Arhitektura i dizajn
Ante Murales – odgovor arhitekture na zahtjeve vremena u kojem nastaje
Ante Murales s nama je podjelio svoje viđenje arhitekture.
Njihov arhitektonski studio stoji iza mnogih zanimljivih projekata, a neki od njih djeluju i skulpturalno. Oni su predziđe, odnosno, na latinskom, ante murales i s nama su podijelili svoje poimanje arhitekture.
Njihovi projekti svakako daju poseban pečat prostorima u kojima se nalaze. Ali to je i ideja koja stoji iza cijele priče.
Odgovor arhitekture na zahtjeve vremena
‘ Ime studija je nastalo prije nekih dvadesetak godina i na latinskom ante je prvi, murus je zid, odnosno to je neko predziđe, ali u principu, u prenesenom značenju, ono što smo mi željeli, to je da je to ustvari periferija, odnosno ono što mene u arhitekturi interesira je periferija i lokalno’, kaže Ante Nikša Bilić, dip.ing.arhitekture Ante murales.
Odnosno kako lokalna arhitektura percipira ono što dolazi iz velikih centara. Riječ je o kritičkom regionalizmu, tj. reinterpretaciji svjetskih tijekova na način našeg podneblja, tradicije i materijala. Jer u današnjoj arhitekturi, kao i u arhitekturi uvijek, najbitnije je da jako dobro odgovori na zahtjeve vremena u kojem nastaje.
‘Jer kroz povijest vidimo da upravo takva arhitektura, koja dobro odgovori na te zahtjeve, na neki način postane i atemporalna, bitna i ostaje dobra kroz protek vremena što je zapravo za arhitekturu kao takvu koja je jedna disciplina koja ima prilično velik produkt ajmo reći, trajno ostaje u prostoru i trajno ga mijenja jako bitno’, kaže.
Najdraži projekti obiteljskih kuća
Treba znati da je arhitektura užasno spora disciplina i većina projekata traje dugo, a gradnja još duže. Ovaj je studio radio mnoge velike i javne projekte, ali nas je zanimalo koji su im projekti obiteljskih kuća najdraži.
‘Kuće na moru izdvojio bih možda tri nekakve kuće koje su meni izuzetno drage, to je Vila lastavica u Marušićima pored Omiša, Vila Ivana na otoku Pagu i kuća Vila K u Opatiji. Vila lastavica je zanimljiva po tome što je ona ustvari dugo dugo trajala, sam projekt je trajao nekoliko godina, ljudi koji su, moji investitori žive vani, i oni su željeli napraviti tako realan, zanimljivi kubus, odnosno cijeli stambeni kubus je natkriven s prostorom, natkrivenim prostorom, ono što sam i govorio da je život na Mediteranu ustvari vanjski natkriveni prostor’, tvrdi.
Kad se ta kuća počela graditi, kćer investitora bila je mala curica, a sad je odrasla i završila je fakultet. Još je jedan projekt ovog studija jako zanimljiv.
Fingers house je drugačija priča zato što je to kuća od dvije kuće i ona je u principu posložena kao neki tetris, ti kubusi izviru kao prsti i naslanjaju se jedan na drugi, ona je, nalazi se na naselju Veliko Brdo iznad Makarske, ispod planine Biokovo i u principu, sa sjeverne strane je zatvorena, introvertna, kao zaštita od bure, a s južne strane otvorena prema prekrasnom pogledu na otok Brač, Hvar i Pelješac.
Sustav gradnje iz jednog materijala
Naime, u Dalmaciji je uobičajeno da sustav gradnje bude iz jednog materijala. Neke se stvari u arhitekturi ne mijenjaju, ali shvaćanje stanovanja i doma definitivno evoluira.
‘Kako se mijenjamo mi kao društvo, kako se mijenjaju zahtjevi samog društva, kao se zapravo na neki način mijenjaju i obitelji i njihovi stambeni prostori, način na koji oni, koliko rade, gdje rade, kako i koliko slobodnog vremena imaju, tj. kako ga provode, naravno da to ima i direktne posljedice na prostor u kojem se danas živi’, kaže.
