Povežimo se
challenge konferencija

Arhitektura i dizajn

Ante Murales – odgovor arhitekture na zahtjeve vremena u kojem nastaje

Ante Murales s nama je podjelio svoje viđenje arhitekture.

Njihov arhitektonski studio stoji iza mnogih zanimljivih projekata, a neki od njih djeluju i skulpturalno. Oni su predziđe, odnosno, na latinskom, ante murales i s nama su podijelili svoje poimanje arhitekture.

Njihovi projekti svakako daju poseban pečat prostorima u kojima se nalaze. Ali to je i ideja koja stoji iza cijele priče.

Odgovor arhitekture na zahtjeve vremena

‘ Ime studija je nastalo prije nekih dvadesetak godina i na latinskom ante je prvi, murus je zid, odnosno to je neko predziđe, ali u principu, u prenesenom značenju, ono što smo mi željeli, to je da je to ustvari periferija, odnosno ono što mene u arhitekturi interesira je periferija i lokalno’, kaže Ante Nikša Bilić, dip.ing.arhitekture Ante murales.

Odnosno kako lokalna arhitektura percipira ono što dolazi iz velikih centara. Riječ je o kritičkom regionalizmu, tj. reinterpretaciji svjetskih tijekova na način našeg podneblja, tradicije i materijala. Jer u današnjoj arhitekturi, kao i u arhitekturi uvijek, najbitnije je da jako dobro odgovori na zahtjeve vremena u kojem nastaje. 

‘Jer kroz povijest vidimo da upravo takva arhitektura, koja dobro odgovori na te zahtjeve, na neki način postane i atemporalna, bitna i ostaje dobra kroz protek vremena što je zapravo za arhitekturu kao takvu koja je jedna disciplina koja ima prilično velik produkt ajmo reći, trajno ostaje u prostoru i trajno ga mijenja jako bitno’, kaže.

Najdraži projekti obiteljskih kuća

Treba znati da je arhitektura užasno spora disciplina i većina projekata traje dugo, a gradnja još duže. Ovaj je studio radio mnoge velike i javne projekte, ali nas je zanimalo koji su im projekti obiteljskih kuća najdraži.

‘Kuće na moru izdvojio bih možda tri nekakve kuće koje su meni izuzetno drage, to je Vila lastavica u Marušićima pored Omiša, Vila Ivana na otoku Pagu i kuća Vila K u Opatiji. Vila lastavica je zanimljiva po tome što je ona ustvari dugo dugo trajala, sam projekt je trajao nekoliko godina, ljudi koji su, moji investitori žive vani, i oni su željeli napraviti tako realan, zanimljivi kubus, odnosno cijeli stambeni kubus je natkriven s prostorom, natkrivenim prostorom, ono što sam i govorio da je život na Mediteranu ustvari vanjski natkriveni prostor’, tvrdi.

Kad se ta kuća počela graditi, kćer investitora bila je mala curica, a sad je odrasla i završila je fakultet. Još je jedan projekt ovog studija jako zanimljiv.

Fingers house je drugačija priča zato što je to kuća od dvije kuće i ona je u principu posložena kao neki tetris, ti kubusi izviru kao prsti i naslanjaju se jedan na drugi, ona je, nalazi se na naselju Veliko Brdo iznad Makarske, ispod planine Biokovo i u principu, sa sjeverne strane je zatvorena, introvertna, kao zaštita od bure, a s južne strane otvorena prema prekrasnom pogledu na otok Brač, Hvar i Pelješac.

Sustav gradnje iz jednog materijala

Naime, u Dalmaciji je uobičajeno da sustav gradnje bude iz jednog materijala. Neke se stvari u arhitekturi ne mijenjaju, ali shvaćanje stanovanja i doma definitivno evoluira.

‘Kako se mijenjamo mi kao društvo, kako se mijenjaju zahtjevi samog društva, kao se zapravo na neki način mijenjaju i obitelji i njihovi stambeni prostori, način na koji oni, koliko rade, gdje rade, kako i koliko slobodnog vremena imaju, tj. kako ga provode, naravno da to ima i direktne posljedice na prostor u kojem se danas živi’, kaže.

U projektiranju važno je režiranje prostora

‘Materijal je jako važan u stvaranju mada nije prioritet. Ja bi se nadovezao na tekst Tom Waitsa, američkog kompozitora koji je rekao da voli svirati sa najgorim instrumentima. Nekad davno se govorilo da je arhitektura okamenjena muzika pa mislim da važno je svirati bez obzira na kojem materijalu vi radite. Mislim, trebate znati svirati, i trebate znati složiti prostor’, kaže.

A kad smo već kod umjetnosti, neki njihovi projekti djeluju pomalo skulpturalno.

