Arhitekti i arhitektonski projekti
Split dobiva novi ulaz u grad: pobjedničko rješenje za most preko Kaštelanskog zaljeva
Split bi u narednim godinama mogao dobiti jednu od svojih najvažnijih infrastrukturnih građevina – novi most preko Kaštelanskog zaljeva koji će povezati splitski poluotok s Kaštelima i postati novi sjeverni ulaz u grad. Pobjedničko rješenje međunarodnog natječaja za njegovo projektiranje izradili su hrvatski arhitektonski studio 3LHD i slovenski projektanti iz tvrtke Pipenbaher Inženirji.
Most će biti dug oko 1,6 kilometara i povezivat će područje Stinica u Splitu s Kaštel Sućurcem, stvarajući novu prometnu os koja će značajno promijeniti način ulaska u grad. Osim rasterećenja postojeće prometnice, most će omogućiti bržu i izravniju vezu između Splita, Kaštela, Trogira, splitske zračne luke i autoceste A1. Upravo zbog toga projekt se smatra jednim od ključnih infrastrukturnih zahvata za razvoj šire splitske aglomeracije.
Courtesy of 3LHD
Nova prometna žila kucavica Splita
Most preko Kaštelanskog zaljeva dio je velikog prometnog projekta Novi ulaz u Split – čvor Vučevica (A1) – tunel Kozjak – čvor na DC8 – Trajektna luka Split. Riječ je o strateškom infrastrukturnom zahvatu koji će grad povezati s europskom prometnom mrežom TEN-T i dugoročno smanjiti prometne gužve koje opterećuju splitsko područje.
Planirani most imat će četiri prometne trake, a njegova najveća visina iznad mora dosezat će oko 65 metara, čime će se omogućiti nesmetan prolazak brodova kroz zaljev. Glavni raspon mosta iznosit će 400 metara, dok će konstrukciju nositi dva vitka pilona visoka 157 metara koji će se uzdizati iz mora i spajati iznad kolničke konstrukcije.
Takvo rješenje oblikuje jasnu os plovidbe prema budućoj međunarodnoj pomorskoj luci i stvara prepoznatljiva „pomorska vrata“ Splita, odnosno novu vizuru sjevernog ulaza u grad.
Courtesy of 3LHD
Arhitektonski simbol inspiriran dalmatinskim kamenom
Arhitektonski identitet mosta oblikuju visoki piloni inspirirani kristalnom strukturom dalmatinskog vapnenca, materijala koji je stoljećima obilježavao graditeljstvo na istočnoj obali Jadrana. Njihova vitka forma daje mostu elegantnu i pročišćenu siluetu, a ujedno ga čini jednim od najviših građevinskih elemenata u Hrvatskoj.
Projektanti ističu kako je cilj bio stvoriti konstrukciju koja će se uklopiti u horizont Kaštelanskog zaljeva, ali istovremeno imati potencijal postati nova prepoznatljiva ikona Splita i Dalmacije.
Arhitekt Marko Dabrović iz studija 3LHD naglašava kako most nije zamišljen samo kao prometna infrastruktura.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Prema njegovim riječima, most predstavlja novu prostornu os koja može potaknuti razvoj sjevernog dijela Splita i Kaštela. Elegantni piloni oblikuju nova gradska vrata, dok šetnica s vidikovcima pretvara most u novi javni prostor iznad mora.
Courtesy of 3LHD
Most kao prostor za šetnju i rekreaciju
Jedna od posebnosti projekta je način na koji most integrira javni prostor. Uz kolnički dio predviđene su pješačke i biciklističke staze, ali one neće biti na istoj razini kao promet.
Šetnice će biti spuštene oko dva metra ispod kolnika, čime će korisnici biti zaštićeni od buke, prometa i ispušnih plinova. Ovakvo rješenje omogućuje ugodnije kretanje pješaka i rekreativaca, a most pretvara u prostor za svakodnevnu šetnju i rekreaciju.
Staza je zamišljena kao rekreacijska „trim staza“ iznad mora, s četiri vidikovca koji nude panoramske poglede prema gradu, Marjanu i cijelom zaljevu. Ti prostori mogu služiti i kao mjesta okupljanja tijekom sportskih događanja, regata ili velikih proslava.
O arhitektonskom konceptu projekta Marko Dabrović iz studija 3LHD kaže:
“Most smo promatrali kao novu prostornu os i snažan generator razvoja sjevernog dijela Splita i Kaštela. To je infrastruktura koja ujedno postaje i novi javni prostor. Njegov identitet oblikuju elegantni piloni kao nova gradska vrata, dok upuštena šetnica s vidikovcima pretvara ovaj inženjerski pothvat u novi splitski dnevni boravak i trim stazu iznad mora.”
