Arhitektura i dizajn

Zanimljiv život u amsterdamskom stanu

Poznat kao Venecija sjevera, arhitektonski potpuno jedinstven, Amsterdam skriva puno stambenih izazova za njegove stanovnike, posebno ako se odluče živjeti u starom centru grada. Otkrivamo vam kako se se prilagođavaju životu u zgradama čiji stupovi propadaju, selidbi po uskim stepenicama i suživotu u limitiranom prostoru.

Zaljubljenici u arthitekturu obožavaju Amsterdam

Impresvine i šarene kuće uz preko 100 kilometara kanala koji prolaze kroz sam grad, čine Amsterdam neponovljivim mjestom za sve zaljubljenike u arhitekturu i inovativna rješenja na području gradnje i dizajna. Sa 160 kanala Amsterdam je s razlogom poznat kao Venecija sjevera. Osim toga, jedan je od prvih urbanistički planiranih gradova sjeverne Europe.

Baš kao i Venecija, i Amsterdam je građen na stupovima, na pješčanom tlu. Nekoliko stoljeća kasnije stupovi nažalost propadaju, pa je dodatna fascinacija u šarenom gradu činjenica da kuće djeluju kao da im se netko poigrao s ravnotežom, dok su još jedna specifičnost gradnje i iznimno uska i visoka stubišta unutar kuća odnosno zgrada.

Stan koji je zapravo bio spremište

Konstantno velika potražnja za stanovima pretvara svaki neiskorišten dio zgrade u stambenu jedinicu, a kako to izgleda u praksi s nama je podijelio Bojan Gazibara, marketing menadžer, koji je rodnu Hrvatsku zamijenio Amsterdamom.

Ovaj stan zapravo je bio spremište. U Amsterdamu nemaju podrume jer bi inače sve bilo potopljeno, stoga se njihova spremišta nalaze na tavanu. Stan ima otprilike 35 kvadrata, sa kosinama oko 40. u Tako malom stanu većina stvari napravljena je funkcionalno, odnosno bitno je iskoristiti svaki centimetar prostora.

Kuće i zgrade nisu na ravnom tlu

Bojan nam je otkrio kako se on i drugi stanovnici grada nose s činjenicom da kuće i zgrade u centru nisu nužno na ravnom tlu, te koje je on ima izazove zbog toga.

“Teško je cijelu zgradu srušiti pa ponovno graditi, stoga većina zamijeni stupove na kojima stoje, drugi pak odrežu noge od stola pa naprave da je stol zapravo ravan, jer je inače cijeli pod na koso, ali većina stanova u centru zapravo jesu na koso, moj je malo, ali ne osjećam to previše, mogu pojesti juhu na stolu”, sa osmijehom govori Bojan.

Cijeli stan je zapravo na drvenim gredama koje su negdje odrezane da bi se napravile prostorije, ali drvene grede su i u podu.

Stanovi netipični za naše podneblje

Krenete li u iznajmljivanje stana u Amsterdamu, mogla bi vas dočekati potpuno drugačija situacija nego kod većine stanova u našoj zemlji.

“Kulturni šok koji me dočekao kod iznajmljivanja stana je da stan nije namješten i jako ih se rijetko može naći namještene. Stanovi su prazni i često su bez poda. Jedina stvar koju u stanu dobiješ je kuhinja i wc. Pod možeš otkupiti od nekog tko je živio prije tebe, naravno ako se dogovorite za cijenu ili ga u protivnom sam stavljaš.” Bojan je imao sreću da je dobio i pod i kuhinju, ali ništa drugo, za sve ostalo morao se pobrinuti sam.

Kreativnost je ključna

Upravo u ovakvim stanovima najviše do izražaja dolazi kreativnost njihovih stanovnika, pa su recimo potpuno oduševljenje stari bubnjevi pretvoreni u policu s knjigama koji na taj način štede prostor i čine stan još zanimljivijim. Specifičnost u rasporedu amsterdamskih stanova su i odvojene prostorije za wc od onih za tušranje, gotovo svi stanovi imaju sistem s dvije kupaonice, jer im upravo to donosi više bodova kod prodaje stanova.

Iako malen i tavanski, stan zapravo ima dva kata, dok je drugi napravljen kao galerija koja služi kao spavaća soba. Ono što je tipično za stanove u Amsterdamu je pogled na krovove susjednih zgrada.

Ovaj stan ima svoje minuse, no živjeti u centru Amsterdama je predivno, zaključuje naš sugovornik.

