Arhitektura i dizajn
Što znači moderno uređenje doma i kako to postići
Planirate urediti svoj životni prostor da izgleda “modernije” – donosimo kako
Uređenje doma počinje pitanjem što zapravo želimo od prostora. Ako planirate moderno uređenje doma, važno je znati da ono podrazumijeva puno više od bijelih zidova, čistih linija i minimalističkog namještaja.
Moderno je zapravo rezultat dugog razvoja arhitekture i dizajna, a njegova glavna ideja je stvaranje prostora koji su funkcionalni, prozračni i prilagođeni načinu života.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
U nastavku donosimo pregled što moderno uređenje zapravo znači, kako prepoznati elemente modernizma i postmodernizma, te na što treba paziti pri odabiru arhitekta.
Što podrazumjeva moderno uređenje stana?
Ako pojam “moderno” i danas u nama budi osjećaj uzbuđenja i napretka, to u velikoj mjeri možemo zahvaliti Le Corbusieru. Le Corbusier i europski modernisti vjerovali su da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti.
Moderni stil pojavio se početkom 20. stoljeća kao reakcija na prenaglašene ukrase i klasične stilove. Arhitekti i dizajneri željeli su stvoriti prostore koji su jednostavniji, svjetliji i praktičniji za život.
Danas moderno uređenje znači:
- otvoren prostor – povezan dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica,
- puno prirodne svjetlosti – veliki prozori i staklene stijene,
- prirodni materijali – drvo, kamen, staklo, metal,
- neutralne boje – bijela, siva, bež, koje se nadopunjuju detaljima u jačim tonovima,
- manje je više – prostor nije pretrpan, svaki komad namještaja ima svrhu.
Od modernizma do modernog
Modernizam je stil koji je donio jednostavnost i racionalnost. Njegovo geslo bilo je “forma slijedi funkciju” – što znači da izgled prostora proizlazi iz njegove namjene.
Prepoznaje se po:
- ravnim linijama i jednostavnim oblicima,
- odsustvu dekoracije,
- funkcionalnom namještaju,
- svijetlim i prostranim prostorima
Primjer modernističkog stana je prozračan interijer s velikim prozorima, minimalno ukrašenim zidovima i namještajem koji ima jasnu, praktičnu funkciju.
A još modernije od modernizma – postmodernizam
Postmodernizam se razvio od 1960-ih, kao odgovor na strogu jednostavnost modernizma. Dizajneri su željeli unijeti igru, boje i simboliku natrag u interijere.
Uredite prostor u stilu 70-ih: Ovo su pravila koja je dobro slijediti
Karakteristike postmodernizma:
- kombinacija različitih stilova i epoha,
- korištenje boja i kontrasta,
- razigrani oblici i neočekivani detalji,
- povratak dekoraciji, ali na novi, suvremen način
Postmodernistički stan može imati neutralnu osnovu, ali s naglašenim komadom namještaja u jarkoj boji, zid ukrašen umjetničkim djelima ili kombinaciju starog i novog namještaja.
Novi postmodernizam u dizajnu interijera donosi modernu reinterpretaciju klasičnog postmodernizma iz 80-ih godina. Dok je originalni postmodernizam bio reakcija na strogi minimalizam, novi postmodernizam teži uravnoteženijoj kombinaciji kreativnosti i funkcionalnosti.
Kako odabrati pravog arhitekta za moderno uređenje stana?
Uređenje doma nije samo pitanje odabira boja i namještaja – to je proces u kojem arhitekt (i/ili dizajner) ima ključnu ulogu. On povezuje vaše želje s tehničkim mogućnostima prostora.
Evo nekoliko savjeta pri odabiru arhitekta:
- Portfolio – pogledajte ranije projekte i uvjerite se da su u skladu s vašim ukusom.
- Razgovor – dobar arhitekt postavlja pitanja, sluša i predlaže rješenja.
