Arhitektura i dizajn
Novi svjetovi Edite Geci
Edita, zašto arhitektura?
To uopće nije bilo upitno nikada. Ja mislim da otkada sam se rodila, neću sad baš reći od nula godina ali recimo od tri godine kada sam nacrtala prvi presjek kuće, od onda više nikad nije bilo upitno da može biti samo arhitektura i apsolutno ništa drugo.
To znači da kad si bila mala da si najčešće se igrala nekim kućicama koje si slagala ili?
Sad bi htjela reći da je to bio Lego, ali nažalost nije bio Lego, bile su one kutijice od šibica i od toga sam sklapala neke objekte i nisam se baš nikada igrala sa lutkama. Nego sam uvijek gradila.
Koji su bili prvi projekti koje si radila?
To su bili projekti nebodera na trgu bana Jelačića, rekonstrukcija Varteksa i to je bilo izvrsno zato što sam stvarno dobro ispekla zanat. A kada sam, dosta brzo sam otvorila svoju tvrtku, sljedeće godine ćemo slaviti nadam se dvadeset godina postojanja ureda studio Geci, i kada smo krenuli dosta je teško naći investitore koji su spremni tako mladim ljudima dati jednostavno velike projekte.
Tako da ti neki prvi projekti su bili projekti interijera, uglavnom restorana, kafića, javnih objekata, tada čak manje stambenih objekata, ali uglavnom javnih objekata. Zanimljivo je raditi interijere zato što u nekom segmentu to djeluje kao scenografija.
Kakav je to scenarij koji moraš znati da bi napravila scenografiju?
Najvažnije je dobro iskomunicirati šta ta scenografija treba pružiti korisniku. I ako se to dobro iskomunicira i ako to arhitekt to dobro prihvati, ako se nađu na istoj valnoj duljini, iza toga stoji dobar budžet koji to može popratiti i vrijeme i kvalitetno izvođenje, onda je rezultat izvrstan.
A kad gradiš neku kuću?
Svakom projektu kada pristupamo, ne razmišljamo samo o interijeru nego uvijek o nekakvom širem aspektu tog gdje smo se našli. Postavke suvremene arhitekture i želje investitora vrlo često se ne slažu. Tako da ja uvijek kažem da imamo prvi dio edukacije. Znači, prvi dio edukacije investitora šta je to šta je danas suvremeno, šta je to šta paše u ambijent, šta je to šta se može kvalitetno u okoliš.
Što bi rekla da je danas to suvremeno u arhitekturi, u gradnji?
Iz moje perspektive, jedna suvremena arhitektura znači ekološki održiva, s obnovljivim izvorima energije, sa nekim suvremenijim načinom korištenja tog prostora, sa dodatnim elementima koji omogućavaju ljudima jednostavno kvalitetnije iskoristivost tog prostora. Ne toliko oblikovno koliko više utilitarno.
Koji su to projekti na koje si najponosnija, koji su bili najizazovniji za tebe?
Nama je najzanimljivije raditi u principu hotele koji imaju i neku priču iza sebe i koji nam omogućavaju da se izrazimo kao arhitekti. Uvijek taj hotelski biznis traži upravo to, scenografiju. Traži neki dodatni moment, kada čovjek, korisnik tog hotela, kada dođe, želi ući u jedan novi svijet. I to je ambijent koji mi njemu trebamo pružiti.
Možeš li konkretno spomenuti neke projekte koje si radila, koji onako na karti zvanoj Edita Geci imaju posebno mjesto?
Dugo godina smo radili po Gorskom kotaru, jedno 6, 7 godina, gdje smo radili ključ u ruke kuće za odmor. I između ostalog je bila ta jedna mala, crna kuća koja mi je baš srcu draga, koja je baš bila jedan poseban projekt koji smo radili za investitora koji je rekao, ono, ajmo tu napravit nešto usput, tu je jedna mala kućica u šumi, dajte vi tu napravite šta hoćete. I stvarno je ispalo nešto izvrsno.
Do nekakvih luksuznih hotela u Splitu. Investitorica i investitor su bili dosta open minded što se tiče novih materijala i jednog ambijenta koji taj hotel treba pružati, ono baš jedan novi svijet. Sa svakim projektom pokušavamo stvarno napraviti nešto novo, napraviti odmak od tadašnjeg trenda.
Koji su najveći izazovi koje voliš u svom poslu?
Volim nešto što drugi govore da je nemoguće. Znači, isprojektirati nešto što se još, ne znam, teško je za izvesti, nemoguće za dobaviti, ovo se ne može. Znači, taj jedan izazov kad mi netko kaže to ne može, onda ja baš zagrizem i izguram to do kraja. I sad recimo radimo na projektu hotela Pinia u Zadru, radimo rekonstrukciju prizemnih prostora tih javnih dijelova. Isprojektirali smo nešto što je, čim svi izvođači kažu: „joj, ovo se ne može, kako ćemo ovo, odustanite od onoga“, to u biti stvara u nama taj inat da želimo to izvesti do kraja onako kako smo zamislili.
