Arhitektura i dizajn
Arhitektonski studio Križnjak: brat i sestra koji su ostvarili svoj mladenački san
Google je bio naš san, a pravi uspjeh su zadovoljni klijenti
Martina i Robert su brat i sestra koji potpisuju zanimljiva arhitektonska rješenja i dizajn interijera, a otkrili su nam kako su ostvari svoj mladenački san.
Brat i sestra Križnjak, tko je od vas dvoje strariji i tko je izabrao arhitekturu?
Robert: Ja sam stariji brat. Dakle, meni je arhitektura želja od malena. Cijeli život mi je bila želja koja se ostvarila 2004. kada sam osnovao firmu Arhitektonski studio Križnjak.
Za par mjeseci mi se pridružila Martina, koja je još bila studentica i tako smo krenuli.
Martina: Valjda sam gledala kako stariji brat za vrijeme faksa boja programe, radi makete i uz njega sam upoznala ustvari što je arhitektura. To mi se svidjelo i otišla sam njegovim stopama, oduvijek smo se dobro slagali i cilj je bio da zajedno radimo.

Kako brat i sestra funkcioniraju na poslu?
Robert: Kad smo otvorili ured, Martina i ja smo se nekako zajedno tu našli. Zadali smo si ciljeve i stvari koje nas zanimaju. Mislim da smo to nekako formirali da taj ured koji funkcionira na način kao što funkcioniramo dobro Martina i ja. Tako da i zajedno funkcioniramo svi u uredu dobro.
Robert: Zapravo sve poslove što radimo zajedno se konzultiramo i sa kolegama iz ureda. Mi baš sve radimo timski.


privatna kuća i zgrada, Arhitektonski studio Križnjak
Je l postoji razlika između muške i ženske arhitekture, odnosno kako se vas dvoje nadopunjavate?
Robert: Pa možda bolje da Martina kaže taj dio, ali ja mislim da zapravo ne postoji i da su to možda kod nas nekakva uvriježeni nekakva, pravila. Ne znam, da ljudi misle, ovo je muška arhitektura, ovo je ženska, ali baš ipak je sinergija nekakva.
Martina: Imali smo slučajnost jedanput, da su nam došli jedni investitori i rekli su joj super, vi ste odlična kombinacija. Ima i muškog i ženskog arhitektu. Muškog za gradilište, ženskog za biranje boja. Naravno, to tako ne funkcionira, tu se nismo baš složili jer ustvari žena na gradilištu je u arhitekturi normalna stvar. Nama je gradilište, ženama, isto izazov, ljepota našeg posla i mislim da to drugi moraju osvijestiti da ne postoji razlika između muške i ženske arhitekture.


tržnica Delnice, Arhitektonski studio Križnjak
Što je za vas značio projekt crkve sv. Luke Evanđeliste i kako se uopće pristupa jednom takvom projektu?
Robert: To smo radili zajedno sa kolegom Romanom Vukojom i za to smo dobili prvu nagradu na natječaju.
Robert: Ta crkva nam je draga sama po sebi jer to zaista jedan kompleksni projekt. Nakon realizacije smo za nju uspjeli dobiti i nagradu na svjetskom festivalu arhitekture u Barceloni, gdje je zapravo ušla u pet najljepših sakralnih objekata na svijetu. Kasnije je i u časopisu Arh Daily također ušla među tri najljepše crkve na svijetu.

Kod projektiranja crkve važno je naravno proučiti nekakve osnove, osnove vjerskog, znači gdje šta treba biti, gdje treba biti oltar, gdje treba biti ulaz sa koje strane i to sve i zapravo je bilo važno, pogotovo kod crkve u Travnom. Da se ona ne nameće okolnim zgradama koje su velike, sve neboderi.
To je relativno jedna skromna crkva, ali i tom jednostavnošću i igrom svjetlosti smo uspjeli dobiti nešto što su ljudi primijetili i što je s vremenom postalo jedan simbol Travnog i ljudi su je jako zavoljeli.
Vaših 20 godina obilježili su mnogi radovi, mnoge nagrade, što biste izdvojili i što te nagrade za vas znače?
Robert: Imamo par radova koji su nam možda ostali onako kao najdraži, jer su to bili prvi radovi. To je obiteljska kuća u Samoboru, to je bila dogradnja i rekonstrukcija te kuće i zapravo nam je možda i najdraža jer je to prva realizacija. Iako prva realizacija ona je odmah uspjela doći na zagrebački salon arhitekture i bila je zapravo jako primijećena. To je bila kombinacija staroga, kuće pod zaštitom i totalno nove, moderne interpolacije.
Robert: Dobili smo i na natječaju tržnicu u Delnicama, to bi trebalo biti sada u fazi realizacije, zatim smo dobili znači na Big See, znači nagrade u Ljubljani za najbolji interijer Zagreb Tower.


