Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.

I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.

Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.

Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.

Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Suvremeni luksuz – kada muzeji postaju inspiracija za interijere
„Prostor nije samo zid i namještaj. To je produžetak našeg identiteta. Kad u njega unesemo emociju, predmet s pričom, on počinje govoriti o nama“
Muzeji čuvaju povijest, stilove i emocije epoha koje su oblikovale svijet. No, posljednjih godina oni postaju mnogo više od mjesta sjećanja – postaju inspiracija za dizajn prostora u kojima živimo danas. Nakon desetljeća minimalizma i neutralnih interijera bez osobnosti, u dizajn se vraća ono što ima sloj, teksturu i priču.
Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu
U tom kontekstu rađa se novi pojam estetike: suvremeni luksuz – elegancija koja ne vrišti, nego govori tiho i sigurno.
To je luksuz koji kombinira nasljeđe umjetnosti i arhitekture s modernim načinom života, stvarajući interijere koji su profinjeni, ali topli, promišljeni, ali pristupačni.

Od muzejskih zbirki do suvremenog doma
Muzeji čuvaju predmete, stilove i priče koji su oblikovali vrijeme, ali sve češće služe i kao inspiracija suvremenim interijerima. Nakon desetljeća minimalizma i funkcionalnosti, dizajn se vraća onome što ima sloj, emociju i značenje.
„Zapravo mislim da je to prekrasan povratak onom što je bezvremensko. Nakon godina minimalizma i tehnologije, ljudi ponovo traže toplinu, priču i teksturu“, kaže Maša Kovač, vlasnica Mashroom trogvina.
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
Taj povratak vidi se i u novoj kolekciji brenda Eichholtz, poznatog po sposobnosti da klasične motive interpretira kroz suvremeni dizajn. Njihova najnovija suradnja s legendarnim Metropolitan Museum of Artom (The Met) iz New Yorka donosi jedinstvenu spojnicu između umjetnosti i svakodnevnog života.
Kolekcija „Eichholtz x The Met“ nadahnuta je arhitekturom, umjetničkim djelima i povijesnim predmetima iz zbirki muzeja – od skulpturalnih oblika do tekstura i proporcija klasičnih građevina. Sofe, stolovi i rasvjeta iz kolekcije ne imitiraju prošlost, nego je reinterpretiraju, spajajući monumentalnost i funkcionalnost u suvremeni kontekst.
„Dizajn i umjetnost oduvijek su povezani. Suradnja s Metom daje kolekciji posebnu dimenziju. To nije samo estetika. Svaki komad ima svoju priču, inspiraciju u umjetnosti, ali prilagođenu današnjem životu“, objašnjava Kovač.
Suvremeni luksuz između umjetnosti i svakodnevice
Upravo kroz ovakve projekte definira se pojam suvremeni luksuz – estetika koja spaja povijesnu dubinu i suvremenu jednostavnost. Povijesni motivi i proporcije prenose se u novi kontekst, u kojem linije postaju pročišćene, teksture slojevite, a materijali taktilni.
„Kad dizajner prenese povijesni motiv u suvremeni kontekst, dobije se komad koji ima prisutnost. On nije samo funkcionalan – on ima stav“, ističe Kovač. „U Eichholzu se to vidi. Svaki predmet ima dozu skulpturalnosti, gotovo kao mali umjetnički objekt.“
Deset slika koje su promijenile način na koji gledamo svijet
Takvi interijeri ne žele pokazivati raskoš, već ju suptilno dočaravaju kroz osjećaj ravnoteže i osobnost prostora. To je suvremeni luksuz koji se ne mjeri cijenom, nego emocijom – prostor koji ne djeluje kao izložba, nego kao topli, prozračni dom s karakterom.
Refleksija, svjetlost i prirodni kontrasti
Jedna od ključnih odlika suvremenog dizajna postala je refleksija. Zrcala, metalne površine i rasvjeta nisu samo dekor, već alati za stvaranje dinamike i osjećaja prostranosti.
„Refleksija je fascinantna stvar. Ogledala i metali unose svjetlost, šire prostor, stvaraju dinamiku i energiju, a psihološki daju osjećaj prozračnosti i luksuza“, kaže Kovač.