Jako se često spominje tema umjetne inteligencije, što misliš, koliko će umjetna inteligencija utjecati na arhitekturu?
Po mom mišljenju, taj jedan human touch se ne može zanemariti. Znači ono nešto što je unutar čovjeka, taj jedan, ne samo drive nego jedan segment energije koji se ne može zamijeniti umjetnom inteligencijom.
Edita, hvala ti na razgovoru.
Arhitektura i dizajn
Retro futuristički ured iz druge galaksije – prostor iz snova za svakog IT-evca
U svijetu u kojem su uredski prostori postali produžetak identiteta tvrtke, a ne samo funkcionalna mjesta za rad, pojavio se jedan koji je stigao iz druge galaksije.
Ovaj retro futuristički ured u Buzinu domaće software kompanije Mireo izgleda kao da je teleportiran iz neke druge galaksije.
Tvrtka poznata po razvoju navigacijskih sustava i tehnološkim inovacijama odlučila je i svoj radni svijet pretvoriti u putovanje — u prostor koji vodi, usmjerava i nadahnjuje.
Već pri ulasku jasno je da je ovo mjesto drukčije. U Mireu kažu da je SF prirodan jezik IT zajednice, a upravo je iz tog svijeta potekla ideja za ovakav koncept.
„SF je prirodna referenca IT ljudima koji rade ovdje“, kaže investitor Ivica Siladić.
Kultna knjiga Vodič kroz galaksiju za autostopere bila je početna iskra, a odluka da prostor bude “priča, a ne ured” bila je instinktivna.
Brigada briljirala projektom
Kada je projekt preuzeo arhitektonski studio Brigada, ured je dobio potpuno novu dimenziju. Poznati po metodi kojom analiziraju kretanje korisnika u prostoru i po istraživanju navika zaposlenika, arhitekti su od početne ideje stvorili seriju prostornih doživljaja — poput paluba na svemirskom brodu.
„Mi smo u Brigadi veliki ljubitelji i Star Treka i Vodiča kroz galaksiju“, kaže Dorotea Šarić. Upravo je Brigada zaslužna za to da prostor izgleda kao scenografija koja funkcionira u stvarnom životu.
Za svoj su ured osvojili i prestižnu nagradu Architecture MasterPrize Grand Prix, u konkurenciji globalnih korporacija, a u razgovoru za Dom na Kvadrat, Dejan Geber čak je i izjavio „Volio bih raditi u svemiru“.
Ovakvi projekti jasno pokazuju da je odabir arhitekata presudan korak, jer stručan i promišljen tim može transformirati prostor u dugoročno održivo radno okruženje.
Ured kao svemirski brod: gdje svaka “paluba” ima svoju funkciju
Prostor je organiziran kao niz zona. Sve su oblikovane tako da potiču interakciju, kreativnost i spontano dijeljenje ideja. U Brigadi su morali voditi računa i o budućem širenju pa su ured dizajnirali modularno, kao sustav koji može rasti i razvijati se poput žive organizacije.
Neformalne “recharge zone” imaju drukčiji karakter od radnih — glasnije su, hrabrije, vizualno dinamičnije. Formalne zone smirenije su, precizno osvijetljene, fokusirane na koncentraciju.
Ipak, sve su povezane kao cjeline jednog svemirskog broda.
Ured koji ima vlastitog chefa
Mireo ima i nešto što se ne viđa često — vlastitog chefa, koja svakoga dana priprema ručkove u njihovoj “svemirskoj kuhinji”.
Svaka etaža ima mjesto za predah, ali jedna zona posebno oduzima dah: veliki zajednički prostor nazvan 42, referenca na kultnu šifru iz “Vodiča kroz galaksiju”. Ovo je mjesto za objed, druženje, brainstorminge i spontano dijeljenje ideja. Ured ima i privatnog chefa, što svakodnevnu pauzu pretvara u ritual — u Ten Forward, inspiriran istoimenim prostorom za druženje iz Star Treka. Ovdje zaposlenici ručaju, izmjenjuju ideje i, barem na trenutak, povjeruju da se nalaze usred neke Zvjezdane flote.
Ova prostorija nije samo blagovaonica — ona je dnevni boravak cijele tvrtke, mjesto koje daje osjećaj zajedništva i brige.
