Arhitektura i dizajn
Jurica Huljev – arhitekt koji od betona radi neočekivano!
Kad netko spomene beton, prva asocijacija su velike betonske zgrade, ali postoji jedan arhitekt koji od betona izrađuje neočekivano. Zavirili smo u atelje Jurice Huljeva.
Za mnoge, običan, siv i hladan. Za hrvatskog arhitekta i inovatora Juricu Huljeva, beton je materijal koji potiče na neprestano istraživanje. Njegove inovacije od betona poznate su širom svijeta.
„Inspiracija dolazi sa raznih područja. Ja sam inače arhitekt, ali se bavim i produkt dizajnom i elektronikom i zvukom. Tako da inspiraciju nekad nađeš u prirodi, nekad nađeš u nekom predmetu koji uopće nema funkciju koju tražiš, ali može vizualno ili sa nečim drugim te asocirat na nešto što možeš upotrijebit u nekoj drugoj upotrebi“, kaže Huljev.
Radovi koje je smjestio u svoj atelje, već na prvi pogled dokazuju kako beton nije samo građevinski materijal.
„Ima svačega. Nešto jesu inovacije, nešto nisu inovacije. Tu su zapravo sve neki elementi koji su rezultat nekih razmišljanja i proba. Ima tu i uspješnih i neuspjelih proizvoda, ali zapravo sve ovdje, svaka stvar koja je u ateljeu me veseli, bez obzira da li je našla poslije neku funkciju ili ne“, objašnjava Jurica Huljev.
Betonski stol s indukcijom
A funkciju u široj upotrebi bi mogao naći betonski stol, na kojem se može ne samo jesti već i kuhati, jer je u njega ugrađena indukcija.
„Zapravo je to isto proba jedna da se može ugradit kuhalo u neki pult. I beton u ovom slučaju se ne zagrijava. Nego, čisto magnetskom indukcijom se kroz beton grije dno posude“, objašnjava Huljev.
Budućnost betona zasigurno je u kombinaciji s modernim tehnologijama!
Posljednja inovacija Jurice Huljeva je spoj betona i IT tehnologije. Radi se o bluetooth i wireless zvučnicima, koji mogu raditi i na baterije. Rezultat su 4 godine rada koji je uključivao opsežna istraživanja, mnoge probe, testiranja, mjerenja, projekt zvuka, dizajniranje i na kraju izradu. Sve kako bi se dobio savršen zvuk. U ovim zvučnicima se ispreplela znanost, inženjerstvo, umjetnost i dizajn.
„Pokazao se beton kao jako dobar materijal, zapravo idealan za upotrebu u zvučniku, zato što je heterogen i težak pa ne prenosi vibracije i ne kolorira zvuk. Zvučnik je koncipiran tako da svira prema dole i konus reflektira zvuk 360 stupnjeva okolo“, ističe Jurica Huljev.
To znači da je zvuk moguće čuti s bilo koje pozicije u prostoru u kojem se zvučnik nalazi. A ovakvi zvučnici idealni su za pametne kuće te ostale moderne i eksluzivne interijere.
„Obzirom da je od betona je relativno i lagan. Zato što je stijenka 2 centimentra debela, zvučnik ima 25 kila. Nije baš da ćete ga uzet i nosit na plažu, ali ga možete iznijet na terasu ili negdje kraj bazena pa puštati si kvalitetnu muziku“, simpatično objašnjava Huljev.
Dodatkom raznih primjesa, beton postaje materijal sukladan namjeni onoga što se od njega izrađuje. Tako je za zvučnik korištena jedna vrsta betona, za haljinu druga, a primjerice za ovlaživač zraka, beton koji je nepropusan i otporan na kamenac.
„To je isto nastalo kao jedan eksperiment. Ideja je da bude otvorenog tipa, da se može lako održavati i unutra je ultarzvučni zvučnik koji vodu pretvara u vlagu i kroz prorez puše zrak i ovlažuje prostor. Može se stavit tu i neko eterično ulje pa onda odmah imate i neki miris u prostoriji“, kaže arhitekt.
