Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Rasvjeta u kupaonici: kako osvijetliti ogledalo i izbjeći najčešće pogreške
Dobro raspoređena rasvjeta u kupaonici olakšava šminkanje i brijanje, ravnomjerno osvjetljava prostor i stvara ugodan ugođaj za opuštanje. Stručnjak za rasvjetu Ranko Skansi objašnjava gdje postaviti svjetiljke uz ogledalo, što znače lumeni, kelvini i indeks uzvrata boje te o čemu razmišljati prije završetka uređenja.
Kupaonica je prostor u kojem započinjemo dan, pripremamo se za izlazak i opuštamo prije spavanja. Rasvjeta zato treba odgovarati različitim aktivnostima: omogućiti jasan pogled na lice pred ogledalom, osigurati dovoljno svjetla za kretanje i ponuditi blaže osvjetljenje kada se želimo odmoriti.
Za to nije nužno imati veliku kupaonicu ni velik broj svjetiljki. Važnije je odrediti njihovu namjenu, položaj i karakteristike te predvidjeti mogućnost zasebnog uključivanja.
Stropna rasvjeta kao osnova osvjetljenja
Jedna kvalitetna stropna svjetiljka može biti dovoljna za osnovno osvjetljenje kupaonice, ovisno o njezinoj veličini, rasporedu i odabranom rasvjetnom tijelu. Ako postoji spušteni strop, moguće je rasporediti i više ugradbenih svjetiljki.
„Ako postoji mogućnost spuštenog stropa, onda se mogu ugraditi i spot svjetla, koja daju jednu malo drugačiju vrstu rasvjete. Neki zaziru od spotova, ali plafonjera će biti dovoljna za 90 posto aktivnosti u kupaonici”, objašnjava Ranko Skansi.
Osnovna rasvjeta ipak ne rješava sve potrebe. Za šminkanje, brijanje i njegu lica posebno je važno osvjetljenje uz ogledalo, gdje položaj izvora svjetlosti izravno utječe na stvaranje sjena.
Rasvjeta uz ogledalo treba ravnomjerno osvijetliti lice
Svjetiljka postavljena samo iznad ogledala može stvarati sjene ispod očiju, nosa i brade. Zbog toga lice nije ravnomjerno osvijetljeno, što otežava aktivnosti koje zahtijevaju preciznost.
„Uz ogledalo mora biti svjetlo koje će u potpunosti poništiti sjene na licu. To se može izvesti ako se stave lijevo i desno uz ogledalo dva izvora svjetla, nikako samo s gornje strane ogledala”, ističe Skansi.
Bočni izvori svjetlosti pomažu ublažiti sjene, a važna je i visina njihove ugradnje. Središnji dio svjetiljki trebao bi biti približno u visini očiju korisnika.
Prema Skansijevoj preporuci, vertikalne svjetiljke duljine oko 60 centimetara, postavljene s obje strane ogledala, mogu dobro osvijetliti lice. Ako im je središte u visini očiju, protežu se približno 30 centimetara iznad i ispod te razine.
Položaj ogledala i rasvjete zato treba prilagoditi osobama koje koriste kupaonicu, a potrebne električne izvode predvidjeti prije završnih radova.
Lumeni, kelvini i CRI: što provjeriti pri kupnji
Pri kupnji rasvjete mnogi još uvijek prvo gledaju broj vata. Međutim, vati označavaju električnu snagu izvora, a ne količinu svjetlosti koju daje. Za odabir su važni i sljedeći podaci:
- Lumeni (lm) označavaju svjetlosni tok, odnosno ukupnu količinu svjetlosti koju izvor emitira. Više lumena znači više emitirane svjetlosti, dok osvijetljenost pojedine površine ovisi i o položaju svjetiljke, udaljenosti i usmjerenju svjetla.
- Kelvini (K) označavaju temperaturu boje svjetlosti. Niže vrijednosti odgovaraju toplijoj, žućkastoj svjetlosti, a više neutralnijoj ili hladnijoj bijeloj svjetlosti.
- Indeks uzvrata boje (CRI ili Ra) pokazuje koliko vjerno izvor prikazuje boje u usporedbi s referentnim izvorom svjetlosti.
Indeks uzvrata boje posebno je važan uz kupaonsko ogledalo, gdje želimo dobro procijeniti boju tena i šminke.
„Ako je indeks uzvrata boje preko 90, boja koju ćemo vidjeti bit će vrlo vjerna, vrlo slična pravoj boji. No ako je, primjerice, 70, boje mogu izgledati prigušeno i nećemo ih moći jednako precizno procijeniti”, objašnjava Skansi.
Za rasvjetu uz ogledalo zato preporučuje CRI od najmanje 90.
Topla ili neutralna bijela svjetlost?
Ne postoji jedna temperatura boje svjetlosti koja odgovara svakoj kupaonici. Odabir ovisi o bojama keramike, zidova i namještaja, ali i o ugođaju koji želimo postići.
