Arhitektura i dizajn
Zanimljiv život u amsterdamskom stanu
Poznat kao Venecija sjevera, arhitektonski potpuno jedinstven, Amsterdam skriva puno stambenih izazova za njegove stanovnike, posebno ako se odluče živjeti u starom centru grada. Otkrivamo vam kako se se prilagođavaju životu u zgradama čiji stupovi propadaju, selidbi po uskim stepenicama i suživotu u limitiranom prostoru.
Zaljubljenici u arthitekturu obožavaju Amsterdam
Impresvine i šarene kuće uz preko 100 kilometara kanala koji prolaze kroz sam grad, čine Amsterdam neponovljivim mjestom za sve zaljubljenike u arhitekturu i inovativna rješenja na području gradnje i dizajna. Sa 160 kanala Amsterdam je s razlogom poznat kao Venecija sjevera. Osim toga, jedan je od prvih urbanistički planiranih gradova sjeverne Europe.
Baš kao i Venecija, i Amsterdam je građen na stupovima, na pješčanom tlu. Nekoliko stoljeća kasnije stupovi nažalost propadaju, pa je dodatna fascinacija u šarenom gradu činjenica da kuće djeluju kao da im se netko poigrao s ravnotežom, dok su još jedna specifičnost gradnje i iznimno uska i visoka stubišta unutar kuća odnosno zgrada.
Stan koji je zapravo bio spremište
Konstantno velika potražnja za stanovima pretvara svaki neiskorišten dio zgrade u stambenu jedinicu, a kako to izgleda u praksi s nama je podijelio Bojan Gazibara, marketing menadžer, koji je rodnu Hrvatsku zamijenio Amsterdamom.
Ovaj stan zapravo je bio spremište. U Amsterdamu nemaju podrume jer bi inače sve bilo potopljeno, stoga se njihova spremišta nalaze na tavanu. Stan ima otprilike 35 kvadrata, sa kosinama oko 40. u Tako malom stanu većina stvari napravljena je funkcionalno, odnosno bitno je iskoristiti svaki centimetar prostora.
Kuće i zgrade nisu na ravnom tlu
Bojan nam je otkrio kako se on i drugi stanovnici grada nose s činjenicom da kuće i zgrade u centru nisu nužno na ravnom tlu, te koje je on ima izazove zbog toga.
“Teško je cijelu zgradu srušiti pa ponovno graditi, stoga većina zamijeni stupove na kojima stoje, drugi pak odrežu noge od stola pa naprave da je stol zapravo ravan, jer je inače cijeli pod na koso, ali većina stanova u centru zapravo jesu na koso, moj je malo, ali ne osjećam to previše, mogu pojesti juhu na stolu”, sa osmijehom govori Bojan.
Cijeli stan je zapravo na drvenim gredama koje su negdje odrezane da bi se napravile prostorije, ali drvene grede su i u podu.
Stanovi netipični za naše podneblje
Krenete li u iznajmljivanje stana u Amsterdamu, mogla bi vas dočekati potpuno drugačija situacija nego kod većine stanova u našoj zemlji.
“Kulturni šok koji me dočekao kod iznajmljivanja stana je da stan nije namješten i jako ih se rijetko može naći namještene. Stanovi su prazni i često su bez poda. Jedina stvar koju u stanu dobiješ je kuhinja i wc. Pod možeš otkupiti od nekog tko je živio prije tebe, naravno ako se dogovorite za cijenu ili ga u protivnom sam stavljaš.” Bojan je imao sreću da je dobio i pod i kuhinju, ali ništa drugo, za sve ostalo morao se pobrinuti sam.
Kreativnost je ključna
Upravo u ovakvim stanovima najviše do izražaja dolazi kreativnost njihovih stanovnika, pa su recimo potpuno oduševljenje stari bubnjevi pretvoreni u policu s knjigama koji na taj način štede prostor i čine stan još zanimljivijim. Specifičnost u rasporedu amsterdamskih stanova su i odvojene prostorije za wc od onih za tušranje, gotovo svi stanovi imaju sistem s dvije kupaonice, jer im upravo to donosi više bodova kod prodaje stanova.
