Arhitektura i dizajn
Najbolji pogled na zvijezde iz Popovog tornja
U najstarijem dijelu Muzeja grada Zagreba, poznatijem pod nazivom „Popov toranj” već preko 120 godina u sklopu Zvjezdarnice nalaze se opremljeni astronomski instrumenti za promatranje i proučavanje neba. Ta srednjovjekovna kula kvadratnog tlocrta, teških zidova od kamena debljine dva metra, krije mnoštvo povijesnih događaja i tajni.
Nastanak Popovog tornja
Sama Zvjezdarnica nastala je 1903. godine inicijativom zapravo Hrvatskog prirodoslovnog društva, koje je tada djelovalo na čelu s dr. Otonom Kučerom, koji je kasnije postao i ravnatelj same Zvjezdarnice. A zapravo se radi o tome da se ona nalazi na jako starim temeljima. Znači moramo se onda vratiti skroz u početke i ovoga nastanak Gradeca kada i nastaje sam Popov toranj ili Popov turin ili kako su ga već tada zvali. I zapravo je Zvjezdarnica treći kat srednjovjekovnog tornja, ispričala je povjesničarka Marija Sabolić iz Muzeja grada Zagreba.
Povijest Zvjezdarnice Zagreb
Povijest današnje Zvjezdarnice Zagreb seže u davni srednji vijek, kada je kralj Bela IV. nagradio Gradec izdavanjem poznate Zlatne bule. Ovim dokumentom, Gradec je stekao status slobodnog kraljevskog grada, a uz tu privilegiju dolazila je i obaveza da stanovnici izgrade zidine i kule radi vlastite zaštite. Jedan od njih bio je i Popov toranj.
Zapravo nije bio u vlasništvu građana već kanonika sa Kaptola, koji su dobili dozvolu 1247. godine od samoga kralja Bele IV. da se mogu naseliti na sjeverni dio gričkog brda upravo iz razloga da bi se ovdje mogli izgraditi svoju utvrdu, dodala je Sabolić.
Kaptol i Gradec nisu bili dobri susjedi, a sporovi oko zemljišta bili su dio svakodnevice.
Ta neka mračna povijest samog tornja je ostala i danas. Nekako je obavijen nekakvim tim mističnim velom što se točno ovdje dešavalo, ali to je zapravo povezano upravo zbog tih problema da brdo Grič nije bilo kroz srednji vijek u vlasništvu samog građana Gradeca, već i kanonika na Kaptolu i onda su tu često izbijali sukobi, rekla je Sabolić.
Zvjezdarnica Zagreb danas
Nakon što se kompleks zgrada kojemu pripada Zvjezdarnica preuredio, ona je postala središtem ljubitelja astronomije i prirodoslovlja što je ostala i do danas.
Zvjezdarnica ima dosta tih djelatnosti s kojima se bavi. Možemo ih klasificirati u obrazovni dio koji ima, popularizacijski dio, imamo nakladničku djelatnost, znanstveni rad. A imamo i zajedničke programe koje radimo sa drugim institucijama, rekao je Ivan Romštajn, znanstveni suradnik Zvjezdarnice Zagreb.
Teleskopi i druga astrografska oprema
Prilikom stogodišnjeg opremanja Zvjezdarnice, kroz njezine prostorije prošla su mnoga tehnička dostignuća, kao što su teleskopi, prijenosni teleskopi, dalekozori i razna astrofotografska oprema. Neki od njih i dalje su u funkciji, a dobar dio postao je dijelom muzejskih primjeraka.
To je instrument kojeg je nabavio dr. Oton Kučera prilikom samog osnivanja Zvjezdarnice, a osim glavnog teleskopa koji je sada u Tehničkom muzeju izložen, koji je tada bio taj prvi teleskop 1903., tu su još neki instrumenti je nabavio koji sada služe samo kao izložbeni primjerci, objasnio je Romštajn.
Ugođaj u zvjezdarnici
Hodnici Zvjezdarnice prigodno su ukrašeni astro-fotografijama među kojima je najsjajnija i Zemlji najbliža Orienova maglica, lako vidljiva uz pomoć i najjednostavnijeg optičkog pomagala. Očaravajući prizori svemira vode u bogato opremljenu knjižnicu čija zbirka obuhvaća stručnu i znanstvenu literaturu, uključujući astronomske godišnjake, znanstvene radove, zvjezdane kataloge, atlase i karte neba. U toj prostoriji pažljivo je postavljen portret osnivača, ujedno i najvećeg hrvatskog popularizatora tehnike i prirodoslovlja Otona Kučera.
