Arhitektura i dizajn
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Pet arhitekata čiji su projekti revolucionirali arhitektonsku praksu i postali referentne točke modernog graditeljstva

Najpoznatiji svjetski arhitekti kroz povijest su oblikovali način na koji doživljavamo prostor, unaprjeđivali građevinske tehnike i postavljali nove estetske standarde. Njihovi inovativni pristupi arhitekturi ostavili su trajan utjecaj na urbanizam, dizajn i funkcionalnost prostora. Iako je teško izdvojiti samo nekolicinu među njima, predstavljamo pet arhitekata čiji su projekti revolucionirali arhitektonsku praksu i postali referentne točke modernog graditeljstva.
Kako arhitektura oblikuje našu svakodnevicu i utječe na kvalitetu života
1. Frank Lloyd Wright
Frank Lloyd Wright pionir je moderne arhitekture i začetnik organske arhitekture, stila koji harmonizira prirodu, prostor i potrebe ljudi.
Smatran “najvećim američkim arhitektom svih vremena” prema Američkom institutu arhitekata, Frank Lloyd Wright posvetio je svoju višedesetljetnu karijeru razvoju estetike koja je pozitivno utjecala na dobrobit društva. Stvaranjem svojih ikoničnih građevina u stilu prerije, prepoznatljivih po dugim, niskim strukturama i otvorenim tlocrtnim rješenjima, Wright je utemeljio prvi jedinstveno američki arhitektonski stil.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Guggenheim muzej u New Yorku je vjerojatno najvažnija zgrada Wrightove kasne karijere. Kao spomenik modernizmu, jedinstvena arhitektura prostora – sa spiralnom rampom koja se uzdiže prema kupolastom svjetlarniku – nastavlja oduševljavati posjetitelje i pružati jedinstven prostor za prezentaciju suvremene umjetnosti.
2. Oscar Niemeyer
Oscar Niemeyer jedan je od najutjecajnijih arhitekata 20. stoljeća, poznat kao pionir brazilskog modernizma. Ovaj stil, prepoznatljiv po svojoj fluidnosti i eleganciji, promijenio je način na koji se percipira javna i institucionalna arhitektura u Brazilu i šire.
Brasília, glavni grad Brazila, je danas svjetski prepoznat kao simbol modernističkog urbanizma. Mnoge zgrade u tom gradu, uključujući Katedralu u Brasílii, Kongresnu palaču i Palácio do Planalto, nose Niemeyerov prepoznatljiv potpis.
3. Leoh Ming Pei
Ieoh Ming Pei, kineski-američki arhitekt, poznatiji kao I. M. Pei, jedan je od majstora moderne arhitekture, poznat po apstraktnim geometrijskim oblicima i elementima tradicionalnog kineskog stila.
Nakon preseljenja u Ameriku, Pei je dao doprinos nekim od najvažnijih projekata na svijetu, uključujući staklenu piramidu u Louvreu, zračnu luku JFK, Kennedyjevu knjižnicu i Rock and Roll Hall of Fame. Njegova su djela često inspirirana vrtovima u Suzhouu, gdje je odrastao.
4. Le Corbusier
Le Corbusier je bio mnogo više od arhitekta – bio je filozof prostora i urbanizma. Njegova knjiga “Prema novoj arhitekturi” (Vers une architecture) utjecala je na generacije arhitekata. Njegov koncept “mašine za stanovanje” naglašavao je arhitekturu kao alat za unapređenje ljudskog života, čineći stanovanje funkcionalnim, racionalnim i udobnim.
Le Corbusierov rad i ideje imali su ogroman utjecaj na arhitekte, dizajnere i urbaniste diljem svijeta. Njegova djela su proglašena UNESCO-vom svjetskom baštinom, a njegovi principi još uvijek inspiriraju moderne projekte.
Kapela u Ronchampu, poznata i kao Notre Dame du Haut, jedna je jedna od najvažnijih građevina arhitekture 20. stoljeća.
5. Zaha Hadid
Zahin revolucionarni dekonstruktivistički pristup dizajnu donio joj je titulu prve žene koja je osvojila Pritzkerovu nagradu za arhitekturu. Njezin glavni fokus bio je na stvaranju transformativnih prostora, ali radila je u svim sektorima, uključujući korporativne, stambene i kulturne projekte.
Neki od najpoznatijih Hadidinih projekata uključuju Muzej moderne umjetnosti u San Franciscu, Opernu kuću u Guangzhouu i Londonski centar za vodene sportove. Njezin pristup dizajnu također je jedinstveno drugačiji. Bila je pod utjecajem suprematizma i ruske avangarde, što ju je navelo da slikarstvo koristi kao medij za dizajn.
Arhitektura i dizajn
Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići
Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.
Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi
Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.
Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?
Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.
Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.
Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.
Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska
Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.
U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.
Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!
Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.
Crkve s novom svrhom
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.
Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.
naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL
Arhitektura i dizajn
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela
Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju
Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.
“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje
Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”
Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova
U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.