Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery, novi prostor za arhitekte i dizajnere
U zgradi iz 1894. u zagrebačkom Donjem gradu otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery. Na 700 kvadrata s interijerom studija Snøhetta arhitekti i dizajneri mogu isprobati materijale, usporediti rješenja i razmijeniti ideje
Roca Group, globalni lider u kupaonskim rješenjima, službeno je otvorila novu Laufen Roca Zagreb Gallery, koja se pridružuje međunarodnoj mreži galerija ove grupacije. Osmišljena za arhitekte, dizajnere interijera i stručnjake, ovaj prostor služi za upoznavanje s materijalima, istraživanje novih rješenja za kupaonice te povezivanje sa stručnom zajednicom.
Ovo otvorenje učvršćuje dugogodišnje odnose brendova s Hrvatskom. Zahvaljujući industrijskoj prisutnosti grupacije Roca u obližnjem Zaprešiću, brendovi Laufen i Roca postali su sinonimi za sanitarnu keramiku, wellness i arhitektonska rješenja za kupaonice – kako u Hrvatskoj, tako i u široj Adria regiji. U Zagrebu se ta regionalna proizvodna baština sada susreće s međunarodnom kulturom dizajna obaju brendova, i to u gradu koji je već dugo oblikovan prožimanjem srednjoeuropske tradicije i mediteranske otvorenosti.
„Zagreb ima živu zajednicu arhitekata i dizajnera, a Laufen Roca Zagreb Gallery naša je posvećenost toj zajednici. Objedinjavanjem naših brendova u jednom prostoru, arhitektima i dizajnerima nudimo jedinstveno polazište za dizajn kupaonica, utemeljeno na znanju zahvaljujući našoj dugogodišnjoj prisutnosti u Hrvatskoj”, kaže Martina Maričić Meić, operativna direktorica tvrtke Roca Croatia.
Povijesna zgrada, reinterpretirana u Snøhetta Studiju
Galerija je smještena u stambenoj zgradi dovršenoj 1894. godine, unutar zaštićene zone kulturne baštine u Donjem gradu. Studio Snøhetta preuredio je njezin interijer oko koncepta „Matter” – načina predstavljanja brenda koji je studio razvio u suradnji s tvrtkom Laufen, pri čemu pojam „matter” obuhvaća i materijal i značenje. U Zagrebu ovaj koncept povezuje brendove Laufen i Roca, prevodeći identitet svakog od njih u zajednički materijalni jezik.
Sirovi materijali keramike i slavina određuju karakter ulaznog prostora. Zakrivljeni bakreni zid usmjerava posjetitelje prema unutrašnjosti, vodeći ih do dijela uređenog u dubokim zemljanim tonovima. Vidljiva opeka i restaurirane drvene grede ostaju izložene – postojeća građevina sastavni je dio dizajna, a ne njegova pozadina.
„Bilo nam je važno iskoristiti koncept ’materije’ (Matter) kao sofisticiran način doživljavanja obaju brendova i njihovih proizvoda – te ih integrirati u prostore, strukture i materijale postojeće zgrade. Ta kombinacija stvara jedinstvene prostore za Laufen Roca Zagreb Gallery i izvanrednu atmosferu za predstavljanje brendova”, objašnjava Stefanie Budweiser, arhitektica interijera u studiju Snøhetta Innsbruck.
Materijali za dodir, ideje za provjeru
Na katovima zgrade, pomno osmišljeni prostori pojedinih brendova predstavljaju umivaonike, WC školjke, namještaj, slavine, kade, tuš-kade i dodatke. Uz njih se nalazi i razigraniji postav u kojem su proizvodi smješteni ispred zidova od opeke, što posjetiteljima omogućuje upoznavanje s pojedinačnim elementima izvan unaprijed osmišljenih ambijenata, a to stručnjacima pomaže u vizualizaciji i pronalaženju rješenja za vlastite projekte.
