Gradnja doma
Uvjeti koji su potrebni da bi potkrovlje postalo dom
Svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor
Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera. Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.
‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.

Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.
‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.
Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.

‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.
Potkrovlje stradalo u potresu
Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.
‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.

Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka.
‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.
Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.

‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.
Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.
Optimalna izolacija
‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.
Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.
‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.
Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.
Instalacije u domu
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi
Stručnjaci upozoravaju – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru
Provjetravanje doma zimi često zanemarujemo jer ne želimo „izgubiti toplinu“ koju stvaramo grijanjem, no upravo tada u prostoru nastaju idealni uvjeti za vlagu i plijesan. Kada prozori ostaju zatvoreni, a grijanje neprestano radi, zrak se ne obnavlja i postaje zasićen vlagom iz svakodnevnih aktivnosti – kuhanja, tuširanja, disanja i sušenja rublja.
Zimi, dok grijanje neprestano radi, a prozori ostaju zatvoreni, u domovima se stvara problem koji nije samo estetski, već i zdravstveni. Vlaga koja nastaje svakodnevnim aktivnostima – kuhanjem, tuširanjem, disanjem i sušenjem rublja – ne može izaći iz prostora, pa se zadržava u zraku i kondenzira na hladnim zidovima i prozorima.
Upravo tada nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni. Kako spriječiti da se to dogodi, objasnio je Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, koji otkriva tri najučinkovitija načina za borbu protiv vlage u domu tijekom zimskih mjeseci.
1. Šok prozračivanje – učinkovit i jednostavan način provjetravanja doma zimi
Najjednostavniji i najprirodniji način za borbu protiv vlage je redovito i kratko prozračivanje.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje – držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno“, objašnjava Sedlić.
Taj postupak omogućuje brzu izmjenu zraka bez značajnog gubitka topline. Za razliku od dugotrajnog provjetravanja, kod šok prozračivanja zidovi i namještaj ostaju topli, a vlaga i ustajali zrak izlaze van.
Sedlić pojašnjava da je taj proces osobito važan u prostorijama u kojima se vlaga najviše stvara – u kupaonici i kuhinji, ali i u spavaćim sobama koje se zimi manje griju.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje – samo se tamo kondenzira“, ističe.
Redovitim šok prozračivanjem sprječava se nakupljanje vlage i stvaranje plijesni, a zrak postaje svježiji i zdraviji za disanje.

2. Održavanje stabilne temperature i otkrivanje toplinskih mostova
Vlaga u prostoru uvijek se veže uz najhladnije dijelove zidova – takozvane toplinske mostove. To su mjesta na kojima se hladni zrak iz vanjskog zida susreće s toplim zrakom iz unutrašnjosti.
„Svaka građevina ima dijelove koji su hladniji – betonske nadvoje, stupove ili grede. Na tim mjestima vlaga se najprije skuplja, a ako su prekrivena namještajem, kondenzacija je još izraženija“, objašnjava Sedlić.
Kako bi se to spriječilo, preporučuje se:
- održavanje ujednačene temperature u svim prostorijama,
- izbjegavanje postavljanja ormara i većih komada namještaja uz vanjske zidove,
- redovito provjetravanje upravo tih hladnijih kutova doma.
Vlaga se uočava po tamnim mrljama, ljuštenju boje ili neugodnom mirisu, a dugoročno može uzrokovati oštećenja zidova i razvoj plijesni koja šteti zdravlju. Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto.

3. Ugradnja ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline
Za dugoročno i potpuno rješenje problema vlage, Sedlić savjetuje ugradnju rekuperacijskog sustava – mehaničkog sustava ventilacije koji ne samo da izmjenjuje zrak, već i zadržava toplinu.
„Riječ je o ventilacijskim jedinicama koje se ugrađuju izravno u zid. Dok izvlače potrošeni zrak iz prostora, one toplinu tog zraka pohranjuju u keramički akumulator. Kada u sljedećem intervalu dovode svjež zrak izvana, on u prostor ulazi već zagrijan“, objašnjava.
Takvi sustavi osiguravaju stalnu izmjenu zraka i uklanjaju višak vlage bez potrebe za otvaranjem prozora, što je idealno u zimskim mjesecima.
Postoje dvije osnovne vrste:
- centralizirani sustavi – ugrađuju se tijekom gradnje kuće, povezani cijevima koje provode zrak kroz sve prostorije,
- decentralizirani sustavi – mogu se ugraditi naknadno, bez velikih radova, i idealni su za stanove.
„Prednost decentraliziranog sustava je u tome što se može ugraditi u jednom danu, a već navečer možete normalno boraviti u prostoru“, ističe Sedlić.

Pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora
Tijekom zime, kada je dom zatvoren i grijanje neprestano radi, pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora. Kombinacija kratkog, ali učinkovitog šok prozračivanja, održavanja stabilne temperature i po potrebi ugradnje ventilacijskog sustava najbolji su načini da se spriječi vlaga, plijesan i narušen kvalitet zraka.
Kao što stručnjaci ističu – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru. A prvi korak prema zdravijem domu počinje jednostavno – otvaranjem prozora.
Arhitektura i dizajn
Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta
U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.
Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava
Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.
Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.
„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju
Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.
„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“
Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.
„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest
Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.
Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.
Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.
Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.