Iako malen i tavanski, stan zapravo ima dva kata, dok je drugi napravljen kao galerija koja služi kao spavaća soba. Ono što je tipično za stanove u Amsterdamu je pogled na krovove susjednih zgrada.
Ovaj stan ima svoje minuse, no živjeti u centru Amsterdama je predivno, zaključuje naš sugovornik.
Arhitektura i dizajn
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Suvremena arhitektura donijela je nove materijale i odvažnije forme, značajno promijenivši vizuru gradova, ali i način na koji u njima živimo. Takav razvoj otvorio je i važno pitanje: zahtijeva li današnja arhitektura drugačiji pristup projektiranju prostora i kome su ti prostori zapravo namijenjeni.
U središtu tih rasprava sve se češće nalazi javni prostor. Trgovi, parkovi i ulice trebali bi biti zajednička vrijednost i temelj kvalitetnog urbanog života, no u praksi su upravo oni mjesto najvećih kompromisa – između ambicije, sustava i tržišnih ograničenja.
O tim izazovima govori Alen Žunić, arhitekt, znanstvenik i profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji se u svom radu sustavno bavi urbanizmom, javnim prostorom i dugoročnim razvojem gradova.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Žunić je i stipendist Fonda Zlatko i Joyce Baloković. Ovaj fond dodjeljuje stipendije za studij na Harvardu s ciljem poticanja izvrsnosti u različitim područjima. Iskustvo tog akademskog okruženja dodatno je oblikovalo njegov teorijski i istraživački pristup arhitekturi.
Kada sustav odlučuje umjesto arhitekture
U javnim projektima kvaliteta arhitekture često ovisi o procedurama javne nabave, koje – umjesto vrednovanja prostora – naglasak stavljaju na cijenu. Iako postoji želja za kvalitetnim rješenjima, sustav nerijetko ograničava mogućnost njihove realizacije.
„Javni investitor možda ima želju angažirati arhitekta koji bi napravio najbolju arhitekturu, ali je ograničen javnom nabavom koja arhitekturu ne svodi na kvalitetu, nego na cijenu“, upozorava Žunić.
Takav pristup najviše pogađa projekte javne namjene – trgove, parkove i ulice – prostore koji izravno oblikuju svakodnevni život velikog broja ljudi i imaju potencijal stvarati kvalitetno urbano okruženje.
Kao odgovor na takve suprotstavljene interese, sve se češće razvijaju modeli privatno-javnog partnerstva. Cilj im je povezati gradove, struku i investitore u projektima koji istovremeno služe javnom interesu i omogućuju realizaciju. Žunić navodi primjere suradnji u kojima grad zadržava kontrolu nad razvojem prostora, dok se privatni sektor uključuje kroz znanje, tehnologiju i materijale, osobito u projektima priuštivog stanovanja.
Uključivanje građana – prednost i izazov
Sve važniju ulogu u oblikovanju javnog prostora imaju i građani. Kao svakodnevni korisnici, oni prirodno postaju dio procesa odlučivanja, no participacija nosi i određene izazove.
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Ipak, upozorava da participativni procesi ponekad mogu otići u pogrešnom smjeru. Javnost koja nije stručno vezana uz arhitekturu često se boji novih i neuobičajenih rješenja, što je pojava poznata kroz povijest.
Kao ilustrativan primjer navodi Eiffelov toranj, koji je u vrijeme izgradnje bio smatran estetskim promašajem. Danas je jedna od najpoznatijih urbanih ikona na svijetu. Da se tada pitalo isključivo javno mnijenje, Pariz bi ostao bez svog simbola.
Brzina gradnje i gubitak kvalitete prostora
Današnja gradnja često je vođena brzinom i isplativošću. Prva žrtva takvog pristupa najčešće je estetika, a ubrzo potom i tehnička kvaliteta.
Cilj postaje izgraditi što veći broj kvadrata, dok kvaliteta prostora – kako zgrada, tako i njihova okruženja – ostaje u drugom planu. Taj se problem ne odnosi samo na arhitekturu, već i na urbanizam u cjelini.
Na periferijama gradova sve su češće ulice s maksimalnim gabaritima i visinama zgrada, uz minimalne javne sadržaje. Takva naselja narušavaju sliku grada i ne nude ugodan okoliš za život, ponajviše zato što nisu unaprijed jasno urbanistički regulirana i jer se teži brzoj gradnji.
Što možemo naučiti iz prošlosti
Brza gradnja, naglašava Žunić, ne mora nužno imati negativne konotacije. Kao pozitivan primjer ističe Zapruđe i naselja Novog Zagreba, nastala u drugoj polovici 20. stoljeća kako bi se riješio stambeni problem velikog broja ljudi.
U to je vrijeme modernizam imao jasno definirane principe – od količine zelenila i udaljenosti između zgrada do planiranja dodatnih sadržaja poput škola, vrtića i javnih prostora. Postojala su pravila koja su arhitekti slijedili, a grad se planirao kao cjelina.
Ipak, ni ti modeli nisu bili bez nedostataka. Velike zelene površine često su ostale neaktivirane i bez jasne ideje kako će dugoročno funkcionirati. Iako nije nužno da svaki kvadratni metar ima sadržaj, izostanak jasne vizije ostavio je brojne prostore izvan stvarnog urbanog života.
Gradovi se ne grade projektima, nego vizijama
Zbog naslijeđenih urbanističkih planova i fragmentiranog pristupa, mnogi gradovi danas nemaju jasnu viziju razvoja. Kao pozitivne primjere holističkog planiranja, Žunić navodi projekte u Cresu i Puli, gdje se grad sagledavao kao cjelina, a ne kroz pojedinačne parcele ili zone.
U Cresu je razvijen projekt javne linije koja povezuje različite dijelove grada isključivo kroz javni prostor, dok je u Puli bivša vojna zona transformirana u veliku zonu inovacija, s naglaskom na dostupnost građanima, očuvanje vegetacije i minimalan utjecaj nove gradnje na okoliš.
Između tržišta i javnog interesa, brzine i dugoročnog planiranja, arhitektura danas traži nove odgovore. Gradovi se, zaključuje Žunić, ne mogu razvijati kroz pojedinačne projekte, nego kroz vizije koje nadilaze jednu parcelu, jedan mandat ili kratkoročni trend.
Jer prostor u kojem živimo ne govori samo o tome kako gradimo danas, nego i koliko smo spremni razmišljati unaprijed – za generacije koje dolaze.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije
Staklene opeke ponovno se vraćaju u moderne interijere, ali u potpuno drugačijem kontekstu nego prije nekoliko desetljeća.
Danas se ne koristi kao dominantan ili dekorativno nametljiv element, već kao promišljeno arhitektonsko rješenje koje pomaže organizirati prostor, zadržati prirodno svjetlo i stvoriti jasne, ali nenametljive prijelaze između zona.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kako kombinirati staklenu opeku u stanu
Staklena opeka najbolje funkcionira kada se koristi promišljeno i u skladu s ostatkom interijera. Najčešće se kombinira s neutralnim tonovima zidova, poput bijele, bež ili toplih sivih nijansi, kako bi došla do izražaja njezina tekstura i sposobnost propuštanja svjetla. Uz prirodne materijale poput drva, kamena ili mikrocementa, djeluje suvremeno i nenametljivo.
