Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Planinarska kuća na Mljetu: Kako je zaboravljena karaula postala Planka
Stara vojna karaula na Velikom Planjaku desetljećima je bila ruševina s najljepšim pogledom na Mljetu. Kolektiv mo:re pretvorio ju je u Planku, planinarsku kuću od naplavina, kamena i drva
Na Velikom Planjaku, iznad mljetskih uvala, desetljećima je propadala stara vojna karaula. Kroz nju su prošle austrougarska, jugoslavenska i hrvatska vojska, a onda su je svi zaboravili. Danas je to Planka, mjesto u kojem se spava pod drvenim gredama, a jutarnja kava pije s pogledom na Pelješac. Hrvatski planinarski savez uvrstio ju je u svoj popis kao Planinarsku kuću Planka, pa je stara karaula i službeno postala dio planinarske mreže.
Ruševina s najljepšim pogledom na otoku
Prve fotografije ne obećavaju mnogo. Krov od kupe propao je na nekoliko mjesta, unutra se strop urušio, crijep leži po podu, a na zidovima su ostali slojevi narančaste i sive boje iz nekog drugog vremena. Najviše ju je ipak čuvala lokacija: Veliki Planjak najviša je točka Nacionalnog parka Mljet, a s njega se vide Pelješac, otvoreno more i Lastovo.
Tko je ikad stajao pred starom kućom i pitao se ima li u njoj još života, zna taj osjećaj. Zidovi su dobri, pogled je nestvaran, a posla je toliko da je bolje ne brojati.
Kolektiv koji je nastao na jednoj radionici
Iza Planke stoji kolektiv mo:re: Ajda Auer, Anđela Zora Brnas, Domagoj Bui, Sara Dobrijević, Mia Dragičević, Andrijana Kuzmanović, Zdenko Mikša i Dijana Modrić. Okupili su se 2019. na nagradnoj radionici međunarodnog studentskog DA! festivala, pod mentorstvom dizajnera Nikole Radeljkovića iz kolektiva Numen/For Use. Ono što je počelo kao studentski zadatak pretvorilo se u višegodišnji zajednički projekt. U njemu se spajaju arhitektura, dizajn i ilustracija, koriste lokalni i reciklirani materijali, a prostor se otvara prema prirodi.
Radeljković je jedan od trojice osnivača kolektiva Numen/For Use, uz Svena Jonkea i Christopha Katzlera. Kao industrijski dizajneri počeli su raditi zajedno 1998. pod imenom For Use. Godinu kasnije osnovali su Numen, za sve što izlazi iz okvira industrijskog dizajna. Danas rade na granici konceptualne umjetnosti, scenografije, industrijskog i prostornog dizajna.
Ideje su predstavili ravnatelju parka Ivanu Sršenu, a u srpnju su se preselili na otok. Smjestili su se u kampu Marina u Ropi, razgovarali s mještanima i pješačili do Planjaka. U jednoj su uvali pronašli naplavljeno drvo koje će kasnije postati dio doma.
Vizuali: Andrijana Kuzmanović
Kako spojiti planinu i more?
Projektni zadatak tražio je „hibridni planinarski dom koji i aktivno, a ne samo svojom jedinstvenom lokacijom, spaja planine i obalu“. Ime Planka to sažima u jednoj riječi. Podsjeća na planinu, na planjak kao čistinu i na planku, običnu drvenu dasku.
Vizualni identitet poigrava se jugoslavenskim dizajnom i dekonstruktivizmom, a materijali su došli iz neposredne okoline. Namještaj i rasvjeta nastali su od vrša, naplavina i lokalnog kamena. Drvo izbačeno na obalu obojeno je ljubičasto i vratilo se na vrh otoka kao lampa, vješalica i noga klupe.
Krov, voda i sunce
Prvo je trebalo zatvoriti krov. Najveći dio tog posla obavljen je dok je Mljet još bio u ljetnom ritmu. Na naslovnoj fotografiji ovog teksta volonteri na krovu slažu ploče toplinske izolacije i letve, a iza njih se pruža more. Do listopada su krov i podovi uglavnom bili gotovi.
Pod krovom, međutim, još nema kuće ako nema vode i struje. Na vrhu otoka nema ni vodovoda ni električne mreže, pa je Planka morala naučiti brinuti se sama za sebe. Obnovljena je stara gustijerna, a na kuću su postavljeni solarni paneli. Solarna elektrana čini Planku potpuno energetski neovisnom. To znači da svjetlo u boravku, hladnjak u kuhinji i punjač za mobitel ne ovise ni o čemu osim o mljetskom suncu, a njega ovdje ne nedostaje.