Martina: Pa u svakom slučaju poticaj je zato što je po potvrda struke za vaš rad. I to nam daje motivaciju za daljnje projekte. Osim nagrada, nama je ustvari najveći poticaj su nam naši zadovoljni investitori i klijenti. Znači, s jedne strane to je struka, a s druge strane imamo ono gdje su tu investitori i klijenti, kad su oni zadovoljni, to je isto s jedne strane nagrada za nas.
Vaš opus rada je zaista jako velik, ali postoji li nešto što više volite raditi?
Martina : Rekla bih da su možda meni osobno obiteljske kuće zato što tu se povežete s investitorima. Taj proces gradnje, mi moramo osluškivati vas kao investitora, znači vaše želje, stil života, način kako funkcionirate kao obitelj i sve vaše želje uklopiti u naš projekt.


obiteljska kuća u Maslenici
I u konačnici da investitori onda budu zadovoljni u toj kući koju su nam, zašto su nas angažirali da im isprojektiramo onako kako oni žele.
Prohodan stan koji ima kružni tok
Robert: Ja sam možda više za ove uredske prostore. Možda mi je to više sjelo taj dio, to opet ima nekakvu svoju drugu čar, znači ipak je tu komunikacija sa velikim kompanijama za koje radimo, da li mogu biti uredi ili zadnje vrijeme jako puno radimo lokale za strane firme koje dođu u Hrvatsku pa im privodimo konačnoj namijeni, pripremamo sve za dozvole i projektiramo. Tako da je to opet jedan drugačiji način projektiranja i to nas zaista veseli. I uvijek zapravo je zanimljivo bilo, možda ono smo se znali zezat Martina i ja uspjet ćemo kada ćemo raditi za Google. Ali na kraju već smo prošle godine smo dobili da smo radili za Google urede.


Greyp uredi
Kažete da je Google nešto što znači da ste uspjeli u životu, je li zaista Google zaista mislite da ste sad uspjeli ili ipak postoje i neke druge stvari koje su obilježile vaš uspjeh?
Martina: Ja ne bih rekla da je uspjeh samo Google, samo onako nešto što smo željeli dok smo bili mali. Sad smo to odradili i to je to, mene ustvari osobno veseli svaki projekt. Znači od malog stana što smo radili i možda za studente od 45 kvadrata, do obiteljskih kuća… Nedavno smo završili restoran u Jastrebarskom, radili smo interijere za farmaceutske tvrtke, revizorske tvrtke. Ustvari ta ljepota tog našeg posla je da vi ustvari upoznajete ljude, svaki posao zahtijeva nekakvu pripremu.
Znači, mi ne znamo možda kako funkcionira u detalje restoran ali zajedno sa šefom kuhinje se postavi to sve i ja mislim da je ustvari uspjeh to da vi na kraju imate zadovoljnog korisnika, odnosno klijenta.
Arhitektura i dizajn
Obnovljena seoska kuća u Zagorju: obiteljska priča koja traje od 1903. godine
U Selnici, nedaleko od Marije Bistrice, obitelj Dore Kozjak Ibrulj obnovila je seosku kuću iz 1903. godine. Roditelji su preuzeli većinu radova, bake izradile zavjese i jastučnice, a odbačeni namještaj i drveni pod dobili su novu priliku. Kuća zamišljena kao obiteljsko mjesto za odmor danas prima i goste.
Prije petnaestak godina obitelj Dore Kozjak Ibrulj odlučila je kupiti staru seosku kuću među zagorskim brežuljcima. Bila je gotovo ruševna, godinama zapuštena i bez ulaganja, ali novi vlasnici u njoj su vidjeli priliku za stvaranje vlastitog utočišta u prirodi.
„Kada su moji roditelji kupili kuću, znali smo da nas čeka ogroman posao. Ali od početka smo imali jasnu želju – stvoriti mjesto na koje ćemo moći pobjeći od gradske vreve, družiti se, odmarati i provoditi vrijeme zajedno”, prisjeća se Dora.

Obnova je postupno postala zajednički obiteljski pothvat. Uz građevinske radove, uključivala je prikupljanje i obnovu namještaja te izradu detalja koji i danas određuju izgled interijera.
Obnova u kojoj je sudjelovala cijela obitelj
Svaki član obitelji imao je svoju ulogu, od većih zahvata do završnog uređenja.
„Moji roditelji napravili su većinu posla sami, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Bake su bile zadužene za brojne detalje. Same su šivale zavjese, vezle jastučnice i izrađivale čipkaste obrube za ormariće. Zapravo su upravo one unijele dušu u ovu kuću”, govori Dora.
Zavjese, vez i čipkasti obrubi uklopili su se u seoski interijer, a za obitelj imaju i osobnu vrijednost. Podsjećaju na vrijeme provedeno u uređenju kuće i na ljude koji su sudjelovali u njezinoj obnovi.

Iza cjelokupnog uređenja stoji Dorina majka, dizajnerica interijera. Željela je sačuvati karakter stare kuće i istodobno je prilagoditi potrebama obitelji.
„Ova kuća bila je mamin diplomski rad i od njezine je ideje sve krenulo. Ona uvijek ima vrlo jasnu viziju, a mi ostali dobijemo zadatke. Najljepše je što svi volimo sudjelovati i gledati kako njezine zamisli postupno oživljavaju”, kaže Dora.

Stari namještaj koji pronalazi svoje vlasnike
U interijeru se obnovljeni namještaj, tekstil i drveni detalji nadopunjuju s novijim komadima. Obitelj je dio uređenja gradila oko predmeta koje je već imala, dobila od prijatelja ili pronašla odbačene.
Stari ormar za posuđe, ljuljačka, kreveti i brojni manji predmeti tako su pronašli mjesto u obnovljenoj kući.
„Jako volimo skupljati stari namještaj. Neke komade dobijemo od prijatelja, a neke pronađemo sasvim slučajno. Dogodi se da tijekom šetnje sa psima ugledamo kvalitetan komad koji je netko odbacio pa ga ponesemo kući. Često se šalimo da namještaj zapravo pronalazi nas, a ne mi njega”, priča Dora.

Pronađene komade obitelj zajednički obnavlja, a glavnu ulogu ponovno ima Dorina majka. Njezin odabir povezuje predmete različitog podrijetla u skladnu cjelinu.
Ponovna upotreba namještaja ujedno produžuje njegov vijek i smanjuje potrebu za kupnjom novih komada. U ovoj kući takav pristup proizlazi iz obiteljske sklonosti starim stvarima i želje da ih se sačuva.
Odbačeni drveni pod uklopio se u staru kuću
I podovi su dobili drugu priliku. Umjesto kupnje novog materijala, obitelj je iskoristila odbačeni drveni pod koji je bio dovoljno kvalitetan za obnovu.
„Pod koji danas vidite zapravo je bio odbačen. Tata ga je pobrusio, doradio i ponovno obojio. Sada izgleda kao da je ovdje oduvijek”, objašnjava Dora.
Obnovljeni pod uklopio se u karakter kuće, iako izvorno nije pripadao tom prostoru. Zajedno sa starim namještajem i ručno izrađenim tekstilom povezuje prostorije u cjelinu.

Interijer prilagođen obiteljskom životu
Pri uređenju je trebalo uskladiti izgled stare seoske kuće s praktičnim potrebama njezinih novih vlasnika. Namještaj i dekoracije birani su prema tome kako se uklapaju u prostor i kako će se koristiti.
„Htjeli smo da kuća izgleda skladno, ali i da savršeno funkcionira te odgovara našim potrebama. Nije nam bilo važno da se ističe pojedini komad namještaja, nego da cijelim prostorom vlada harmonija”, ističe Dora.

Zato interijer nema jedan komad oko kojeg se sve podređuje. Njegov izgled nastaje povezivanjem drva, tekstila, obnovljenog namještaja i obiteljskih rukotvorina. Prostor je uređen za boravak, odmor i druženje, što je od početka bila glavna želja vlasnika.

Od rođendana u nedovršenoj kući do prvih gostiju
Jedna od Dorinih najdražih uspomena vezana je uz osamnaesti rođendan. Kuća tada još nije bila dovršena, ali to nije spriječilo obitelj da u njoj okupi prijatelje.
„Kada smo prvi put pozvali prijatelje, kuća još nije bila gotova. Slavili smo moj osamnaesti rođendan, na podovima je još bio beton, a neke sobe nisu bile dovršene. Bilo nas je četrdesetak, svi su bili odlično raspoloženi i govorili su nam kako će ovo biti prekrasno mjesto i da bismo ga trebali otvoriti i drugima”, prisjeća se Dora.
Ta se ideja s vremenom ostvarila. Obnovljena seoska kuća u Zagorju, prvotno zamišljena kao privatno obiteljsko utočište, danas prima i goste.
„Najljepši je osjećaj kada vidimo da su ljudi oduševljeni. Ne zato što se dive onome što smo napravili, nego zato što znamo da će se ovdje osjećati ugodno, odmoriti se i doživjeti upravo ono zbog čega smo mi ovu kuću i stvarali”, govori Dora.

Za nju je dolazak u Selnicu i dalje prilika za predah od svakodnevnih obveza.
„Boravak ovdje, među zagorskim brežuljcima, uvijek me smiri. Napuni me pozitivnom energijom i daje mi snagu za sve obveze koje me čekaju. Ovo je za mene bijeg u mir, mjesto na kojem punim dušu”, zaključuje.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Rasvjeta u kupaonici: kako osvijetliti ogledalo i izbjeći najčešće pogreške
Dobro raspoređena rasvjeta u kupaonici olakšava šminkanje i brijanje, ravnomjerno osvjetljava prostor i stvara ugodan ugođaj za opuštanje. Stručnjak za rasvjetu Ranko Skansi objašnjava gdje postaviti svjetiljke uz ogledalo, što znače lumeni, kelvini i indeks uzvrata boje te o čemu razmišljati prije završetka uređenja.
Kupaonica je prostor u kojem započinjemo dan, pripremamo se za izlazak i opuštamo prije spavanja. Rasvjeta zato treba odgovarati različitim aktivnostima: omogućiti jasan pogled na lice pred ogledalom, osigurati dovoljno svjetla za kretanje i ponuditi blaže osvjetljenje kada se želimo odmoriti.
Za to nije nužno imati veliku kupaonicu ni velik broj svjetiljki. Važnije je odrediti njihovu namjenu, položaj i karakteristike te predvidjeti mogućnost zasebnog uključivanja.
Stropna rasvjeta kao osnova osvjetljenja
Jedna kvalitetna stropna svjetiljka može biti dovoljna za osnovno osvjetljenje kupaonice, ovisno o njezinoj veličini, rasporedu i odabranom rasvjetnom tijelu. Ako postoji spušteni strop, moguće je rasporediti i više ugradbenih svjetiljki.
„Ako postoji mogućnost spuštenog stropa, onda se mogu ugraditi i spot svjetla, koja daju jednu malo drugačiju vrstu rasvjete. Neki zaziru od spotova, ali plafonjera će biti dovoljna za 90 posto aktivnosti u kupaonici”, objašnjava Ranko Skansi.
Osnovna rasvjeta ipak ne rješava sve potrebe. Za šminkanje, brijanje i njegu lica posebno je važno osvjetljenje uz ogledalo, gdje položaj izvora svjetlosti izravno utječe na stvaranje sjena.

Rasvjeta uz ogledalo treba ravnomjerno osvijetliti lice
Svjetiljka postavljena samo iznad ogledala može stvarati sjene ispod očiju, nosa i brade. Zbog toga lice nije ravnomjerno osvijetljeno, što otežava aktivnosti koje zahtijevaju preciznost.
„Uz ogledalo mora biti svjetlo koje će u potpunosti poništiti sjene na licu. To se može izvesti ako se stave lijevo i desno uz ogledalo dva izvora svjetla, nikako samo s gornje strane ogledala”, ističe Skansi.
Bočni izvori svjetlosti pomažu ublažiti sjene, a važna je i visina njihove ugradnje. Središnji dio svjetiljki trebao bi biti približno u visini očiju korisnika.
Prema Skansijevoj preporuci, vertikalne svjetiljke duljine oko 60 centimetara, postavljene s obje strane ogledala, mogu dobro osvijetliti lice. Ako im je središte u visini očiju, protežu se približno 30 centimetara iznad i ispod te razine.
Položaj ogledala i rasvjete zato treba prilagoditi osobama koje koriste kupaonicu, a potrebne električne izvode predvidjeti prije završnih radova.

Lumeni, kelvini i CRI: što provjeriti pri kupnji
Pri kupnji rasvjete mnogi još uvijek prvo gledaju broj vata. Međutim, vati označavaju električnu snagu izvora, a ne količinu svjetlosti koju daje. Za odabir su važni i sljedeći podaci:
- Lumeni (lm) označavaju svjetlosni tok, odnosno ukupnu količinu svjetlosti koju izvor emitira. Više lumena znači više emitirane svjetlosti, dok osvijetljenost pojedine površine ovisi i o položaju svjetiljke, udaljenosti i usmjerenju svjetla.
- Kelvini (K) označavaju temperaturu boje svjetlosti. Niže vrijednosti odgovaraju toplijoj, žućkastoj svjetlosti, a više neutralnijoj ili hladnijoj bijeloj svjetlosti.
- Indeks uzvrata boje (CRI ili Ra) pokazuje koliko vjerno izvor prikazuje boje u usporedbi s referentnim izvorom svjetlosti.
Indeks uzvrata boje posebno je važan uz kupaonsko ogledalo, gdje želimo dobro procijeniti boju tena i šminke.
„Ako je indeks uzvrata boje preko 90, boja koju ćemo vidjeti bit će vrlo vjerna, vrlo slična pravoj boji. No ako je, primjerice, 70, boje mogu izgledati prigušeno i nećemo ih moći jednako precizno procijeniti”, objašnjava Skansi.
Za rasvjetu uz ogledalo zato preporučuje CRI od najmanje 90.
Topla ili neutralna bijela svjetlost?
Ne postoji jedna temperatura boje svjetlosti koja odgovara svakoj kupaonici. Odabir ovisi o bojama keramike, zidova i namještaja, ali i o ugođaju koji želimo postići.
Za kupaonice uređene u hladnijim tonovima, poput plave i zelene, Skansi preporučuje neutralno bijelu svjetlost od približno 4000 kelvina. Uz zemljane nijanse i drvene detalje predlaže topliju bijelu rasvjetu.

To su smjernice za oblikovanje interijera, a izbor treba prilagoditi i osobnim preferencijama. Temperatura boje i vjernost prikaza boja pritom nisu isto: uz odabir toplijeg ili neutralnijeg svjetla treba zasebno provjeriti CRI.
Tamnije površine također treba uzeti u obzir pri planiranju. Njihov izgled ovisi o količini i rasporedu svjetlosti, pa je važno osvijetliti dijelove prostora koje želimo naglasiti.

Ambijentalna rasvjeta za opuštanje
Uz osnovnu rasvjetu i osvjetljenje ogledala, kupaonica može imati i ambijentalnu rasvjetu. Njezina je uloga stvoriti blaži ugođaj, primjerice tijekom kupanja.
„Često sugeriram svjetiljke uskog snopa iznad tuša i iznad kade, koje su toplo bijele i koje se ponekad samo one pale. To daje dojam svijeća”, objašnjava Skansi.
Svjetiljke uskog snopa usmjeravaju svjetlost na određeni dio prostora. LED trake mogu dati drukčiji učinak, primjerice naglasiti rubove, niše ili namještaj, ovisno o načinu ugradnje.
Kako bi takva rasvjeta imala smisla u svakodnevnoj upotrebi, korisno je predvidjeti zasebno uključivanje pojedinih skupina svjetiljki. Tako se osvjetljenje može prilagoditi pripremi pred ogledalom, čišćenju ili opuštanju.

IP zaštitu treba uskladiti s mjestom ugradnje
U kupaonici se rasvjetna tijela biraju i prema izloženosti vodi. To je posebno važno kod svjetiljki u blizini tuša ili kade, uključujući ambijentalnu rasvjetu.
IP oznaka opisuje stupanj zaštite kućišta od prodora krutih tijela i vode. Odgovarajuća zaštita ovisi o točnom položaju svjetiljke i uvjetima na tom mjestu, pa jedna oznaka nije univerzalno rješenje za cijelu kupaonicu.
Odabir i ugradnju treba uskladiti s pravilima za električne instalacije u kupaonicama i uputama proizvođača. Položaje rasvjete uz tuš i kadu zato treba provjeriti s kvalificiranim električarom već tijekom planiranja.

Rasvjetu planirajte prije postavljanja keramike
U postojećim kupaonicama položaj instalacija i izvedba stropa često ograničavaju mogućnosti. Jedno od rješenja može biti djelomično spuštanje stropa, primjerice iznad tuš-kabine, kako bi se dobio prostor za ugradbenu rasvjetu bez spuštanja stropa u cijeloj prostoriji.
Sličan pristup moguć je uz ogledalo, gdje se prilagodbom zidne obloge može predvidjeti mjesto za integrirano osvjetljenje. Izvedbu pritom treba prilagoditi uvjetima u kupaonici.

Najviše mogućnosti ipak postoji kada se rasvjeta planira na početku uređenja. Prije postavljanja keramike potrebno je odrediti položaj ogledala, svjetiljki, električnih izvoda i prekidača.
Dobro polazište čine osnovno stropno osvjetljenje i kvalitetna rasvjeta uz ogledalo. Ambijentalni izvori mogu ih nadopuniti ondje gdje za njih postoji prostor i jasna namjena.








