Arhitektura i dizajn
Kako je nastao Novi Zagreb
Da je Zagreb nastao na dva susjedna brežuljka Gradecu i Kaptolu, vjerojatno već svi znamo. No, znate li kako je nastao Novi Zagreb i kakve veze književnik Miroslav Krleža ima sa tim? Priču koja stoji iza stvaranja Novog Zagreba otkrila nam je arhitektica Dubravka Vranić.
Zagrebu je nedostajalo 50 tisuća stambenih jedinica
Doktorska disertacija Dubravke Vranić rezultat je petnaestogodišnjeg rada kojim otkriva kako se Zagreb širio na jug nakon Drugog svjetskog rata.
Teza je da je Novi Zagreb nastao kao neformalni plan na širenje Zagreba južno od Save, a proveden je donošenjem odluka uz pomoć neformalnosti, odnosno nepostojanja formalnog urbanističkog plana. Taj je plan bio dio šire vizije ekonomskog razvoja Zagreba za učvršćenje političkog identiteta Hrvatske unutar Jugoslavije.
Nakon rata, Zagrebu je nedostajalo 50 000 stambenih jedinica, a zbog nedostatka prostora i financijskih sredstava, bio je to jedan od najvećih izazova tog vremena. Nakon 1945. godine ukinut je međuratni urbanistički plan nakon čega su se pojavile dvije vizije razvoja grada.
Širenje grada na istok i jug
“Zagreb je bio u svojevrsnoj sivoj zoni u kojoj su se razvijale dvije vizije za razvoj grada, jedna vizija je bila vizija širenja grada na istok, koja je razvijana u državnim institucijama, koju je predvodio Vladimir Antolić, a druga vizija je bila vizija širenja grada na jug koju su gurali arhitekti bliski Krleži”, započinje Dubravka.
Plan širenja na istok nije omogućavao maksimalni rast grada, pa su Krleža, koji je vjerovao da arhitektura ima moć promijeniti društvo, te njemu bliski arhitekti, vidjeli priliku za ubrzanje ekonomskog razvoja grada širenjem na jug te su osmislili neformalni plan, kojeg je kasnije, dolaskom na vlast, implementirao Večeslav Holjevac.
Velike zasluge pripadaju Krleži
Krleža se u međuratnom periodu nakon diktature odlučio boriti protiv puno jačih protivnika glavne partijske linije i Kraljevine koristeći neformalnost. On se udružio sa zagrebačkim arhitektima koji su se okupili oko grupe Zemlja koju je predvodio zagrebački arhitekt Drago Ibler.
Grupa arhitekata okupljena oko Krleže organizirala je širenje grada na jug, a ključan element je bio Brodarski institut.
“Kod izgradnje Brodarskog instituta se dogodio sukob između te dvije grupe arhitekata, zapravo između dvije vizije grada – ovih koji su imali viziju Zagreba kao regionalnog centra u Jugoslaviji te su oni htjeli da se Zagreb širi na Trnje, ali budući da se na Trnje nije moglo širiti zbog bespravne izgradnje i problema s privatnim vlasništvom, onda je Antolić u suradnji sa Mohorovičićem organizirao širenje grada na istok”, objašnjava arhitektica.
Postojale su prepreke
Zagreb se trebao širiti na jug, ali područje južno od Save nije pripadalo teritorijalno Zagrebu. Prvi iskorak je napravljen pripajanjem općine Remetinec, Remetinečkog gaja, a načelnik te općine tada je bio Kvakan koji je bio prijatelj sa gradonačelnikom Holjevcem i tu je zapravo započela izgradnja Novog Zagreba. Tada su se ostvarili uvjeti za početak stambene izgradnje.
Holjevac je pomogao ishoditi građevinske dozvole za Brodarski institut, a razvoj Novog Zagreba nastavljen je izgradnjom velikih infrastrukturnih projekata, poput Mosta Slobode te izgradnjom mikrorajona.
“Postojali su planovi za svaki mikrorajon ponaosob, ali urbanistički zavod grada Zagreba koji je izrađivao te planove za mikro rajone ih nije izrađivao na osnovu urbanističkog plana jer taj plan nije postojao.”
Mikrorajoni su derivacija modernističke jedinice stambenog stanovanja.
