Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Kavana Corso priprema se za novi život: Pogledajte kako je izgledala prije više od stotinu godina
Grad je pokrenuo pripremu projekta za uređenje kavane Corso, a mi donosimo arhivske fotografije koje pokazuju kako je izgledala prije više od stotinu godina.
Grad Zagreb pokrenuo je nabavu projektne dokumentacije za uređenje povijesne kavane na uglu Ilice i Gundulićeve. Arhivske fotografije otkrivaju njezin nekadašnji interijer, a ostaje pitanje koji će se njegovi elementi vratiti.
Kavana Corso napravila je prvi konkretan korak prema povratku. Grad Zagreb objavio je 21. listopada da pokreće nabavu projektne dokumentacije za njezino uređenje. Prema najavi, projekt obuhvaća oko 930 četvornih metara u podrumu, prizemlju i na međukatu, a za projektiranje i radove okvirno se planira oko dva milijuna eura. Predviđeni su restauracija i izrada replika ukrasnih elemenata prema arhivskoj dokumentaciji, a nakon uređenja Grad će raspisati natječaj za ugostitelja.
Rok otvaranja nije objavljen. Prije prve kave treba izabrati projektanta, izraditi projekt i izvesti radove. No najava je dobar povod da se vratimo fotografijama koje pokazuju što je Zagreb u ovoj kavani nekoć imao.
Grad naručuje projekt, rok otvorenja još nije objavljen
Palača u kojoj se kavana nalazi obnovljena je nakon potresa, ali sam prostor Corsoa još čeka uređenje. Prema Liderovu izvještaju iz kolovoza, prostor kavane tada je bio u fazi visoke roh-bau gradnje. Konstrukcija je, dakle, spremna, a sve ono zbog čega se u Corso dolazilo tek treba nastati.
Najava povratka nije nova. Još 2017. Gradska skupština prihvatila je zamjenu nekretnina kojom je Corso iz državnog prešao u gradsko vlasništvo, uz najavu da će kavana ponovno dobiti izvornu namjenu. Od tada su prošli potres, obnova palače i gotovo cijelo desetljeće.
Kupola sa satom i natpis Kavana
Palača Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice, na adresi Ilica 25, odnosno Gundulićeva 2, nastala je u atelijeru Hönigsberg & Deutsch, tada vodećem projektantskom i građevinskom poduzeću u Zagrebu. Na njoj su radili Vjekoslav Bastl, Ivan (Ivo) Štefan i Otto Goldscheider, a izvori je datiraju u 1906. i 1907. godinu.
Pročelje palače, s kupolom i satom na uglu, kartušama, figurama oko prozora i visokim stupovima, oslanja se na reprezentativni neobarokni rječnik kakav su tada voljele banke i štedionice, a secesija se jasnije vidi u ornamentima interijera kavane.
Corso pritom nije nastao zajedno s palačom. Kavana tog imena postojala je i prije, u Tomićevoj ulici, a na ugao Ilice i Gundulićeve preselila se 1907.
Biljar, galerija i sat iznad šanka
Najbolje se kavana vidi na fotografiji duge dvorane. Prostor se proteže duboko u zgradu, a strop je podijeljen u kasetirana polja s ukrasnim lukom preko cijele širine. Uz visoke prozore nižu se tapecirane klupe s uzorkom, s druge strane je šank zaobljenog pročelja, a na ormaru iza njega veliki sat.
Upravo je ovaj pogled 1908. objavljen u stručnom časopisu Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta u Zagrebu, kao prilog uz četvrti broj, pod naslovom „Dvorana kavane Corso”. Interijer kavane bio je dovoljno važan da ga struka predstavi uz samu palaču.
Druga fotografija snimljena je bliže ulazu. U sredini kadra, na zaobljenoj tapeciranoj klupi oko stupa, sjedi gospodin s brkovima i gleda ravno u objektiv. Iza njega konobar u tamnom odijelu stoji uz stol, a drugi se okrenuo prema gostu kraj velikih ostakljenih vrata uokvirenih girlandama. Stupovi su ukrašeni stiliziranim kartušama i geometrijskim motivima, a nad dvoranom visi luster s nizom izduženih rasvjetnih elemenata.