- Budžet – arhitekt vam može pomoći da najbolje iskoristite raspoloživa sredstva.
- Iskustvo – prednost dajte arhitektima koji imaju iskustva s adaptacijama stanova.
- Komunikacija – s arhitektom morate moći otvoreno razgovarati jer suradnja traje mjesecima.
Razlika između arhitekta i dizajnera interijera
Mnogi se pitaju – trebam li arhitekta ili dizajnera interijera? Evo ključnih nekoliko razlika:
Arhitekt
- bavi se strukturom prostora – zidovima, rasporedom prostorija, instalacijama i oblikovanjem zgrade ili stana,
- ima ovlasti za izradu projekata i potrebnih dozvola,
- ključan je kod adaptacija koje uključuju statiku ili gradnju,
- osigurava da prostor bude funkcionalno i tehnički izvediv
Dizajner interijera
- fokusira se na unutarnji izgled i ugođaj – boje, namještaj, rasvjetu, dekoraciju,
- nema ovlasti za projektiranje konstrukcije,
- specijaliziran je za estetiku i praktičnost prostora,
- unosi osobnost i stil u vaš dom.
Ukratko: arhitekt stvara kostur i funkcionalnost prostora, dok dizajner interijera daje završni estetski pečat. Najbolji rezultati postižu se njihovom suradnjom.
Inspiracija iz suvremenih projekata
Moderno uređenje doma danas ide ruku pod ruku s održivošću i tehnologijom.
Inspiraciju možete pronaći u:
- pasivnim kućama – koji štede energiju,
- zelenim krovovima i zidovima – koji vraćaju prirodu u grad,
- adaptacijama starih industrijskih prostora – u moderne stanove,
- pametnim domovima – gdje tehnologija olakšava svakodnevni život.
Takvi primjeri pokazuju kako moderno nije samo estetika, već i način na koji živimo i koristimo prostor.
Adaptacija derutnog stana u novi, funkcionalni obiteljski dom
Moderno uređenje doma znači spoj funkcionalnosti, estetike i suvremenog načina života. Modernizam donosi jednostavnost i prozračnost, postmodernizam igru i osobnost, a pravi arhitekt pomaže da vaše ideje povežete u cjelinu.
Rezultat je dom koji nije samo lijep, već i prilagođen vašim stvarnim potrebama.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Split dobiva novi ulaz u grad: pobjedničko rješenje za most preko Kaštelanskog zaljeva
Split bi u narednim godinama mogao dobiti jednu od svojih najvažnijih infrastrukturnih građevina – novi most preko Kaštelanskog zaljeva koji će povezati splitski poluotok s Kaštelima i postati novi sjeverni ulaz u grad. Pobjedničko rješenje međunarodnog natječaja za njegovo projektiranje izradili su hrvatski arhitektonski studio 3LHD i slovenski projektanti iz tvrtke Pipenbaher Inženirji.
Most će biti dug oko 1,6 kilometara i povezivat će područje Stinica u Splitu s Kaštel Sućurcem, stvarajući novu prometnu os koja će značajno promijeniti način ulaska u grad. Osim rasterećenja postojeće prometnice, most će omogućiti bržu i izravniju vezu između Splita, Kaštela, Trogira, splitske zračne luke i autoceste A1. Upravo zbog toga projekt se smatra jednim od ključnih infrastrukturnih zahvata za razvoj šire splitske aglomeracije.
Courtesy of 3LHD
Nova prometna žila kucavica Splita
Most preko Kaštelanskog zaljeva dio je velikog prometnog projekta Novi ulaz u Split – čvor Vučevica (A1) – tunel Kozjak – čvor na DC8 – Trajektna luka Split. Riječ je o strateškom infrastrukturnom zahvatu koji će grad povezati s europskom prometnom mrežom TEN-T i dugoročno smanjiti prometne gužve koje opterećuju splitsko područje.