U projektiranju važno je režiranje prostora
‘Materijal je jako važan u stvaranju mada nije prioritet. Ja bi se nadovezao na tekst Tom Waitsa, američkog kompozitora koji je rekao da voli svirati sa najgorim instrumentima. Nekad davno se govorilo da je arhitektura okamenjena muzika pa mislim da važno je svirati bez obzira na kojem materijalu vi radite. Mislim, trebate znati svirati, i trebate znati složiti prostor’, kaže.
A kad smo već kod umjetnosti, neki njihovi projekti djeluju pomalo skulpturalno.
Arhitektura i kiparstvo kao slične discipline
‘Skulptura, odnosno kiparstvo i arhitektura su jako slične discipline, mada arhitektura je malo složenija u nekom smislu zato što je ona ima u sebi tu dozu utilitarnosti i korisnosti i druga stvar, dug je put od ideje do realizacije. To je jedan ovako čaroban i mukotrpan put od same ideje, od samog stvaranja do kompletno realizacije i ja uvijek kažem ako se neki projekt ostvari nekih 70, 80% one ideje koju smo mi složili, onda smo uspjeli s projektom.’, kaže.
Javni ili privatni projekti – što im je draže?
‘Postavke su iste, arhitektima je projektiranje -projektiranje i uvijek se teži projektirati dobro, naravno da sam proces i dinamika su vrlo različiti zbog samih investitora, veličine projekta, dužine trajanja samog projekta, ali recimo da najviše veseli nekakva dobra izmjena tih vrsta projekata pri čemu, naravno, uvijek treba ostavljati, čak i tamo kada možda se i ne vidi jasna prilika za nešto javno barem malo mjesta za to javno ili mogućnost istog’, kaže.
Jer i u životu je uobičajeno da javno i privatno egzistiraju paralelno, pa zašto ne bi bilo tako i u arhitekturi.
Stilovi u arhitekturi
Kako mikro domovi mijenjaju način na koji razmišljamo o stanovanju
Mikro domovi sve su popularniji odgovor na rast cijena nekretnina – donose manji trošak, veću fleksibilnost i jednostavniji način života.
U vremenu rasta cijena nekretnina, klimatskih izazova i potrebe za jednostavnijim životom, koncept malih kuća – tiny houses ili mikro domova – prerastao je iz nišnog trenda u globalni pokret. Ono što je nekad bilo eksperiment entuzijasta i alternativnih graditelja, danas postaje ozbiljna i sve češće razmatrana alternativa klasičnom stanovanju.
Posebno je zanimljiv mlađim generacijama koje tek završavaju školovanje i ulaze na tržište rada. U trenutku kada su cijene stanova i kuća na povijesnim razinama, a kreditna zaduženja dugoročna i opterećujuća, mikro domovi nude pristupačniji ulazak u samostalni život. Umjesto višedesetljetnih kredita, sve više mladih bira fleksibilnije modele stanovanja koji im omogućuju veću financijsku slobodu, mobilnost i prilagodbu promjenjivim životnim okolnostima.
S druge strane, tiny houses privlače i stariju populaciju – osobito ljude koji su otišli u mirovinu i više ne žive s djecom. Veliki stanovi i obiteljske kuće tada često postaju nepotrebno zahtjevni, kako financijski, tako i u smislu održavanja. Manji prostor donosi racionalizaciju svakodnevice: niže režije, manje čišćenja i jednostavniju organizaciju života, uz zadržavanje svih ključnih funkcija doma.
Što su mikro domovi ili tiny houses?
Tiny house, odnosno mikro dom, najčešće se definira kao stambeni prostor površine između 15 i 45 četvornih metara, iako postoje i manji ili nešto veći primjeri, ovisno o konceptu i potrebama korisnika. Unatoč ograničenoj kvadraturi, ove kuće osmišljene su tako da zadovolje sve osnovne funkcije stanovanja – od kuhinje i kupaonice do prostora za spavanje i rad.
