Gradnja doma
DOZNAJEMO Kako dobiti poticaje države za energetsku obnovu
Nakon energetske obnove privatnih kuća, na red za državne poticaje došle su i stambene zgrade koje nisu oštećene u potresu. Kako i zašto se prijaviti za njihovu energetsku obnovu saznali smo na pravom mjestu.
Sve je veći interes za prijavu na poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu višestambenih zgrada neoštećenih u potresu. Poziv vrijedi za cijelu Hrvatsku, a 1. travnja objavilo ga je Ministarstvo prostornog uređenja.
Imamo milijardu kuna
‘Ovo su europska sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Za samu energetsku obnovu imamo jednu milijardu kuna, od toga 300 milijuna kuna ide za energetsku obnovu višestambenih zgrada. Znači, nacionalni plan oporavka i otpornosti nam je osnova za ovaj poziv. Zapravo ovo je jedna injekcija građanima i poticaj da odu na energetsku obnovu. Ono što Hrvatska traži, a druge zemlje članice ne traže jest najmanje 50 posto uštede energije. Odnosno, ne možete na zgradi primijeniti jednu mjeru, koju bi možda mogli sami stanari, suvlasnici sufinancirati, tipa promjenu krova, nego morate kombinirat više mjera da bi postigli minimalnu uštedu od 50 posto toplinske energije, zato im treba dodatni poticaj u smislu bespovratnih sredstava’, objašnjava Irena Križ Šelendić, v.d. ravnatelja Uprave za energetsku učinkovitost.
Osim izrade projektne dokumentacije, zamjene stolarije, nove fasade ili krovišta, sufinancira se i modernizacija sustava grijanja ili hlađenja zgrade te ugradnja obnovljivih izvora energije.
‘Isto tak, možete ugradit neke elemente zelene infrastrukture, tipa zelena fasada, zeleni krov. Imamo i horizontalne mjere poput ugradnje dizala. Ako imate 50 posto uštede, možete i dizalo ugradit i neke druge mjere pristupačnosti’, naznačuje.
Veliki je raspon mjera koje se sufinanciraju, a neke od njih su i punionice za električne automobile ili parkiralište za bicikle.
Od 150 tisuća do 22 milijuna
‘Sredstva se dodjeljuju ovisno o veličini zgrade, od 150 tisuća do 22 milijuna kuna koliko bi mogla primjerice dobiti zagrebačka Mamutica kada bi se kompletno prijavila za energetsku obnovu’, pojašnjava Križ Šelendić.
Imate uvjete prvo prihvatljivosti, zatim uvjete odabira. Da bi se uopće mogli prijavit, morate bit stambena zgrada sa tri ili više stana, morate imat upravitelja, 66 posto površine u stambenoj namjeni. Morate imat energetski certifikat, morate imat glavni projekt u kojem se uštede dokazuju. I uvjeti odabira. Na kraju kad zatvorimo, poziv ćemo zatvorit na 200 posto alokacije. Znači kad zaprimimo prijava za 600 milijuna, imamo 300 na raspolaganju, u tom trenutku zatvaramo poziv i radimo rang listu i zgrada sa najvećim uštedama, zgrada koja ima najviše obnovljivih sustava ugrade, one će imat prioritet.
Ulazak u sustav za prijavu eNPOO bit će omogućen od 25. travnja, a podnošenje projektnih prijedloga moguće je od 17. svibnja.
Dodatni bodovi za starije zgrade
‘Projektant mora kombinirat mjere na način da dokaže da 50 posto toplinske energije na godišnjoj razini će uštedit tim mjerama koje će se na zgradi primijeniti’, sigurna je Križ Šelendić.
Energetski razredi nisu uvjet za prijavu, a dodatne bodove dobit će nešto starije zgrade. Dati ćemo neke bodove, možda na godinu izgradnje, kvadrate kao i na uštede zato što znamo da su u nekim razdobljima zgrade baš bile posebno toplinski neefikasne, jeli, ali to nije uvjet za prijavu’, kaže.