Planirani most imat će četiri prometne trake, a njegova najveća visina iznad mora dosezat će oko 65 metara, čime će se omogućiti nesmetan prolazak brodova kroz zaljev. Glavni raspon mosta iznosit će 400 metara, dok će konstrukciju nositi dva vitka pilona visoka 157 metara koji će se uzdizati iz mora i spajati iznad kolničke konstrukcije.
Takvo rješenje oblikuje jasnu os plovidbe prema budućoj međunarodnoj pomorskoj luci i stvara prepoznatljiva „pomorska vrata“ Splita, odnosno novu vizuru sjevernog ulaza u grad.
Courtesy of 3LHD
Arhitektonski simbol inspiriran dalmatinskim kamenom
Arhitektonski identitet mosta oblikuju visoki piloni inspirirani kristalnom strukturom dalmatinskog vapnenca, materijala koji je stoljećima obilježavao graditeljstvo na istočnoj obali Jadrana. Njihova vitka forma daje mostu elegantnu i pročišćenu siluetu, a ujedno ga čini jednim od najviših građevinskih elemenata u Hrvatskoj.
Projektanti ističu kako je cilj bio stvoriti konstrukciju koja će se uklopiti u horizont Kaštelanskog zaljeva, ali istovremeno imati potencijal postati nova prepoznatljiva ikona Splita i Dalmacije.
Arhitekt Marko Dabrović iz studija 3LHD naglašava kako most nije zamišljen samo kao prometna infrastruktura.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Prema njegovim riječima, most predstavlja novu prostornu os koja može potaknuti razvoj sjevernog dijela Splita i Kaštela. Elegantni piloni oblikuju nova gradska vrata, dok šetnica s vidikovcima pretvara most u novi javni prostor iznad mora.
Courtesy of 3LHD
Most kao prostor za šetnju i rekreaciju
Jedna od posebnosti projekta je način na koji most integrira javni prostor. Uz kolnički dio predviđene su pješačke i biciklističke staze, ali one neće biti na istoj razini kao promet.
Šetnice će biti spuštene oko dva metra ispod kolnika, čime će korisnici biti zaštićeni od buke, prometa i ispušnih plinova. Ovakvo rješenje omogućuje ugodnije kretanje pješaka i rekreativaca, a most pretvara u prostor za svakodnevnu šetnju i rekreaciju.
Staza je zamišljena kao rekreacijska „trim staza“ iznad mora, s četiri vidikovca koji nude panoramske poglede prema gradu, Marjanu i cijelom zaljevu. Ti prostori mogu služiti i kao mjesta okupljanja tijekom sportskih događanja, regata ili velikih proslava.
O arhitektonskom konceptu projekta Marko Dabrović iz studija 3LHD kaže:
“Most smo promatrali kao novu prostornu os i snažan generator razvoja sjevernog dijela Splita i Kaštela. To je infrastruktura koja ujedno postaje i novi javni prostor. Njegov identitet oblikuju elegantni piloni kao nova gradska vrata, dok upuštena šetnica s vidikovcima pretvara ovaj inženjerski pothvat u novi splitski dnevni boravak i trim stazu iznad mora.”
Courtesy of 3LHD
Arhitektonski studio 3LHD proslavio 30 godina rada izložbom brojnih projekata
Tehnički zahtjevan i inovativan projekt
Konstrukcijsko rješenje mosta osmišljeno je kao koso obješena konstrukcija s vitkim pilonima koji omogućuju premošćivanje velikog raspona uz minimalan broj nosača u moru.
Projektant mostova Marjan Pipenbaher ističe kako je riječ o iznimno zahtjevnom i inovativnom projektu. Posebna pažnja posvećena je potresnoj otpornosti konstrukcije te aerodinamičkoj stabilnosti mosta u uvjetima jakih i udarnih vjetrova koji su karakteristični za područje srednje Dalmacije.