No, svaki sjaj traži protutežu. „Ako imamo puno sjaja, trebamo kontrast – nešto prirodno, toplo. Drvo, tkanina, kamen. To je ono što prostoru daje dušu“, objašnjava ona. Upravo ta ravnoteža između reflektirajućih i taktilnih materijala stvara harmoniju između suvremenog i klasičnog, između svjetla i sjene, hladnog i toplog.

Toplina prirodnog – srce svakog interijera
U suvremenom luksuzu materijali igraju glavnu ulogu. Nisu to više hladne površine i sterilni tonovi, nego teksture koje pozivaju na dodir.
„Ljudi danas traže ugodu, ali i estetiku. Spoj sjajnog i prirodnog stvara savršen balans. Prostor izgleda profinjeno, ali se u njemu osjećate opušteno“, kaže Kovač.
Drvo, lan, kamen i baršun ponovno se vraćaju u interijere. Njihova taktilnost i toplina daju prostorima osjećaj doma, dok metal, staklo i ogledala unose dozu svježine i svjetlosti. U toj ravnoteži između luksuza i prirodnosti nastaje interijer koji nije hladan, nego živ i blizak – prostor koji diše.

Umjetnost življenja
„Prostor nije samo zid i namještaj. To je produžetak našeg identiteta. Kad u njega unesemo emociju, predmet s pričom, on počinje govoriti o nama“, zaključuje Maša Kovač.
7 dizajnerskih sofa i fotelja koje obožavaju arhitekti i stilisti interijera
Upravo zato suvremeni luksuz nije prolazni trend, nego način življenja – promišljen, topao i duboko osoban. Kada dom postane spoj povijesti, teksture i svjetlosti, nastaje interijer koji ne stari, nego raste zajedno s onima koji u njemu žive.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
U svijetu u kojem beton i staklo dominiraju horizontom, zeleni krovovi i vertikalni vrtovi vraćaju prirodu u gradska središta.
Život u gradu donosi brojne prednosti poput dostupnosti kulturnih sadržaja, blizine škola, vrtića i poslovnih prilika. Ipak, jedan od njegovih najvećih nedostataka nesumnjivo je odvojenost od prirode i nedostatak zelenila. Srećom, moderna arhitektura pronašla je način da i u prenapučenim gradovima ponovno približi čovjeka prirodi. Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi postali su svjetski trend, a sve češće ih susrećemo i u Hrvatskoj. Ti projekti ne samo da uljepšavaju urbani prostor, već pridonose i boljoj mikroklimi, pročišćavanju zraka te stvaranju ugodnijeg životnog okruženja.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Krovni vrtovi za povratak prirode u urbanim sredinama
U nastavku donosimo nekoliko najimpresivnijih primjera koji pokazuju kako arhitektura i priroda mogu savršeno koegzistirati.

Photo: Patrick Bingham-Hall, Skyshot Pte Ltd, courtesy of WOHA
Parkroyal Collection Pickering – Singapur
Rad arhitektonskog studija WOHA, smješten u srcu Singapura, plijeni pažnju svojim raskošnim zelenim terasama. Projekt dokazuje da i u gusto naseljenim gradskim centrima možemo ne samo zadržati zelenilo, već i povećati količinu zelenih površina, i to na vizualno upečatljiv i održiv način. Inspiraciju za ovaj projekt arhitekti su pronašli u obližnjem Hong Lim Parku i rižinim terasastim poljima jugoistočne Azije. Zgrada koristi napredne ekološke tehnologije poput prirodne ventilacije i solarno napajanog sustava navodnjavanja. Ovakav pristup nagrađen je Singapurskom Green Platinum ocjenom, najvišim nacionalnim ekološkim certifikatom.