Kad je u pitanju ljubav prema stvarima od betona, Huljev kaže kako je shvatio da postoje dvije vrste ljudi: „Jedni kad vide beton, pitaju kaj tu još fali žbuka, a drugi vole i cijene beton.“
A beton se može koristiti i u dekorativne svrhe. Smjestite li samo jedan ovakav komad u elegantan interijer, ostvarit ćete kontrast koji će dodatno naglasiti ljepotu prostora. Imat ćete i detalj koji će uvijek biti primijećen.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Stan na Srebrnjaku osvojio BIG SEE nagradu: Suvremeni interijer s pogledom na prirodu
Zagrebački stan ističe se promišljenom organizacijom prostora, korištenjem prirodnog svjetla i jasnim odnosom između interijera i okoline.
Stan na Srebrnjaku dobitnik je BIG SEE nagrade za dizajn interijera u kategoriji stanovanja. Projekt je realiziran u Zagrebu, a prepoznat je kao primjer kvalitetnog i promišljenog oblikovanja suvremenog stambenog prostora.
Nalazi u novijoj zgradi smještenoj na padini, s pogledom na zelenu dolinu, a njegova pozicija i orijentacija uvelike su utjecale na organizaciju interijera.
Dječja poliklinika Helena osvojila BIG SEE nagradu za inovativan pristup dizajnu
Arhitektica s vizijom iza projekta
Projekt potpisuje arhitektica Sandra Meštrović, koja u svom radu razvija prostorne koncepte usmjerene na korisnika i njegov doživljaj prostora. U središtu svakog projekta nalazi se čovjek, a svaki element promišljen je s ciljem stvaranja funkcionalnog i kvalitetnog okruženja.
Prepoznatljiva je po suptilnom minimalističkom izrazu, u kojem naglasak stavlja na pažljivo birane elemente, svjetlo i atmosferu, izbjegavajući suvišne detalje.
Kao arhitektica i dizajnerica interijera s više od 30 godina iskustva, obrazovala se u području arhitekture te dodatno usavršavala u Firenci i Milanu. Njezin rad obilježava spoj arhitekture i scenografije, zbog čega prostor promatra kao cjelovito i iskustveno oblikovano okruženje.
Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere
Jasna podjela prostora i logična organizacija
Stan je organiziran kroz tri etaže, s centralno smještenim ulazom koji dijeli prostor na dnevnu i noćnu zonu. Ulazni dio nalazi se na srednjoj razini, dok su pomoćni sadržaji poput praonice i spremišta smješteni u donjoj etaži.
Glavni dnevni prostor smješten je na gornjoj razini, čime se maksimalno iskorištava prirodno svjetlo i pogled. Stan je orijentiran na sve četiri strane svijeta, s dominantnom zapadnom orijentacijom dnevnog prostora.
Stan u središtu Zagreba iz 1912. obara s nogu
Konstrukcija kao polazište dizajna
Zgrada je izvedena u armiranobetonskoj konstrukciji s vidljivim gredama, koje su postale važan element u oblikovanju interijera. Strukturna mreža korištena je kao osnova za oblikovanje prostora i koloristički koncept.
Tamnije nijanse povlače konstrukciju u pozadinu, dok svjetliji tonovi i naglašeni elementi usmjeravaju fokus na prostor i pogled prema van.
U interijer su integrirani i sustavi grijanja i hlađenja u stropu, što dodatno doprinosi čistoći prostora i vizualnoj jednostavnosti.
Prostor usmjeren prema svjetlu i pogledu
Dnevni prostor otvoren je prema eksterijeru, s naglaskom na povezivanje interijera i krajolika. Velike staklene površine omogućuju kontinuiran dotok prirodnog svjetla i vizualnu povezanost s okolinom.