Predviđeno je da most, uz redovno održavanje, ima vijek trajanja od najmanje 100 godina.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Poticanje lokalne industrije i održiva gradnja
Projekt također predviđa značajan udio lokalne proizvodnje građevinskih elemenata. Prema procjenama projektanata, čelične sekcije mosta mogle bi se izrađivati u splitskom brodogradilištu, dok bi se betonski elementi proizvodili u pogonima u Kaštelima.
Takav pristup smanjuje emisije povezane s transportom građevinskog materijala, ali i potiče razvoj regionalne industrije i gospodarstva.
Courtesy of 3LHD
Investicija od oko 250 milijuna eura
Procijenjeni trošak izgradnje mosta i pristupnih prometnica iznosi oko 250 milijuna eura. Prema planovima investitora, sljedeće tri godine bit će posvećene izradi projektne dokumentacije i ishođenju svih potrebnih dozvola, uključujući studiju utjecaja na okoliš.
Sama gradnja mosta trebala bi trajati približno tri godine, što znači da bi Split u narednom desetljeću mogao dobiti potpuno novi prometni ulaz u grad.
Transformacija sjeverne obale zaljeva
Osim prometnog značaja, most bi mogao imati i snažan urbanistički i razvojni utjecaj. Projektanti ističu kako će nova prometna os potaknuti transformaciju prostora sjeverne obale Kaštelanskog zaljeva, koji je desetljećima bio obilježen industrijskom i vojnom infrastrukturom.
Otvaranjem mosta taj prostor dobiva potencijal za razvoj novog urbanog pročelja grada, čime infrastruktura dobiva širu društvenu i prostornu ulogu.
U tom smislu, most preko Kaštelanskog zaljeva nije zamišljen samo kao prometnica, nego kao nova vizura, novi javni prostor i novi ulaz u Split – infrastrukturni projekt koji bi mogao značajno oblikovati budući razvoj grada i cijele regije.
Glavni projektant Pelješkog mosta:’ Hvala Hrvatskoj na privilegiji što ste mi dali’
Arhitektura i dizajn
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode…
U gradovima koji se ljeti pregrijavaju, a zimi često guše u smogu, arhitektura sve češće traži nova rješenja koja će poboljšati kvalitetu života. Jedno od takvih rješenja su zelene fasade – sustavi koji omogućuju da biljke rastu na pročeljima zgrada i tako postanu dio urbane infrastrukture.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Nekada su se smatrale egzotičnim eksperimentom, no danas zelene fasade postaju ozbiljan odgovor na pitanje kako gradove učiniti zdravijima i ugodnijima za život.
Što su zapravo zelene fasade
Zelene fasade, odnosno vertikalni vrtovi, sustavi su uzgoja bilja na pročeljima zgrada. Iako se ti pojmovi često koriste kao sinonimi, između njih postoji važna razlika.
Kako objašnjava Violeta Blatančić, vlasnica tvrtke specijalizirane za izradu vertikalnih vrtova, riječ je o sustavima različite složenosti.
„Zelene fasade su sustavi uzgoja bilja na fasadama zgrada. Postoje jednostavnije varijante, ali i kompleksniji sustavi koje nazivamo vertikalnim vrtovima“, objašnjava.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
Klasične zelene fasade
Najjednostavniji oblik zelenih fasada temelji se na biljkama penjačicama koje se prirodno penju uz konstrukciju ili mrežu postavljenu uz zid.
Takvi sustavi relativno su jednostavni za izvedbu i financijski pristupačniji. U kontinentalnim uvjetima najčešće se koriste biljke poput bršljana, divlje loze ili visterije.
Ove biljke s vremenom prekrivaju fasadu i stvaraju prirodni zeleni sloj koji ima i estetsku i funkcionalnu ulogu. Osim što zgradi daje drugačiji izgled, vegetacija može smanjiti zagrijavanje fasade tijekom ljeta i doprinijeti boljoj mikroklimi u prostoru.