Po načinu izvedbe, mikro domovi mogu biti vrlo raznoliki. Neki su projektirani kao mobilne kuće na kotačima, što vlasnicima omogućuje veću fleksibilnost i često jednostavnije administrativne uvjete, dok su drugi izvedeni kao fiksni objekti na temeljima, bliži klasičnoj arhitekturi. Sve su popularniji i modularni ili prefabricirani modeli, koji se proizvode u tvornici i zatim brzo montiraju na lokaciji, čime se značajno skraćuje vrijeme gradnje i smanjuju movi troškovi.
Iako se tiny house pokret najčešće povezuje s krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, ideja života u manjem prostoru ima puno dužu povijest. Već su sredinom 20. stoljeća arhitekti i dizajneri eksperimentirali s konceptima kompaktnih i funkcionalnih stanova, osobito u urbanim sredinama gdje je prostor ograničen. Japanska arhitektura, primjerice, razvila je niz rješenja za maksimalno iskorištavanje malih površina, dok su u Europi i Americi postojali koncepti mikro stanova i montažnih kuća kao odgovor na stambene krize nakon ratova.
Moderni tiny house pokret dodatno je ubrzan nakon financijske krize 2008. godine, kada su mnogi počeli preispitivati održivost velikih stambenih kredita i način života temeljen na prekomjernoj potrošnji. Paralelno s rastom svijesti o klimatskim promjenama i održivosti, mali domovi postali su simbol racionalnijeg, fleksibilnijeg i ekološki osvještenog stanovanja. Danas se taj koncept razvija u različitim smjerovima – od minimalističkih kuća na kotačima do arhitektonski sofisticiranih mikro vila – ali zajednički nazivnik ostaje isti: pametno osmišljen prostor koji odgovara stvarnim potrebama suvremenog života.
Zašto su mikro domovi postali globalni trend?
1. Financijska pristupačnost
Jedan od ključnih razloga popularnosti tiny houses je niža cijena gradnje i održavanja.
Manja kvadratura znači: manje građevinskog mateijala, niže režije i manje troškove grijanja i hlađenja. Mikro domovi troše višestruko manje energije od klasičnih domova, što direktno smanjuje mjesečne troškove.
Ušteda energije u kućanstvu: Praktični savjeti za manje račune i održiviji dom
2. Održivost i ekologija
Mikro domovi imaju manju ekološki otisak, troše manje energije i često koriste obnovljive izvore, npr. solarne panele. Manji prostor znači i manje emisije CO₂ tijekom korištenja, ali i gradnje.
Prednosti solarnih sustava za grijanje vode: Od uštede i energetske učinkovitosti do zaštite okoliša
3. Minimalizam kao stil života
Mikro domovi nisu samo tip gradnje, oni su i životna filozofija. Život u manjem prostoru potiče i na eliminaciju viška stvare te fokus usmjerava na iskustva umjesto posjedovanja. Ovakav pristup posebno privlači mlađe generacije i digitalne nomade.
4. Fleksibilnost i mobilnost
Mnogi mikro domovi su mobilni što omogućuje provremenu promjenu lokacije i život bliže prirodi te su često popularni i kao vikendice ili turistički smještaj. Ovakvi domovi prižaju osijećaj slobode koji kod klasičnog stanovanja često nije moguć.
Dizajn: Mali prostor, velika kreativnost
U arhitekturi tiny housea ključnu ulogu ima maksimalna iskorištenost svakog centimetra prostora, pri čemu se funkcionalnost i dizajn pažljivo isprepliću. Umjesto klasičnog rasporeda prostorija, naglasak je na pametnim rješenjima koja omogućuju višestruku namjenu istog prostora. Tako se često koriste multifunkcionalni komadi namještaja, poput kreveta s ugrađenim spremištem ili sklopivih stolova koji se po potrebi pretvaraju u radne ili blagovaonske površine.
Veliku ulogu ima i korištenje vertikale, pa se prostori za spavanje često smještaju na galerije, čime se oslobađa prizemni dio za dnevne aktivnosti. Pomične pregrade i modularne zone dodatno omogućuju prilagodbu prostora tijekom dana, dok skrivena spremišta pomažu održati urednost i vizualnu prozračnost interijera.