Kvartovi Novog Zagreba
Prvo naselje je Remetinečki gaj, Savski gaj, zatim mikrorajon Novi Zagreb, što je danas Trnsko, zatim Zapruđe, Sopot, Utrina i onda Travno, Dugave, Sloboština.
U Remetincu su prvo napravljena četiri objekta u središtu naselja nakon čega su građene takozvane limenke. Tu se testirala širina između tih limenki, razmak i način izgradnje.
“Remetinečki gaj je bio poligon za eksperimentiranje sa prefabriciranim načinima gradnje. Tu je Jugomont isprobavao sisteme JU60 i JU61, a JU62 je tek u Zapruđu zaživio. Zapruđe je par exelance primjer tog stambenog susjedstva, modernističkog”, objašnjava Dubravka.
Naselje organizirano oko škole u centru, okruženo sa šesnaesterokatnim neboderima te osmerokatnim i četverokatnim zagradama bilo je dio projekta modernističkog grada u kojem je sudjelovao i Krleža.
“Direktor urbanističkog zavoda grada Zagreba je bio Zdenko Kolacio koji je bio prijatelj gradonačelnika Večeslava Holjevca koji je bio glavni nositelj ili agent Novog Zagreba, odnosno širenja Zagreba na jug, a Krleža je bio jako dobar prijatelj s Holjevcem te je kroz razgovore zajedno s Holjevcem donosio važne odluke o razvoju grada.”
Novi Zagreb je primjer kako se arhitektura oduprla političkoj vlasti.
Arhitektura i dizajn
Otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery, novi prostor za arhitekte i dizajnere
U zgradi iz 1894. u zagrebačkom Donjem gradu otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery. Na 700 kvadrata s interijerom studija Snøhetta arhitekti i dizajneri mogu isprobati materijale, usporediti rješenja i razmijeniti ideje
Roca Group, globalni lider u kupaonskim rješenjima, službeno je otvorila novu Laufen Roca Zagreb Gallery, koja se pridružuje međunarodnoj mreži galerija ove grupacije. Osmišljena za arhitekte, dizajnere interijera i stručnjake, ovaj prostor služi za upoznavanje s materijalima, istraživanje novih rješenja za kupaonice te povezivanje sa stručnom zajednicom.
Ovo otvorenje učvršćuje dugogodišnje odnose brendova s Hrvatskom. Zahvaljujući industrijskoj prisutnosti grupacije Roca u obližnjem Zaprešiću, brendovi Laufen i Roca postali su sinonimi za sanitarnu keramiku, wellness i arhitektonska rješenja za kupaonice – kako u Hrvatskoj, tako i u široj Adria regiji. U Zagrebu se ta regionalna proizvodna baština sada susreće s međunarodnom kulturom dizajna obaju brendova, i to u gradu koji je već dugo oblikovan prožimanjem srednjoeuropske tradicije i mediteranske otvorenosti.
„Zagreb ima živu zajednicu arhitekata i dizajnera, a Laufen Roca Zagreb Gallery naša je posvećenost toj zajednici. Objedinjavanjem naših brendova u jednom prostoru, arhitektima i dizajnerima nudimo jedinstveno polazište za dizajn kupaonica, utemeljeno na znanju zahvaljujući našoj dugogodišnjoj prisutnosti u Hrvatskoj”, kaže Martina Maričić Meić, operativna direktorica tvrtke Roca Croatia.
Povijesna zgrada, reinterpretirana u Snøhetta Studiju
Galerija je smještena u stambenoj zgradi dovršenoj 1894. godine, unutar zaštićene zone kulturne baštine u Donjem gradu. Studio Snøhetta preuredio je njezin interijer oko koncepta „Matter” – načina predstavljanja brenda koji je studio razvio u suradnji s tvrtkom Laufen, pri čemu pojam „matter” obuhvaća i materijal i značenje. U Zagrebu ovaj koncept povezuje brendove Laufen i Roca, prevodeći identitet svakog od njih u zajednički materijalni jezik.
Sirovi materijali keramike i slavina određuju karakter ulaznog prostora. Zakrivljeni bakreni zid usmjerava posjetitelje prema unutrašnjosti, vodeći ih do dijela uređenog u dubokim zemljanim tonovima. Vidljiva opeka i restaurirane drvene grede ostaju izložene – postojeća građevina sastavni je dio dizajna, a ne njegova pozadina.
