih dijelova. Kamere smiju snimati zajedničke prostore – poput stubišta, hodnika ili ulaza – ali ne smiju zahvaćati unutrašnjost stanova ili ulazna vrata pojedinih stanova.

Snimke se najčešće čuvaju do 30 dana, osim u slučajevima kada mogu poslužiti kao dokaz u sudskom postupku. Maksimalno dopušteno vrijeme pohrane je šest mjeseci.

U poslovnim prostorima, obaveza označavanja je stroža – posebice u trgovačkim centrima i objektima s velikim brojem posjetitelja. Upravo zbog nepravilne primjene, Agencija za zaštitu osobnih podataka posljednjih godina izdala je niz novčanih kazni zbog netransparentnosti i nepostavljanja zakonski propisanih obavijesti. Maksimalna kazna iznosi 66.700 eura.

Tehnologija i susjedski odnosi – dva ključna faktora

Kamere danas mogu imati i softverske maske koje “zacrne” dijelove koji ne smiju biti snimani – poput susjedova prozora ili pločnika ispred kuće. Osim tehničke preciznosti, preporučuje se i otvorena komunikacija sa susjedima. Kako navodi Milner, mnoge prijave proizlaze iz nesporazuma koji bi se mogli izbjeći jednostavnim objašnjenjem i dobrosusjedskim razgovorom.

Postavljanje videonadzora može biti iznimno korisna mjera zaštite, ali samo ako je provedeno u skladu sa zakonom i s poštovanjem prema privatnosti drugih.

S obzirom na sve lošiju kvalitetu zraka u gradovima, pitanje kako poboljšati kvalitetu zraka u domu postaje važnije nego ikad.

Tradicionalno prozračivanje – otvaranje prozora nekoliko puta dnevno – često nije dovoljno, posebno u zimskim mjesecima ili kada je vanjski zrak zagađen. Stručnjaci upozoravaju da boravak u zatvorenom prostoru s nekvalitetnim zrakom dugoročno može štetiti zdravlju, posebno djeci, starijima i osobama s respiratornim poteškoćama.

Zašto je kvaliteta zraka važna?

Procjenjuje se da čak 80 % vremena provodimo u zatvorenom prostoru.

“Ako zrak koji udišemo sadrži visoke koncentracije prašine, peludi, štetnih plinova poput ugljičnog monoksida, dušikovih i sumpornih oksida te finih lebdećih čestica (PM 2.5 i PM 10), dugotrajno izlaganje može izazvati zdravstvene tegobe.”, rekao je Božidar Poljak dipl.ing.arh, stručnjak za ventilaciju.

PM 10 su čestice promjera manjeg od 10 mikometara i manje su od zrna pijeska, a PM 2.5
čestice zovu se još i fine čestice jer im je promjer manji od 2,5 mikrometara. One su opasnije jer mogu lakše prodrijeti u organizam, a nastaju zbog sagorijevanja fosilnih goriva i ulaze u naše domove.

Simptomi lošeg zraka uključuju umor, glavobolje, iritacije očiju i grla. Kod osjetljivijih osoba može doći i do ozbiljnije bolesti poput astme, bronhitisa i alergijskih reakcija.

Je li pročišćivač zraka dovoljno rješenje?

Pročišćivači zraka mogu pomoći u uklanjanju prašine i alergena iz prostora, no ne rješavaju osnovni problem – izmjenu zraka. U suvremenim zgradama koje su vrlo dobro izolirane, prozori su zatvoreni većinu dana, što onemogućuje prirodnu ventilaciju.

“Sa pročistačem ćemo mi riješit neke čestice, možda i plinove ako su to složeniji filteri, međutim nećemo riješit izmjenu zraka u zatvorenom prostoru.”, savjetuje Poljak.

Bez svježeg zraka izvana, prostor se ne može obogatiti kisikom, a razina CO₂ raste, što negativno utječe na koncentraciju i opće stanje organizma. Zato je važno razmisliti o sustavima za mehaničku ventilaciju.

Kako poboljšati kvalitetu zraka u domu uz ventilacijske sustave?

Jedan od načina kako poboljšati kvalitetu zraka u domu jest ugradnja ventilacijskih sustava – od jednostavnih kupaonskih ventilatora do naprednih sustava rekuperacije zraka.

“Postoje ventilacijski sustavi, poput klasičnih ventilatora kakve imamo u kupaonicama, a koji ne mogu zadovoljiti potrebe izmjene zraka. Postoje nekoliko vrsta rekuperatora koji unose zrak obogaćen kisikom u prostor, a izbacuju istrošeni zrak s viškom štetnih tvari.” kaže Poljak.

Rekuperatori omogućuju dvosmjerni protok – uvode svježi zrak izvana, dok istovremeno izbacuju potrošeni zrak iz unutrašnjosti. Postoje tri glavne vrste:

Centralni rekuperatori – idealni za novogradnju ili veće adaptacije, zahtijevaju više prostora i građevinskih zahvata, ali osiguravaju najveću učinkovitost.

Lokalni rekuperatori – jednostavniji za ugradnju, pogodni za pojedinačne prostorije i manje investicije.

Hibridni sustavi – kombiniraju prednosti obje prethodne opcije i mogu pokrivati više prostorija bez velikih građevinskih radova.

Korištenjem rekuperatora, dom se stalno opskrbljuje kisikom, a zrak ostaje svjež bez potrebe za stalnim otvaranjem prozora.