Arhitektura i dizajn
Kako je nastao Novi Zagreb
Da je Zagreb nastao na dva susjedna brežuljka Gradecu i Kaptolu, vjerojatno već svi znamo. No, znate li kako je nastao Novi Zagreb i kakve veze književnik Miroslav Krleža ima sa tim? Priču koja stoji iza stvaranja Novog Zagreba otkrila nam je arhitektica Dubravka Vranić.
Zagrebu je nedostajalo 50 tisuća stambenih jedinica
Doktorska disertacija Dubravke Vranić rezultat je petnaestogodišnjeg rada kojim otkriva kako se Zagreb širio na jug nakon Drugog svjetskog rata.
Teza je da je Novi Zagreb nastao kao neformalni plan na širenje Zagreba južno od Save, a proveden je donošenjem odluka uz pomoć neformalnosti, odnosno nepostojanja formalnog urbanističkog plana. Taj je plan bio dio šire vizije ekonomskog razvoja Zagreba za učvršćenje političkog identiteta Hrvatske unutar Jugoslavije.
Nakon rata, Zagrebu je nedostajalo 50 000 stambenih jedinica, a zbog nedostatka prostora i financijskih sredstava, bio je to jedan od najvećih izazova tog vremena. Nakon 1945. godine ukinut je međuratni urbanistički plan nakon čega su se pojavile dvije vizije razvoja grada.
Širenje grada na istok i jug
“Zagreb je bio u svojevrsnoj sivoj zoni u kojoj su se razvijale dvije vizije za razvoj grada, jedna vizija je bila vizija širenja grada na istok, koja je razvijana u državnim institucijama, koju je predvodio Vladimir Antolić, a druga vizija je bila vizija širenja grada na jug koju su gurali arhitekti bliski Krleži”, započinje Dubravka.
Plan širenja na istok nije omogućavao maksimalni rast grada, pa su Krleža, koji je vjerovao da arhitektura ima moć promijeniti društvo, te njemu bliski arhitekti, vidjeli priliku za ubrzanje ekonomskog razvoja grada širenjem na jug te su osmislili neformalni plan, kojeg je kasnije, dolaskom na vlast, implementirao Večeslav Holjevac.
Velike zasluge pripadaju Krleži
Krleža se u međuratnom periodu nakon diktature odlučio boriti protiv puno jačih protivnika glavne partijske linije i Kraljevine koristeći neformalnost. On se udružio sa zagrebačkim arhitektima koji su se okupili oko grupe Zemlja koju je predvodio zagrebački arhitekt Drago Ibler.
Grupa arhitekata okupljena oko Krleže organizirala je širenje grada na jug, a ključan element je bio Brodarski institut.
“Kod izgradnje Brodarskog instituta se dogodio sukob između te dvije grupe arhitekata, zapravo između dvije vizije grada – ovih koji su imali viziju Zagreba kao regionalnog centra u Jugoslaviji te su oni htjeli da se Zagreb širi na Trnje, ali budući da se na Trnje nije moglo širiti zbog bespravne izgradnje i problema s privatnim vlasništvom, onda je Antolić u suradnji sa Mohorovičićem organizirao širenje grada na istok”, objašnjava arhitektica.
Postojale su prepreke
Zagreb se trebao širiti na jug, ali područje južno od Save nije pripadalo teritorijalno Zagrebu. Prvi iskorak je napravljen pripajanjem općine Remetinec, Remetinečkog gaja, a načelnik te općine tada je bio Kvakan koji je bio prijatelj sa gradonačelnikom Holjevcem i tu je zapravo započela izgradnja Novog Zagreba. Tada su se ostvarili uvjeti za početak stambene izgradnje.
Holjevac je pomogao ishoditi građevinske dozvole za Brodarski institut, a razvoj Novog Zagreba nastavljen je izgradnjom velikih infrastrukturnih projekata, poput Mosta Slobode te izgradnjom mikrorajona.
“Postojali su planovi za svaki mikrorajon ponaosob, ali urbanistički zavod grada Zagreba koji je izrađivao te planove za mikro rajone ih nije izrađivao na osnovu urbanističkog plana jer taj plan nije postojao.”