„Bilo nam je važno iskoristiti koncept ’materije’ (Matter) kao sofisticiran način doživljavanja obaju brendova i njihovih proizvoda – te ih integrirati u prostore, strukture i materijale postojeće zgrade. Ta kombinacija stvara jedinstvene prostore za Laufen Roca Zagreb Gallery i izvanrednu atmosferu za predstavljanje brendova”, objašnjava Stefanie Budweiser, arhitektica interijera u studiju Snøhetta Innsbruck.
Materijali za dodir, ideje za provjeru
Na katovima zgrade, pomno osmišljeni prostori pojedinih brendova predstavljaju umivaonike, WC školjke, namještaj, slavine, kade, tuš-kade i dodatke. Uz njih se nalazi i razigraniji postav u kojem su proizvodi smješteni ispred zidova od opeke, što posjetiteljima omogućuje upoznavanje s pojedinačnim elementima izvan unaprijed osmišljenih ambijenata, a to stručnjacima pomaže u vizualizaciji i pronalaženju rješenja za vlastite projekte.
Mjesto za dijalog
Osim što služi kao izložbeni prostor, Laufen Roca Zagreb Gallery osmišljena je kao platforma za razmjenu ideja s arhitektonskom i dizajnerskom zajednicom. Kroz razgovore, događanja i stručne susrete istraživat će se teme vezane uz arhitekturu, dizajn, materijale i suvremenu kulturu kupaonica.
U Zagrebu je za tu namjenu predviđen cijeli jedan kat. Pod krovom se nalazi „Matter Space”, prostor posvećen razgovorima, prezentacijama i sastancima, dok digitalni segmenti posjetiteljima omogućuju istraživanje obaju brendova izvan okvira fizičkih izložbenih postava.
Galerija također pruža podršku arhitektima i stručnjacima za odabir materijala u njihovom svakodnevnom radu, služeći kao mjesto za usporedbu završnih obrada, razradu i specificiranje projekata te susrete s klijentima u okruženju ispunjenom proizvodima.
Laufen Roca Zagreb Gallery postaje dio međunarodne mreže galerija Grupacije Roca, prostora osmišljenih za poticanje veza sa zajednicama arhitekata i dizajnera u različitim gradovima diljem svijeta, uz istovremeno uvažavanje njihovih specifičnih lokalnih konteksta. Danas ta mreža, između ostalih, obuhvaća galerije u Londonu, Barceloni, Madridu, Šangaju, São Paulu, Sydneyu i Kölnu.
O Roca Grupi
Roca Grupa globalni je lider u dizajnu, proizvodnji i prodaji kupaonskih proizvoda namijenjenih arhitekturi, građevinarstvu i uređenju interijera. Osnovana 1917. godine, tvrtka spaja tradiciju i znanje sa strašću prema inovacijama i poštovanjem prema okolišu, kako bi zadovoljila potrebe kupaca i doprinijela dobrobiti društva.
Uz renomirane globalne brendove kao što su Laufen i Roca, te uz održivost kao ključni element svih proizvodnih procesa, Roca Grupa promiče odgovornu korporativnu kulturu u 170 zemalja u kojima posluje i u svojih 78 proizvodnih pogona, zahvaljujući svakodnevnom predanom radu svojih 20.000 stručnjaka. Taj je pristup prepoznat dodjelom platinaste medalje organizacije EcoVadis, globalnog standarda za procjenu korporativne održivosti, kao priznanje za iznimne rezultate.
Ova obiteljska tvrtka tržišni je lider u Europi, Latinskoj Americi i Indiji. Također je značajno prisutna u Kini i ostatku Azije, na Bliskom istoku, u Australiji i Africi. Zahvaljujući tome, zauzima vodeću poziciju u svom sektoru na svjetskoj razini.
O brendu LAUFEN
Osnovan u Švicarskoj 1892. godine, LAUFEN je vodeći svjetski brend za kupaonice koji spaja švicarsku preciznost, vrhunski dizajn, industrijsku stručnost i kontinuirane inovacije. Već više od 130 godina tvrtka unapređuje dizajn kupaonica zahvaljujući svojoj stručnosti u području materijala, tehnologija i proizvodnih procesa. Od keramike, slavina, namještaja i kada do instalacijskih sustava i digitalnih rješenja, LAUFEN razvija cjelovita rješenja za kupaonice koja objedinjuju dizajn, kvalitetu, funkcionalnost i odgovorno korištenje resursa.