Za kupaonice uređene u hladnijim tonovima, poput plave i zelene, Skansi preporučuje neutralno bijelu svjetlost od približno 4000 kelvina. Uz zemljane nijanse i drvene detalje predlaže topliju bijelu rasvjetu.
To su smjernice za oblikovanje interijera, a izbor treba prilagoditi i osobnim preferencijama. Temperatura boje i vjernost prikaza boja pritom nisu isto: uz odabir toplijeg ili neutralnijeg svjetla treba zasebno provjeriti CRI.
Tamnije površine također treba uzeti u obzir pri planiranju. Njihov izgled ovisi o količini i rasporedu svjetlosti, pa je važno osvijetliti dijelove prostora koje želimo naglasiti.
Ambijentalna rasvjeta za opuštanje
Uz osnovnu rasvjetu i osvjetljenje ogledala, kupaonica može imati i ambijentalnu rasvjetu. Njezina je uloga stvoriti blaži ugođaj, primjerice tijekom kupanja.
„Često sugeriram svjetiljke uskog snopa iznad tuša i iznad kade, koje su toplo bijele i koje se ponekad samo one pale. To daje dojam svijeća”, objašnjava Skansi.
Svjetiljke uskog snopa usmjeravaju svjetlost na određeni dio prostora. LED trake mogu dati drukčiji učinak, primjerice naglasiti rubove, niše ili namještaj, ovisno o načinu ugradnje.
Kako bi takva rasvjeta imala smisla u svakodnevnoj upotrebi, korisno je predvidjeti zasebno uključivanje pojedinih skupina svjetiljki. Tako se osvjetljenje može prilagoditi pripremi pred ogledalom, čišćenju ili opuštanju.
IP zaštitu treba uskladiti s mjestom ugradnje
U kupaonici se rasvjetna tijela biraju i prema izloženosti vodi. To je posebno važno kod svjetiljki u blizini tuša ili kade, uključujući ambijentalnu rasvjetu.
IP oznaka opisuje stupanj zaštite kućišta od prodora krutih tijela i vode. Odgovarajuća zaštita ovisi o točnom položaju svjetiljke i uvjetima na tom mjestu, pa jedna oznaka nije univerzalno rješenje za cijelu kupaonicu.
Odabir i ugradnju treba uskladiti s pravilima za električne instalacije u kupaonicama i uputama proizvođača. Položaje rasvjete uz tuš i kadu zato treba provjeriti s kvalificiranim električarom već tijekom planiranja.
Rasvjetu planirajte prije postavljanja keramike
U postojećim kupaonicama položaj instalacija i izvedba stropa često ograničavaju mogućnosti. Jedno od rješenja može biti djelomično spuštanje stropa, primjerice iznad tuš-kabine, kako bi se dobio prostor za ugradbenu rasvjetu bez spuštanja stropa u cijeloj prostoriji.
Sličan pristup moguć je uz ogledalo, gdje se prilagodbom zidne obloge može predvidjeti mjesto za integrirano osvjetljenje. Izvedbu pritom treba prilagoditi uvjetima u kupaonici.
Najviše mogućnosti ipak postoji kada se rasvjeta planira na početku uređenja. Prije postavljanja keramike potrebno je odrediti položaj ogledala, svjetiljki, električnih izvoda i prekidača.
Dobro polazište čine osnovno stropno osvjetljenje i kvalitetna rasvjeta uz ogledalo. Ambijentalni izvori mogu ih nadopuniti ondje gdje za njih postoji prostor i jasna namjena.
Arhitektura i dizajn
Obnovljena seoska kuća u Zagorju: obiteljska priča koja traje od 1903. godine
U Selnici, nedaleko od Marije Bistrice, obitelj Dore Kozjak Ibrulj obnovila je seosku kuću iz 1903. godine. Roditelji su preuzeli većinu radova, bake izradile zavjese i jastučnice, a odbačeni namještaj i drveni pod dobili su novu priliku. Kuća zamišljena kao obiteljsko mjesto za odmor danas prima i goste.
Prije petnaestak godina obitelj Dore Kozjak Ibrulj odlučila je kupiti staru seosku kuću među zagorskim brežuljcima. Bila je gotovo ruševna, godinama zapuštena i bez ulaganja, ali novi vlasnici u njoj su vidjeli priliku za stvaranje vlastitog utočišta u prirodi.
„Kada su moji roditelji kupili kuću, znali smo da nas čeka ogroman posao. Ali od početka smo imali jasnu želju – stvoriti mjesto na koje ćemo moći pobjeći od gradske vreve, družiti se, odmarati i provoditi vrijeme zajedno”, prisjeća se Dora.
Obnova je postupno postala zajednički obiteljski pothvat. Uz građevinske radove, uključivala je prikupljanje i obnovu namještaja te izradu detalja koji i danas određuju izgled interijera.
Obnova u kojoj je sudjelovala cijela obitelj
Svaki član obitelji imao je svoju ulogu, od većih zahvata do završnog uređenja.
„Moji roditelji napravili su većinu posla sami, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Bake su bile zadužene za brojne detalje. Same su šivale zavjese, vezle jastučnice i izrađivale čipkaste obrube za ormariće. Zapravo su upravo one unijele dušu u ovu kuću”, govori Dora.