Sve češće, ovakvi mikro domovi uključuju i personalizirane kutke koji odgovaraju životnom stilu korisnika – bilo da je riječ o mini uredu za rad od kuće, prostoru za vježbanje ili mirnom kutku za čitanje. Upravo ta prilagodljivost čini tiny house arhitekturu ne samo funkcionalnom, nego i izrazito individualiziranom.
Evo kako odabrati najbolji namještaj za mali prostor
Izazovi mikro domova
Iako je ovaj način stanovanja privlačan zbog svoje jednostavnosti i financijske pristupačnosti, nije nužno pogodan za svakoga. Najveći izazov predstavlja ograničen prostor, što može biti posebno zahtjevno za obitelji ili za ljude koji su navikli na veći stupanj komfora. Manjak kvadrata često znači i manje privatnosti, pa je potrebno dodatno promišljati organizaciju svakodnevice i odnose unutar kućanstva.
Osim toga, život u mikro domu nerijetko uključuje određene kompromise, bilo u pogledu prostora za pohranu, veličine kuhinje ili kupaonice, ali i ukupnog osjećaja komfora. Dodatni izazov predstavljaju zakonski i urbanistički okviri koji u mnogim državama još uvijek nisu jasno definirani za ovaj tip stanovanja. Zbog toga se tiny houses često nalaze u svojevrsnoj sivoj zoni regulative, što može otežati njihovo legalno postavljanje, priključivanje na infrastrukturu i dugoročno korištenje kao stalnog doma.
Mikro domovi redefiniraju pojam stanovanja u 21. stoljeću.
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost, fleksibilnost i sloboda, tiny houses nude alternativu koja nije samo praktična – nego i ideološka.
Za neke su privremeno rješenje, za druge životni izbor.
No jedno je sigurno: male kuće imaju velik utjecaj na budućnost stanovanja.
Kreativne ideje za uređenje malih stanova: Trikovi za proširenje prostora
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Stefano Boeri Interior i Giorgio Dona oblikuju novi javni prostor južnog ambulatorija Koloseuma
Projekt obnove južnih ambulatorijskih prostora Koloseum predstavlja iznimno preciznu i slojevitu intervenciju na jednom od najvažnijih spomenika antičkog svijeta. Riječ je o zahvatu koji potpisuje Stefano Boeri Interiors, studio koji je osnovao Stefano Boeri u suradnji s arhitektom Giorgiom Donaom, a realiziran je za Parco Archeologico del Colosseo.
Ova intervencija ne predstavlja klasičnu restauraciju, već pažljivo osmišljenu prostornu rekompoziciju koja rekonstruira čitljivost izgubljenih dijelova južnog perimetra Flavijeva amfiteatra, pritom izbjegavajući doslovnu rekonstrukciju.
Mala povijest arhitekture kroz stilove
Povratak izgubljene geometrije
Polazište projekta bila su opsežna arheološka istraživanja, koja su omogućila precizno preklapanje iskopanih struktura s geometrijskim modelom amfiteatra. Upravo je ta superpozicija omogućila točnu definiciju perimetra krepidine — kamene baze koja definira kontakt građevine s tlom.
Obnova izvornih visinskih kota pokazala se ključnom ne samo za razumijevanje izvorne organizacije prostora, već i za ponovno uspostavljanje geometrijske logike cijelog kompleksa. Time je posjetiteljima omogućeno da jasnije percipiraju izvorni tlocrt i proporcije Koloseuma.
Pločnik kao interpretacijski alat
Jedan od najvažnijih aspekata projekta jest novi sustav popločenja, koji pokriva površinu od približno 3.130 m². Umjesto neutralne rekonstrukcije, arhitekti koriste pločnik kao medij interpretacije, oblikujući ga u skladu s radijalnom geometrijom amfiteatra. Površina je organizirana u izmjenične trake, pri čemu se pravilna polja izmjenjuju s kompenzacijskim zonama koje apsorbiraju zakrivljenost krepidine, dok su ploče trapezoidnog oblika i varijabilne geometrije. Ovakav pristup omogućuje da se kompleksna geometrija antičke građevine čita kroz suvremeni arhitektonski jezik. Materijalno, odabran je klasični travertin iz kamenoloma Cava del Barco, obrađen duž slojeva kako bi se osigurala maksimalna vizualna i teksturalna kompatibilnost s izvornim površinama, čime se postiže suptilan kontinuitet između starog i novog.