Kako se kavana Corso mijenjala kroz desetljeća
Godine 1915. snimatelj Josip Halla unio je kameru u Corso i snimio film „Kavana Corso”, jedan od najstarijih filmskih zapisa Zagreba.
Prvo veliko preuređenje dogodilo se 1933. i 1934., prema projektu arhitekata Stjepana Gomboša i Mladena Kauzlarića, dvojice važnih imena zagrebačke međuratne moderne.
Drugo je stiglo između 1975. i 1978., kad je Corso uredio Vjenceslav Richter. Njegov interijer s tamnim drvenim elementima i skulpturalno oblikovanim stropom bio je potpuno drukčiji od prethodnih, a prema povijesnom pregledu Jutarnjeg lista izazvao je i polemike.
Koji se Corso vraća?
Najava Grada ne precizira na koju će se povijesnu fazu osloniti buduće uređenje. Spominju se restauracija, replike ukrasnih elemenata i vraćanje dijela opreme prema arhivskoj dokumentaciji, ali još nije jasno koji će se elementi pojedinih razdoblja obnoviti ili predstaviti.
To je važno jer Corso nije imao samo jedan povijesni izgled. Njegovo uređenje nosi tragove različitih autora i vremena, pa će projekt pokazati kako se ta slojevita povijest namjerava povezati sa suvremenim radom kavane.
Što slijedi prije prve kave
Najprije treba izabrati projektanta i izraditi projekt u skladu s konzervatorskim smjernicama. Zatim slijede radovi, a tek nakon njih natječaj za ugostitelja. Rokovi tih faza zasad nisu objavljeni.
Fotografije: Grad Zagreb
Gradnja doma
Rušenje zidova tijekom adaptacije: Što sve trebate znati prije prvog udarca čekićem?
Otvoreni prostori, prostrane dnevne sobe povezane s kuhinjom i više prirodnog svjetla među najčešćim su željama prilikom renovacije doma. Ali ono što na papiru izgleda kao jednostavno uklanjanje zida u stvarnosti može biti ozbiljan građevinski zahvat. Prije nego što krenete s rušenjem, važno je znati što se smije ukloniti, kada je potreban statičar i zašto čak ni naizgled običan pregradni zid nije uvijek bezopasan za rušenje.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Rušenje zidova počinje provjerom njihove uloge
Adaptacija stana ili kuće često započinje idejom o potpuno drukčijem rasporedu prostorija. Zid koji dijeli kuhinju od dnevnog boravka odjednom postaje prepreka zamišljenom otvorenom prostoru, a njegovo uklanjanje čini se kao najjednostavniji put do željenog interijera. Međutim, svaki zid ima svoju ulogu, a neke od njih nisu vidljive na prvi pogled.
„Kada želimo srušiti nekakav zid u kući, prije nego što krenemo sa radovima moramo znati je li taj zid kojeg želimo srušiti pregradni ili nosivi”, objašnjava diplomirana inženjerka građevinarstva Anđela Mijić.
Tanki zid nije nužno bezopasan za uklanjanje
Uvriježeno je mišljenje da su tanki zidovi pregradni, dok su oni deblji nosivi. Iako debljina može biti jedan od pokazatelja, ona nije dovoljan kriterij za donošenje odluke o rušenju.
Posebno je važno biti oprezan u starijim zgradama, gdje zidovi koji naizgled samo dijele prostorije mogu imati važnu konstruktivnu funkciju.
Mijić upozorava da u starijim objektima pojedini pregradni zidovi mogu djelovati kao ukrutni zidovi, odnosno pridonositi stabilnosti cijele građevine. Takvi zidovi mogu sudjelovati u preuzimanju horizontalnih sila, primjerice tijekom potresa, ali i nositi dio opterećenja međukatne konstrukcije.
Prvi korak trebala bi biti provjera postojeće projektne dokumentacije i pregled građevine koji obavlja stručna osoba. Iz projekta se često može utvrditi koji su zidovi dio nosive konstrukcije, a koji imaju isključivo pregradnu funkciju.
Može li se ukloniti nosivi zid?
Dobra je vijest da nosivi zid ne mora nužno značiti kraj planova o otvorenom prostoru. U određenim okolnostima moguće ga je djelomično ili potpuno ukloniti, ali samo uz odgovarajuće projektirano konstruktivno rješenje.