Njegujući snažnu međunarodnu kulturu dizajna, LAUFEN surađuje s nekim od vodećih svjetskih arhitekata i dizajnera kako bi stvorio proizvode, kolekcije i prostore koji redefiniraju suvremenu kupaonicu. Dugogodišnje iskustvo u proizvodnji keramike te duboko poznavanje materijala i proizvodnih procesa omogućuju tehnološke inovacije koje otvaraju nove dizajnerske mogućnosti – od materijala Saphirkeramik i tehnologija za uštedu vode pa sve do prve električne tunelske peći na svijetu namijenjene proizvodnji sanitarne keramike.
Održivost je utkana u cjelokupni pristup tvrtke LAUFEN razvoju proizvoda i proizvodnji, s naglaskom na smanjenje potrošnje vode i resursa, promicanje kružnog gospodarstva te smanjenje utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.
Od 1999. godine LAUFEN je dio Roca Grupe, koja posluje u 170 zemalja, nosi platinastu ocjenu održivosti prema sustavu EcoVadis te sudjeluje u inicijativi Ujedinjenih naroda „Global Compact”, podržavajući njezina načela za odgovornije i inkluzivnije poslovne prakse.
O brendu Roca
Već više od stoljeća Roca utjelovljuje ono što znači osjetiti izvrsnost: filozofiju u kojoj se kvaliteta i emocija susreću u svakoj površini, boji i materijalu. Kroz dizajn, održivost, funkcionalnost i tehnologiju, Roca je preobrazila kupaonicu iz prostora isključivo praktične namjene u svakodnevno utočište.
Ova ravnoteža između inovacije i senzibiliteta dio je identiteta brenda Roca. Nastao u Barceloni, brend je oblikovan njezinim nasljeđem i kulturom. U sebi nosi kreativnost tog grada, arhitektonsku baštinu i mediteranski način života, slaveći u svojim dizajnima povezanost, ljepotu i profinjenu jednostavnost. Danas je taj duh prisutan diljem svijeta – Roca djeluje u više od 170 zemalja, donoseći svoju viziju doživljaja kupaonice različitim kulturama i stilovima života.
Vođena neprestanom težnjom za izvrsnošću, Roca nastavlja istraživati nove ideje, materijale i tehnologije koje obogaćuju svakodnevicu, istovremeno vodeći brigu o ljudima i planetu. Ta je predanost vidljiva u svakoj kolekciji, omogućujući Roci da i dalje nadahnjuje ljude diljem svijeta kako bi doživjeli kupaonicu na najbolji mogući način.
O studiju Snøhetta
Već gotovo 40 godina Snøhetta osmišljava neke od najznačajnijih svjetskih javnih i kulturnih projekata. Svoj je put započela 1989. godine pobjedom na natječaju za novu knjižnicu u Aleksandriji (Egipat). Nakon toga uslijedili su, između ostalih, projekti za Norvešku nacionalnu operu i balet u Oslu te paviljon Nacionalnog memorijalnog muzeja 11. rujna u sklopu Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
Od samih početaka, ovaj ured njeguje izvorni transdisciplinarni pristup, često u svojim projektima kombinirajući arhitekturu, krajobraznu arhitekturu, dizajn interijera, dizajn proizvoda i umjetnost. Upravo je suradnja među različitim disciplinama unutar Snøhette ključna pokretačka snaga njezina djelovanja.
Danas je Snøhetta prisutna na globalnoj razini, sa studijima na sedam lokacija: u Oslu, Parizu, Innsbrucku, New Yorku, Hong Kongu, Shenzhenu i Melbourneu.
Arhitektura i dizajn
Mirogoj izbliza: Arhitektonska priča iza poznatih arkada
U godini 150. obljetnice otvorenja otkrivamo kako su arkade, perivoj i kasniji arhitektonski zahvati oblikovali Mirogoj i koje detalje vrijedi pogledati izbliza
Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, arhitektica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”
Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.
Mirogoj nije nastao odjednom
Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.
Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.
Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.
Arkade koje oblikuju doživljaj prostora
Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.
Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.
Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno
Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.
Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.
Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.
Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.
Kako intervenirati na takvom mjestu?
To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.
Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.
„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”
Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.
Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.
Južne arkade – Mirogoj danas
Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.
Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.
Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”
Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.
„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.
Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.
Što pogledati izbliza
Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.
Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.
Kako sačuvati Mirogoj za budućnost
Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.
Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.
Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.