Vizualne osi i prostorna percepcija
Posebna pažnja posvećena je orijentaciji ploča: njihovo usmjerenje prati optičke osi lukova, čime se pogled posjetitelja intuitivno vodi prema strukturi amfiteatra.
Na taj način tlo prestaje biti pasivna površina i postaje aktivni element u oblikovanju iskustva prostora.
Voda kao dio dizajna
Obnova izvornih visinskih razina otvorila je mogućnost redefiniranja sustava odvodnje oborinskih voda, koji je u novom rješenju pažljivo integriran u dizajn popločenja. Nagibi su precizno kalibrirani, a prijelazi između različitih površina usklađeni s povijesnom morfologijom prostora, čime voda postaje sastavni dio njegove arhitektonske logike. Rezultat je javni prostor koji istovremeno odgovara funkcionalnim zahtjevima i postiže visoku razinu infrastrukturne sofisticiranosti.
Kako će izgledati kultni pariški muzej nakon renovacije?
Arheologija bez rekonstrukcije
Umjesto rekonstrukcije nestalih elemenata, projekt se oslanja na suptilne arhitektonske geste kako bi ih učinio čitljivima. Uz južno pročelje naznačeni su volumeni koji su nekada postojali, dok su uvedeni elementi koji sugeriraju izvorni prostorni raspored. Dio prostora pritom je ostavljen otvoren kao „arheološki prozor“, omogućujući uvid u stratigrafiju temelja. Ovakav pristup omogućuje razumijevanje povijesti bez falsificiranja izvornog stanja.
Pristupačnost i suvremena uporaba
Projekt integrira niz intervencija koje odgovaraju suvremenim standardima korištenja, pri čemu su uvedene rampe koje omogućuju kontinuirano kretanje, eliminirane su visinske barijere, a prostor je učinjen inkluzivnim za sve posjetitelje. Važno je naglasiti da su sve intervencije reverzibilne, odnosno mogu se ukloniti bez oštećenja povijesne strukture.
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
Povratak izgubljenog sustava orijentacije
U antičko vrijeme lukovi Koloseuma bili su numerirani kako bi se olakšala orijentacija posjetitelja, no taj je sustav na južnoj strani s vremenom izgubljen. Projekt predviđa njegovu reinterpretaciju kroz ponovno uvođenje brojeva u prostoru, pri čemu se oni graviraju u travertinske ploče. Njihove dimenzije i tipografija temelje se na sačuvanim primjerima sa sjevernog pročelja, čime se vraća još jedan sloj čitljivosti izvornog sustava.
Novi javni prostor antičkog grada
Intervencija na južnom ambulatoriju ne završava na restauraciji, već stvara novi javni prostor koji omogućuje bliži kontakt s monumentalnim zidovima Koloseuma, olakšava razumijevanje izgubljenih dijelova njegove strukture i pruža novo iskustvo kretanja kroz jedan od najpoznatijih spomenika svijeta. Projekt Stefano Boeri Interiors pritom pokazuje kako suvremena arhitektura može djelovati unutar povijesnog konteksta bez potrebe za dominacijom, koristeći dizajn kao alat interpretacije, a ne imitacije.
Obnova južnog ambulatorija Koloseuma primjer je iznimno suptilne ravnoteže između arheologije, arhitekture i infrastrukture. Kroz pažljivo vođenu intervenciju, projekt ne samo da vraća čitljivost izgubljenog dijela Koloseum, već redefinira način na koji ga suvremeni posjetitelji doživljavaju.
Radi se o projektu koji pokazuje da restauracija danas nije samo čin očuvanja — već i prilika za stvaranje novih prostornih značenja.
Animaux dans la Ville (Životinje u gradu): vizija grada u kojem nismo sami