Photo by: Dimitar Harizanov, courtesy of Boeri Studio
Il Bosco Verticale – „Vertikalna šuma“ u Milanu
Jedan od najpoznatijih svjetskih primjera održive urbane arhitekture je milanski Bosco Verticale – „vertikalna šuma“. Osmislili su je Stefano Boeri, Gianandrea Barreca i Giovanni La Varra. Dva nebodera visine 80 i 112 metara dom su za više od 400 velikih stabala, 11.000 trajnica i 5.000 grmova. Ovaj pionirski projekt transformirao je milanski horizont i donio novu razinu bioraznolikosti u središte metropole. Zahvaljujući inovativnom pristupu, Bosco Verticale je 2014. osvojio International Highrise Award, a godinu kasnije proglašen je najljepšim i najinovativnijim neboderom na svijetu prema Council on Tall Building and Urban Habitat.
Namba Parks – prirodna oaza u Osaki
Kada su arhitekti studija Jerde Partnership dobili zadatak redefinirati identitet Osake, odgovorili su projektom koji spaja arhitekturu i prirodu na jedinstven način. Namba Parks proteže se uz poslovnu i rezidencijalnu zgradu visine 30 i 40 katova, dok se ispod krovnog parka smjestio komercijalni centar. Park počinje u razini ulice i postepeno se uzdiže prema vrhu, stvarajući osjećaj šetnje kroz prirodni pejzaž unutar urbanog okruženja. Projekt je postao simbol modernog japanskog pristupa koji slavi interakciju ljudi, kulture i rekreacije.
Hrvatski primjeri zelenih arhitektonskih oaza
I u Hrvatskoj sve više projekata spaja luksuz, održivost i prirodu. Neki od njih postali su pravi primjeri urbane i turističke harmonije.

Photo by: Jure Živković, curtesy of 3LHD
Park kneževa – zeleni urbani koncept u Zagrebu
Park kneževa u Zagrebu jedan je od najmodernijih stambeno-poslovnih kompleksa u Hrvatskoj koji arhitekturu promatra kroz prizmu održivog razvoja. Projekt je djelo renomiranog arhitektonskog studija 3LHD, poznatog po suvremenom pristupu koji povezuje javni prostor, pejzaž i arhitekturu u harmoničnu cjelinu. Kompleks uključuje prostrane zelene površine, drvorede i mirne pješačke zone koje unose dašak prirode u samo središte grada. Poseban naglasak stavljen je na očuvanje prostora za druženje i boravak na otvorenom, a stambene zgrade okružene su pažljivo uređenim vrtovima i travnjacima koji stanovnicima omogućuju svakodnevni kontakt s prirodom bez napuštanja urbanog okruženja.

Grand Park Hotel Rovinj – luksuz u simbiozi s prirodom
Smješten uz marinu i s pogledom na starogradsku jezgru Rovinja, Grand Park Hotel Rovinj primjer je kako luksuzna arhitektura može biti u potpunoj harmoniji s okolišem. Projekt potpisuje hrvatski arhitektonski studio 3LHD, dok je za dizajn interijera zaslužan poznati talijanski arhitekt i dizajner Piero Lissoni. Zgrada se savršeno uklapa u mediteranski pejzaž zahvaljujući kaskadnim zelenim terasama i obilju autohtonog bilja koje prekriva krovove i pročelja. Svaki kat otvara se prema moru i prirodi, stvarajući dojam da se hotel „stapa“ s obalom. Ovaj pristup ne samo da smanjuje vizualni utjecaj zgrade, već posjetiteljima pruža osjećaj boravka u prirodnom resortu, a ne u urbanom hotelu.
Hotel Bellevue Lošinj – spoj zdravlja, mora i zelenila
Na Lošinju, otoku poznatom po svojoj ljekovitoj mikroklimi, mirisima borova i raskošnoj vegetaciji, nalazi se Hotel Bellevue – suvremeno redizajnirana inačica nekadašnjeg hotela Zdravka Bregovca iz 1966. godine. Projekt rekonstrukcije i modernizacije potpisuje arhitektonski tim Rusanov ured, koji je pažljivo obnovio prepoznatljive obrise zgrade i prilagodio ih današnjim standardima luksuza i održivosti. Hotel je okružen borovom šumom i hortikulturno uređenim vrtovima koji unose svježinu i miris mediterana u svaki kutak. Zeleni krovovi i terase s pogledom na more čine Bellevue idealnim spojem luksuza i ekološke osviještenosti, naglašavajući ravnotežu između suvremenog dizajna i prirodnog okruženja.
Zeleni krovovi i održivi arhitektonski projekti nisu samo estetski dodatak – oni su nužnost budućnosti. Bilo da se radi o svjetskim metropolama poput Milana i Singapura, ili o hrvatskim primorskim biserima poput Rovinja i Lošinja, spoj arhitekture i prirode donosi novi način življenja – skladniji, zdraviji i održiviji.