U stanovima otvorenog tlocrta često se koristi kao polupregradni element koji vizualno dijeli prostor, ali ne zatvara svjetlo. Posebno dobro funkcionira između kuhinje i dnevnog boravka ili kao prijelaz između hodnika i glavnog životnog prostora. U kupaonicama se kombinira s keramikom jednostavnih formata i mat površinama kako bi se postigla ravnoteža između privatnosti i prozračnosti.
Važno je izbjegavati pretjerivanje – staklene cigle najbolje izgledaju kada imaju jasnu funkciju u prostoru. Jedan zid, niša ili pregrada sasvim su dovoljni da prostoru dodaju karakter, a da pritom ne naruše sklad interijera.
Staklena opeka kao pregradni zid u stanu
U modernim stanovima staklena opeka sve se češće koristi kao polupregradni zid između kuhinje i dnevnog boravka. Takvo rješenje omogućuje da prostor ostane vizualno povezan, ali da se istovremeno jasno razdvoje funkcije.
Kuhinja zadržava kontakt s dnevnom zonom, no bez potpune izloženosti radnih površina, pare i svakodnevnog nereda. Upravo zbog toga staklena opeka postaje alternativa klasičnim open space rješenjima koja u praksi često pokažu svoje nedostatke.
Jedna od najvećih prednosti staklene opeke je njezina sposobnost da propušta dnevno svjetlo duboko u prostor, bez potrebe za potpunim uklanjanjem zidova. Zato se često koristi kao rješenje između hodnika i ostatka stana. Umjesto tamnih ulaznih zona, koje su česte u starijim tlocrtnim rješenjima, staklena opeka omogućuje svjetliji, prozračniji dojam već pri samom ulasku u stan, uz zadržavanje osjećaja privatnosti.
Staklene cigle u kupaonici – svjetlo uz privatnost
Kao pregradni element između tuš-zone i ostatka prostora, ili kao zamjena za klasični prozor, omogućuje prirodno osvjetljenje bez narušavanja intime. Upravo zbog te kombinacije funkcionalnosti i estetike, staklene cigle često se koriste u adaptacijama kupaonica u urbanim stanovima, gdje je svaki izvor dnevnog svjetla dragocjen.
Staklena opeka u open space prostoru – diskretno zoniranje
U otvorenim tlocrtnim rješenjima staklena opeka često se koristi kao vizualni alat za zoniranje prostora. Umjesto potpunog otvaranja, ona omogućuje da se blagovaonica, radni kutak ili kuhinja lagano odvoje od dnevnog boravka, bez gubitka svjetlosti i osjećaja prostranosti. Takav pristup odgovara suvremenom načinu života u kojem se prostor koristi za više funkcija, ali ipak traži određeni red i preglednost.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Adaptacija starijih stanova i uloga staklene opeke
Staklena opeka posebno se često pojavljuje u adaptacijama starijih stanova, gdje se mijenja izvorni tlocrt. Prilikom rušenja zidova često dolazi do gubitka prirodnog svjetla u središnjim dijelovima stana, a upravo tada staklene cigle postaju logično i dugoročno rješenje. One omogućuju modernizaciju prostora, a istovremeno zadržavaju svjetlost, privatnost i jasnu prostornu strukturu.
Kako kombinirati staklenu opeku s modernim interijerom
Kako bi staklena opeka djelovala suvremeno, važno ju je koristiti odmjereno. Najbolje se uklapa u kombinaciji s neutralnim zidovima, drvom, mikrocementom ili jednostavnim metalnim detaljima. U tom kontekstu ona ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje. Pretjerana uporaba može djelovati vizualno teško, dok promišljeno postavljena staklena opeka daje interijeru karakter, svjetlost i jasnoću.
Zašto je staklena opeka ponovno atraktivna dizajnerima
Povratak staklene opeke u suvremene interijere nije slučajan trend, već odgovor na stvarne potrebe stanovanja danas. U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije. Zato je ponovno vidimo kao dio modernih stanova – ne kao nostalgičan element prošlosti, već kao prilagodljivo rješenje za današnji način života.