Retro futurizam koji se živi
U opremanju su korišteni originalni komadi dizajna iz 70-ih, desetljeća u kojem se budućnost zamišljala hrabro i optimistički. Od Ducaroyevih fotelja do Pantonovih stolica, svaki komad je autentičan, pravi vintage, i dodatno naglašava identitet prostora.
To je estetika koja ne glumi prošlost niti predviđa budućnost — nego ih spaja u nešto jedinstveno.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Ured koji nije prostor, nego iskustvo
Mireov (ili Brigadin?) retro futuristički ured nije samo funkcionalan, a nije ni samo dizajnerski. On komunicira vrijednosti tvrtke, njezin humor, njezinu filozofiju i njezinu ljudskost.
Arhitektura i dizajn
Hrvatska arhitektura: Kurije, hiže i kleti kao čuvari tradicije
Svaka obnovljena klet, hiža ili kurija predstavlja vrijedon doprinos zaštiti lokalnog identiteta
Hrvatska arhitektura iznimno je raznolika i duboko ukorijenjena u krajolik, klimu i kulturu življenja. Tradicijska hrvatska arhitektura obuhvaća širok spektar autohtonih građevina – od reprezentativnih plemićkih kurija do skromnih hiža, vinogradarskih kleti, čardaka, bunja, kamenih kuća na konobi te prapornica. Svaki od tih tipova kuća rezultat je dugotrajnog razvoja, prilagodbe i znanja koje su graditelji prenosili generacijama.
Upravo ta raznolikost čini hrvatsku arhitekturu jedinstvenom: slojevita je, regionalno specifična i sastavni je dio identiteta mnogih sela i manjih naselja.
U trenutku kada ruralni pejzaž doživljava intenzivne promjene, očuvanje autohtonih kuća postaje ključno ne samo za baštinu, već i za razumijevanje razvoja hrvatske arhitekture. Obnova kurija, hiža i kleti stoga nije samo estetski zahvat, već promišljen čin očuvanja prostora i održivog graditeljstva.
U nastavku donosimo pregled najvažnijih tradicijskih kuća koje su oblikovale hrvatsku arhitekturu i primjere njihove suvremene vrijednosti.
Kurija – plemićka tradicija kao temelj kontinentalne hrvatske arhitekture
Kurije zauzimaju posebno mjesto u hrvatskoj arhitekturi kontinentalnog područja. Kao sjedišta nekadašnjih plemićkih obitelji, odlikuju se masivnom zidanom konstrukcijom, simetričnim pročeljima, prostranim tlocrtima i pratećim gospodarskim zgradama. Njihov oblik odražava status, društveni položaj i estetske vrijednosti vremena u kojem su nastajale.
Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča
Najviše ih nalazimo u Hrvatskom zagorju, Prigorju, Podravini, Moslavini i Slavoniji – regijama u kojima je hrvatska arhitektura stoljećima balansirala između ruralnih potreba i plemićkih utjecaja.
Danas se kurije obnavljaju kao muzeji, kulturni centri, boutique smještaji ili obiteljski domovi. Njihova povijesna slojevitost – spoj lokalnih materijala, europskih stilova i priča generacija – čini ih iznimno važnim primjerima očuvanja hrvatske arhitekture.
Hiža – jedan od najprepoznatljivijih oblika seoske hrvatske arhitekture sjevera
Tradicionalna hiža simbol je života običnog čovjeka sjeverne Hrvatske. Nastala u Međimurju, Zagorju i Podravini, hiža je odraz racionalne, funkcionalne i klimatski prilagođene hrvatske arhitekture.
Posebno mjesto u hrvatskoj arhitekturi zauzima i moslavačka hiža, karakteristična za područje Moslavine – prostor između Lonjskog polja, Moslavačke gore i zelenih hrastovih šuma. Riječ je o jednoj od najprepoznatljivijih kuća kontinentalne Hrvatske, nastaloj u skladu s prirodnim resursima i potrebama obiteljskog gospodarstva.
Građene od drva, zemlje i opeke, sa strmim dvostrešnim krovovima, hiže su nudile udobnost, toplinu i dugotrajnost. Drvo kao najdostupniji materijal oblikovalo je karakter ovog tipa gradnje – toplina materijala, mogućnost ručne obrade i prirodna izolacija činili su hižu idealnim domom za lokalne obitelji.
Danas se hiže obnavljaju kao vikendice, kuće za odmor, galerije ili stalni domovi. U suvremenim adaptacijama zadržavaju se izvorne grede, seljački podovi, lamperija i tradicionalni raspored prostorija, dok se moderniziraju elementi poput kupaonica, izolacije i energetskih sustava. Time se čuva autentičan izraz hrvatske arhitekture, ali u funkciji današnjih potreba.