Courtesy of 3LHD
Arhitektonski studio 3LHD proslavio 30 godina rada izložbom brojnih projekata
Tehnički zahtjevan i inovativan projekt
Konstrukcijsko rješenje mosta osmišljeno je kao koso obješena konstrukcija s vitkim pilonima koji omogućuju premošćivanje velikog raspona uz minimalan broj nosača u moru.
Projektant mostova Marjan Pipenbaher ističe kako je riječ o iznimno zahtjevnom i inovativnom projektu. Posebna pažnja posvećena je potresnoj otpornosti konstrukcije te aerodinamičkoj stabilnosti mosta u uvjetima jakih i udarnih vjetrova koji su karakteristični za područje srednje Dalmacije.
Predviđeno je da most, uz redovno održavanje, ima vijek trajanja od najmanje 100 godina.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Poticanje lokalne industrije i održiva gradnja
Projekt također predviđa značajan udio lokalne proizvodnje građevinskih elemenata. Prema procjenama projektanata, čelične sekcije mosta mogle bi se izrađivati u splitskom brodogradilištu, dok bi se betonski elementi proizvodili u pogonima u Kaštelima.
Takav pristup smanjuje emisije povezane s transportom građevinskog materijala, ali i potiče razvoj regionalne industrije i gospodarstva.
Courtesy of 3LHD
Investicija od oko 250 milijuna eura
Procijenjeni trošak izgradnje mosta i pristupnih prometnica iznosi oko 250 milijuna eura. Prema planovima investitora, sljedeće tri godine bit će posvećene izradi projektne dokumentacije i ishođenju svih potrebnih dozvola, uključujući studiju utjecaja na okoliš.
Sama gradnja mosta trebala bi trajati približno tri godine, što znači da bi Split u narednom desetljeću mogao dobiti potpuno novi prometni ulaz u grad.
Transformacija sjeverne obale zaljeva
Osim prometnog značaja, most bi mogao imati i snažan urbanistički i razvojni utjecaj. Projektanti ističu kako će nova prometna os potaknuti transformaciju prostora sjeverne obale Kaštelanskog zaljeva, koji je desetljećima bio obilježen industrijskom i vojnom infrastrukturom.
Otvaranjem mosta taj prostor dobiva potencijal za razvoj novog urbanog pročelja grada, čime infrastruktura dobiva širu društvenu i prostornu ulogu.
U tom smislu, most preko Kaštelanskog zaljeva nije zamišljen samo kao prometnica, nego kao nova vizura, novi javni prostor i novi ulaz u Split – infrastrukturni projekt koji bi mogao značajno oblikovati budući razvoj grada i cijele regije.
Glavni projektant Pelješkog mosta:’ Hvala Hrvatskoj na privilegiji što ste mi dali’
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitekt kojeg dizajneri obožavaju: Zašto je Carlo Scarpa i danas inspiracija?
Umjesto da briše prošlost, on je nadograđuje, stvarajući dijalog između starog i novog.
U povijesti moderne arhitekture rijetki su autori koji su s tolikom preciznošću i senzibilitetom povezivali prošlost i sadašnjost kao talijanski arhitekt Carlo Scarpa. Njegov rad ne temelji se na spektakularnim gestama, već na pažljivo promišljenim detaljima, materijalima i odnosu prostora prema kontekstu. Upravo zbog toga njegovi projekti i danas služe kao referenca za arhitekte i dizajnere interijera diljem svijeta.
Od Murana do svjetske arhitektonske scene
Carlo Scarpa rođen je 1906. godine u Veneciji, gradu koji je snažno obilježio njegov arhitektonski izraz. Obrazovao se na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je stekao temeljno znanje o oblikovanju, materijalima i umjetnosti.
Karijeru započinje suradnjom s majstorima muranskog stakla, što je ostavilo trajni trag na njegov senzibilitet prema materijalima i detalju.
Iako formalno nikada nije stekao titulu arhitekta u klasičnom smislu, Scarpa postaje jedan od najutjecajnijih autora 20. stoljeća. Djelovao je i kao profesor na Institutu za arhitekturu u Veneciji, gdje je generacijama studenata prenosio svoj specifičan pristup prostoru i dizajnu.