Zavjese, vez i čipkasti obrubi uklopili su se u seoski interijer, a za obitelj imaju i osobnu vrijednost. Podsjećaju na vrijeme provedeno u uređenju kuće i na ljude koji su sudjelovali u njezinoj obnovi.
Iza cjelokupnog uređenja stoji Dorina majka, dizajnerica interijera. Željela je sačuvati karakter stare kuće i istodobno je prilagoditi potrebama obitelji.
„Ova kuća bila je mamin diplomski rad i od njezine je ideje sve krenulo. Ona uvijek ima vrlo jasnu viziju, a mi ostali dobijemo zadatke. Najljepše je što svi volimo sudjelovati i gledati kako njezine zamisli postupno oživljavaju”, kaže Dora.
Stari namještaj koji pronalazi svoje vlasnike
U interijeru se obnovljeni namještaj, tekstil i drveni detalji nadopunjuju s novijim komadima. Obitelj je dio uređenja gradila oko predmeta koje je već imala, dobila od prijatelja ili pronašla odbačene.
Stari ormar za posuđe, ljuljačka, kreveti i brojni manji predmeti tako su pronašli mjesto u obnovljenoj kući.
„Jako volimo skupljati stari namještaj. Neke komade dobijemo od prijatelja, a neke pronađemo sasvim slučajno. Dogodi se da tijekom šetnje sa psima ugledamo kvalitetan komad koji je netko odbacio pa ga ponesemo kući. Često se šalimo da namještaj zapravo pronalazi nas, a ne mi njega”, priča Dora.
Pronađene komade obitelj zajednički obnavlja, a glavnu ulogu ponovno ima Dorina majka. Njezin odabir povezuje predmete različitog podrijetla u skladnu cjelinu.
Ponovna upotreba namještaja ujedno produžuje njegov vijek i smanjuje potrebu za kupnjom novih komada. U ovoj kući takav pristup proizlazi iz obiteljske sklonosti starim stvarima i želje da ih se sačuva.
Odbačeni drveni pod uklopio se u staru kuću
I podovi su dobili drugu priliku. Umjesto kupnje novog materijala, obitelj je iskoristila odbačeni drveni pod koji je bio dovoljno kvalitetan za obnovu.
„Pod koji danas vidite zapravo je bio odbačen. Tata ga je pobrusio, doradio i ponovno obojio. Sada izgleda kao da je ovdje oduvijek”, objašnjava Dora.
Obnovljeni pod uklopio se u karakter kuće, iako izvorno nije pripadao tom prostoru. Zajedno sa starim namještajem i ručno izrađenim tekstilom povezuje prostorije u cjelinu.
Interijer prilagođen obiteljskom životu
Pri uređenju je trebalo uskladiti izgled stare seoske kuće s praktičnim potrebama njezinih novih vlasnika. Namještaj i dekoracije birani su prema tome kako se uklapaju u prostor i kako će se koristiti.
„Htjeli smo da kuća izgleda skladno, ali i da savršeno funkcionira te odgovara našim potrebama. Nije nam bilo važno da se ističe pojedini komad namještaja, nego da cijelim prostorom vlada harmonija”, ističe Dora.
Zato interijer nema jedan komad oko kojeg se sve podređuje. Njegov izgled nastaje povezivanjem drva, tekstila, obnovljenog namještaja i obiteljskih rukotvorina. Prostor je uređen za boravak, odmor i druženje, što je od početka bila glavna želja vlasnika.
Od rođendana u nedovršenoj kući do prvih gostiju
Jedna od Dorinih najdražih uspomena vezana je uz osamnaesti rođendan. Kuća tada još nije bila dovršena, ali to nije spriječilo obitelj da u njoj okupi prijatelje.
„Kada smo prvi put pozvali prijatelje, kuća još nije bila gotova. Slavili smo moj osamnaesti rođendan, na podovima je još bio beton, a neke sobe nisu bile dovršene. Bilo nas je četrdesetak, svi su bili odlično raspoloženi i govorili su nam kako će ovo biti prekrasno mjesto i da bismo ga trebali otvoriti i drugima”, prisjeća se Dora.
Ta se ideja s vremenom ostvarila. Obnovljena seoska kuća u Zagorju, prvotno zamišljena kao privatno obiteljsko utočište, danas prima i goste.
„Najljepši je osjećaj kada vidimo da su ljudi oduševljeni. Ne zato što se dive onome što smo napravili, nego zato što znamo da će se ovdje osjećati ugodno, odmoriti se i doživjeti upravo ono zbog čega smo mi ovu kuću i stvarali”, govori Dora.
Za nju je dolazak u Selnicu i dalje prilika za predah od svakodnevnih obveza.
„Boravak ovdje, među zagorskim brežuljcima, uvijek me smiri. Napuni me pozitivnom energijom i daje mi snagu za sve obveze koje me čekaju. Ovo je za mene bijeg u mir, mjesto na kojem punim dušu”, zaključuje.