Klet – vinogradarska kućica kao dragocjeni dio hrvatske ruralne arhitekture
Kleti, karakteristične za Zagorje, Prigorje, Plešivicu i Moslavinu, jedan su od najromantičnijih oblika hrvatske arhitekture. Nekad građene kao skloništa vinogradara i spremišta za vino, predstavljaju spoj jednostavnosti, funkcionalnosti i prilagodbe terenu.
Drvene konstrukcije, mali tlocrti, prirodni materijali i sklad s brežuljkastim krajolikom definiraju arhitektonski karakter kleti.
Danas se ove kućice sve češće obnavljaju za turizam i odmor, pretvarajući se u male, funkcionalne domove. U modernim adaptacijama koriste se autohtoni materijali, a uvode se suvremena rješenja poput podnog grijanja, staklenih stijena, mini wellness zona ili energetski učinkovitih sustava. Unatoč modernizaciji, kleti zadržavaju prepoznatljiv identitet – što je ključno za kontinuitet hrvatske arhitekture.
Ostali autohtoni oblici koji dopunjuju sliku hrvatske arhitekture
Hrvatska arhitektura obuhvaća brojne tradicijske forme koje dodatno potvrđuju regionalnu raznolikost:
- Čardak – dvokatna drvena kuća Slavonije i Posavine podignuta na stupovima
- Praporna kuća – poluukopana kuća Podunavlja od praporne zemlje
- Bunja i suhozidne kućice – dalmatinska kamena skloništa građena bez veziva
- Kamene kuće na konobi – karakteristične za Dalmaciju i Primorje
- Istarski kažuni i kamene kuće – spoj mediteranske tradicije i ruralne arhitekture
Svaka od ovih struktura predstavlja jedinstven doprinos razvoju hrvatske arhitekture i pokazuje kako su ljudi gradili u skladu s prirodom, dostupnim materijalima i lokalnim običajima.
Zašto je važno očuvati tradicijske kuće hrvatske arhitekture?
Obnova tradicijskih kuća donosi višestruke koristi, osobito u kontekstu razumijevanja i očuvanja šire slike hrvatske arhitekture. Riječ je o procesu koji nadilazi samu adaptaciju objekta jer utječe na identitet mjesta, održivost prostora i prenošenje graditeljskog znanja.
Čuvanje kulturne i graditeljske baštine
Svaka obnovljena klet, hiža ili kurija predstavlja vrijedan doprinos zaštiti lokalnog identiteta. Takve kuće nisu samo građevine – one su dokument vremena, povijesnih okolnosti, materijala i načina gradnje koji su se razvijali stoljećima. Očuvanjem izvornih konstrukcija, tradicionalnih materijala i karakterističnih oblika čuvamo kontinuitet hrvatske arhitekture i sprječavamo nestanak graditeljskih tipologija koje se više ne stvaraju u suvremenoj gradnji.
Ovakva arhitektura temelji se na lokalnim materijalima poput drva, kamena, zemlje i opeke. Obnova starih kuća smanjuje potrebu za novim građevinskim materijalima i velikim konstrukcijskim zahvatima, čime se značajno smanjuje ekološki otisak. Mnoge od tih kuća već u svojoj izvornoj formi imaju dobru energetsku učinkovitost – zahvaljujući debljini zidova, prirodnoj izolaciji i orijentaciji prema suncu.
Obogaćivanje turističke ponude
Autohtone kuće sve su traženije u ruralnom i kulturnom turizmu. Gosti traže autentičnost, atmosferu i priču – upravo ono što tradicijske hiže, kurije, kleti i moslavačke kuće nude u izobilju. Njihova obnova omogućuje stvaranje jedinstvenih smještaja koji se izdvajaju od standardiziranih hotela i apartmana, te pridonose jačanju lokalne ekonomije.
Autentičnost života i prostora
Tradicijske kuće odražavaju način života i prostor kakav se oblikovao generacijama. Materijali, raspored prostorija, detalji obrade drva i kamena svjedoče o kulturi stanovanja jedne regije. Očuvanjem tih elemenata čuvamo i specifičnu atmosferu koja je sastavni dio hrvatske arhitekture. U modernim adaptacijama moguće je kombinirati autentične elemente s današnjim standardima udobnosti, stvarajući prostor koji je istovremeno tradicionalan i suvremen.
Hrvatska arhitektura kao vrijednost – a ne samo fragment prošlosti
Obnova tradicijskih kuća hrvatske arhitekture nije samo tehnički zahvat, nego dugoročno važan čin čuvanja graditeljskog identiteta Hrvatske. Time se održava kontinuitet kulture življenja, potiče održivost, jača lokalna zajednica i osigurava da tradicijska arhitektura ostane prisutna kao živa, svakodnevna vrijednost – a ne samo kao fragment prošlosti.