Postotak koji se dodjeljuje u odnosu na troškove koji su opravdani, variraju o dubini obnove. ‘Ako idete na ovu običnu integralnu energetsku obnovu kojom se postiže 50 posto ušteda toplinske energije, onda je grant 60 posto za same radove. Ako idete na dublju obnovu, znači to je dubinska obnova koja je propisana zakonom o gradnji, to znači da osim te toplinske energije morate godišnje uštedjeti 50 posto primarne onda vam se to penje na 80 posto’, tvrdi.
Sedam on line informativnih radionica
Isto toliko, možete dobiti i za sveobuhvatnu obnovu. Kako bi prijavitelji mogli riješiti sve nedoumice prije početka prijava, Ministarstvo prostornog uređenja krenulo je i s održavanjem ukupno sedam online informativnih radionica za upravitelje i predstavnike suvlasnika.
Osim njih osigurana je i stručna podrška Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji pomaže u pripremi tehničke dokumentacije.
‘Kako se ne bi događale situacije, da netko od prijavitelja nije možda dobro razumio poziv ili pripremio u nekom smislu manjkavu dokumentaciju, dakle cilj je bio što veća prolaznost, što ispravnija dokumentacija’, kaže Mladen Ilijević, voditelj službe za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore.
Obnova bespovratnim sredstvima prava je prilika za poboljšanje energetskih svojstava svake zgrade, uvjeta života za one koji u njima žive, ali i veliki doprinos zelenim ciljevima Hrvatske i boljoj budućnosti cijelog planeta.
Gradnja doma
Kad život diktira tlocrt: Gradnja doma iznutra prema van
Funkcionalna kuća omogućuje kratke i logične veze između prostora, jasno razdvajanje dnevnih i noćnih zona te dovoljno skladišnih površina koje su lako dostupne.
Kada razmišljamo o gradnji kuće, većina nas prvo vidi njezin vanjski izgled – fasadu, krov, volumen i stil. No suvremena arhitektura sve se češće okreće drukčijem pristupu. U fokus dolazi gradnja doma iznutra prema van – način projektiranja koji polazi od stvarnog života, svakodnevnih navika i dugoročnih potreba obitelji.
Riječ je o pristupu u kojem kuća ne nastaje iz crteža, nego iz razgovora. Umjesto pitanja “kako će kuća izgledati”, postavlja se ono važnije: kako će se u toj kući živjeti.
Kuća koja se planira prema svakodnevnim navikama
Kako objašnjava arhitektica Lucija Puljić, gradnja doma iznutra prema van započinje analizom funkcioniranja ukućana. Projekt ne počinje tlocrtnim linijama, već pitanjima: kako izgleda vaš dan, što vam danas smeta u prostoru u kojem živite, koje navike želite zadržati, a koje promijeniti.
Vrlo često investitori dolaze s nizom vizualnih referenci i želja, no problem nastaje kada se te slike ne uklapaju u stvarno mjerilo života. Kuća koja izgleda impresivno na fotografiji može u praksi biti naporna za korištenje. Ako se svakodnevne radnje odvijaju uz stalno penjanje stepenicama, dugačke hodnike ili loše organizirano skladištenje, prostor brzo postaje teret.
Zato je u ovom pristupu ključno prvo posložiti funkciju, kretanje i odnose između prostora, a tek potom razmišljati o materijalima, bojama i završnim oblogama.
Funkcionalna kuća kao temelj dobrog života
Planiranje kuće iznutra znači promišljanje svih svakodnevnih scenarija. Gdje ostavljate stvari kada ulazite u kuću, kako se krećete između kuhinje i blagovaonice, koliko vam je blizu spremište, gdje se odvija tišina, a gdje druženje.
Dobra kuća nije ona koja je samo lijepa, nego ona koja ne ometa život. Funkcionalna kuća omogućuje kratke i logične veze između prostora, jasno razdvajanje dnevnih i noćnih zona te dovoljno skladišnih površina koje su lako dostupne. Tek kada je ta osnova riješena, prostor može postati miran, ugodan i dugoročno održiv.
Kuća se ne gradi za danas, nego za godine koje dolaze
Jedna od ključnih prednosti gradnje doma iznutra prema van jest dugoročno razmišljanje. Kuća se ne planira samo za trenutnu fazu života, već za cijeli životni ciklus obitelji.
Zato je važno razmišljati kako će se prostori koristiti s vremenom, koje će se potrebe mijenjati i može li se kuća prilagoditi bez velikih zahvata. Dobra arhitektura omogućuje kući da “stari” zajedno s ljudima koji u njoj žive.
Odnos interijera, parcele i orijentacije prostora
Iako gradnja doma iznutra prema van polazi od interijera, ona ne zanemaruje vanjski kontekst. Naprotiv – funkcionalno planiranje mora se ispreplesti s parcelom, orijentacijom i zakonitostima prostora.
Orijentacija prostorija prema stranama svijeta jedan je od često zanemarenih, ali presudnih elemenata kvalitetnog doma. Dnevni boravci i prostori u kojima se boravi najčešće trebaju biti okrenuti prema jugu kako bi imali dovoljno prirodnog svjetla i pasivne topline zimi. Servisni prostori poput kupaonica, spremišta ili kuhinja mogu se smjestiti na sjeverniju stranu.
Upravo zato Puljić naglašava važnost uključivanja stručnjaka već pri odabiru parcele. Pogrešno odabrana parcela često onemogućuje kvalitetno projektiranje kuće, što kasnije dovodi do kompromisa poput loše osvijetljenih prostorija ili nedostatka prirodne ventilacije.
Planiranje doma počinje i izvan zidova
Projektiranje kuće ne završava interijerom. Važno je razmisliti kako će se koristiti vanjski prostori – dvorište, terasa, vrt – te kakav odnos želite imati s okolinom. Želite li urbani kontekst ili mirnije okruženje, blizinu škole i vrtića ili povučeniju lokaciju, sve su to odluke koje izravno utječu na organizaciju kuće.
Tek nakon što se definiraju način života, raspored prostorija, odnos prema parceli i okolišu, dolazi završni sloj – odabir materijala, boja i estetskih detalja. U tom trenutku estetika postaje prirodan nastavak funkcije, a ne obrnuto.
Kada jedan arhitekt vodi projekt od početka do kraja
Najkvalitetniji rezultati postižu se kada isti arhitekt vodi projekt od idejnog rješenja do završnih detalja. Tada se kuća ne promišlja kao skup zidova, već kao cjelovit prostor u kojem se unaprijed zna gdje stoji namještaj, kako se otvaraju vrata i kojim se putanjama ljudi kreću.
Takav pristup sprječava kasnije probleme poput nefunkcionalnih prolaza, neiskorištenih kutova ili namještaja koji se ne uklapa u prostor. Kuća se tada ne “popunjava” naknadno, već se od početka projektira kao logična, povezana cjelina.
Zašto je gradnja doma iznutra prema van dugoročno bolja odluka
Gradnja kuće iznutra prema van traži više razgovora, više pitanja i više promišljanja na samom početku. No upravo taj proces rezultira domom koji je funkcionalan, ugodan i održiv, prilagođen stvarnom životu, a ne samo lijepoj slici.
U vremenu kada se sve više traži kvaliteta života, ovaj pristup pokazuje se kao najrazumniji put do doma koji doista funkcionira – danas, sutra i za godine koje dolaze.
Gradnja doma
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Dizajner interijera Oskar Mendica ističe da se uštede ne postižu rezanjem troškova nasumično, već dobrim planiranjem već na samom početku
Renovacija stana gotovo uvijek započinje istim pitanjem: na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a gdje se to nikako ne isplati. Budžet je ograničen, želje su velike, a odluke koje donosimo u toj fazi često imaju dugoročne posljedice. Upravo zato adaptacija ne bi smjela biti niz impulzivnih odluka, već promišljen proces u kojem se jasno razlikuje ono što je estetski promjenjivo od onoga što je konstrukcijski i funkcionalno ključno.
Što prvo urediti u stanu (kada je budžet ograničen)
Kako bi se izbjegle skupe greške, sve više investitora traži savjet stručnjaka. Dizajner interijera Oskar Mendica ističe da se uštede ne postižu rezanjem troškova nasumično, već dobrim planiranjem već na samom početku.