Mjesto za dijalog
Osim što služi kao izložbeni prostor, Laufen Roca Zagreb Gallery osmišljena je kao platforma za razmjenu ideja s arhitektonskom i dizajnerskom zajednicom. Kroz razgovore, događanja i stručne susrete istraživat će se teme vezane uz arhitekturu, dizajn, materijale i suvremenu kulturu kupaonica.
U Zagrebu je za tu namjenu predviđen cijeli jedan kat. Pod krovom se nalazi „Matter Space”, prostor posvećen razgovorima, prezentacijama i sastancima, dok digitalni segmenti posjetiteljima omogućuju istraživanje obaju brendova izvan okvira fizičkih izložbenih postava.
Galerija također pruža podršku arhitektima i stručnjacima za odabir materijala u njihovom svakodnevnom radu, služeći kao mjesto za usporedbu završnih obrada, razradu i specificiranje projekata te susrete s klijentima u okruženju ispunjenom proizvodima.
Laufen Roca Zagreb Gallery postaje dio međunarodne mreže galerija Grupacije Roca, prostora osmišljenih za poticanje veza sa zajednicama arhitekata i dizajnera u različitim gradovima diljem svijeta, uz istovremeno uvažavanje njihovih specifičnih lokalnih konteksta. Danas ta mreža, između ostalih, obuhvaća galerije u Londonu, Barceloni, Madridu, Šangaju, São Paulu, Sydneyu i Kölnu.
O Roca Grupi
Roca Grupa globalni je lider u dizajnu, proizvodnji i prodaji kupaonskih proizvoda namijenjenih arhitekturi, građevinarstvu i uređenju interijera. Osnovana 1917. godine, tvrtka spaja tradiciju i znanje sa strašću prema inovacijama i poštovanjem prema okolišu, kako bi zadovoljila potrebe kupaca i doprinijela dobrobiti društva.
Uz renomirane globalne brendove kao što su Laufen i Roca, te uz održivost kao ključni element svih proizvodnih procesa, Roca Grupa promiče odgovornu korporativnu kulturu u 170 zemalja u kojima posluje i u svojih 78 proizvodnih pogona, zahvaljujući svakodnevnom predanom radu svojih 20.000 stručnjaka. Taj je pristup prepoznat dodjelom platinaste medalje organizacije EcoVadis, globalnog standarda za procjenu korporativne održivosti, kao priznanje za iznimne rezultate.
Ova obiteljska tvrtka tržišni je lider u Europi, Latinskoj Americi i Indiji. Također je značajno prisutna u Kini i ostatku Azije, na Bliskom istoku, u Australiji i Africi. Zahvaljujući tome, zauzima vodeću poziciju u svom sektoru na svjetskoj razini.
O brendu LAUFEN
Osnovan u Švicarskoj 1892. godine, LAUFEN je vodeći svjetski brend za kupaonice koji spaja švicarsku preciznost, vrhunski dizajn, industrijsku stručnost i kontinuirane inovacije. Već više od 130 godina tvrtka unapređuje dizajn kupaonica zahvaljujući svojoj stručnosti u području materijala, tehnologija i proizvodnih procesa. Od keramike, slavina, namještaja i kada do instalacijskih sustava i digitalnih rješenja, LAUFEN razvija cjelovita rješenja za kupaonice koja objedinjuju dizajn, kvalitetu, funkcionalnost i odgovorno korištenje resursa.
Njegujući snažnu međunarodnu kulturu dizajna, LAUFEN surađuje s nekim od vodećih svjetskih arhitekata i dizajnera kako bi stvorio proizvode, kolekcije i prostore koji redefiniraju suvremenu kupaonicu. Dugogodišnje iskustvo u proizvodnji keramike te duboko poznavanje materijala i proizvodnih procesa omogućuju tehnološke inovacije koje otvaraju nove dizajnerske mogućnosti – od materijala Saphirkeramik i tehnologija za uštedu vode pa sve do prve električne tunelske peći na svijetu namijenjene proizvodnji sanitarne keramike.