Mikrorajoni su derivacija modernističke jedinice stambenog stanovanja.
Kvartovi Novog Zagreba
Prvo naselje je Remetinečki gaj, Savski gaj, zatim mikrorajon Novi Zagreb, što je danas Trnsko, zatim Zapruđe, Sopot, Utrina i onda Travno, Dugave, Sloboština.
U Remetincu su prvo napravljena četiri objekta u središtu naselja nakon čega su građene takozvane limenke. Tu se testirala širina između tih limenki, razmak i način izgradnje.
“Remetinečki gaj je bio poligon za eksperimentiranje sa prefabriciranim načinima gradnje. Tu je Jugomont isprobavao sisteme JU60 i JU61, a JU62 je tek u Zapruđu zaživio. Zapruđe je par exelance primjer tog stambenog susjedstva, modernističkog”, objašnjava Dubravka.
Naselje organizirano oko škole u centru, okruženo sa šesnaesterokatnim neboderima te osmerokatnim i četverokatnim zagradama bilo je dio projekta modernističkog grada u kojem je sudjelovao i Krleža.
“Direktor urbanističkog zavoda grada Zagreba je bio Zdenko Kolacio koji je bio prijatelj gradonačelnika Večeslava Holjevca koji je bio glavni nositelj ili agent Novog Zagreba, odnosno širenja Zagreba na jug, a Krleža je bio jako dobar prijatelj s Holjevcem te je kroz razgovore zajedno s Holjevcem donosio važne odluke o razvoju grada.”
Novi Zagreb je primjer kako se arhitektura oduprla političkoj vlasti.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Revisiting Richter: Prostoria u Milanu oživjela hrvatski modernizam kroz suvremeni dizajn
Projekt Revisiting Richter donosi reinterpretaciju rada Vjenceslava Richtera kroz suvremeni dizajn. Prostoria je u Milanu predstavila kolekciju koja spaja modernizam i današnji način života.
Na ovogodišnjem Salone del Mobile u Milanu, među najrelevantnijim svjetskim dizajnerskim imenima, našla se i hrvatska Prostoria. No njihov nastup nije bio tek predstavljanje nove kolekcije, već projekt koji ide korak dalje – istraživanje, reinterpretacija i oživljavanje jednog od najvažnijih imena hrvatskog modernizma.
Kroz izložbu Revisiting Richter, Prostoria je premijerno predstavila pet novih kolekcija inspiriranih radom Vjenceslava Richtera, arhitekta, umjetnika i jednog od ključnih protagonista avangardne grupe EXAT 51. Riječ je o projektu koji ne govori samo o dizajnu namještaja, nego o kontinuitetu ideja i njihovoj aktualnosti u suvremenom prostoru.
Projekt koji nadilazi klasičan dizajn
Za razliku od klasičnih lansiranja kolekcija, Revisiting Richter razvijao se kao istraživački projekt koji je trajao više od godinu dana. Tim Prostorie pristupio je Richterovom radu s ciljem da ga razumije, interpretira i prevede u suvremeni kontekst.
“Na ovom projektu radili smo više od godinu dana – razvijali proizvode, proučavali njegov opus i pokušavali pronaći način kako to što je on započeo prenijeti u današnje vrijeme”, objašnjava arhitektica Iva Šilović iz Prostorie.
Važan aspekt projekta bio je i edukativni – ponovno otvoriti prostor za razumijevanje Richterovog rada, kako na međunarodnoj sceni, tako i u Hrvatskoj.
Dizajnerska arheologija
Jedan od najvećih izazova projekta bio je rad s ograničenim materijalima. Richterovi koncepti često su postojali samo u formi skica, nacrta ili fragmentarnih ideja, što je zahtijevalo poseban pristup.
“Radili smo svojevrsnu dizajnersku arheologiju. Iz vrlo oskudnih referenci – skica, fotografija i fragmenata – pokušali smo rekonstruirati njegov način razmišljanja i razumjeti ga iz današnje perspektive”, objašnjava dizajner Neven Kovačić.
