Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Ovo su 3 najimpresivnija stadiona Svjetskog prvenstva 2026. godine
Ljubitelji nogometa pratit će najveće zvijezde svijeta, no ljubitelji arhitekture i dizajna imat će jednako dobar razlog za praćenje…
Od povijesnog stadiona na kojem je igrao Pelé do futurističkih arena s pomičnim krovovima i najvećim ekranima na svijetu – donosimo tri stadiona koja će obilježiti Svjetsko prvenstvo 2026.
Svjetsko prvenstvo 2026. bit će najveće u povijesti nogometa. Po prvi put domaćini su tri države, Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko, a utakmice će se igrati na stadionima koji predstavljaju vrhunac suvremene arhitekture i tehnologije.
Ljubitelji nogometa pratit će najveće zvijezde svijeta, no ljubitelji arhitekture i dizajna imat će jednako dobar razlog za praćenje: neki od stadiona na kojima će se igrati utakmice već su postali ikone svojih gradova, dok drugi pomiču granice mogućeg u konstrukciji, održivosti i iskustvu gledatelja. Donosimo tri koja se posebno izdvajaju.
1. Estadio Azteca – stadion koji je ispisao povijest nogometa
Malo je sportskih objekata koji nose status kakav uživa Estadio Azteca. Otvoren 1966. godine, ovaj legendarni meksički stadion ugostio je dva finala svjetskih prvenstava i bio pozornica nekih od najupamćenijih trenutaka u povijesti nogometa. Na njegovu travnjaku igrao je Pelé, na njemu je Diego Maradona postigao i “Ruku Božju” i gol stoljeća u četvrtfinalu 1986.
Za SP 2026. Azteca prolazi kroz opsežnu modernizaciju: unapređenje infrastrukture, novi sadržaji za posjetitelje te poboljšanja usmjerena na energetsku učinkovitost i održivost. Taj spoj nasljeđa i suvremenih standarda posebno je zanimljiv jer odražava trend koji se sve češće vidi i u civilnoj gradnji: pitanje zašto se okrećemo održivoj gradnji jednako je relevantno za stambene blokove i za sportske divove.
Azteca će postati prvi stadion u povijesti koji je ugostio utakmice čak tri svjetska prvenstva. Ni jedna arena na svijetu ne može se pohvaliti takvim kontinuitetom.
2. SoFi Stadium – futuristička arena vrijedna milijarde dolara
Kada je otvoren 2020. godine u Inglewood u Kaliforniji, SoFi Stadium odmah je ušao u razgovor o najimpresivnijim sportskim objektima na svijetu. Nije teško razumjeti zašto.
Njegova prepoznatljiva značajka je golemi prozirni krov koji natkriva cijeli kompleks, ali ne i zatvara ga, pa unutra prodire prirodno svjetlo, a gledatelji imaju osjećaj otvorenosti i bez izloženosti vremenskim uvjetima. Iznad terena lebdi jedinstveni ovalni videoboard, jedan od najvećih sportskih zaslona ikad izrađenih, koji omogućuje pogled na teren s gotovo svake strane.
No SoFi nije samo stadion. Kompleks je osmišljen kao dio potpuno novog urbanog središta koje uključuje trgove, javne prostore, komercijalne sadržaje i zelene površine. Upravo u tome leži njegova arhitektonska ambicija: ne biti zatvoreni objekt koji se jednom tjedno probudi, nego živi urbani fragment koji funkcionira neovisno o rasporedu utakmica. Ta logika razmišljanja bliska je onome što arhitekti poput Stefana Boerija zastupaju u civilnom kontekstu, vraćanjem prirode i javnog života u tkivo gradova.
3. AT&T Stadium – dom jednog od najvećih ekrana na svijetu
AT&T Stadium u Arlingtonu u Teksasu poznat je po kombinaciji monumentalne konstrukcije i tehnoloških inovacija koje i danas, godinama nakon otvorenja, ostavljaju dojam.