Ono što nam je najvrjednije imamo portret osnivača Zvjezdarnice dr. Otona Kučere i ovako fotografije koje su amateri snimali ili smo ih nabavili na neki drugi način, dodao je Romštajn.
Burna povijest građevine na lošem glasu, koja je nekad bila žarište sukoba i predznak loših susjedskih odnosa, preobratila se u mjesto pogodnim za popularizaciju znanosti i proučavanje svemira.
Arhitektura i dizajn
Stefano Boeri na Ibizi projektira 190 priuštivih stanova, u potpunosti od drva
Arhitekt poznat po Bosco Verticaleu ovaj put projektira nešto sasvim drugačije: priuštivo stanovanje od drva, s modularnim stanovima za sve generacije.
Ime Stefano Boeri većina povezuje s Bosco Verticaleom, milanskim tornjevima obraslim stotinama stabala koji su promijenili način na koji arhitekti razmišljaju o zelenilu u gradovima. Pisali smo o tome i u profilu Stefano Boeri: Arhitekt koji vraća prirodu u gradove. Njegov ured sada je pobijedio na natječaju za sasvim drugačiji projekt: priuštivo stanovanje na Ibizi, oko 190 stanova namijenjenih najmu po cijenama nižima od tržišnih, izgrađenih u potpunosti u drvenom konstrukcijskom sustavu.
Stefano Boeri Architetti pobijedio je na natječaju koji je raspisala Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47, španjolska javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Projekt “Sa Casa” predviđa kompleks raspoređen u četiri volumena, izgrađen prefabriciranim drvenim sustavom, zamišljen kao arhitektura koja se razvija zajedno sa svojim stanarima, uz zajednicu koja raste oko dijeljenih prostora.
Što je “Sa Casa” i tko stoji iza natječaja
Casa 47 španjolska je javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Riječ je o modelu pristupačnog stanovanja za najam ispod tržišne cijene, u kojem arhitektura, tehnologija i priroda supostoje, umjesto statičnog niza identičnih jedinica.
“Projekt na Ibizi strateški je važan za budućnost europskih gradova jer predlaže model socijalnog stanovanja koji koristi drvenu prefabrikaciju temeljenu na modularnom sustavu prilagodljivom različitim kontekstima. Zelena, drvena, modularna i univerzalno pristupačna stambena arhitektura predstavlja pravi veliki odgovor za politike javne urbane regeneracije”, komentirao je Boeri.
Zašto drvo? CLT sustav gradnje objašnjen jednostavno
Zgrade su projektirane u CLT sustavu (Cross-Laminated Timber), odnosno unakrsno lameliranom drvu, strukturnom materijalu sastavljenom od slojeva drva lijepljenih pod pravim kutom jedan na drugi. Elementi se prefabriciraju izvan gradilišta, u kontroliranim tvorničkim uvjetima, a zatim samo sklapaju na samoj lokaciji.
Velik dio procesa tako se seli s gradilišta u kontrolirane tvorničke uvjete, dok se gotovi elementi na lokaciji sastavljaju suhim postupkom. Prema autorima projekta, takav sustav trebao bi skratiti vrijeme gradnje, smanjiti količinu otpada i ograničiti utjecaj radova na okolinu.
Modularnost kao princip, ne samo tehnički detalj
Arhitektonska gramatika cijelog kompleksa proizlazi izravno iz ove konstrukcijske logike. Modularnost ovdje nije tek tehnička pojedinost, nego organizacijsko načelo cijelog projekta, i upravo ono što “Sa Casu” čini fleksibilnom. Široka raznolikost stambenih tipologija i modularna organizacija prostora trebale bi omogućiti da se stanovi tijekom vremena rekonfiguriraju, zadovoljavajući zahtjeve univerzalne pristupačnosti i prilagođavajući se podjednako mladima, starijima, obiteljima i osobama smanjene pokretljivosti.
Isti princip primjenjuje se i na dijeljene radne prostore i zajedničke površine, gdje se granica između privatnog i kolektivnog prostora može redizajnirati bez narušavanja arhitektonskog identiteta cjeline. Kompleks je zato podijeljen u četiri volumena umjesto jednog velikog bloka, čime nastaje središnji zeleni prostor, srce zajedničkog života stanara, istovremeno otvoren prema okolnom kontekstu.