„Moguće je raditi nove otvore i moguće je raditi uklanjanja zidova, ali je potrebno znači angažirati statičara, potrebno je pripremiti postojeću dokumentaciju”, ističe Mijić.
Statičar, odnosno projektant konstrukcije, mora utvrditi kako će zahvat utjecati na stabilnost građevine te predvidjeti način preuzimanja opterećenja koje je dotad nosio zid.
To u praksi može uključivati izvedbu novih greda, stupova ili drugih konstruktivnih elemenata, ovisno o karakteristikama objekta i planiranom zahvatu.
Važno je pritom razlikovati projektiranje interijera od projektiranja konstrukcije. Arhitekt ili dizajner interijera može osmisliti novi raspored prostora, ali odluku o zahvatima u nosivoj konstrukciji mora donijeti ovlašteni stručnjak odgovarajuće struke.
Kako popraviti rupu u zidu bez majstora – stručni koraci za savršeno gladak zid
Rušenje zida u kući i stanu nije jednak zahvat
Rušenje zida u obiteljskoj kući i u stanu unutar višestambene zgrade nije jednako složen zahvat. U zgradi je svaki dio nosive konstrukcije povezan s ostatkom objekta. Uklanjanje zida na jednoj etaži može utjecati i na konstrukciju iznad ili ispod nje, zbog čega radove treba promatrati u kontekstu cijele građevine.
Anđela Mijić posebno naglašava važnost komunikacije s ostalim suvlasnicima i predstavnikom suvlasnika.
„Ako se radi o nekoj zgradi, onda bi valjalo uvijek obavijestiti i predstavnika stanara”, savjetuje i dodaje kako je osim pravodobnog informiranja, potrebno provjeriti i obveze koje proizlaze iz propisa o upravljanju zgradama te pribaviti odgovarajuću projektnu dokumentaciju i potrebne suglasnosti, ovisno o vrsti zahvata.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Je li za rušenje zida potrebna građevinska dozvola?
Jedno od najčešćih pitanja tijekom adaptacije jest smije li vlasnik samostalno uklanjati zidove u vlastitom stanu. Odgovor ovisi o vrsti zida, opsegu zahvata i njegovu utjecaju na konstrukciju, kaže Mijić.
Za određene radove na postojećim građevinama građevinska dozvola nije potrebna, ali to ne znači da se radovi mogu izvoditi bez projektne dokumentacije i poštovanja propisanih postupaka.
„Treba se pratiti zakon o gradnji pravilnik o jednostavnim građevinama u kojemu se navodi da se bez građevinske dozvole, ali u skladu sa glavnim projektom, mogu raditi takvi radovi”, objašnjava Anđela Mijić.
Kod zahvata koji zadiru u nosivu konstrukciju potrebno je provjeriti točne zakonske uvjete, izraditi odgovarajuće projekte i kada je propisano, prijaviti početak građenja.
Drugim riječima, činjenica da za neki zahvat nije potrebna građevinska dozvola ne znači da ga je dopušteno izvesti bez stručnog nadzora i pripreme.
Uređenje stana od roh-bau faze, evo kako je promjena tlocrta stvorila prozračan dom
Prije rušenja provjerite instalacije u zidu
Čak i kada je utvrđeno da se zid smije ukloniti, postoji još jedna važna prepreka: instalacije.
Električni vodovi, vodovodne cijevi i druge instalacije često su skriveni ispod žbuke, a njihov položaj nije uvijek moguće pouzdano predvidjeti.
Ako postoji izvedbeni projekt, on može biti vrijedan izvor informacija. Međutim, u mnogim starijim stanovima takva dokumentacija nije dostupna ili ne odgovara stvarnom stanju nakon prethodnih adaptacija.
Zato stručnjaci koriste različite metode provjere, od pregleda položaja utičnica i prekidača do detektora instalacija i kontrolnog otvaranja pojedinih dijelova zida.
Želja za većim i funkcionalnijim prostorom potpuno je razumljiva, osobito u starijim stanovima čiji raspored više ne odgovara suvremenom načinu života. Ipak, uspješna renovacija ne počinje čekićem, nego dobrim planiranjem.