Pomični krov jedna je od njegovih najvažnijih tehničkih karakteristika: ovisno o vremenskim uvjetima i vrsti događanja, stadion se može u potpunosti otvoriti ili zatvoriti, što ga čini fleksibilnim prostorom za spektakle daleko izvan nogometa. Golemi centralni ekran, koji dominira unutrašnjošću stadiona, postavio je standarde koji su u trenutku otvorenja bili bez presedana.
Sofisticirani sustavi rasvjete, ventilacije i upravljanja događanjima čine ga primjerom onoga što se u arhitekturi sve češće naziva high-tech pristupom, u kojemu tehnološke komponente nisu skrivene, nego postaju dio vizualnog identiteta objekta. Tipovi suvremene arhitekture koji oblikuju današnji prostor upravo na ovakvim primjerima dobivaju najjasniji oblik.
Stadioni više nisu samo mjesta za sport
Gledano zajedno, ova tri stadiona govore nešto važno o smjeru u kojemu ide suvremena gradnja sportskih objekata. Monofunkcionalnost odlazi u prošlost. Današnji stadioni postaju multifunkcionalni kompleksi koji objedinjuju arhitekturu, tehnologiju, urbano planiranje i, sve češće, elemente održivosti.
Slično kao što staklene fasade u civilnoj arhitekturi više nisu samo estetski element, nego dio energetske ovojnice zgrade, i suvremeni stadioni moraju odgovoriti na zahtjeve energetske učinkovitosti, iskustva korisnika i urbanog konteksta u kojemu su smješteni. SP 2026. pokazat će kako izgleda nova generacija takvih objekata, od legendarnih arena koje se transformiraju do futurističkih građevina koje postavljaju nova mjerila. Bez obzira pratite li SP zbog nogometa ili arhitekture, ovi stadioni dokaz su da sportski objekti mogu biti jednako impresivni kao i gradovi oko njih.
Arhitektura i dizajn
Staklene fasade osvajaju suvremenu arhitekturu: Koliko su doista energetski učinkovite?
Zašto sve više zgrada ima staklene fasade i što to znači za vaše račune za struju
Staklene fasade posljednjih su desetljeća postale jedan od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture. Od poslovnih nebodera i hotela do javnih zgrada i pojedinih stambenih projekata, transparentna pročelja sve su češći izbor arhitekata i investitora koji žele više prirodnog svjetla, bolju povezanost unutarnjeg prostora s okolinom i osjećaj veće prostornosti.
No uz rastuću popularnost sve se glasnije postavlja jedno pitanje – koliko su staklene fasade doista energetski učinkovite?
Upravo ta tema bila je u središtu međunarodne znanstvene konferencije održane krajem svibnja u Zagrebu, koja je okupila stručnjake iz Hrvatske i svijeta.
Staklo kao dio energetske ovojnice zgrade
Staklene fasade odavno su prestale biti puki estetski element. One su danas važan dio energetske ovojnice zgrade i izravno utječu na potrošnju energije, kvalitetu unutarnjeg prostora i ugodnost boravka, baš kao što je slučaj i s klasičnim fasadnim sustavima koji su desetljećima bili standard u gradnji.
„Gotovo sve suvremene zgrade koje se danas grade koriste ostakljena pročelja jer iskorištavaju prednosti stakla kao transparentnog dijela ovojnice. Dobivamo više prirodnog svjetla, ali i toplinskih dobitaka koje zatim moramo pažljivo kontrolirati”, objašnjava prof. dr. sc. Zoran Veršić, organizator konferencije
Upravo ta ravnoteža između svjetlosti i topline jedan je od najvećih izazova suvremenog projektiranja.
Gdje se najčešće koriste?
Iako ih mnogi povezuju isključivo s poslovnim neboderima, staklene fasade danas se javljaju na sve većem broju projekata. U uredskim zgradama, hotelima, trgovačkim centrima, kulturnim ustanovama i javnim objektima.
„Staklena pročelja predviđena su uglavnom za poslovne i javne zgrade, manje za obiteljske kuće i višestambene zgrade. Međutim, vidimo da gotovo sve suvremene zgrade koriste prednosti ostakljenih pročelja”, ističe Veršić
Učinkovite — ali pod jednim uvjetom
Odgovor na pitanje o energetskoj učinkovitosti nije jednostavan. Moderna staklena pročelja mogu biti vrlo učinkovita, ali samo ako su projektirana i izvedena prema najvišim standardima.
„Učinkovite su u odnosu na zahtjeve tehničkih propisa. Slabija je učinkovitost u odnosu na klasične fasade, a kod svakog ostakljenog pročelja najslabija točka uvijek je staklo”
To nije drukčije ni kod standardnih prozora i stolarije — i tu je staklo oduvijek bila najizazovnija komponenta s aspekta toplinskih gubitaka.
Što sve danas ide u staklenu fasadu?
Kako bi se toplinski gubici sveli na minimum, a pregrijavanje ljeti stavilo pod kontrolu, industrija je u posljednjih desetak godina napravila značajan iskorak. Danas se u modernim fasadama koriste niskoemisijski (Low-E) premazi, međuprostori punjeni argonom ili kriptonom, napredni sustavi razmaknica i troslojna izolacijska stakla — a posljednja generacija donosi i vakuumsko izolacijsko staklo koje drastično smanjuje masu uz zadržavanje odličnih toplinskih svojstava.
„Najnoviji proizvod je izolacijsko staklo s vakuumom koje drastično smanjuje masu, a pritom zadržava vrlo dobra svojstva trostrukog ostakljenja”, objašnjava Veršić. Za usporedbu, sličan napredak u toplinskoj izolaciji bilježimo i u drugim segmentima gradnje — od krova do zidova.
Tržište se razvija brže nego ikad
Razvoj staklenih fasada danas se ne promatra samo kroz arhitekturu. Sve veći naglasak stavlja se na održivost materijala, smanjenje ugljičnog otiska i mogućnost recikliranja — što je tema o kojoj sve ozbiljnije razgovaraju i sudionici domaćih stručnih skupova o zelenoj gradnji.
„Kao i sve na današnjem tržištu, fasade se razvijaju vrlo brzo. Pojavljuju se novi materijali, novi oblici, složeniji dizajni i sve veći zahtjevi za CO₂ neutralnošću i energetskom učinkovitošću”, kaže Luka Fukat, predavač na konferenciji.
Koji su nedostaci?
Nekvalitetni materijali ili loše projektiran sustav mogu dovesti do povećanih toplinskih gubitaka zimi i pregrijavanja ljeti. Početna investicija viša je nego kod klasičnih fasadnih sustava, osobito kada su u igri vrhunska izolacijska stakla i napredni sustavi sjenjenja.
Ipak, stručnjaci ističu da kvalitetno projektno rješenje dugoročno može donijeti osjetno manju potrošnju energije — i nadoknaditi početni trošak.
Hrvatska prati trendove
„U Hrvatskoj posljednjih godina primjećujemo značajan rast interesa za staklena pročelja. U urbanim sredinama prepoznata je njihova arhitektonska i estetska vrijednost, ali i mogućnost povezivanja unutarnjeg i vanjskog prostora kroz transparentne ovojnice”, ističe Fukat
To je vidljivo ponajviše na novim poslovnim zgradama, hotelima i suvremenim stambenim projektima.
Pametna pročelja kao sljedeći korak
Stakla koja reagiraju na intenzitet sunca, napredni sustavi sjenjenja, vakuumska ostakljenja — sve su to tehnologije koje već sada oblikuju gradove budućnosti. No iza svake od njih stoji isti izazov: pronaći ravnotežu između transparentnosti, ugodnosti boravka i odgovornog korištenja energije.
Hoće li staklene fasade i dalje dominirati gradskim vizurama ovisi upravo o tome koliko uspješno te tehnologije odgovore na taj izazov.