Arhitektura i kiparstvo kao slične discipline

‘Skulptura, odnosno kiparstvo i arhitektura su jako slične discipline, mada arhitektura je malo složenija u nekom smislu zato što je ona ima u sebi tu dozu utilitarnosti i korisnosti i druga stvar, dug je put od ideje do realizacije. To je jedan ovako čaroban i mukotrpan put od same ideje, od samog stvaranja do kompletno realizacije i ja uvijek kažem ako se neki projekt ostvari nekih 70, 80% one ideje koju smo mi složili, onda smo uspjeli s projektom.’, kaže.

Javni ili privatni projekti – što im je draže?

‘Postavke su iste, arhitektima je projektiranje -projektiranje i uvijek se teži projektirati dobro, naravno da sam proces i dinamika su vrlo različiti zbog samih investitora, veličine projekta, dužine trajanja samog projekta, ali recimo da najviše veseli nekakva dobra izmjena tih vrsta projekata pri čemu, naravno, uvijek treba ostavljati, čak i tamo kada možda se i ne vidi jasna prilika za nešto javno barem malo mjesta za to javno ili mogućnost istog’, kaže.

Jer i u životu je uobičajeno da javno i privatno egzistiraju paralelno, pa zašto ne bi bilo tako i u arhitekturi.

Arhitektura i dizajn

Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča

Iza zidova hrvatskih kurija skrivaju se stoljećima stare tajne, a obnovom se čuva njihova povijesna i arhitektonska vrijednost.

U srcu Hrvatske, između pitomih brežuljaka i slavonskih ravnica, stoje kurije – elegantne vlastelinske kuće i manji plemićki dvorci koji odražavaju duh jednog prošlog vremena. Nekoć središta plemićkih obitelji i župnih posjeda, neke od njih danas su ponovno oživjele, doživljavajući novu renesansu kroz pomno osmišljene obnove koje spajaju baštinu i suvremeni luksuz.

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Šarm prošlih stoljeća

Diskretne, ali ponosne, kurije su nekada bile domovi nižeg plemstva, svećenika i lokalnih uglednika. Za razliku od raskošnih dvoraca, njihova je ljepota bila skromnija – suptilna i profinjena, više usmjerena na udobnost i tradiciju nego na demonstraciju moći. Njihove arhitektonske karakteristike – visoki stropovi, raskošni stubišni tornjevi, dekorativni fasadni detalji – svjedoče o statusu obitelji koje su tu živjele. Danas, nakon desetljeća propadanja, mnoge kurije doživljavaju transformaciju: pažljivo obnovljene, ali uz očuvanje povijesnih elemenata, pretvaraju se u hotele, galerije, vinarije i kulturne centre.

Kurija Janković, Kapela Dvor

Smještena u slikovitom naselju Kapela Dvor, u Virovitičko-podravskoj županiji, Kurija Janković sagrađena je početkom 19. stoljeća, a današnji izgled poprima oko 1880. godine, u vrijeme vlasnika Geze pl. Jankovića. Nekadašnje vlastelinsko imanje obuhvaćalo je kuriju, niz gospodarskih zgrada i raskošne perivoje koji su se prostirali na oko 4,5 hektara. Od nekadašnjeg pejzažnog vrta danas je sačuvano tek nekoliko stoljetnih stabala – tihi svjedoci nekadašnjeg sjaja. Početkom 20. stoljeća posjed kupuje Arpad I. Károly, koji na zgradi provodi preinake i dogradnje. Tijekom godina kurija mijenja vlasnike i namjene – neko je vrijeme služila kao škola, a potom je prepuštena zaboravu i propadanju. Njezin novi život započinje 2012. godine, kada ju otkupljuje Virovitičko-podravska županija i pokreće opsežnu obnovu. Već 2014. Kurija Janković ponovno zablista u punom sjaju – pretvorena u elegantan hotel s četiri zvjezdice, u kojem se povijesna arhitektura isprepliće s modernim komforom i toplinom slavonskog gostoprimstva.

Kurija Normann, Bizovac

Kurija Normann Ehrenfels u Bizovcu izgrađena je u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe vlastelinskih činovnika i smatra se najvrjednijim kulturno‑povijesnim spomenikom općine. Iako je tijekom vremena više puta pregrađivana, sačuvala je osobine stila i razdoblja u kojem je nastala. Godinama je služila kao osnovna škola, sve dok nova školska zgrada nije izgrađena na mjestu njezina perivoja i vrta dvorca.

Kroz trogodišnju obnovu izrađenu u sklopu projekta „Čuvarica baštine u srcu Bizovca“ obnovljeno je oko 500 m² interijera, čime je kuriji vraćen sjaj i omogućena nova društvena funkcija.