Analiza prostora kao temelj svake uštede
Prije nego se uopće krene razmišljati o materijalima, bojama ili namještaju, nužno je dobro upoznati prostor koji se adaptira. Godina gradnje, konfiguracija zidova i konstrukcijski sustav stana ključni su faktori koji određuju što se može, a što ne smije dirati.
„Prvi korak prije bilo koje renovacije je ući u stan i stvarno ga sagledati – kako stoje zidovi, koja je godina gradnje i kakva je konstrukcija. Ljudi često misle da tanak zid znači da se može ukloniti, ali on ponekad ima protupotresnu funkciju“, upozorava Mendica.
Upravo u toj fazi donosi se odluka o opsegu radova – radi li se o potpunoj adaptaciji ili tek o funkcionalnom osvježenju prostora. Ta razlika često znači i desetke tisuća eura razlike u budžetu.
Na čemu se ne isplati štedjeti pri adaptaciji
Ako postoji jedno pravilo koje vrijedi u svakoj renovaciji, onda je to da se ne štedi na instalacijama. Vodovod, struja i grijanje možda nisu vidljivi, ali su temelj sigurnog i dugotrajnog stanovanja.
„Bilo kakva štednja na instalacijama problem je koji će se pojaviti za pet ili deset godina“, naglašava Mendica. Popravci u toj fazi gotovo su uvijek skuplji i invazivniji nego da su napravljeni kvalitetno odmah.
Isto vrijedi i za elemente s kojima smo u svakodnevnom kontaktu – sofe, kreveti, kuhinjski elementi i okovi. Što više neku stvar koristimo, to je manje smisla štedjeti na njezinoj kvaliteti.
Na čemu štedjeti pri adaptaciji bez dugoročnih posljedica
S druge strane, postoje segmenti u kojima su uštede itekako moguće. Dio fizičkih radova, poput rušenja, iznošenja starog namještaja ili odvoza šute, investitori često mogu odraditi sami i tako značajno smanjiti troškove.
U početnoj fazi adaptacije moguće je pojednostaviti i završne obloge. Zidovi se mogu obojiti u bijelo i kasnije nadograđivati tapetama ili dekorativnim oblogama. Ako su postojeća unutarnja vrata očuvana, njihovo bojanje i zamjena kvaka često daje dojam potpuno novih vrata uz minimalan trošak.
Podne obloge još su jedno područje gdje se često donose financijski razumnije odluke. Laminat može biti privremeno, ali funkcionalno rješenje, posebno ako se planira etapna adaptacija.
Laminat možete postaviti i sami – pratite ovih deset koraka
Pametna ušteda kroz opremanje i namještaj
Velike razlike u budžetu često nastaju u fazi opremanja. Upravo tu se otvara prostor za kreativne i fleksibilne odluke. Namještaj iz druge ruke, restaurirani komadi ili kombinacija novog i postojećeg često daju osobniji interijer nego kupnja svega novog.
U dnevnom boravku moguće je uštedjeti na dekoru, stolićima, tepisima ili TV komodama. No, kako ističe Mendica, sofa je iznimka. „Sofu koristite svaki dan. Ako postoji komad na kojem se ne isplati štedjeti, to je sofa.“
Kupaonica – prostor gdje se uštede najbrže vide
U kupaonici su uštede moguće, ali zahtijevaju promišljanje. Klasični WC s vanjskim kotlićem znatno je povoljniji od ugradbenog sustava, a tuš-zavjesa može biti funkcionalna alternativa kabini ako se pametno uklopi u prostor.
„Ako se zavjesa može sakriti kada nije u upotrebi, to može biti vrlo korektno i estetski prihvatljivo rješenje“, objašnjava Mendica, naglašavajući da loša rješenja nisu problem cijene, već nepromišljene izvedbe.
Planiranje kao najveća ušteda
Najveće uštede pri adaptaciji ne događaju se slučajno. One su rezultat jasnih prioriteta, realnih očekivanja i razumijevanja vlastitih navika. Kada se unaprijed zna na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a gdje ne raditi kompromise, adaptacija postaje kontroliran proces, a ne financijski stres.
Pametan odabir materijala, dobra analiza prostora i suradnja sa stručnjakom dugoročno donose ne samo uštede, već i kvalitetniji, funkcionalniji dom.