Zelenilo koje se penje do krova
Unutar ovog kontinuiranog sustava otvorenih prostora, autohtona vegetacija provlači se kroz zgrade i oblikuje dvorišta, staze i središnji javni trg, u arhitekturi osmišljenoj da potiče interakciju i uspostavi izravan dijalog između zajednice, prirode i grada. Zelenilo se prema planovima proteže sve do krovova stambenih blokova i trebalo bi postati ekološka infrastruktura, pružajući sjenu, stvarajući nova staništa, pomažući poboljšati kvalitetu zraka i ublažiti efekt urbanog toplinskog otoka. Fotonaponske ploče trebale bi osigurati proizvodnju obnovljive energije, dok orijentacija zgrada, prirodna ventilacija i sustavi upravljanja vodom zaokružuju energetsku strategiju projekta.
Istu filozofiju, zelenilo kao sastavni dio arhitekture, a ne dekoraciju, Boerijev je ured ranije primijenio i u projektima poput Bosco Verticalea u Milanu. Razlika je u kontekstu: ondje je riječ o prestižnom stambenom neboderu, dok Sa Casa istu ideju prenosi u javno priuštivo stanovanje.
Može li ovako izgledati budućnost priuštivog stanovanja?
Dostupnost stanovanja jedan je od gorućih problema europskih gradova, a projekti poput “Sa Case” pokazuju kako arhitektonska struka pokušava odgovoriti na taj izazov, ne kroz privremene mjere, nego kroz sustavno planiranu, kvalitetno projektiranu javnu stambenu izgradnju. Sa Casa polazi od ideje da priuštivo stanovanje ne mora značiti niži arhitektonski standard.
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Projekt u brojkama
Godina: 2025.
Lokacija: Ibiza, Španjolska
Klijent: Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47
Broj stanova: oko 190
Partner zadužen za projekt: Stefano Boeri
Direktorica: Hana Narváez
Voditeljica projekta: Silvia Fernández
Projektni tim: Nahed Zmeter, Yulia Filatova, Mohamed Hassan Elgendy
Lokalni arhitekt i strategija održivosti: SOCOTEC Spain
Priuštivo stanovanje na Ibizi
Boeri je projektima poput Bosco Verticalea pokazao koliko snažno zelenilo može promijeniti karakter stambene arhitekture. Sa Casom tu ideju prenosi u sasvim drukčiji kontekst, javno priuštivo stanovanje. Drvo, modularnost, zelenilo i zajednički prostori ovdje nisu zamišljeni kao elementi prestiža, nego kao dio svakodnevnog stanovanja.
Hoće li projekt nakon realizacije ispuniti ta obećanja, tek treba vidjeti. No Sa Casa već u projektnoj fazi otvara zanimljivo pitanje: mora li priuštivo stanovanje izgledati kao kompromis, ili upravo ono može postati prostor za neke od najzanimljivijih arhitektonskih inovacija?
Renderi i fotografije: Stefano Boeri Architetti
Urbanizam
Otvoren Bazen Špansko: Zagreb dobio prvi gradski bazen na zapadu grada
Jučer je otvoren za građane, donoseći sportsko-rekreacijski centar vrijedan 36,3 milijuna eura stanovnicima zapadnog Zagreba.
Zagreb je jučer, 9. rujna, dobio novi sportsko-rekreacijski centar i prvi gradski bazen na zapadnom dijelu grada.
Otvaranjem Bazena Špansko građanima su od 15 sati na raspolaganju bazeni, rekreacijski i wellness sadržaji u kompleksu vrijednom 36,3 milijuna eura s PDV-om, u cijelosti financiranom iz gradskog proračuna.
Bazen su svečano otvorili gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević, zamjenici gradonačelnika Danijela Dolenec i Luka Korlaet, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Matej Mišić, ravnatelj Ustanove za upravljanje sportskim objektima Boris Dujmić i izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak.
“Sport nije luksuz, mi želimo da se što veći broj Zagrepčana bavi sportom i rekreacijom, i zato iz gradskog proračuna investiramo u kvalitetnu sportsku infrastrukturu dostupnu diljem grada. Ovaj bazen je mjesto na kojem će djeca učiti plivati, građani se rekreirati i održavati zdravlje, a jednako tako ovo je mjesto na kojem će se stvarati neki novi sportski uspjesi”, istaknuo je gradonačelnik Tomašević, najavivši i daljnja ulaganja u sportsku infrastrukturu grada.
Višedesetljetno iščekivanje stanovnika zapadnog Zagreba
Bazen Špansko jedan je od strateških projekata gradske uprave, a njegova izgradnja ostvarila je višedesetljetno iščekivanje stanovnika Španskog, Malešnice, Stenjevca, Rudeša, Gajnica i drugih okolnih naselja. Riječ je o modernom sportsko-rekreacijskom centru površine gotovo 6.000 četvornih metara, izgrađenom za građane svih generacija, od najmlađih koji će ovdje učiti plivati do sportaša i rekreativaca.
Što sve nudi novi kompleks
U sklopu centra nalaze se sportsko-rekreacijski bazen dimenzija 34 x 25 metara, edukacijsko-rehabilitacijski bazen dimenzija 25 x 12,5 metara, praćakalište za bebe, fitness prostor, korektivna dvorana, wellness sadržaji, tobogan i tribine kapaciteta 300 gledatelja. Bazen je u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom te koristi suvremena tehnološka rješenja i obnovljive izvore energije za grijanje i hlađenje.
Kompleks je izrađen prema prvonagrađenom idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju Studio Ante Murales i Njirić + arhitekti, a izvođač radova bio je STRABAG d.o.o.
Poseban dio projekta čini i novi kvartovski trg ispred bazena, opremljen parkiralištem za bicikle, klupama i koševima za otpad, koji je već postao mjesto okupljanja stanovnika Španskog. Uz trg je uređena i velika zelena površina, a tijekom jeseni i zime bit će posađen drvored s dodatna 23 stabla.
Programi za sve generacije
Osim za svakodnevno korištenje građana, bazen će biti domaćin brojnim sportskim i rekreacijskim programima. Predviđeni su programi plivanja za djecu i odrasle, zdravstvenog i korektivnog vježbanja u vodi, programi za najmlađe te aktivnosti za osobe s invaliditetom. Veliki bazen koristit će i sportski klubovi, među kojima plivači, vaterpolisti, triatlonci, umjetnički plivači i ronioci.
Radno vrijeme i cijene ulaznica
Radnim danom bazen će za građanstvo raditi od 6.30 do 21.30 sati, vikendom od 8 do 20 sati, a blagdanima od 12 do 20 sati. Cijene ulaznica jednake su kao i na ostalim gradskim bazenima.
Redovna ulaznica stoji četiri eura, a za djecu, umirovljenike i osobe s invaliditetom 1,5 eura. Dnevna obiteljska ulaznica iznosi 10 eura, mjesečna za odrasle 40 eura, odnosno 22 eura za djecu, umirovljenike i osobe s invaliditetom. Ulaznica uključuje korištenje velikog i malog bazena te SPA zona uz bazene.
Teretana i wellness zona, u kojoj su saune, parne kupelji te masaže, imaju zaseban cjenik. Jedan sat saune stoji 10,61 eura, a jedan dolazak u teretanu 3,31 eura.
Za sportaše se bazen otvara od 1. listopada, a kroz gradski program Javnih potreba u sportu moći će ga koristiti svaki radni dan od 6 do 22 sata, a vikendom od 8 do 20 sati.
Dio šireg ulaganja u sportsku infrastrukturu
Bazen Špansko dio je šireg investicijskog ciklusa ulaganja u sportsku infrastrukturu Zagreba, koji, između ostalog, uključuje obnovu Doma sportova, izgradnju stadiona u Kranjčevićevoj ulici te pripreme za realizaciju novog stadiona Maksimir. Za sport je u proračunu za 2026. godinu osigurano ukupno 169 milijuna eura, što je 15 posto više nego godinu ranije, odnosno trostruko više u odnosu na 2021. godinu.
Urbanizam utječe na prijateljstva više nego što mislimo, pokazuju istraživanja
Za stanovnike zapadnog dijela grada, koji su dosad za odlazak na gradski bazen morali putovati u druge dijelove Zagreba, Bazen Špansko donosi konačno rješenje na samom pragu doma, uz sadržaje koji pokrivaju sve, od rane edukacije najmlađih plivača do treninga vrhunskih sportskih klubova.
Odrasla sam na Španskom i sjećam se kako bi se svako malo pojavio „mit” o bazenima koji se planiraju u kvartu – priča koja se godinama vrtjela, a nikad se nije ostvarila. Dvadesetak godina kasnije napokon je stvarnost. Drago mi je što će klinci iz Španskog i okolnih naselja sad učiti plivati u vlastitom kvartu, za naš portal rekla je stanovnica Španskog
Foto: Grad Zagreb