Vertikalni vrtovi – kompleksniji sustavi
Druga vrsta zelenih fasada su vertikalni vrtovi. Riječ je o tehnološki složenijim sustavima koji se sastoje od modularnih panela u koje se sadi različito bilje.
U tim sustavima koriste se paprati, sukulenti, sedumi i razne trajnice, često zimzelene, kako bi vrt zadržao atraktivan izgled tijekom cijele godine.
„Zimzelene trajnice su posebno popularne jer želimo da vertikalni vrt ima estetsku vrijednost tijekom svih godišnjih doba. Nije prihvatljivo da se tijekom ljeta biljke osuše i da se vidi konstrukcija“, ističe Blatančić.
Vertikalni vrtovi zato često uključuju sustave navodnjavanja, prihrane i odvodnje, što ih čini tehnološki zahtjevnijim rješenjem.
Vertikalna šuma u Milanu
Jedan od najpoznatijih primjera zelenih fasada na svijetu nalazi se u Milanu. Riječ je o projektu Bosco Verticale, odnosno „vertikalnoj šumi“.
Ovaj kompleks sadrži više od 900 stabala, oko 5000 grmova i čak 11.000 biljaka. Količina vegetacije odgovara šumi površine nekoliko hektara.
Zgrada je projektirana tako da balkoni prvenstveno odgovaraju potrebama biljaka, a tek potom stanara. Svaka fasada ima vlastitu mikroklimu, a vegetacija tijekom godine mijenja izgled zgrade.
Zimi gole grane propuštaju sunčevu svjetlost u stanove, dok ljeti gusta krošnja hladi interijere i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Umjesto borbe s prirodom, zgrada s njom surađuje.
Mogu li se zelene fasade dodati i naknadno
Zelene fasade ne moraju biti planirane isključivo u fazi projektiranja zgrade. U mnogim slučajevima mogu se dodati i na postojeće objekte.
Važno je pritom razumjeti da fasada sama ne nosi težinu biljaka i sustava.
„Prilikom izvedbe vertikalnih vrtova postavlja se posebna podkonstrukcija koja nosi cijeli sustav. Ona se u pravilu oslanja na fasadu, ali je ne opterećuje izravno“, objašnjava Blatančić.
Takva konstrukcija osigurava stabilnost i sigurnost sustava, jer vertikalni vrtovi mogu biti vrlo teški.
Održavanje zelenih fasada
Iako zelene fasade mogu djelovati kao samoodrživi sustavi, one ipak zahtijevaju redovitu brigu.
Automatski sustavi navodnjavanja i prihrane značajno olakšavaju održavanje, no stručnjaci savjetuju redovitu kontrolu sustava i biljaka.
U prve tri godine nakon postavljanja vertikalnog vrta očekuje se da će dio biljaka trebati zamijeniti.
„Otprilike do deset posto biljaka može se zamijeniti u prvim godinama jer se neće svaka biljka jednako dobro prilagoditi novom staništu“, kaže Blatančić.
Svaki vertikalni vrt je jedinstven projekt
Prilikom projektiranja vertikalnog vrta potrebno je uzeti u obzir niz faktora. Orijentacija zgrade, količina sunčeve svjetlosti, klima i lokalni uvjeti ključni su za izbor biljaka.
Sustav koji će uspješno funkcionirati na južnoj, sunčanoj fasadi neće nužno biti prikladan za sjenovitu sjevernu stranu zgrade.
Jednako je važna i razlika između kontinentalne i mediteranske klime. Biljke koje dobro uspijevaju u primorskim gradovima možda neće preživjeti kontinentalne zime.
Gradovi budućnosti bit će zeleniji
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode.
Bilo da je riječ o spektakularnoj vertikalnoj šumi ili jednostavnom zidu obraslom bršljanom, ideja je ista – vratiti prirodu u gradove.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Kako se klimatski izazovi povećavaju, ovakva rješenja sve će više postajati dio urbane arhitekture. Gradovi budućnosti neće biti samo pametni i tehnološki napredni, već i zeleniji.