Boravak, kuhinja i blagovaonica oblikovani su kao jedinstvena cjelina, dok su spavaće sobe smještene u odvojenom, mirnijem dijelu stana.
BIG SEE nagrada kao potvrda kvalitete
Projekt je nagrađen BIG SEE nagradom za dizajn interijera, čime je potvrđena njegova vrijednost u kontekstu suvremenog stanovanja. BIG SEE platforma okuplja projekte iz područja arhitekture, dizajna i kreativnih industrija te prepoznaje rješenja koja se ističu kvalitetom, konceptom i izvedbom.
Stan na Srebrnjaku predstavlja primjer suvremenog pristupa oblikovanju stambenog prostora, u kojem su prostorna organizacija, konstrukcija i orijentacija ključni elementi dizajna. Projekt pokazuje kako arhitektonska rješenja i interijer mogu djelovati kao cjelina, stvarajući funkcionalan i jasno definiran životni prostor.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Parkovi, drvoredi i živice nisu ukras. Oni su infrastruktura. I što ih je više, to su ljeta u gradu podnošljivija – za sve.
Tko je ikad prošetao od Ilice prema Zrinjevcu na vrućem srpanjskom poslijepodnevu, osjetio je razliku i bez termometra. Ispod krošnji starih platana temperatura pada osjetno. Zrak postaje blaži, a buka grada nekako se prigušuje.
Nije to slučajnost ni puka ugoda. Iza toga stoji konkretna fizika. Drveće isparava vlagu, krošnje blokiraju sunčevo zračenje, a tlo pod njima ostaje hladno umjesto da akumulira toplinu poput asfalta. Zrinjevac ne hladi samo one koji sjede na klupi – hladi cijeli taj dio grada.
Razumijevanje tog principa mijenja kako gledamo na zelenilo u gradu ljeti. Parkovi, drvoredi i živice nisu ukras. Oni su infrastruktura. I što ih je više, to su ljeta u gradu podnošljivija – za sve.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Što je urbani toplinski otok i zašto Zagreb pati od njega
Urbani toplinski otok pojava je u kojoj grad postaje topliji od svoje okolice. Beton, asfalt i krovovi upijaju sunčevo zračenje i potom ga polako otpuštaju kao toplinu. Asfalt i beton na izravnoj sunčevoj svjetlosti mogu doseći površinske temperature i do 82 stupnja Celzijusa u najtoplijim danima. Noću se ta toplina vraća u zrak, pa grad ni tada ne može dovoljno ohladiti. Tko je ikad pokušao spavati u stanu bez klime usred kolovoza, zna točno o čemu se govori.
Ako se usporede podaci s dviju zagrebačkih meteoroloških postaja, Maksimira i Griča, može se primijetiti da je na Griču temperatura zraka nerijetko viša nego u Maksimiru. To je živi dokaz da zelenilo oko postaje Maksimir stvarno mijenja izmjerene vrijednosti. Ublažujući učinak na toplinsko opterećenje u Zagrebu imaju Medvednica, ali i parkovi poput Maksimira, Zrinjevca, Botaničkog vrta te područja Bundeka i Jaruna.
Nije to samo osjećaj koji se ima dok se leži na travi. Radi se o mjerljivoj razlici koja utječe na kvalitetu života, spavanje, potrošnju energije za hlađenje – i zdravlje.
Kako biljke hladi prostor oko sebe
Biljke rashladuju okoliš na dva načina: sjenom i evapotranspiracijom. Sjena je jednostavna – krošnja drveta blokira izravno sunčevo zračenje i sprječava zagrijavanje površina ispod nje. Evapotranspiracija je nešto suptilnija: biljka kroz listove ispušta vlagu, a isparavanje te vlage troši energiju iz okolnog zraka i snižava temperaturu. To je slično principu na kojem radi znojenje kod ljudi.