Related Topics:arhitektura do 50 kvadrata istaknuto s17e10 stilovi uređenja

Up Next

Stan koji će vas oduševiti detaljima u boji

Ne propustite

Dizajnerica interijera uređuje vlastiti stan

Arhitektura i dizajn

Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča

Iza zidova hrvatskih kurija skrivaju se stoljećima stare tajne, a obnovom se čuva njihova povijesna i arhitektonska vrijednost.

U srcu Hrvatske, između pitomih brežuljaka i slavonskih ravnica, stoje kurije – elegantne vlastelinske kuće i manji plemićki dvorci koji odražavaju duh jednog prošlog vremena. Nekoć središta plemićkih obitelji i župnih posjeda, neke od njih danas su ponovno oživjele, doživljavajući novu renesansu kroz pomno osmišljene obnove koje spajaju baštinu i suvremeni luksuz.

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Šarm prošlih stoljeća

Diskretne, ali ponosne, kurije su nekada bile domovi nižeg plemstva, svećenika i lokalnih uglednika. Za razliku od raskošnih dvoraca, njihova je ljepota bila skromnija – suptilna i profinjena, više usmjerena na udobnost i tradiciju nego na demonstraciju moći. Njihove arhitektonske karakteristike – visoki stropovi, raskošni stubišni tornjevi, dekorativni fasadni detalji – svjedoče o statusu obitelji koje su tu živjele. Danas, nakon desetljeća propadanja, mnoge kurije doživljavaju transformaciju: pažljivo obnovljene, ali uz očuvanje povijesnih elemenata, pretvaraju se u hotele, galerije, vinarije i kulturne centre.

View this post on Instagram

A post shared by 🏰 Hotel Kurija Janković (@kurija_jankovic)

Kurija Janković, Kapela Dvor

Smještena u slikovitom naselju Kapela Dvor, u Virovitičko-podravskoj županiji, Kurija Janković sagrađena je početkom 19. stoljeća, a današnji izgled poprima oko 1880. godine, u vrijeme vlasnika Geze pl. Jankovića. Nekadašnje vlastelinsko imanje obuhvaćalo je kuriju, niz gospodarskih zgrada i raskošne perivoje koji su se prostirali na oko 4,5 hektara. Od nekadašnjeg pejzažnog vrta danas je sačuvano tek nekoliko stoljetnih stabala – tihi svjedoci nekadašnjeg sjaja. Početkom 20. stoljeća posjed kupuje Arpad I. Károly, koji na zgradi provodi preinake i dogradnje. Tijekom godina kurija mijenja vlasnike i namjene – neko je vrijeme služila kao škola, a potom je prepuštena zaboravu i propadanju. Njezin novi život započinje 2012. godine, kada ju otkupljuje Virovitičko-podravska županija i pokreće opsežnu obnovu. Već 2014. Kurija Janković ponovno zablista u punom sjaju – pretvorena u elegantan hotel s četiri zvjezdice, u kojem se povijesna arhitektura isprepliće s modernim komforom i toplinom slavonskog gostoprimstva.

View this post on Instagram

A post shared by Miroslav Kern (@fenjerkern)

Kurija Normann, Bizovac

Kurija Normann Ehrenfels u Bizovcu izgrađena je u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe vlastelinskih činovnika i smatra se najvrjednijim kulturno‑povijesnim spomenikom općine. Iako je tijekom vremena više puta pregrađivana, sačuvala je osobine stila i razdoblja u kojem je nastala. Godinama je služila kao osnovna škola, sve dok nova školska zgrada nije izgrađena na mjestu njezina perivoja i vrta dvorca.

Kroz trogodišnju obnovu izrađenu u sklopu projekta „Čuvarica baštine u srcu Bizovca“ obnovljeno je oko 500 m² interijera, čime je kuriji vraćen sjaj i omogućena nova društvena funkcija.

View this post on Instagram

A post shared by Kurija Omilje (@kurija_omilje)

Kurija Omilje, Sv. Ivan Zelina

Kurija Omilje u Donjoj Drenovi kod Svetog Ivana Zeline izgrađena je 1822. godine kao ladanjska kuća za plemićko dobro, smještena na brežuljku s pogledom na vinograde i šume. Tijekom povijesti kurija je imala važnu ulogu u kulturnom životu – u njoj su se sastajale ličnosti Ilirskog pokreta, a u 19. i 20. stoljeću djelovala je i kao pučka škola. Nakon opsežne desetogodišnje obnove, kurija je pretvorena u heritage hotel, sa sačuvanim arhitektonskim detaljima i modernim sobama, dok vinarija obitelji Pisačić dodatno obogaćuje iskustvo posjeta. Kurija Omilje danas predstavlja spoj povijesne baštine, prirodnog okruženja i suvremenih funkcija.

Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila

Hrvatske kurije predstavljaju važan dio kulturne i arhitektonske baštine zemlje. One svjedoče o društvenim, povijesnim i gospodarskim okolnostima vremena u kojem su nastajale, a kroz stoljeća su često mijenjale funkciju i namjenu. Njihova obnova omogućuje očuvanje arhitektonskih i povijesnih vrijednosti, dok istovremeno pruža prostor za suvremene društvene, kulturne i lokalne aktivnosti. Kurije tako ostaju svjedoci prošlih epoha, dajući uvid u život i običaje plemićkih obitelji, kao i u razvoj lokalnih zajednica.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Festival DA2 – gdje se susreću arhitektura, dizajn, umjetnost i film

Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu

U Zagrebu je održan Festival DA2, događaj koji već sedmu godinu zaredom okuplja zaljubljenike u arhitekturu, dizajn, umjetnost i film. Ovogodišnje izdanje održano je u Kaptol Boutique Cinemu, gdje su posjetitelji kroz pet festivalskih dana mogli pogledati niz pažljivo odabranih dokumentaraca. Svaki film povezuje svijet estetike, ideja i društvenih promjena.

Festival DA2 iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih mjesta kulturnog dijaloga u regiji. Njegova vrijednost leži u tome što ne okuplja samo autore i stručnjake, već i širu publiku. Time potiče raspravu o ulozi umjetnosti i dizajna u svakodnevnom životu.
Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu. Takvi događaji podsjećaju da kreativnost nije luksuz, nego temeljni dio ljudskog iskustva.

Festival DA2 istražuje granice između umjetnosti i života

Umjetnička direktorica i selektorica festivala Tina Hajon istaknula je da je ovogodišnji program obuhvatio 11 filmova, od kojih se osam natjecalo za glavnu nagradu Iskra – priznanje za najinspirativniji film godine.
„Ove godine prvi put smo imali i regionalni program koji je otvorio prostor domaćim autorima. Uvrstili smo i prvi hrvatski film u natjecateljski dio – Vude, ti si pobijedio, posvećen našem velikom Oskarovcu Dušanu Vukotiću“, rekla je Hajon.

Zajednička nit svih filmova bila je istraživanje kreativnih procesa – od obiteljskih odnosa do karijera arhitekata, umjetnika i dizajnera. Publika je mogla pogledati i dokumentarce koji propituju granice umjetnosti te teme vezane uz klimatsku umjetnost, koja zauzima sve važnije mjesto u globalnim raspravama.

Filmovi koji spajaju estetiku, emociju i odgovornost

Festival je otvoren dokumentarcem David Lynch: Enigma u Hollywoodu. Tijekom festivala prikazani su i filmovi Kandinski: Boje zvukova, Klimatska umjetnost – Od prosvjeda do utopije, Nuvola: Otvoren projekt za grad i Ada – Moja majka arhitektica.
Posljednji je film posebno dirljiv. Redateljica, po struci arhitektica, kroz priču o majci arhitektici progovara o majčinstvu i stvaralaštvu koje se isprepliću u životu žene umjetnice.

Stručni žiri u sastavu Alemka Lisinski, Denise Zmekhol i Alen Žunić nagradu Iskra dodijelio je filmu Tiranska urota redatelja Manfredija Lucibella. Riječ je o radu koji kritički promišlja suvremene prakse vrednovanja umjetničkih djela. Posebno priznanje dobio je film Schindler: Arhitekt prostora.

Kreativnost u dijalogu

Kroz priče o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima, Festival DA2 još je jednom dokazao da se kreativnost rađa u dijalogu.
Kada se različite umjetnosti susretnu i počnu govoriti zajedničkim jezikom, nastaju nova promišljanja i svjež pogled na svijet.

Ovaj zagrebački festival ne donosi samo nove filmove, nego i nova prijateljstva, ideje i perspektive.
U vremenu kada umjetnost sve češće prelazi granice disciplina, Festival DA2 ostaje mjesto susreta, inspiracije i stvaranja novih veza između kulture i života.

Nastavite čitati