Održivost je utkana u cjelokupni pristup tvrtke LAUFEN razvoju proizvoda i proizvodnji, s naglaskom na smanjenje potrošnje vode i resursa, promicanje kružnog gospodarstva te smanjenje utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.
Od 1999. godine LAUFEN je dio Roca Grupe, koja posluje u 170 zemalja, nosi platinastu ocjenu održivosti prema sustavu EcoVadis te sudjeluje u inicijativi Ujedinjenih naroda „Global Compact”, podržavajući njezina načela za odgovornije i inkluzivnije poslovne prakse.
O brendu Roca
Već više od stoljeća Roca utjelovljuje ono što znači osjetiti izvrsnost: filozofiju u kojoj se kvaliteta i emocija susreću u svakoj površini, boji i materijalu. Kroz dizajn, održivost, funkcionalnost i tehnologiju, Roca je preobrazila kupaonicu iz prostora isključivo praktične namjene u svakodnevno utočište.
Ova ravnoteža između inovacije i senzibiliteta dio je identiteta brenda Roca. Nastao u Barceloni, brend je oblikovan njezinim nasljeđem i kulturom. U sebi nosi kreativnost tog grada, arhitektonsku baštinu i mediteranski način života, slaveći u svojim dizajnima povezanost, ljepotu i profinjenu jednostavnost. Danas je taj duh prisutan diljem svijeta – Roca djeluje u više od 170 zemalja, donoseći svoju viziju doživljaja kupaonice različitim kulturama i stilovima života.
Vođena neprestanom težnjom za izvrsnošću, Roca nastavlja istraživati nove ideje, materijale i tehnologije koje obogaćuju svakodnevicu, istovremeno vodeći brigu o ljudima i planetu. Ta je predanost vidljiva u svakoj kolekciji, omogućujući Roci da i dalje nadahnjuje ljude diljem svijeta kako bi doživjeli kupaonicu na najbolji mogući način.
O studiju Snøhetta
Već gotovo 40 godina Snøhetta osmišljava neke od najznačajnijih svjetskih javnih i kulturnih projekata. Svoj je put započela 1989. godine pobjedom na natječaju za novu knjižnicu u Aleksandriji (Egipat). Nakon toga uslijedili su, između ostalih, projekti za Norvešku nacionalnu operu i balet u Oslu te paviljon Nacionalnog memorijalnog muzeja 11. rujna u sklopu Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
Od samih početaka, ovaj ured njeguje izvorni transdisciplinarni pristup, često u svojim projektima kombinirajući arhitekturu, krajobraznu arhitekturu, dizajn interijera, dizajn proizvoda i umjetnost. Upravo je suradnja među različitim disciplinama unutar Snøhette ključna pokretačka snaga njezina djelovanja.
Danas je Snøhetta prisutna na globalnoj razini, sa studijima na sedam lokacija: u Oslu, Parizu, Innsbrucku, New Yorku, Hong Kongu, Shenzhenu i Melbourneu.
Arhitektura i dizajn
Mirogoj izbliza: Arhitektonska priča iza poznatih arkada
U godini 150. obljetnice otvorenja otkrivamo kako su arkade, perivoj i kasniji arhitektonski zahvati oblikovali Mirogoj i koje detalje vrijedi pogledati izbliza
Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, arhitektica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”
Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.
Mirogoj nije nastao odjednom
Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.
Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.
Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.
Arkade koje oblikuju doživljaj prostora
Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.
Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.
Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno
Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.
Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.
Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.
Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.
Kako intervenirati na takvom mjestu?
To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.
Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.
„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”
Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.
Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.
Južne arkade – Mirogoj danas
Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.
Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.
Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”
Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.
„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.
Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.
Što pogledati izbliza
Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.
Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.
Kako sačuvati Mirogoj za budućnost
Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.
Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.
Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.