Njegov rad obilježava kontinuirana povezanost s Venecijom, ali i otvorenost prema međunarodnim utjecajima – od Franka Lloyda Wrighta do japanske estetike.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Arhitektonski stil: između zanata i inovacije
Scarpa je poznat po jedinstvenom pristupu koji kombinira tradicionalne tehnike obrade materijala s modernim arhitektonskim rješenjima. Njegovi projekti često uključuju kamen, beton, staklo i metal, ali nikada kao neutralne elemente – svaki materijal ima svoju priču i funkciju. Posebno se ističe njegova opsesivna pažnja prema detalju. Spojevi, prijelazi i teksture nisu skriveni, već naglašeni – kao svojevrsni „potpis“ autora.
Scarpa je bio majstor intervencija u povijesnim zgradama. Umjesto da briše prošlost, on je nadograđuje, stvarajući dijalog između starog i novog. Njegova arhitektura često uključuje vodu, svjetlo i slojevite prostorne sekvence, čime prostor dobiva gotovo scenografski karakter.
Arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radić Clarke dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu
Projekti koji su Scarpu upisali u povijest arhitekture
Carlo Scarpa smatra se jednim od najvažnijih arhitekata 20. stoljeća upravo zbog svoje sposobnosti da spoji tradiciju i inovaciju, ali i zato što je tu ideju dosljedno provodio kroz konkretne, iznimno promišljene projekte. Njegov rad nije lako imitirati jer proizlazi iz duboko osobnog pristupa materijalu i prostoru, što je posebno vidljivo u projektima poput obnove Muzeja Castelvecchio u Veroni, gdje je povijesnu strukturu reinterpretirao suvremenim intervencijama, ili u Fondazione Querini Stampalia u Veneciji, gdje je vodu integrirao kao aktivan element arhitekture. U Olivetti showroomu na Trgu sv. Marka pokazao je kako interijer može postati scenografski doživljaj, dok je Brion groblje u San Vitu d’Altivole njegovo najpoetičnije djelo – prostor meditacije, simbolike i iznimne preciznosti u detalju.
Njegov utjecaj vidljiv je u radu brojnih suvremenih arhitekata, osobito u pristupu restauraciji, dizajnu interijera i pažnji prema spojevima materijala, gdje svaki detalj ima funkcionalnu i estetsku ulogu. Scarpa je preminuo 1978. godine u Japanu, zemlji čija je estetika također utjecala na njegov rad, no njegova djela i danas žive kao inspiracija za arhitekturu koja ne ignorira kontekst, već ga promišljeno nadograđuje i interpretira.
U kontekstu arhitekture 20. stoljeća, obilježene modernizmom i težnjom prema standardizaciji, rad Carla Scarpe izdvaja se kao promišljena i autorski snažna alternativa. Umjesto univerzalnih rješenja, razvijao je pristup koji polazi od mjesta, materijala i povijesnog sloja prostora. Njegovi projekti pokazuju da arhitektura nije samo funkcija, već iskustvo – slojevito, taktilno i pažljivo oblikovano kroz detalje. Kroz precizne spojeve, suptilne intervencije i izražen osjećaj za kontekst, Scarpa je stvarao prostore koji i danas svjedoče o važnosti razumijevanja i interpretacije prostora, a ne njegove simplifikacije.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Stefano Boeri Interior i Giorgio Dona oblikuju novi javni prostor južnog ambulatorija Koloseuma
Projekt obnove južnih ambulatorijskih prostora Koloseum predstavlja iznimno preciznu i slojevitu intervenciju na jednom od najvažnijih spomenika antičkog svijeta. Riječ je o zahvatu koji potpisuje Stefano Boeri Interiors, studio koji je osnovao Stefano Boeri u suradnji s arhitektom Giorgiom Donaom, a realiziran je za Parco Archeologico del Colosseo.
Ova intervencija ne predstavlja klasičnu restauraciju, već pažljivo osmišljenu prostornu rekompoziciju koja rekonstruira čitljivost izgubljenih dijelova južnog perimetra Flavijeva amfiteatra, pritom izbjegavajući doslovnu rekonstrukciju.
Mala povijest arhitekture kroz stilove
Povratak izgubljene geometrije
Polazište projekta bila su opsežna arheološka istraživanja, koja su omogućila precizno preklapanje iskopanih struktura s geometrijskim modelom amfiteatra. Upravo je ta superpozicija omogućila točnu definiciju perimetra krepidine — kamene baze koja definira kontakt građevine s tlom.
Obnova izvornih visinskih kota pokazala se ključnom ne samo za razumijevanje izvorne organizacije prostora, već i za ponovno uspostavljanje geometrijske logike cijelog kompleksa. Time je posjetiteljima omogućeno da jasnije percipiraju izvorni tlocrt i proporcije Koloseuma.