Zrak u gradu ljeti je u prosjeku 2 do 4 stupnja Celzijusa topliji od onog oko naselja, a relativna vlažnost zraka u gradu znatno je niža od vlažnosti u okolini. Drvoredi i parkovi taj deficit vlage djelomično nadoknađuju upravo evapotranspiracijom.
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Drvoredi prave hlad na pješačkim stazama i kolnicima, spuštaju temperaturu, a istovremeno stanare čiji su prozori orijentirani prema ulici štite od buke i zagađenja. Zbog toga drvored uz ulicu nije samo estetski detalj urbanog planiranja – on funkcionalno mijenja mikroklimu cijele ulice. Ista logika vrijedi i za manje razmjere: živica umjesto betonskog zida, penjačica uz fasadu, ili vertikalni vrt na terasi koji ozeleni i inače goli zid – sve to lokalno snižava temperaturu i stvara ugodniji mikrookoliš.
Zagreb: grad koji ima zelenilo, ali ga ne koristi ravnomjerno
Zagreb je, za razliku od nekih europskih gradova, zapravo relativno zelen – ima Medvednicu, Maksimir, Bundek, Jarun, Botanički vrt i Zrinjevac kao dio Lenucijeve potkove. Problem nije u tome što zelenila nema, nego u tome gdje ga nema.
Analiza je pokazala da se postojeći vrtići i domovi za starije i nemoćne u velikom postotku nalaze u dijelovima grada koji su pod iznimnim toplinskim opterećenjem, a s vrlo malo zelenih površina. To znači da najosjeteljiviji dio stanovništva živi upravo tamo gdje je ljeti najtoplije – a drveća i parkova ima najmanje. Nije apstraktna urbanistička zabrinutost; to je svakodnevna stvarnost za mnoge četvrti koje su izgrađene u drugom planu, bez ikakve zelene infrastrukture.
Stručnjaci upozoravaju da klimatska kriza donosi ekstremne promjene u kratkom roku – ne samo toplinu, nego i utjecaj vjetra te obilne oborine u kratkim vremenskim razdobljima. Prirodnija rješenja, poput uvođenja otpornih biljnih vrsta i formiranja retencijskih područja kao što su kišni vrtovi, postaju ključna obrana od klimatskih ekstrema.
Zelenilo u gradu ljeti: čak i mali komad čini razliku
Nije potreban park da bi se osjetio učinak. Čak i male zelene površine imaju povoljan učinak na klimatske uvjete u gradu. Živica umjesto betonskog zida, drvo uz parkiralište, zeleni krov na poslovnoj zgradi… Svaki od tih elemenata lokalno snižava temperaturu i pridonosi boljem zraku.
Izvedbom zelenih krovova i zelenih zidova na zgradama, kao i povećanjem zelenih površina oko zgrada, smanjuje se okolna temperatura i ostvaruje ušteda u troškovima energije za hlađenje. U praksi to znači da svaki vlasnik kuće koji posadi stablo uz južno pročelje, ili postavi živu ogradu umjesto punog betonskog zida, konkretno snižava temperaturu u dvorištu i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Čak i dobro osmišljen balkon s nekoliko vrsta biljaka može promijeniti mikroklimu oko prozora i rashladiti prostor koji inače prima udarni val popodnevnog sunca.
Za one koji tek kreću sa zelenilom na otvorenom, dobra polazna točka su biljke prilagođene za balkon – vrste koje podnose izloženost, ne traže previše njege i pritom stvaraju onaj tanak, ali stvaran zeleni zastor između stana i vrućeg ljetnog zraka. Za veće ambicije, vertikalni vrt može prekriti i znatno veću površinu bez da zauzme puno prostora na tlu.
Tema zelenila u gradu ljeti ne staje na razini parkova i urbanih politika. Ona počinje na balkonu, uz ogradu, uz prozor.
You must be logged in to post a comment Login