Pročelje je zadržalo kamen, a dobilo je zelene škure, zelena vrata i novi limeni oluk. U dvorištu se kamene stube penju kroz otvor u zidu prema brdu, a na jednoj snimci kraj vrata još stoje tačke s alatom. Takvi detalji pokazuju kako se ovakva kuća vraća u život: korak po korak, uz ponešto žbuke koja se još suši oko dovratnika.
Kako Planinarski dom Planka izgleda iznutra
Najjači dojam ostavlja dnevni boravak. Strop nisu zatvorili, pa se iznad glave vide drvene grede i krovište u punoj visini. Zidovi su bijeli, pod je od sivih pločica, a uz zidove su niske klupe od svijetle jelovine, dovoljno široke da se na njih sjedne, odloži ruksak ili ispruži nakon uspona. U kutu je peć na drva, na zidu karta Mljeta, a ispod nje uska polica na kojoj se stoji uz čašu vode i dogovara sutrašnja ruta.
Prostor je zamišljen jednostavno, kako planinarskoj kući i priliči. Ima sobe za spavanje, dnevni boravak s blagovaonom i kuhinju otvorenu prema stolu, pa onaj tko kuha ne ostaje izvan razgovora. Tu su još kupaonica, soba za domara i vanjski prostor. Na strani okrenutoj obali jedan je prozor postao vrata. Kroz njih se izlazi ravno na terasu, gdje se jede na otvorenom.
Pet godina od makete do ključeva i vrata koja su ostala otvorena
Od prvog mjerenja do otvaranja prošlo je pet godina, i cijelo je to vrijeme projekt vodio isti kolektiv, uz Radeljkovića kao mentora.
Obnovu je financirao Nacionalni park Mljet, pa je ideja koju su studenti nekoć predstavili ravnatelju Ivanu Sršenu na kraju dobila i podršku i novac da se ostvari. Uz krov i instalacije trebalo je raščistiti teren, a obnovljena je i stara štala pokraj kuće. Uporabna dozvola stigla je 2024. godine.
Planka je počela kao ideja na studentskoj radionici, nekoliko crteža i jedna maketa. Mogla je tu i ostati, kao i mnogi lijepi projekti koji nikad ne izađu iz mape. Ovaj je tim, međutim, odlučio vidjeti dokle ideja može stići. Ideja je s vremenom postala želja, a želja je dobila zidove, krov i peć koja grije.
Zgrada koju je vojska desetljećima zatvarala pred svima sada ima vrata okrenuta moru. Kroz njih će ulaziti planinari, znatiželjni posjetitelji parka i svi koji se jednom popnu na Planjak samo da vide odakle puca taj pogled. Na vrhu otoka, gdje se nekad stražarilo, sada se odmara, kuha i dijeli stol s neznancima.
Tko do Mljeta ne stigne uskoro, dio te priče može vidjeti u Zagrebu. Kolektiv mo:re u Galeriji Bernardo Bernardi postavio je izložbu „Planka – Planjak – Mljet”. Na njoj su arhitektura, dizajn, fotografije i predmeti pronađeni na otoku. Otvorena je do 15. studenog, radnim danom od 8 do 20 sati i subotom od 8 do 15 sati. Središnji predmet izložbe nakon zatvaranja putuje na Mljet, gdje će postati dio Planke. Teško je zamisliti bolji novi život za staru karaulu.
Fotografije: kolektiv mo:re
Arhitektura i dizajn
Otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery, novi prostor za arhitekte i dizajnere
U zgradi iz 1894. u zagrebačkom Donjem gradu otvorena je Laufen Roca Zagreb Gallery. Na 700 kvadrata s interijerom studija Snøhetta arhitekti i dizajneri mogu isprobati materijale, usporediti rješenja i razmijeniti ideje
Roca Group, globalni lider u kupaonskim rješenjima, službeno je otvorila novu Laufen Roca Zagreb Gallery, koja se pridružuje međunarodnoj mreži galerija ove grupacije. Osmišljena za arhitekte, dizajnere interijera i stručnjake, ovaj prostor služi za upoznavanje s materijalima, istraživanje novih rješenja za kupaonice te povezivanje sa stručnom zajednicom.
Ovo otvorenje učvršćuje dugogodišnje odnose brendova s Hrvatskom. Zahvaljujući industrijskoj prisutnosti grupacije Roca u obližnjem Zaprešiću, brendovi Laufen i Roca postali su sinonimi za sanitarnu keramiku, wellness i arhitektonska rješenja za kupaonice – kako u Hrvatskoj, tako i u široj Adria regiji. U Zagrebu se ta regionalna proizvodna baština sada susreće s međunarodnom kulturom dizajna obaju brendova, i to u gradu koji je već dugo oblikovan prožimanjem srednjoeuropske tradicije i mediteranske otvorenosti.