Kurija Omilje, Sv. Ivan Zelina

Kurija Omilje u Donjoj Drenovi kod Svetog Ivana Zeline izgrađena je 1822. godine kao ladanjska kuća za plemićko dobro, smještena na brežuljku s pogledom na vinograde i šume. Tijekom povijesti kurija je imala važnu ulogu u kulturnom životu – u njoj su se sastajale ličnosti Ilirskog pokreta, a u 19. i 20. stoljeću djelovala je i kao pučka škola. Nakon opsežne desetogodišnje obnove, kurija je pretvorena u heritage hotel, sa sačuvanim arhitektonskim detaljima i modernim sobama, dok vinarija obitelji Pisačić dodatno obogaćuje iskustvo posjeta. Kurija Omilje danas predstavlja spoj povijesne baštine, prirodnog okruženja i suvremenih funkcija.

Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila

Hrvatske kurije predstavljaju važan dio kulturne i arhitektonske baštine zemlje. One svjedoče o društvenim, povijesnim i gospodarskim okolnostima vremena u kojem su nastajale, a kroz stoljeća su često mijenjale funkciju i namjenu. Njihova obnova omogućuje očuvanje arhitektonskih i povijesnih vrijednosti, dok istovremeno pruža prostor za suvremene društvene, kulturne i lokalne aktivnosti. Kurije tako ostaju svjedoci prošlih epoha, dajući uvid u život i običaje plemićkih obitelji, kao i u razvoj lokalnih zajednica.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Festival DA2 – gdje se susreću arhitektura, dizajn, umjetnost i film

Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu

Festival DA2

U Zagrebu je održan Festival DA2, događaj koji već sedmu godinu zaredom okuplja zaljubljenike u arhitekturu, dizajn, umjetnost i film. Ovogodišnje izdanje održano je u Kaptol Boutique Cinemu, gdje su posjetitelji kroz pet festivalskih dana mogli pogledati niz pažljivo odabranih dokumentaraca. Svaki film povezuje svijet estetike, ideja i društvenih promjena.

Festival DA2 iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih mjesta kulturnog dijaloga u regiji. Njegova vrijednost leži u tome što ne okuplja samo autore i stručnjake, već i širu publiku. Time potiče raspravu o ulozi umjetnosti i dizajna u svakodnevnom životu.
Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu. Takvi događaji podsjećaju da kreativnost nije luksuz, nego temeljni dio ljudskog iskustva.

Festival DA2 istražuje granice između umjetnosti i života

Umjetnička direktorica i selektorica festivala Tina Hajon istaknula je da je ovogodišnji program obuhvatio 11 filmova, od kojih se osam natjecalo za glavnu nagradu Iskra – priznanje za najinspirativniji film godine.
„Ove godine prvi put smo imali i regionalni program koji je otvorio prostor domaćim autorima. Uvrstili smo i prvi hrvatski film u natjecateljski dio – Vude, ti si pobijedio, posvećen našem velikom Oskarovcu Dušanu Vukotiću“, rekla je Hajon.

Zajednička nit svih filmova bila je istraživanje kreativnih procesa – od obiteljskih odnosa do karijera arhitekata, umjetnika i dizajnera. Publika je mogla pogledati i dokumentarce koji propituju granice umjetnosti te teme vezane uz klimatsku umjetnost, koja zauzima sve važnije mjesto u globalnim raspravama.

Filmovi koji spajaju estetiku, emociju i odgovornost

Festival je otvoren dokumentarcem David Lynch: Enigma u Hollywoodu. Tijekom festivala prikazani su i filmovi Kandinski: Boje zvukova, Klimatska umjetnost – Od prosvjeda do utopije, Nuvola: Otvoren projekt za grad i Ada – Moja majka arhitektica.
Posljednji je film posebno dirljiv. Redateljica, po struci arhitektica, kroz priču o majci arhitektici progovara o majčinstvu i stvaralaštvu koje se isprepliću u životu žene umjetnice.

Stručni žiri u sastavu Alemka Lisinski, Denise Zmekhol i Alen Žunić nagradu Iskra dodijelio je filmu Tiranska urota redatelja Manfredija Lucibella. Riječ je o radu koji kritički promišlja suvremene prakse vrednovanja umjetničkih djela. Posebno priznanje dobio je film Schindler: Arhitekt prostora.

Kreativnost u dijalogu

Kroz priče o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima, Festival DA2 još je jednom dokazao da se kreativnost rađa u dijalogu.
Kada se različite umjetnosti susretnu i počnu govoriti zajedničkim jezikom, nastaju nova promišljanja i svjež pogled na svijet.

Ovaj zagrebački festival ne donosi samo nove filmove, nego i nova prijateljstva, ideje i perspektive.
U vremenu kada umjetnost sve češće prelazi granice disciplina, Festival DA2 ostaje mjesto susreta, inspiracije i stvaranja novih veza između kulture i života.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice