Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Mirogoj izbliza: Arhitektonska priča iza poznatih arkada
U godini 150. obljetnice otvorenja otkrivamo kako su arkade, perivoj i kasniji arhitektonski zahvati oblikovali Mirogoj i koje detalje vrijedi pogledati izbliza
Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, arhitektica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”
Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.
Mirogoj nije nastao odjednom
Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.
Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.
Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.
Arkade koje oblikuju doživljaj prostora
Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.
Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.
Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno
Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.
Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.
Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.
Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.
Kako intervenirati na takvom mjestu?
To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.
Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.
„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”
Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.
Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.
Južne arkade – Mirogoj danas
Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.
Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.
Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”
Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.
„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.
Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.
Što pogledati izbliza
Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.
Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.
Kako sačuvati Mirogoj za budućnost
Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.
Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.
Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.
Urbanizam
Zagrepčani, birajte! Što želite promijeniti u svom kvartu?
Do 22. studenoga građani 13 gradskih četvrti glasuju o projektima za svoj kvart. Donosimo tko može glasati, gdje pronaći prijedloge i kakve su promjene donijeli prošli ciklusi
Dotrajalo igralište, premalo hlada ili nogostup kojim je teško proći s dječjim kolicima. Svatko u svom kvartu primjećuje nešto što bi trebalo urediti. O tome često razgovaramo sa susjedima i pišemo komentare. Sada je prilika da svoje prioritete pokažemo i glasom.
Do 22. studenoga stanovnici 13 zagrebačkih gradskih četvrti mogu glasovati za kvartovske projekte u sklopu programa „Daj prijedlog za bolji kvart!”. Pogledajte što su predložili vaši susjedi i odaberite promjene koje smatrate najpotrebnijima.
Za izabrane projekte u planovima komunalnih aktivnosti gradskih četvrti za 2027. predviđeno je, prema podacima Grada, 1,76 milijuna eura.
Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija
Od 550 ideja, 123 u završnoj fazi
Ovo je treći ciklus participativnog budžetiranja u Zagrebu. Građani su ove godine poslali 550 prijedloga, a prema objavi Grada njih 123 zadovoljilo je kriterije za glasovanje.
Vijeća gradskih četvrti i gradske službe provjerili su može li se svaki prijedlog financirati iz predviđenog novca, nalazi li se lokacija na gradskom zemljištu, je li u skladu s prostornim planovima i ima li potrebne suglasnosti. Prijedlozi koji nisu zadovoljili kriterije nisu uvršteni u glasovanje.
Najviše prijedloga odnosi se na obnovu dječjih igrališta i sportskih terena, uređenje zelenih površina, pješačku infrastrukturu i sigurnost prometa. Zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec izdvojila je da građani najčešće traže obnovu igrališta i popravak staza u parkovima.
Tko može glasovati?
Pravo glasa imaju osobe s prebivalištem na području gradske četvrti za koju glasuju. Drugim riječima, glasujete za projekte u kvartu u kojem ste prijavljeni, a ne u onom u kojem radite ili u kojem vam dijete ide u školu.
U glasanju sudjeluje 13 gradskih četvrti: Donji grad, Gornji grad – Medveščak, Črnomerec, Podsljeme, Trnje, Maksimir, Peščenica – Žitnjak, Trešnjevka – sjever, Trešnjevka – jug, Stenjevec, Podsused – Vrapče, Novi Zagreb – istok i Novi Zagreb – zapad.
Donja Dubrava, Gornja Dubrava, Brezovica i Sesvete ove godine nisu uključene. Gradonačelnik Tomislav Tomašević izjavio je da o razlozima treba pitati vijeća tih četvrti te da smatra da su trebale biti uključene.
Kako glasovati?
Glasuje se putem interneta, na platformi eParticipativno Zagreb.
- Otvorite stranicu eparticipativno.zagreb.hr.
- Pronađite svoju gradsku četvrt i pregledajte projekte koji su ušli u glasovanje. Uz svaki je opis i lokacija na karti.
- Kliknite na gumb za glasovanje na naslovnoj stranici platforme, koji je aktivan do 22. studenoga.
- Odaberite projekte za koje želite glasovati i pošaljite glas.
Projekte vrijedi pogledati na karti prije nego što glasujete. Prijedlog koji na papiru zvuči sitno, poput nekoliko stabala ili nove ograde igrališta, može biti upravo ono što nedostaje ulici kojom svaki dan prolazite.
Što je izglasano prošle godine
Prošlogodišnji rezultati dobro pokazuju o kakvim se promjenama odlučuje. U drugom ciklusu glasovalo je 2.770 građana, a izabrano je 13 projekata u devet četvrti, ukupno vrijednih 775.000 eura. Među njima su:
- Gornji grad – Medveščak: obnova dječjeg igrališta u Rokovu perivoju, 50.000 eura
- Maksimir: trim staza kod Osnovne škole Jordanovac, 100.000 eura
- Peščenica – Žitnjak: obnova igrališta kod Osnovne škole Dragutina Kušlana, 120.000 eura
- Trešnjevka – sjever: šetnica uz potok Kustošak, 100.000 eura
- Trnje: obnova igrališta u Rapskoj ulici, 60.000 eura
- Donji grad: cvjetni koridor u Gajevoj ulici, 20.000 eura, te ozelenjavanje raskrižja Petrinjske i Šenoine, 10.000 eura
Iz Donjeg grada vidi se i da manji iznosi mogu promijeniti mnogo. Četiri tamošnja projekta, od ograde igrališta u Šubićevoj do sadnje drveća u Ulici Ljudevita Posavskog, zajedno stoje 50.000 eura.
Kako prepoznati dobar prijedlog?
Kad birate između nekoliko projekata, korisno je pitati se:
- Koliko će ga ljudi koristiti? Igralište uz školu ili pješački prolaz do stanice služe stotinama ljudi svaki dan.
- Rješava li konkretan problem? Nedostatak hlada, opasan prijelaz ili zapušten teren lakše je opravdati od uređenja koje je samo ukrasno.
- Hoće li trajati? Zelenilo i urbana oprema trebaju održavanje. Stablo posađeno danas pravi hlad daje tek za nekoliko godina, ali vrijednost mu raste svake sezone.
- Je li prostor dostupan svima? Dobro uređen javni prostor koriste i djeca, i starije osobe, i roditelji s kolicima.
Što slijedi nakon glasovanja?
Izabrani projekti bit će predstavljeni u prosincu, a njihova se izvedba planira u 2027. godini. Do lipnja ove godine, prema podacima Grada, ostvareno je 14 projekata iz ranijih ciklusa, a još 15 bilo je u pripremi ili izvedbi.
Glasovanje traje do 22. studenoga. Otvorite eParticipativno Zagreb, pronađite svoju četvrt i odaberite projekte koje želite vidjeti u svom kvartu. Za to vam treba nekoliko minuta, a o promjeni ćete se uvjeriti svaki put kad prođete tom ulicom.