„Zagreb ima živu zajednicu arhitekata i dizajnera, a Laufen Roca Zagreb Gallery naša je posvećenost toj zajednici. Objedinjavanjem naših brendova u jednom prostoru, arhitektima i dizajnerima nudimo jedinstveno polazište za dizajn kupaonica, utemeljeno na znanju zahvaljujući našoj dugogodišnjoj prisutnosti u Hrvatskoj”, kaže Martina Maričić Meić, operativna direktorica tvrtke Roca Croatia.
Povijesna zgrada, reinterpretirana u Snøhetta Studiju
Galerija je smještena u stambenoj zgradi dovršenoj 1894. godine, unutar zaštićene zone kulturne baštine u Donjem gradu. Studio Snøhetta preuredio je njezin interijer oko koncepta „Matter” – načina predstavljanja brenda koji je studio razvio u suradnji s tvrtkom Laufen, pri čemu pojam „matter” obuhvaća i materijal i značenje. U Zagrebu ovaj koncept povezuje brendove Laufen i Roca, prevodeći identitet svakog od njih u zajednički materijalni jezik.
Sirovi materijali keramike i slavina određuju karakter ulaznog prostora. Zakrivljeni bakreni zid usmjerava posjetitelje prema unutrašnjosti, vodeći ih do dijela uređenog u dubokim zemljanim tonovima. Vidljiva opeka i restaurirane drvene grede ostaju izložene – postojeća građevina sastavni je dio dizajna, a ne njegova pozadina.
„Bilo nam je važno iskoristiti koncept ’materije’ (Matter) kao sofisticiran način doživljavanja obaju brendova i njihovih proizvoda – te ih integrirati u prostore, strukture i materijale postojeće zgrade. Ta kombinacija stvara jedinstvene prostore za Laufen Roca Zagreb Gallery i izvanrednu atmosferu za predstavljanje brendova”, objašnjava Stefanie Budweiser, arhitektica interijera u studiju Snøhetta Innsbruck.
Materijali za dodir, ideje za provjeru
Na katovima zgrade, pomno osmišljeni prostori pojedinih brendova predstavljaju umivaonike, WC školjke, namještaj, slavine, kade, tuš-kade i dodatke. Uz njih se nalazi i razigraniji postav u kojem su proizvodi smješteni ispred zidova od opeke, što posjetiteljima omogućuje upoznavanje s pojedinačnim elementima izvan unaprijed osmišljenih ambijenata, a to stručnjacima pomaže u vizualizaciji i pronalaženju rješenja za vlastite projekte.
Mjesto za dijalog
Osim što služi kao izložbeni prostor, Laufen Roca Zagreb Gallery osmišljena je kao platforma za razmjenu ideja s arhitektonskom i dizajnerskom zajednicom. Kroz razgovore, događanja i stručne susrete istraživat će se teme vezane uz arhitekturu, dizajn, materijale i suvremenu kulturu kupaonica.
U Zagrebu je za tu namjenu predviđen cijeli jedan kat. Pod krovom se nalazi „Matter Space”, prostor posvećen razgovorima, prezentacijama i sastancima, dok digitalni segmenti posjetiteljima omogućuju istraživanje obaju brendova izvan okvira fizičkih izložbenih postava.
Galerija također pruža podršku arhitektima i stručnjacima za odabir materijala u njihovom svakodnevnom radu, služeći kao mjesto za usporedbu završnih obrada, razradu i specificiranje projekata te susrete s klijentima u okruženju ispunjenom proizvodima.
Laufen Roca Zagreb Gallery postaje dio međunarodne mreže galerija Grupacije Roca, prostora osmišljenih za poticanje veza sa zajednicama arhitekata i dizajnera u različitim gradovima diljem svijeta, uz istovremeno uvažavanje njihovih specifičnih lokalnih konteksta. Danas ta mreža, između ostalih, obuhvaća galerije u Londonu, Barceloni, Madridu, Šangaju, São Paulu, Sydneyu i Kölnu.
O Roca Grupi
Roca Grupa globalni je lider u dizajnu, proizvodnji i prodaji kupaonskih proizvoda namijenjenih arhitekturi, građevinarstvu i uređenju interijera. Osnovana 1917. godine, tvrtka spaja tradiciju i znanje sa strašću prema inovacijama i poštovanjem prema okolišu, kako bi zadovoljila potrebe kupaca i doprinijela dobrobiti društva.
Uz renomirane globalne brendove kao što su Laufen i Roca, te uz održivost kao ključni element svih proizvodnih procesa, Roca Grupa promiče odgovornu korporativnu kulturu u 170 zemalja u kojima posluje i u svojih 78 proizvodnih pogona, zahvaljujući svakodnevnom predanom radu svojih 20.000 stručnjaka. Taj je pristup prepoznat dodjelom platinaste medalje organizacije EcoVadis, globalnog standarda za procjenu korporativne održivosti, kao priznanje za iznimne rezultate.