Takav proces nije bio puko kopiranje prošlosti, već interpretacija – stvaranje novih proizvoda koji zadržavaju ideju, ali dobivaju suvremenu funkciju.
Modernizam koji ponovno dobiva glas
Richterovi koncepti nastali su u razdoblju intenzivnog istraživanja prostora, forme i funkcije. Njegov rad dugo je bio manje prisutan u širem javnom diskursu, unatoč njegovoj važnosti.
“Imam dojam da smo na Richtera čekali sve ove godine, kao da smo pronašli vlastite korijene. To je neko skriveno blago hrvatskog modernizma koje je napokon dobilo svoje mjesto”, ističe Kovačić.
Projekt Revisiting Richter tako ne predstavlja samo dizajnerski iskorak, nego i kulturni trenutak – vraćanje važnog dijela arhitektonske i dizajnerske baštine u fokus.
Modularnost kao suvremena potreba
Jedan od ključnih principa koji se provlači kroz kolekciju jest modularnost. Richter ju je promišljao kao alat slobode i prilagodljivosti prostora, a Prostoria taj koncept razvija u skladu s današnjim načinom života.
Modularni sustavi omogućuju fleksibilnost i prilagodbu različitim situacijama – od privatnih interijera do javnih prostora, što je danas važnije nego ikad.
“Možemo reći da je ovo tek prva faza projekta. Tijekom istraživanja naišli smo na još mnogo ideja koje bi vrijedilo razvijati dalje”, dodaje Kovačić.
Time Revisiting Richter ostaje otvoren proces, a ne završena kolekcija.
Dizajn koji komunicira
Nazivi komada unutar kolekcije dodatno naglašavaju povezanost s izvornim radovima. Umjesto dekorativnih naziva, Prostoria koristi sustav označavanja prema godinama Richterovog stvaralaštva – od 1951. do 1961.
Takav pristup zadržava modernističku jasnoću i funkcionalnu logiku, ali istovremeno omogućuje suvremenom korisniku da razumije tipologiju i namjenu proizvoda.
Hrvatski dizajn na globalnoj sceni
Izložbom Revisiting Richter, Prostoria je još jednom potvrdila svoju poziciju među vodećim dizajnerskim brendovima.
U tom kontekstu, projekt dobiva dodatnu težinu jer pokazuje kako lokalna kulturna baština može postati dio globalnog dizajnerskog dijaloga.
Dizajnerski namještaj nadahnut hrvatskom modernističkom arhitekturom
Dijalog između prošlosti i budućnosti
Revisiting Richter nije samo kolekcija, nego proces – dijalog između prošlosti i sadašnjosti, između autora i proizvođača, između ideje i njezine suvremene interpretacije.
U vremenu kada dizajn često prati brze trendove, ovakav pristup vraća fokus na promišljenost, istraživanje i razumijevanje.
Nakon milanske premijere, projekt će biti predstavljen i domaćoj publici – 8. svibnja u Oris Kući arhitekture u Zagrebu, čime se ova priča simbolično vraća tamo gdje je i započela.
Arhitektura i dizajn
Iz regije u svjetski vrh dizajna: Artisan u Milanu pokazao najveću kolekciju dosad
Nove kolekcije, ulazak u uredski segment i fokus na masivno drvo – Artisan je na Salone del Mobile 2026 predstavio svoju najveću evoluciju u posljednjih deset godina.
U svom prepoznatljivom stilu, Artisan ostaje vjeran onome po čemu je postao prepoznatljiv – masivnom drvu, vrhunskoj obradi i dizajnu koji proizlazi iz tradicije zanatstva. No ovogodišnji nastup u Milanu pokazao je i nešto više: jasnu evoluciju brenda i širenje u nove segmente.
Na Salone del Mobile 2026 Artisan je predstavio svoju dosad najveću kolekciju, čime je dodatno potvrdio poziciju jednog od najrelevantnijih regionalnih brendova na međunarodnoj dizajnerskoj sceni.
Najveća kolekcija u posljednjem desetljeću
Pažljivo osmišljen izložbeni prostor u Milanu jasno je komunicirao temeljne vrijednosti brenda, ali i ambiciju za daljnji razvoj. Ove godine fokus nije bio na pojedinačnim komadima, već na cjelovitom pristupu kolekciji.
