Arhitektura i dizajn
Ante Murales – odgovor arhitekture na zahtjeve vremena u kojem nastaje
Ante Murales s nama je podjelio svoje viđenje arhitekture.
Njihov arhitektonski studio stoji iza mnogih zanimljivih projekata, a neki od njih djeluju i skulpturalno. Oni su predziđe, odnosno, na latinskom, ante murales i s nama su podijelili svoje poimanje arhitekture.
Njihovi projekti svakako daju poseban pečat prostorima u kojima se nalaze. Ali to je i ideja koja stoji iza cijele priče.
Odgovor arhitekture na zahtjeve vremena
‘ Ime studija je nastalo prije nekih dvadesetak godina i na latinskom ante je prvi, murus je zid, odnosno to je neko predziđe, ali u principu, u prenesenom značenju, ono što smo mi željeli, to je da je to ustvari periferija, odnosno ono što mene u arhitekturi interesira je periferija i lokalno’, kaže Ante Nikša Bilić, dip.ing.arhitekture Ante murales.
Odnosno kako lokalna arhitektura percipira ono što dolazi iz velikih centara. Riječ je o kritičkom regionalizmu, tj. reinterpretaciji svjetskih tijekova na način našeg podneblja, tradicije i materijala. Jer u današnjoj arhitekturi, kao i u arhitekturi uvijek, najbitnije je da jako dobro odgovori na zahtjeve vremena u kojem nastaje.
‘Jer kroz povijest vidimo da upravo takva arhitektura, koja dobro odgovori na te zahtjeve, na neki način postane i atemporalna, bitna i ostaje dobra kroz protek vremena što je zapravo za arhitekturu kao takvu koja je jedna disciplina koja ima prilično velik produkt ajmo reći, trajno ostaje u prostoru i trajno ga mijenja jako bitno’, kaže.
Najdraži projekti obiteljskih kuća
Treba znati da je arhitektura užasno spora disciplina i većina projekata traje dugo, a gradnja još duže. Ovaj je studio radio mnoge velike i javne projekte, ali nas je zanimalo koji su im projekti obiteljskih kuća najdraži.
‘Kuće na moru izdvojio bih možda tri nekakve kuće koje su meni izuzetno drage, to je Vila lastavica u Marušićima pored Omiša, Vila Ivana na otoku Pagu i kuća Vila K u Opatiji. Vila lastavica je zanimljiva po tome što je ona ustvari dugo dugo trajala, sam projekt je trajao nekoliko godina, ljudi koji su, moji investitori žive vani, i oni su željeli napraviti tako realan, zanimljivi kubus, odnosno cijeli stambeni kubus je natkriven s prostorom, natkrivenim prostorom, ono što sam i govorio da je život na Mediteranu ustvari vanjski natkriveni prostor’, tvrdi.
Kad se ta kuća počela graditi, kćer investitora bila je mala curica, a sad je odrasla i završila je fakultet. Još je jedan projekt ovog studija jako zanimljiv.
Fingers house je drugačija priča zato što je to kuća od dvije kuće i ona je u principu posložena kao neki tetris, ti kubusi izviru kao prsti i naslanjaju se jedan na drugi, ona je, nalazi se na naselju Veliko Brdo iznad Makarske, ispod planine Biokovo i u principu, sa sjeverne strane je zatvorena, introvertna, kao zaštita od bure, a s južne strane otvorena prema prekrasnom pogledu na otok Brač, Hvar i Pelješac.
Sustav gradnje iz jednog materijala
Naime, u Dalmaciji je uobičajeno da sustav gradnje bude iz jednog materijala. Neke se stvari u arhitekturi ne mijenjaju, ali shvaćanje stanovanja i doma definitivno evoluira.
‘Kako se mijenjamo mi kao društvo, kako se mijenjaju zahtjevi samog društva, kao se zapravo na neki način mijenjaju i obitelji i njihovi stambeni prostori, način na koji oni, koliko rade, gdje rade, kako i koliko slobodnog vremena imaju, tj. kako ga provode, naravno da to ima i direktne posljedice na prostor u kojem se danas živi’, kaže.
U projektiranju važno je režiranje prostora
‘Materijal je jako važan u stvaranju mada nije prioritet. Ja bi se nadovezao na tekst Tom Waitsa, američkog kompozitora koji je rekao da voli svirati sa najgorim instrumentima. Nekad davno se govorilo da je arhitektura okamenjena muzika pa mislim da važno je svirati bez obzira na kojem materijalu vi radite. Mislim, trebate znati svirati, i trebate znati složiti prostor’, kaže.
A kad smo već kod umjetnosti, neki njihovi projekti djeluju pomalo skulpturalno.
Arhitektura i kiparstvo kao slične discipline
‘Skulptura, odnosno kiparstvo i arhitektura su jako slične discipline, mada arhitektura je malo složenija u nekom smislu zato što je ona ima u sebi tu dozu utilitarnosti i korisnosti i druga stvar, dug je put od ideje do realizacije. To je jedan ovako čaroban i mukotrpan put od same ideje, od samog stvaranja do kompletno realizacije i ja uvijek kažem ako se neki projekt ostvari nekih 70, 80% one ideje koju smo mi složili, onda smo uspjeli s projektom.’, kaže.
Javni ili privatni projekti – što im je draže?
‘Postavke su iste, arhitektima je projektiranje -projektiranje i uvijek se teži projektirati dobro, naravno da sam proces i dinamika su vrlo različiti zbog samih investitora, veličine projekta, dužine trajanja samog projekta, ali recimo da najviše veseli nekakva dobra izmjena tih vrsta projekata pri čemu, naravno, uvijek treba ostavljati, čak i tamo kada možda se i ne vidi jasna prilika za nešto javno barem malo mjesta za to javno ili mogućnost istog’, kaže.
Jer i u životu je uobičajeno da javno i privatno egzistiraju paralelno, pa zašto ne bi bilo tako i u arhitekturi.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
