Projektirao je više od dvjesto mostova i vijadukata u Europi i izvan nje. Njegov je posao spajanje ljudi i regija. Kod nas je najpoznatiji kao glavni projektant Pelješkog mosta. On je Marjan Pipenbaher, slovenski inženjer koji svojim životnim djelom smatra upravo Pelješki most.

„Meni je Hrvatska jako draga, imam isto kuću na Lošinju, drugo je ovaj krajolik, znate. Toplina Jadrana, kad se spustiš, kad pogledate ovaj krajolik u području Stona, ovo mirno, ova brda, ovo sunce koje zalazi, onda ideja dođe, znate, ideja dođe sama, onda ovu ideju treba prenesti na papir, a to treba na kraju i realizirati“, kazao je u razgovoru za Dom na kvadrat glavni projektant Pelješkog mosta.

Zahtjevnost Pelješkog mosta

Pelješki je most, kaže Pipenbaher , jako zahtjevan, ne samo u arhitekturnom, nego i u konstrukcijskom smislu. Svrstava ga među pet najvećih mostova izgrađenih u 21.stoljeću.

„Meni je jako drago, ja sam puno razmišljao, kako bih rekao, o konceptu ovog mosta jer ovaj most, kako sad vidite, on stvarno, on nije prepotentan u tom prostoru, on nekako je linearan, ono što je funkcija cesta je linearna stvar, i most je linearan“, objasnio je slovenski inženjer.

Kinezi su vrhunski odradili posao

Dobra priprema je jako važna, a brzini gradnje sigurno je pridonijelo i to da nije bilo promjena glavnog projekta u konstrukciji, dimenzijama, rasponima. Ne treba zaboraviti ni agilne izvođače.

„Kinezi su došli jako dobro pripremljeni. Samo, npr. ako pogledate ove plovne kranove, sve to je nosivost 1000 tona, mi smo to računali da će to biti možda izvođač iz Europe koji će doći sa plovnim kranovima od 500 tona. Znači, isto smo razmišljali da ćemo možda pilote morati raditi u dva segmenta, Kinezi su predložili da rade u jednom komadu“, istaknuo je projektant.

Projekt je predviđao montažu konstrukcije dva po dva pilona zajedno, ali Kinezi su imali bržu metodu. „Ne, oni su imali šet parova, znači dvanaest para o derrick kranu, znači, oni su radili zajedno i tu se stvar ja bih rekao jako ubrzala“, naglasio je Pipenbaher.

Izazova je bilo puno

Najupečatljiviji izazov kojeg pamti glavni projektant Pelješkog mosta je 130-metarski pilon koji se spušta na svoje mjesto.

„350 tona i onda spusti pilot i pilot ide samo pada i prodire 80 metara i se ne zaustavlja. Gledaš, čekaš, čovječe, stoj, stoj. Ali, znate, tu su jako meka tla, piloti su ovako bili izdizajnirani kao nož da režu i to se stvarno se dogodilo. Drugo je vjetar u fazi gradnje. Mostovi su najosjetljiviji u fazi gradnje što se tiče kolapsa ili rušenja ili nestabilnosti. Moramo isto, samo da vas podsjetim, za vrijeme građenja bilo je u radijusu od 100 km 42 potresa. Tako da građenje ovakvih mostova nije šala, treba biti jako jako pažljiv“, istaknuo je.

Pelješki most primjer za buduće generacije

Možda se zbog brzine gradnje činilo da je most napravljen kao od šale, ali ipak nije bilo tako. Na primjeru njegove gradnje zasigurno će učiti i buduće generacije.

„Znate, meni mostovi stvarno imaju funkciju, Stvarno imaju funkciju. Andrić je jako lijepo napisao, uvijek su tamo gdje su najviše potrebni, od njih nema ničeg zla, svetiji su nego hramovi i stvarno je tako. Ja mislim, meni je jako veliko zadovoljstvo i bi rekao hvala nekako Hrvatskoj da mi je bila dana ta možnost postaviti jedan, nadam se, prelepi most u taj prelijepi prostor“, istaknuo je Marjan Pipenbaher.

A u tom graditeljskom pothvatu sudjelovala je i tvrtka ACO. Odvodnja 2.4 km mosta Pelješac riješena je ACO slivnicima – ugrađena su 352 ACO HSD 2 mostna slivnika.

Taj model slivnika posebno je konstruiran za spajanje na masivne čelične mostne konstrukcije, te je njegova glavna karakteristika izuzetno robusno tijelo. ACO slivnici uklopili su se u kompletnu mostnu konstrukciju te u ACO-u vjeruju da će uz primjerenu anti korozijsku zaštitu ostati sastavni dio mosta za cijelo vrijeme njegova korištenja.

www.aco.hr

Arhitektura je zanimljivo i kreativno zanimanje uz koje je potrebno izučiti mnoga znanja i vještine.  Nakon 15 godina arhitekture, nacrta i gradilišta posljednje dvije godine arhitektica Karolina vrijeme najradije provodi za tokarskim strojem. U njenim rukama nastaju upotrebljivi i nadasve lijepi drveni predmeti.

Drvotokarstvu naučio ju je majstor Štef

„Majstor još nisam, ali sam završila ispit da sam drvotokarica.  Moj učitelj majstor Štef koji me je doista sve naučio što me mogao naučiti i prenio svo svoje znanje mi je jedan dan, jer sam kod njega tokarila,  nisam još imala stroj je rekao: sad si spremna“, govori nam Kukec Kassal.

Oprezna je Karolina za strojem, ali i potpuno opuštena u slobodi stvaranja. Voli sve vrste drva u kojima prepoznaje skrivene boje i oblike. 

„Najljepšni i najefektniji je orah, zapravo je i najinteresantniji moramo priznati, ako ne pričamo o maslini, maslina je ipak priča za sebe“, ističe.

Svi njeni proizvodi su kaže prirodni, u boji drveta jer ništa ne ‘uljepšava’.

„Evo recimo ovo je šljiva i šljiva je fantastična jer kakva je šljiva tako se u drvetu može naći trag plavoljubičaste boje i to mi je predivno. Baš me raznježi kad to bude intenzivno i naglašeno u drvu“, kaže arhitektica i drvotokarica.

Sve što koristi za uljepšavanje drveta je zdravo za okoliš i za ljude

Koristi pčelinji vosak ili ulje za tanjure koji su specijalno deklarirani da se smiju koristiti za proizvode koji dolaze u kontakt sa hranom.

Svaka zdjela, kugla ili svijećnjak su posve različiti, nose različite godove i boje. Ne postoje ni dva ista tanjura. Jednostavne, čiste i oštre linije  prevladavaju u ovoj drvenoj kolekciji. U svojoj viziji estetike predmeta za stol Karolinin je moto: manje je više. 

Arhitektica i tokarica koja trenutno više uživa u drvotokarenju

Tako bismo opisali za kraj Karolinu Kukec Kassal. Vještina koju je naučila pruža joj kreativnu slobodu već od samog izbora najboljeg komada drva, pa sve do postavljanja gotovog proizvoda u prostor.