Ova obiteljska tvrtka tržišni je lider u Europi, Latinskoj Americi i Indiji. Također je značajno prisutna u Kini i ostatku Azije, na Bliskom istoku, u Australiji i Africi. Zahvaljujući tome, zauzima vodeću poziciju u svom sektoru na svjetskoj razini.
O brendu LAUFEN
Osnovan u Švicarskoj 1892. godine, LAUFEN je vodeći svjetski brend za kupaonice koji spaja švicarsku preciznost, vrhunski dizajn, industrijsku stručnost i kontinuirane inovacije. Već više od 130 godina tvrtka unapređuje dizajn kupaonica zahvaljujući svojoj stručnosti u području materijala, tehnologija i proizvodnih procesa. Od keramike, slavina, namještaja i kada do instalacijskih sustava i digitalnih rješenja, LAUFEN razvija cjelovita rješenja za kupaonice koja objedinjuju dizajn, kvalitetu, funkcionalnost i odgovorno korištenje resursa.
Njegujući snažnu međunarodnu kulturu dizajna, LAUFEN surađuje s nekim od vodećih svjetskih arhitekata i dizajnera kako bi stvorio proizvode, kolekcije i prostore koji redefiniraju suvremenu kupaonicu. Dugogodišnje iskustvo u proizvodnji keramike te duboko poznavanje materijala i proizvodnih procesa omogućuju tehnološke inovacije koje otvaraju nove dizajnerske mogućnosti – od materijala Saphirkeramik i tehnologija za uštedu vode pa sve do prve električne tunelske peći na svijetu namijenjene proizvodnji sanitarne keramike.
Održivost je utkana u cjelokupni pristup tvrtke LAUFEN razvoju proizvoda i proizvodnji, s naglaskom na smanjenje potrošnje vode i resursa, promicanje kružnog gospodarstva te smanjenje utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda.
Od 1999. godine LAUFEN je dio Roca Grupe, koja posluje u 170 zemalja, nosi platinastu ocjenu održivosti prema sustavu EcoVadis te sudjeluje u inicijativi Ujedinjenih naroda „Global Compact”, podržavajući njezina načela za odgovornije i inkluzivnije poslovne prakse.
O brendu Roca
Već više od stoljeća Roca utjelovljuje ono što znači osjetiti izvrsnost: filozofiju u kojoj se kvaliteta i emocija susreću u svakoj površini, boji i materijalu. Kroz dizajn, održivost, funkcionalnost i tehnologiju, Roca je preobrazila kupaonicu iz prostora isključivo praktične namjene u svakodnevno utočište.
Ova ravnoteža između inovacije i senzibiliteta dio je identiteta brenda Roca. Nastao u Barceloni, brend je oblikovan njezinim nasljeđem i kulturom. U sebi nosi kreativnost tog grada, arhitektonsku baštinu i mediteranski način života, slaveći u svojim dizajnima povezanost, ljepotu i profinjenu jednostavnost. Danas je taj duh prisutan diljem svijeta – Roca djeluje u više od 170 zemalja, donoseći svoju viziju doživljaja kupaonice različitim kulturama i stilovima života.
Vođena neprestanom težnjom za izvrsnošću, Roca nastavlja istraživati nove ideje, materijale i tehnologije koje obogaćuju svakodnevicu, istovremeno vodeći brigu o ljudima i planetu. Ta je predanost vidljiva u svakoj kolekciji, omogućujući Roci da i dalje nadahnjuje ljude diljem svijeta kako bi doživjeli kupaonicu na najbolji mogući način.
O studiju Snøhetta
Već gotovo 40 godina Snøhetta osmišljava neke od najznačajnijih svjetskih javnih i kulturnih projekata. Svoj je put započela 1989. godine pobjedom na natječaju za novu knjižnicu u Aleksandriji (Egipat). Nakon toga uslijedili su, između ostalih, projekti za Norvešku nacionalnu operu i balet u Oslu te paviljon Nacionalnog memorijalnog muzeja 11. rujna u sklopu Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
Od samih početaka, ovaj ured njeguje izvorni transdisciplinarni pristup, često u svojim projektima kombinirajući arhitekturu, krajobraznu arhitekturu, dizajn interijera, dizajn proizvoda i umjetnost. Upravo je suradnja među različitim disciplinama unutar Snøhette ključna pokretačka snaga njezina djelovanja.
Danas je Snøhetta prisutna na globalnoj razini, sa studijima na sedam lokacija: u Oslu, Parizu, Innsbrucku, New Yorku, Hong Kongu, Shenzhenu i Melbourneu.