Pločnik kao interpretacijski alat
Jedan od najvažnijih aspekata projekta jest novi sustav popločenja, koji pokriva površinu od približno 3.130 m². Umjesto neutralne rekonstrukcije, arhitekti koriste pločnik kao medij interpretacije, oblikujući ga u skladu s radijalnom geometrijom amfiteatra. Površina je organizirana u izmjenične trake, pri čemu se pravilna polja izmjenjuju s kompenzacijskim zonama koje apsorbiraju zakrivljenost krepidine, dok su ploče trapezoidnog oblika i varijabilne geometrije. Ovakav pristup omogućuje da se kompleksna geometrija antičke građevine čita kroz suvremeni arhitektonski jezik. Materijalno, odabran je klasični travertin iz kamenoloma Cava del Barco, obrađen duž slojeva kako bi se osigurala maksimalna vizualna i teksturalna kompatibilnost s izvornim površinama, čime se postiže suptilan kontinuitet između starog i novog.
Vizualne osi i prostorna percepcija
Posebna pažnja posvećena je orijentaciji ploča: njihovo usmjerenje prati optičke osi lukova, čime se pogled posjetitelja intuitivno vodi prema strukturi amfiteatra.
Na taj način tlo prestaje biti pasivna površina i postaje aktivni element u oblikovanju iskustva prostora.
Voda kao dio dizajna
Obnova izvornih visinskih razina otvorila je mogućnost redefiniranja sustava odvodnje oborinskih voda, koji je u novom rješenju pažljivo integriran u dizajn popločenja. Nagibi su precizno kalibrirani, a prijelazi između različitih površina usklađeni s povijesnom morfologijom prostora, čime voda postaje sastavni dio njegove arhitektonske logike. Rezultat je javni prostor koji istovremeno odgovara funkcionalnim zahtjevima i postiže visoku razinu infrastrukturne sofisticiranosti.
Kako će izgledati kultni pariški muzej nakon renovacije?
Arheologija bez rekonstrukcije
Umjesto rekonstrukcije nestalih elemenata, projekt se oslanja na suptilne arhitektonske geste kako bi ih učinio čitljivima. Uz južno pročelje naznačeni su volumeni koji su nekada postojali, dok su uvedeni elementi koji sugeriraju izvorni prostorni raspored. Dio prostora pritom je ostavljen otvoren kao „arheološki prozor“, omogućujući uvid u stratigrafiju temelja. Ovakav pristup omogućuje razumijevanje povijesti bez falsificiranja izvornog stanja.
Pristupačnost i suvremena uporaba
Projekt integrira niz intervencija koje odgovaraju suvremenim standardima korištenja, pri čemu su uvedene rampe koje omogućuju kontinuirano kretanje, eliminirane su visinske barijere, a prostor je učinjen inkluzivnim za sve posjetitelje. Važno je naglasiti da su sve intervencije reverzibilne, odnosno mogu se ukloniti bez oštećenja povijesne strukture.
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
Povratak izgubljenog sustava orijentacije
U antičko vrijeme lukovi Koloseuma bili su numerirani kako bi se olakšala orijentacija posjetitelja, no taj je sustav na južnoj strani s vremenom izgubljen. Projekt predviđa njegovu reinterpretaciju kroz ponovno uvođenje brojeva u prostoru, pri čemu se oni graviraju u travertinske ploče. Njihove dimenzije i tipografija temelje se na sačuvanim primjerima sa sjevernog pročelja, čime se vraća još jedan sloj čitljivosti izvornog sustava.
Novi javni prostor antičkog grada
Intervencija na južnom ambulatoriju ne završava na restauraciji, već stvara novi javni prostor koji omogućuje bliži kontakt s monumentalnim zidovima Koloseuma, olakšava razumijevanje izgubljenih dijelova njegove strukture i pruža novo iskustvo kretanja kroz jedan od najpoznatijih spomenika svijeta. Projekt Stefano Boeri Interiors pritom pokazuje kako suvremena arhitektura može djelovati unutar povijesnog konteksta bez potrebe za dominacijom, koristeći dizajn kao alat interpretacije, a ne imitacije.
Obnova južnog ambulatorija Koloseuma primjer je iznimno suptilne ravnoteže između arheologije, arhitekture i infrastrukture. Kroz pažljivo vođenu intervenciju, projekt ne samo da vraća čitljivost izgubljenog dijela Koloseum, već redefinira način na koji ga suvremeni posjetitelji doživljavaju.
Radi se o projektu koji pokazuje da restauracija danas nije samo čin očuvanja — već i prilika za stvaranje novih prostornih značenja.
Animaux dans la Ville (Životinje u gradu): vizija grada u kojem nismo sami