“Ove godine imamo najveću kolekciju u zadnjih deset godina. Ako gledamo cijelu 2026., predstavljamo više od 20 novih proizvoda”, ističe Armin Huremović, prodajni direktor Artisana.
Kolekcija obuhvaća širok raspon proizvoda, od manjih stolića do funkcionalnih stolova na razvlačenje, ali i novih modela fotelja koje naglasak stavljaju na udobnost i dugotrajnost.
Širenje u uredski segment
Jedna od najvažnijih novosti je ulazak u potpuno novi segment: uredski namještaj. Time Artisan prvi put izlazi izvan okvira primarno rezidencijalnog dizajna.
“Po prvi puta ulazimo u uredski prostor s kolekcijom koja uključuje kancelarijske stolce i radne stolove. To je područje koje smo odlučili razvijati jer postoji velika potražnja”, objašnjava Huremović.
Ono što ovu kolekciju čini posebnom jest pristup materijalima. Umjesto klasičnih hladnih i industrijskih rješenja, Artisan zadržava svoju prepoznatljivu toplinu.
“Navikli smo da su uredski stolci hladni i plastični. Mi smo željeli unijeti toplinu – više drveta, prirodnih materijala i kože, ali uz zadržavanje funkcionalnosti.”
Drvo kao identitet brenda
Bez obzira na širenje kolekcija, osnovna filozofija ostaje ista: drvo kao temeljni materijal i nositelj identiteta.
“Drvo je naša linija i vodilja. To je ono po čemu smo prepoznatljivi i čega se držimo u svakom segmentu, pa tako i u novim kolekcijama”, ističe Huremović.
Upravo taj fokus na masivnom drvu razlikuje Artisan namještaj od mnogih drugih brendova koji se sve više okreću industrijskim materijalima.
Dizajn koji povezuje privatne i javne prostore
Posebna vrijednost novih kolekcija leži u njihovoj fleksibilnosti. Komadi su dizajnirani tako da se jednako dobro uklapaju u privatne interijere, ali i u javne prostore poput hotela, restorana ili ureda.
“Naš cilj je razvijati proizvode koji su primjenjivi u oba segmenta. I dalje nam je fokus na namještaju za dom, ali sve više rastemo i u javnim prostorima”, kaže Huremović.
Taj rast potvrđuju i suradnje s globalnim brendovima i projektima visoke razine.
“U zadnje dvije do tri godine snažno rastemo u javnim prostorima – od hotela i restorana do luksuznih interijera brendova poput Hermèsa ili Louis Vuittona. Nedavno smo postali i jedan od najvećih dobavljača za Apple urede diljem svijeta.”
Suradnja s dizajnerima kao temelj razvoja
Artisan od samih početaka razvija proizvode u suradnji s dizajnerima, što se pokazalo kao jedna od ključnih prednosti brenda.
“Imamo jasno definiranu art direkciju i dugogodišnju suradnju s dizajnerima koji razumiju naš pristup. To nam omogućuje kontinuitet i kvalitetu u razvoju novih kolekcija”, objašnjava Huremović.
Takav način rada rezultira skladom između dizajnerske ideje i proizvodnih mogućnosti, što se jasno vidi u svakom komadu.
Između skulpture i funkcije
Nove kolekcije dodatno naglašavaju spoj skulpturalnosti i funkcionalnosti. Stolice i fotelje reinterpretiraju klasične tipologije kroz suvremeni dizajnerski jezik.
Tanke, ali čvrste konstrukcije kombiniraju se s ergonomskim oblicima, stvarajući ravnotežu između estetike i udobnosti.
Upravo ta kombinacija čini Artisan namještaj prepoznatljivim – proizvodi nisu samo vizualno privlačni, nego i dugoročno ugodni za korištenje.
Dizajn koji traje
Umjesto praćenja kratkotrajnih trendova, Artisan ostaje vjeran ideji dugotrajnog, generacijskog dizajna. Svaki komad nastaje kao rezultat promišljenog procesa u kojem se spajaju tradicija, suvremeni dizajn i tehnološka preciznost.
